BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE Broj 36 / Svibanj 2023.
Zrelost djeteta za polazak u školu
Cyberbullying i sigurnost na internetu
Dijete izvan kontrole
Kako i gdje proslaviti dječji rođendan?
KRPELJI – opasnost koja vreba iz prirode
Priprema za polazak u školu - razvojne igre
Djeca i ekrani - mogu li se izbjeći u našem dobu?
ALERGIJE –odgovor našeg imunološkog sustava na vanjske utjecaje
Kako i gdje proslaviti dječji rođendan?
Stručni suradnici:
Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Iva Radošić, mag. Logoped Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc.educ.
Jasmina Cerovec, mag. praesc. Educ
Petra Fijan, mag.praesc.educ. Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj, DV Vjeverica.
Ana-Marija Mazgar, Regionalni manager za
Centralnu Hrvatsku, Wustenrot stambena štedionica
Lana Škender, mag. preacs. educ., odgojitelj savjetnik Ivanka Ivančić, odgojiteljica predškolske djece, mentor, dipl. novinar
Danijela Vrbetić, odgojiteljica predškolske djece
Izdavač:
POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr
Uredništvo:
Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@populusduo.hr
Grafičko
oblikovanje:
EPS FORMAT d.o.o.
Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com
Tisak:
Grafički Zavod Hrvatske
Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.
Osmijeh
Vrijeme brzo prolazi i roditelji su često iznenađeni činjenicom da njihov mališan već kreće u novu fazu života i da će uskoro vrtić zamijeniti školskom klupom. Miješaju se razne emocije; uzbuđenje, radost, nervoza, strah, a većinu nabrojanih emocija osjećaju ponajviše roditelji, a iste zatim nesvjesno prenose i na dijete.
Svaka promjena zahtijeva svoju prilagodbu. Prijelaz iz vrtića ili roditeljskog doma u školu predstavlja preokret u životu djeteta ali i roditelja, odnosno cijele obitelji.
Dijete ulazi u sredinu u kojoj će, u krugu svojih vršnjaka i u okvirima koje postavlja društvo, razvijati, pokazivati i uspoređivati niz svojih osobina. U periodu pred polazak u školu javljaju se i brojni strahovi, ponajviše roditeljski, a koji se lako prenose na dijete. Upravo ti strahovi mogu pokvariti dane pripreme pred polazak u školu koji bi trebali biti obilježeni radošću i veseljem.
Kako bi dijete napredovalo u školi i ugodno se osjećalo u školskom okruženju, važno je da razvije pozitivan odnos prema školi kao instituciji, obavezama koje ga očekuju te učiteljici ili učitelju. Ne zaboravite da stav roditelja, prema svemu nabrojanom, oblikuje razmišljanja i stav u glavi djeteta te ono najčešće, prema promjeni koja ga čeka, poprima stav koji imaju roditelji.
Tijekom neometane i spontane dječje igre mozak djeteta radi i razvija se. Dijete doživljava različite podražaje te kroz njih uči, doživljava i proživljava situacije u kojima s nalazi tijekom igre. Stoga je igra važno i prirodno sredstvo učenja i od iznimne je važnosti za svako dijete.
Uloga igre u pripremi za polazak u školu je vrlo bitna jer pomaže djetetu pri
usvajanju ponašanja usmjerenog nekom cilju. Kroz igru dijete razvija sposobnost suradnje i usklađivanja svojih želja sa željama drugih, vršnjaka ili odraslih. Kroz poštivanje pravila igre uči se kontroli ponašanja, hotimičnoj pažnji, planiranju, improvizaciji (mašta). Dolazi do obogaćivanja govornih sposobnosti, što proizlazi iz komunikacije s drugima. Sve navedeno su vještine koje će djetetu biti potrebne za kvalitetno usvajanje školskog sadržaja, ali i kasnije u životu.
Djeca koja do 1. travnja tekuće godine pune šest godina prema slovu Zakona o osnovnom školstvu te Pravilniku o upisu djece u školu, školski su obveznici. Procjenjuje se kako je dijete upravo između šeste i sedme godine spremno za školu te da je sposobno pratiti zahtjeve u nastavi. Svako dijete, prije polaska u školu, prolazi kroz proces ispitivanja psihofizičke spremnosti za polazak u školu.
Moguće je da školsko povjerenstvo: školski liječnik, psiholog, pedagog, logoped ili edukacijski rehabilitator, procijene i potom u dogovoru s roditeljima daju preporuku za odgodom upisa u prvi razred. Ukoliko roditelj procjenjuje da je dijete spremno i za mlađu djecu (rođenu nakon 1. travnja) moguće je podnijeti zahtjev za prijevremenim upisom u školu.
Ured državne uprave, kojem se zahtjev upućuje, o tome obavještava školsko povjerenstvo i ono testiranjem utvrđuje udovoljava li dijete uvjetima za prijevremeni upis. Kod redovitog i prijevremenog upisa testiranjem se provjerava djetetova tjelesna, kognitivna te socioemocionalna spremnost i zrelost za polazak u školu. Pored navedenog, promatra se i fina motorika, radi lakšeg savladavanja pisanja te gruba motorika, odnosno osnovne kretanja.
Socioemocionalna zrelost
Socioemocionalna zrelost od posebne je važnosti za snalaženje u različitim druš tvenim okruženjima i situacijama, stoga ju je najteže izmjeriti, jer se ne ocjenjuje testovima, već reakcijama djeteta.
Socioemocionalnu zrelost djeteta promatramo kroz sljedeće:
• ostaje li dijete bez problema u vrtiću,
• odvaja li se lako od roditelja,
• kako surađuje s drugom djecom,
• kako reagira na neuspjeh,
• je li u stanju odgoditi kakvu svoju želju, potrebu ili reakciju,
• uspijeva li slijediti pravila u društvenim i individualnim igrama,
• u kojem stupnju kontrolira svoje emocije te tolerira frustraciju.
Socioemocionalnu zrelost djeteta vrlo dobro će procijeniti odgajateljice u vrtiću, kojeg dijete pohađa te upravo razgovor s njima roditeljima može uvelike pomoći. Provjera socioemocionalne zrelosti ima svoja ograničenja, budući da ne može do kraja pokazati pravo stanje razvoja. Naime, dijete se na psihološkom testiranju susreće s nepoznatom osobom i ulazi u novo okruženje, stoga može podbaciti zbog osjećaja srama ili nelagode. Zato testiranju treba pristupiti s puno obzira i razumijevanja.
Zbog svega navedenog, djetetovi pokazatelji socioemocionalne zrelosti mogu biti varljivi i to u oba smjera. Naime, moguće je da dijete odlično riješi test, da za to ima dovoljno pažnje, no da drugi dijelovi njegove osobnosti ostanu nevidljivi. Test, na primjer, neće pokazati može li dijete sačekati odgodu kakve svoje želje ili prepustiti mjesto nekom drugom djetetu.
Stoga, treba biti svjestan da se tijekom jednog susreta na testiranju neki dijelovi djetetove zrelosti ipak ne mogu i neće u potpunosti prepoznati. Tek kasnije se obično pokaže je li dijete ustrajno u radu, želi li rješavati zadatke ili na prvu odustati i zaplakati i slične situacije koje su djetetu vrlo stresne.
Važno je znati da bi dijete prije polaska u školu trebalo moći verbalizirati sva svoja emocionalna stanja, a ne reagirati poput djeteta u dobi od dvije, tri godine, te plakati i bacati se po podu.
Kognitivna ili intelektualna spremnost predškolaraca i prvašića vrlo često prednjači nad socioemocionalnom zrelošću. Testirajući kognitivnu spremnost saznajemo razumije li dijete svijet oko sebe, razumije li odnose, boje, oblike. Također, saznajemo jesu li pažnja i koncentracija primjerene djetetovoj dobi te doznajemo uspijeva li se dijete koncentrirati na neku aktivnost, a da ga ne ometaju drugi vanjski podražaji. Pažnja je, naime, jako bitna i ovisi o puno faktora, a važno je, je li dijete umorno, naspavano ili nenaspavano. Pritom valja razlikovati pažnju koju dijete iskazuje dok gleda crtić, a koju roditelji često ističu i pažnju potrebnu za školske aktivnosti, jer to je pažnja koju dijete treba usmjeriti na zadatak koji mu možda i nije po volji, i to u trajanju od 10 do 20 minuta.
U kognitivnu spremnost spada i govor. Do pete godine dijete bi sve glasove trebalo ispravno izgovarati, koristiti rečenice i znati verbalizirati ono što želi.
Kako roditelj može potaknuti socioemocionalni razvoj i osamostaljivanje djeteta?
• da bude dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama, stvaranju radnih navika, primjerice da dijete samostalno posprema
igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet
• da dozvoli djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama, dijete koje se previše zaštićuje razvija osjećaj manje vrijednosti
• da pohvali dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a izbjegava kritike i kazne, jer one produbljuju osjećaj nesigurnosti, izazivaju strah od pogreške te utječu na lošu sliku o sebi
• da pokaže djetetu ljubav i poštovanje, čak i kad se ljuti na njega, nikad ne kritizirati dijete, već njegovo ponašanje
• da objasni djetetu što i zašto želi da ono nešto učini, na primjer “Važno mi je da pomakneš ove igračke jer se bojim da bih mogao pasti preko njih”, a ne “Napravi to, jer ja tako kažem”
Kako dijete ne bi izgubilo interes za neku aktivnost, roditelj ne bi trebao izvršavati obveze umjesto njega. Ukoliko se dijete samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvar, ono stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je samo nešto učinilo. Svakom djetetu su potrebne granice i jasna pravila kako bi se osjećalo sigurno. U postavljanju pravila i granica treba paziti na uravnoteženost i pravu mjeru, nisu dobra niti prekruta, ali niti previše fleksibilna pravila.
I ono najvažnije, treba djetetu dati do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu. Ocjene nisu važne, važan je trud koje djete ulaže, a trud se uvijek isplati!
Pišu: Iva Radošić, mag.log., Sara Kozjak Dragčević, mag.praesc.educ., www.razvojne.org
Polazak u školu je velika prekretnica, kako za dijete, tako i za njegovu obitelj, stoga je važno s pripremama krenuti na vrijeme.
Školski obveznici su djeca koja do 31. ožujka upisne godine navršavaju 6 godina, a godinu dana prije su dužni pohađati program predškole.
Program predškole je obvezni program odgojno-obrazovnoga rada s djecom u godini dana prije polaska u osnovnu školu i dio je sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Pripreme za polazak u školu ne počinju u godini prije polaska, već puno ranije, razvijanjem elementarnih vještina i stjecanjem znanja o sebi i svojoj okolini.
Područja u kojima predškolsko dijete treba razvijati kompetencije, a dotaknut ćemo ih se kroz sljedeće igre, su:
● samostalnost i radne navike
● matematički koncepti
● jezično-govorne vještine
● vizuo-motoričke vještine
● socio-emocionalne vještine
● znanja o svijetu
● ciljane predvještine čitanja i pisanja
U nastavku vam za svaku od ovih vještina donosimo po dva prijedloga igara kojima razvoj specifične vještine možete potaknuti kod svog djeteta!
Samostalnost i radne navike
Otkopčaj - zakopčaj
Izradite s djetetom tihu knjigu koja će na svakoj stranici imati drugačiji patent koji dijete prije škole treba svladati.
Na jednoj stranici nacrtajte cipelu, izbušite rupice i provucite vezice, na drugoj napravite mali kaput na kojemu treba zakopčati gumbe, na stranici nakon stavite patentni zatvarač itd.
Ove naizgled jednostavne vještine uvelike će doprinijeti djetetovoj samostalnosti pri polasku u školu.
Tablice rutine
Tablice rutine su plakati sa sličicama ili fotografijama svakodnevnih radnji koje dijete obavlja tijekom jednog dana.
Ukoliko kažete djetetu da opere zube, popije vode, ode na zahod, obuče pidžamu i legne u krevet – vjerojatno će nešto od toga zaboraviti. No, ako ima slikovni prikaz tih radnji može samo pratiti redoslijed i podsjetiti se na idući korak.
Također, možete koristiti šarene naljepnice kojima ćete označiti da je određena radnja ili zadatak obavljen. Korištenje vizuala unosi jasnoću i razumijevanje kod predškolskog djeteta i doprinosi razvoju radnih navika i samostalnosti.
Matematički koncepti
Igre češerima
U šetnji skupite češere u kanticu. Izvlačite jedan po jedan češer te ih uspoređujte po veličini s onim prethodnim,
slažite ih u niz od najmanjeg do najvećeg i obrnuto. Rasporedite ih u hrpice pa uspoređujte gdje ih je više, a gdje manje, složite od njih geometrijske oblike… Igrajte se i istražujte te posljedično tome učite s djetetom!
’10 frame’
Nacrtajte tablicu s 10 mjesta, u dva reda. Napišite broj pokraj tablice. Dijete treba prepoznati broj, a zatim nekim sitnim elementima (gumbima, figuricama, kockicama i sl.) popuniti taj broj mjesta u tablici. Ova aktivnost pomaže djetetu pri usvajanju i povezivanju koncepta količine i broja.
Jezične vještine
Suprotni kamenčići
Cilj ove igre je širenje i organizacija djetetova rječnika i razvoj svjesnosti o antonimima, riječima suprotnoga značenja. Na plaži ili u parku zadamo djetetu da pronađe dva kamena potpuno suprotna prema nekoj osobini. Tako može tražiti oble, šiljate, velike, male,
zaobljene, plosnate, kratke, dugačke parove kamenčića…
Ne zaboravite i na taktilne osobine, pa mu zadajte da traži teške, lagane, tople, hladne, mokre, suhe i slične parove kamenčića.
Ispričaj mi ludu priču!
Iz špila nasumičnih slikovnih kartica izvlačite jednu po jednu karticu i započinjete priču.
Primjerice, izvukli ste oblak i počinjete priču u jednoj rečenici: “Taj dan je bilo vrlo oblačno, činilo se da bi svaki čas mogao početi pljusak!”. Tada dijete izvlači jednu karticu i izmišlja priču dalje. Dijete ,na primjer, izvlači karticu na kojoj se nalazi rajčica i nastavlja: “Mala rajčica šetala je ulicom i na zvuk prve kapi potrčala kući!”.Najbolje bi bilo da u špil stavite kartice iz raznih kategorija kako bi djetetu bilo čim izazovnije smišljati priču, a rezultat bi zbilja mogla biti luda priča. Razvoj narativnih sposobnosti doprinosi lakšem usvajanju čitanja.
Kao pripremu za školu nabavite doma školsku ploču ili sa specijalnim bojama obojite dio zida po kojemu potom možete šarati kredama. Osim što će se dijete upoznati s konceptom školske ploče, vertikalno zapisivanje na površini prirodno stavlja zglob u produženi položaj što potiče stabilizaciju ruku za bolje hvatanje olovke i kontrolu pribora za pisanje. Zalijepite različite sličice na udaljena mjesta na ploči, a dijete neka ih spaja linijama.
Rezanje plastelina
Za ovu vrlo jednostavnu aktivnost trebat će vam plastelin i škarice. Napravite dugačku trakicu koju potom režite na manje komadiće. Pokreti koje prsti i šaka proizvode rezanjem škaricama pomažu razvijanju mišića prstiju i šake, koji su kasnije ključni za držanje olovke. Bilateralna koordinacija koja se razvija rezanjem također će pomoći pri usvajanju vještine pisanja.
Ogledalo emocija
Listajte slikovnice, novine ili reklamne letke. Razgovarajte o tome kako se osjećaju likovi na fotografijama. Potom izrežite lica različitih emocija i zalijepite likove na okvir ogledala. Neka dijete pokuša imitirati različite emocije likova i pri tome neka se gleda u ogledalo.
Bjesožder
Izradite skupa Bjesoždera od kartonske kutije. Izrežite otvor za usta. U Bjesožderova usta dijete može ubacivati elemente koji će predstavljati njegove nakupljene brige, ljutnje, nepravde i slično. Elementi mogu biti razni, primjerice: loptice, crtež onoga što ga je razljutilo ili jednostavno komadići otrgnutog papira. Verbaliziranje emocija pomoći će djetetu da se lakše nosi s njima.
Moje malo oko vidi - što mu se na karti svidi!
Za ovu igru bit će vam potreban dječji atlas. Otvorite kartu i odaberite jedan element s karte na primjer rijeku. Tada recite samo jedno obilježje tog elementa: “Moje oko vidi…nešto plavo!”. Dijete sada treba, gledajući kartu, pogađati koji ste element vi vidjeli i odabrali, postavljajući samo DA i NE pitanja.
Izradite plakat vremenskih promjena tako što ćete nacrtati ili isprintati, obo -
jiti pa na jedan karton zalijepiti, prikaze svih vremenskih promjena. Takav plakat objesite na u kutak stana, na mjesto gdje je djetetu dostupan i od kuda se vidi nebo. Svaki dan zajedno komentirajte, imenujte i na plakatu pokažite kakvo je vrijeme. Poznavanje pojmova vezanih uz vrijeme i vremenske promjene jedna je od važnijih tema u predškolskom periodu koja nadograđuje djetetovo opće znanje o svijetu te doprinosi povezanosti s prirodnom i svojom neposrednom svakodnevnom okolinom.
Ciljane predvještine čitanja i pisanja
Trampolinom do analize
Analiza riječi na slogove važna je predvještina čitanja i pisanja. Pokret je prirodno prisutan u govoru i njime možete djetetu olakšati usvajanje analize, poput spontanog pljeskanja dok izgovaramo slogove “ma-ma”. U ovoj zabavnijoj verziji djetetu zadajte jednu riječ, a on će ju rastaviti skokovima na trampolinu, pri čemu svaki skok označava jedan slog.
Skrivena slova
Prepoznavanje slova vještina je koja se očekuje u predškolskom periodu. Podrazumijeva imenovanje grafema. Pisanje slova, odnosno reprodukcija oblika, zasebna je vještina i od djeteta ne očekujemo da slova zna pisati polaskom u prvi razred. Imenovanje slova znači prepoznavanje zvukova koje oni čine. Nabavite drvena slova, sakrijte ih u dublju posudu koju ste napunili rižom
pa pozovite dijete da ih otkriva. Dijete može i rukama opipavati oblik pa pogađati o kojemu se slovu radi!
Kao zaključak želimo izdvojiti kako su sve igre koje smo s vama podijelile razvojne igre s ciljem zabave i učenja. Ukoliko vaše dijete isprva ne bude zainteresirano ili nije vješto u provođenju i sudjelovanju u nekima od njih, ne gubite strpljenje. Upravo je to poticaj da ga ohrabrujete na daljnju igru kako bi savladalo vještinu, ali na način koji je primjeren dobi djeteta. Imajte strpljenja i volje, provodite igre kontirnuirano i sa naglaskom na zabavi. Sigurni smo kako rezultati neće izostati. Uživajte!
Roditelji male djece često se nalaze u situacijama u kojima se dijete pred okolinom neželjeno ponaša. Dijete u ranoj dobi često gubi kontrolu nad svojim emocijama i počinje vikati, plakati, bacati se po podu te dobiva napad bijesa koji njegov problem udvostručuje. U tom trenutku dijete uči važnu lekciju o vlastitim emocijama i najbolje mu možemo pomoći ukoliko ostanemo mirni. No, često ovakvo ponašanje izaziva ljutnju u nama odraslima i nije nam lako ostati smiren, osobito kada se ovakva epizoda odigra u situaciji kada nemamo vremena ili smo na nekom mjestu gdje takvo ponašanje uistinu nije prihvatljivo. Tada se mi kao roditelji susrećemo s našim negativnim emocijama koje utječu na tijek zbivanja i razvoj ove neugodne epizode s djetetom. Naš sram ili krivnja radi djetetovog neprihvatljivog ponašanja može nas i same odvesti u nepoželjna ponašanja radi kojih bismo kasnije mogli zažaliti Vrlo je važno da tijekom ovakvih epizoda ostanemo smireni i ne dozvolimo svojim emocijama da eskaliraju jer bi to rezultiralo još burnijim raspletom cijelog događaja.
Djecu je od najranije dobi potrebno pripremati za sve ono što ih kasnije čeka u životu. Na prve izazove u regulaciji ponašanja i emocija dijete će naići već s polaskom u prvi razred. Pred dijete će tada, po prvi puta, biti postavljeni novi izazovi i zadaci s kojima se ranije nije susretalo, osobito u takvom obujmu. Ukoliko oni za dijete budu prezahtjevni ili nezanimljivi mogu postati prepreka s kojom će se teško nositi u budućnosti.
Svakom djetetu bitno je da roditelj zna kako se ono osjeća. Njihove reakcije često su glasne, bučne i „teatralne“ kako bi privukli pažnju odraslih na ono što se u njima događa. Djeca se ne rađaju sa saznanjima što je dobro, a što nije. Roditelji i odgojitelji se u tome trenutku suočavaju s izazovom postavljanja jasnih i razumljivih granica pred dijete.
• sačuvajte mir i nadzor nad sobom
• privucite pozornost dodirom, gledajte dijete u oči
• pazite na ton glasa i govor tijela
• budite kratki i određeni
• imenujte nepoželjno ponašanje
• dajte jasnu i pozitivno formuliranu uputu što je dijete trebalo učiniti
• dajte jasnu informaciju što sada činiti (posljedica)
• ohrabrite i nagradite poželjno ponašanje čim se pojavi
Našim zrelim postupanjem u ovakvim situacijama pokazati ćemo djetetu kako da se već u najranijoj dobi nauči nositi s osjećajima frustracije, ljutnje ili tuge. Djetetu koje je u tome trenutku izvan kontrole potreban je strpljiv i miran roditelj i odgojitelj.
DJECI OSJEĆAJ SIGURNOSTI
DAJU:
• ljubav
• disciplina
• pažnja
• komunikacija
• rutina
• kontinuitet i dosljednost
• primjer ponašanja
• poštovanje
Potrebno se postaviti u poziciju djeteta i pružiti mu iskreno suosjećanje, ali pritom voditi računa da postavljanjem granica dijete usvaja i određene lekcije.
Većina roditelja je svjesna da su granice nužne, no paralelno žele da su djeca uvijek sretna i zadovoljna. Tada popuštaju postavljene granice i kada vide tužno dijete udovoljavaju mu i rješavaju njegov problem umjesto njega. Reagirajte
Kod postavljanja granica potrebno je voditi računa o djetetovim potre bama, onome što mu je važno te kako se osjeća. Nepoželjna ponašanja djetetova su reakcija na nezadovoljene potrebe, a na temelju ro diteljskih reakcija dijete uči kojim ponašanjima može ostvariti ono što želi.
Ovo znači da ćemo mi odrasli prvenstveno izgraditi osjećaj pove zanosti s djetetom kako bi ono znalo da smo na njegovoj strani i da mu time dajemo potporu.
dosljedno, svaki put na isti način. Efikasnije je kada oba roditelja reagiraju jednako i uvijek na isti način. Ukoliko roditelji popuštaju granice i reagiraju svaki put na drugačiji način, dijete će nastaviti istraživati koje će reakcije određeno ponašanje izazvati. Ukoliko su roditelji dosljedni, dijete će isprobati druga ponašanja za ostvarivanje svoga cilja, što će ga dovesti do usvajanja prihvatljivih obrazaca ponašanja.
• prepoznati vlastite porive i što ih izaziva
• prepoznati posljedice ponašanja
• samokontrolu
• imenovati emocije i razumjeti njihove uzroke
• prepoznati i izraziti vlastite emocije na prihvatljiv način
• o pravednosti i obzirnosti
• empatiju i altruizam
Roditeljima je teško prihvatiti da su i neugodni osjećaji sastavni dio djetetova života i da se ono s njima treba moći suočiti kako ne bi u budućnosti postali nesigurni i nesretni ljudi. Pomaganje djetetu i ispunjavanje zadataka umjesto njih činimo mu „medvjeđu uslugu“.
Potrebno je voditi računa i da se u postavljanju granica ne pretjeruje. Bitno je s djetetom održati povezanost i obostrano suosjećanje. Imajte na umu da su sukobi i različita razmjena mišljenja s djecom važni, te da kroz njih također upoznajemo jedni druge. Djeca kroz sukob upoznaju granice koje je postavio roditelj, odgojitelj i vlastite granice. Bitno je istražiti zbog čega je do sukoba došlo i kako će se on riješiti.
O nepoželjnim ponašanjima treba razgovarati kada je dijete smireno i spremno za razgovor. U situaciji burnih emocija čim roditelj počne pričati, dijete prestane slušati. Vrijeme prije odlaska na spavanje može biti efikasno za ove oblike razgovora. Ispitajte dijete što je željelo postići. Dogovorite se što može učiniti drugi put u toj situaciji. Raspravite kako se osjećalo. Raspravite i o emocijama drugih osoba koje su bile uključene u situaciju. Recite djetetu kada se Vi tako osjećate i što onda činite. Koristite tematske slikovnice i priče koje pomažu te iskoristite svakodnevne situacije i budite model ponašanja djetetu.
Djeca vrtićke dobi trebaju vodstvo odraslih koji znaju poštivati pravila i uvažavati druga mišljenja. Odgojitelji postavljanjem granica u skupini doprinose razvoju empatije i suradnje unutar skupine, a idealno je kada se i kod kuće mogu održati isti ciljevi i pravila. Često nije lako vidjeti život djeteta njegovim očima, ali je za njegovu zdravu budućnost nužno njegov život usmjeravati ka povezivanju i istraživanju.
Piše: Jasmina Cerovec, mag. praesc. educ
Internet i njegove prednosti u današnje su vrijeme veoma široke. Na nekoliko klikova smo do raznih dobrobiti. Dostupne su nam informacije, razni zabavni i edukativni sadržaji. Internet nam pruža mogućnost da komuniciramo i socijalni aspekt našeg života „živimo“ iz udobnosti svojeg doma zahvaljujući brojnim društvenim platformama. Na internetu pretražujemo, komuniciramo, educiramo se, zabavljamo, gledamo, slušamo, kupujemo, prodajemo i još mnogo toga.
Za vrijeme pandemije koja nas je nedavno pogodila čitav nam se život „premjestio“ na internet. Radili smo na internetu, naručivali hranu putem interneta, socijalni život nam se prebacio online, obrazovni sustav je svoj rad prebacio online… Što to znači za nas? Da smo puno više vremena provodili online. Da je online svijet značio i profesionalno i privatno i socijalno i zabavno i edukativno. Kako to djeluje na nas? Je li internet zaista tako divno „mjesto“ puno dobrobiti?
Ukoliko pomnije promotrimo socijalne odnose koje ostvarujemo na internetu ulazimo u jednu sasvim drugačiju sferu cijelog online svijeta. Osim brojnih do -
brobiti i pozitivnih ishoda koje imamo na internetu, postoji i ona „mračnija strana kovanice“.
Danas je više nego ikad, prisutno elektroničko nasilje ili cyberbullying. Često kada čujemo taj izraz pomislimo na nešto strano, daleko, nepoznato i nešto što se ne događa u našoj okolini. Pogotovo kada mislimo na svoju djecu. Djeca današnjice odrastaju uz internet i sve njegove dobre i loše strane. Divimo im se kako već u najranijoj dobi sami „surfaju“, pronalaze sadržaje koji su im interesantni, igraju igre, slušaju pjesme, gledaju video sadržaje te koriste tehnologiju s potpunom prirodnom lakoćom i rado na internetu provode puno vremena. Pa često njihovo korištenje interneta teško povezujemo s elektroničkim nasiljem ili uopće smatramo da je moguće da se njima tako nešto dogodi.
Cyberbullying se definira kao virtualno tj. elektroničko nasilje, a to je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje žrtve upotrebom informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava.
Primjeri cyberbullyinga su širenje neugodnih (istinitih ili lažnih) informacija, objavljivanje nečijih foto ili video sadržaja bez dopuštenja, otvaranje lažnih profila, širenje uvredljivih komentara, krađa profila, namjerno isključivanje pojedinaca iz grupe, uhođenje ili uznemiravanje…
Cyberbullying se često manifestira na društvenim platformama i zapravo se događa puno češće nego što mi to znamo ili čujemo, koliko zbog straha i odbijanja žrtve za prijavljivanje nasilnika, toliko i zbog neinformiranosti žrtve što činiti.
Ono po čemu se elektroničko nasilje uvelike razlikuje od svake druge vrste nasilja je upravo to što nasilnik najčešće ostane skriven tj. nepoznat iza svojeg ekrana, dok sasvim poznata i otkrivena žrtva osjeća strah, tugu, usamljenost, zabrinutost i sram. Bez obzira na to što se nasilje događa virtualno, ima ogromne posljedice koje za žrtvu ne ostaju „samo“ virtualne. Na nasilje u bilo kojem obliku trebali bi imati nultu toleranciju, a pogotovo kada se radi o djeci.
Educiramo li djecu danas dovoljno o tim „mračnijim stranama“ interneta?
Znaju li djeca što bi trebali napraviti ako osjete da su ugroženi? Kome se obratiti? Što je prihvatljivo, a što ne, na internetu? Imaju li uopće svijest o tome što nije u redu da im netko napravi ili kaže na internetu? Na nama je, odraslim osobama, da svoje dijete uvedemo u svijet interneta sigurno i odgovorno. Da s djetetom dogovaramo pravila korištenja interneta; sadržaje i stranice koje dijete može posjećivati i koristiti, rječnik koji koristi tijekom komuniciranja na internetu, vrijeme koje provodi online, osobe s kojima komunicira i stupa u kontakte i slično. Ako dijete ima postav-
ljenu granicu koja kaže da će u online svijetu stupati u kontakte i komunikaciju samo s ljudima iz svojeg društva i svoje okoline, tada će se smanjiti mogućnost da doživi neki oblik cyberbullyinga. Isto tako, bilo bi dobro da djetetu ponudimo ili dozvolimo da koristi internetske stranice i platforme koje su sigurne ili one na kojima dijete bira koji/čiji će sadržaj gledati.
Važno je da budemo svjesni činjenice da nije stvar u tome da djetetu zabranimo pristup internetu ili društvenim mrežama, već da dijete osnažimo i informiramo o sigurnom i odgovornom korištenju istih. Na nama je da redovito iniciramo razgovore o internetskim sadržajima i aktualnostima s djetetom, na taj način ćemo s djetetom komentirati sadržaj i poticati djetetovo kritičko mišljenje. Ako redovito razgovaramo o takvim temama i ponekad možda i surfamo zajedno s djetetom, zapravo ostvarujemo i potičemo otvorenu komunikaciju i gradimo povjerenje koje je nužno da bi nam se dijete obratilo u slučaju da se nađe u situaciji elektroničkog nasilja.
Osim razgovora, dogovaranja pravila, zajedničkog surfanja i poticanja kritičkog promišljanja s djetetom možemo pročitati slikovnicu „Kad se zanemare internetska pravila“; Moore-Mallions, igrati igru Happy Onlife koju su 2015. godine razvili stručnjaci iz istraživačkog centar Europske komisije s ciljem učenja o privatnosti i zaštiti na internetu ili možemo shodno djetetovim potrebama, dobi i interesima na druge načine osigurati i potaknuti sigurnost i odgovornost na internetu.
Što ako se dogodi elektroničko nasilje? Svakako se obratiti za pomoć. To je prvo što dijete moramo naučiti. Dijete mora znati da postupci nasilnika nikada nisu u redu niti opravdani, kao što i žrtva nikada nije „kriva“. A s nasilnikom nikada ne bi trebali ulaziti u razgovore, rasprave ili bilo kakve vrste interakcije.
Sadržaj koji nam nasilnik pošalje ili objavi, bilo bi dobro sačuvati i što prije ga prijaviti.
Kome se obratiti? Prvo roditeljima ili odraslima u vrtiću, školi ili svojoj okolini. A zatim prijavom Policiji, Centru za sigurniji Internet, Hrabrom telefon…
Kratke informacije uz članak:
* Centar za sigurniji internet (web stranica, Instagram, Facebook, Telefon, E-mail)
* Hrabri telefon (web stranica, E-mail, Forum, Facebook, Whatsapp)
* Statistike Ministarstva unutarnjih poslova pokazale su da je svako četvrto dijete u Hrvatskoj žrtva elektroničkog nasilja. (medijska pismenost.hr)
* Slikovnica „Kad se zanemare internetska pravila“; Jennifer Moore-Mallions
Većina djece predškolske dobi s medijima i ekranima susretne se već u jasličkoj dobi. Prema podacima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona djeca se, već do druge godine života, počinju koristiti digitalnim uređajima i konzumirati medijske sadržaje,. Istraživanja pokazuju da djeca predškolske dobi provode uz ekrane dva do tri sata svakoga dana, iako u toj dobi djeca još nisu spremna razlikovati stvarnost od virtualnog svijeta.
Mnogo puta čuli smo rečenicu da su mediji svuda oko nas i da su već dugo dio naše svakodnevice, pa tako i dječje svakodnevice. Odrastanje bez medija danas je teško zamislivo. Današnja djeca rođena su u novom dobu. U trenutku njihovog rođenja postojale su društvene mreže, Youtube, Tik tok te razne druge platforme kojima se današnja djeca suvereno služe od najranije dobi. No je li moguće odgovorno koristiti ekrane i kontrolirati vrijeme provedeno na njima?
Odgovornost za korištenje medija i ekrana kod djece, kao najmlađih korisnika medijskih sadržaja, je na nama odraslima, a ovdje mislimo prvenstveno na roditelje. Uloga roditelja od iznimnog je značaja, jer oni izravno sudjeluju u određivanju načina na koji će djeca koristiti medije, te u organizaciji dječjeg vremena. Roditelji su ti koji postavljanju pravila korištenja ekrana i interneta.
Prema podacima Unicefa i Agencije za elektroničke medije djeca danas preko 50% vremena provode pred ekranima bez nadzora odrasle osobe, polovica djece internetu pristupa iz spavaće sobe, a jedna trećina djece na Internet odlazi putem mobilnog telefona ili tableta.
U većini predškolskih ustanova digitalni ekrani još uvijek nisu implementirani u vrtićku svakodnevicu, pa za vrijeme boravka u vrtiću djeca nisu izložena medijima i ekranima. No, odgojiteljska struka
preporučuje da se roditelji, koji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece, adekvatno educiraju o prednostima i nedostacima korištenja ekrana kod male djece.
Odgojitelji preporučuju da se prilikom odabira crtića i ostalih medijskih sadržaji koji su namijenjeni djeci predškolske dobi vodi računa da potiču djecu na kretanje, pjevanje, ples i vježbu kroz ritam i glazbu. Kvalitetne sadržaje za djecu lako ćete prepoznati jer oni često imaju jednostavne ljudske i životinjske likove, koriste rime, jednostavan jezik te potiču pozitivne obrasce ponašanja. Kvalitetan sadržaj za djecu je onaj koji potiče interakciju, postavlja pitanja, zadatke i zagonetke. Preporuka je da djeca u razvojnim fazama, posebno govora koriste sadržaje na materinskom jeziku.
Djecu treba zaštititi od neprimjerenih sadržaja, nasilnih scena, jakih svjetlosnih efekata i svih ostalih sadržaja koji kod djece mogu uzrokovati nelagodu ili
strah jer nisu još dostigli razvojnu razinu njihova razumijevanja..
Djeca tek u dobi od pete do osme godine počinju razlikovati stvarnost od virtualnog svijeta i postaju svjesni da sadržaji koje prate kroz ekrane nisu stvarni. Mlađa djeca misle da svi likovi koje gledaju na televizijskom ekranu žive u njemu i da je ono što se dogodilo na ekranu zaista upravo događa.
Djeca u različitim razvojnim razdobljima imaju različite potrebe i interese te treba voditi računa da je sadržaj koji djeca konzumiraju prilagođen uzrastu djeteta i njihovom kognitivnom razvoju. Iako su mediji važni u životima djece digitalnog doba u svakodnevnom radu s djecom možemo zaključiti kako djeca i dalje puno radije odabiru neometanu igru i druženje s drugom djecom. Neometana igra s vršnjacima dječja je omiljena aktivnost koju ne može nadoknaditi nikakav drugi sadržaj, pa niti onaj digitalan.
Savjeti za roditelje i odgojitelje (s portala Healthychildren.org)
• Nemojte podleći pritisku ranog uvođenja tehnologije i medija
• Pratite djetetove medije, pogledajte i provjerite koje aplikacije dijete koristi
• Ugasite TV i druge uređaje kada nisu u upotrebi
• Medije ne stavljajte u spavanju sobu, ne dopuštajte njihovo korištenje za vrijeme obroka, kao ni za vrijeme igre s drugom djecom
• zbjegavajte izlaganje ekranima jedan sat prije odlaska na spavanje
• zbjegavajte korištenje medija kao načina za umirivanje djeteta
Piše: Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj, DV Vjeverica.
Maria Montessori svoj život posvetila je pravima djeteta i dokazivanju izvanrednih intelektualnih sposobnosti kod djece. Rođena je 1870. godine u gradu Chiaravalle u Italiji i postala je prva žena liječnik u Italiji. Svoje bogato iskustvo stjecala je radeći na psihijatrijskoj klinici gdje je sakupljala materijale za diplomski rad, u ambulanti prve pomoći dječje bolnice, gdje je postavljala dijagnoze, propisivala liječenje i asistirala pri operacijama. Postala je specijalist za dječje bolesti i završila studij diplomom doktora medicine i kirurgije. Pored medicine završila je i pedagogiju, antropologiju i psihologiju. Autorica je mnogih knjiga na temu odgoja djece, a pedagogija Montessori priznata je svugdje u svijetu i primjenjuje se u mnogim zemljama. U središtu njene pedagogije nalazi se dijete, a glavna pedagoška načela su promatranje djeteta te individualni pristup svakom djetetu. Montessori pedagogija je model odgoja i obrazovanja djece i mladih.
Cilj Montessori pedagogije je njegovati dječju osobnost i poticati interese djeteta na različitim područjima. Maria Montessori je smatrala kako djeca imaju unutarnju motivaciju za učenje, te da ih je potrebno promatrati, kroz razne ponuđene zadatke, kako bi spoznali na kojoj je razini pojedino dijete. Nužno je da se svako dijete osposobi da bude samostalno, emocionalno stabilno, kreativno i socijalno osjetljivo. Polazna točka Montessori pedagogije je: „Pomozi mi da to učinim sam“.
Načela Montessori pedagogije su: načelo upijajućeg uma, promatranja, slobodnog izbora, radnog instinkta, discipline, tempa i trajanje rada, provjera ispravnosti, ponavljanja, imitacije, tri stupnja spoznavanja. U Montessori vrtićima je bitna pripremljena okolina za djecu, koja ih potiče na istraživanje i otkrivanje, prateći pritom dječje interese, potrebe i razvoj posebne osjetljivosti. Montessori tehnike nalaze se svuda oko nas. Prilikom poticanja samostalnosti dijete vježba oblačenje, svlačenje, otkopčavanje, zakopčavanje, vezanje, prenošenje,
presipavanje, prelijevanje, rezanje i slično. Kroz razne svakodnevne aktivnosti potičemo dijete da se osamostaljuje i da uči završiti cijeli ciklus aktivnosti koje je započelo. Uključite dijete u svakodnevne aktivnosti što je više moguće, neka vam pomaže oko kuhanja, serviranja ručka, točenja soka. Dozvolite djetetu da se samo oblači i svlači, obuva i izuva, koliko god dugo trajalo, tako će se dijete osjećati sposobno i važno.
Montessori pedagogija ima i senzoričko područje. Nudite djetetu različite manipulativne materijale, skupljajte kamenčiće, dozvolite mu da slaže svoju robu, zajedno opipavajte razne oblike i teksture. Montessori pedagogija senzorno područje smatra kao osnovno ishodište za daljnje usvajanje jezika i matematike.
Kod razvoja jezičnog područja izrađujte s djecom kartice, skupljajte sličice, izrađujte slova od papira pa zatim povezujte slovo i glas. Imenujte predmete na glas kako biste djetetu obogatili rječnik. Sve navedeno odlična je podloga za kasnije dobro čitanje i pisanje.
Montessori područje matematike potiče dijete u otkrivanju osnovnih matematičkih pojmova. Ono što možete koristiti za početak u svakodnevnom životu su pjesmice, brojali -
ce, možete primjerice brojati stepenice koje prelazite, prilikom odlaska u trgovinu dajte djetetu zadatak da odabere tri jabuke, četiri banane, pokušajte uvesti matematiku u svakodnevicu, jer će dijete na taj način matematiku zavoljeti kroz igru.
Sva ta područja su važna kako bi se dijete moglo slobodno razvijati, individualno i prirodno učiti, te postupno upoznavati i ostvarivati svoje potencijale i talente. Omogućite djetetu što više poticaja u svakodnevnom životu. Oni će povoljno djelovati na njegov rast i razvoj.
Kako je i sama Maria Montessori govorila: „ Sam čovjek treba biti u središtu odgoja. Uvijek na umu treba imati to da se čovjek ne razvija na fakultetu ,nego da njegov duševni razvoj počinje čim se rodi te da je najjači u prve tri godine života.“
Subota je. Krenuli smo prema vratima, spremni za obiteljski shopping, kad je Petar uzbuđeno istrčao iz svoje sobe. Kasica prasica u rukama, odmah znam da se sprema neki ‘veliki’ plan!
Mama, mama, izvadi mi novčiće, moramo kupiti novčanik! Pa da, idemo riješiti taj veliki problem, imamo štednju, a nemamo novčanik. Jedva smo pronašli mali dječji novčanik, ne moram ni reći da ga je, kao i nedavno kasicu, danima nosio svugdje sa sobom. Eto i taj problem novčanika smo riješili. Jedino su i dalje ostali upitnici u njegovoj glavi, kako je baš sve novčiće, koje je vrijedno skupljao, morao dati za taj jedan mali novčanik.
Ponovno, odlična lekcija, što znači štedjeti i trošiti. Ponekad nije loše umjesto kartica, koje vrlo često koristimo, platiti gotovinom. To nam često bude odlično osvještavanje i prilika da shvatimo koliko zapravo trošimo i kako novca brzo nestane.
Nakon dobro odrađenog shoppinga, na pamet mu je pala ideja odlaska u lunapark.
Novaca više nema a on bi sa sekom na vožnju. Evo nam prilike za novo učenje o vrijednosti imanja, ali i ne imanja novca. Svi mi znamo pravilo, troši koliko imaš, sve preko toga je zaduživanje, a preveliko zaduživanje, ne vodi dobrome. Naravno, pala je ideja da mu ja dam novčić za lunapark, ali trebalo je danas nešto i naučiti. Nakon razgovora, jer kao o svemu, tako i o novcu vrlo često razgovaramo, shvatio je da danas nema vožnje jer je novac potrošio na nešto drugo. Samo je uzdahnuo, slegnuo ramenima i za -
ključio da mora ponovo početi štedjeti. Iako je bio razočaran i pomalo tužan, zaključila sam da je ovo ipak najbolja lekcija. Bez obzira što sam im mogla dati koji novčić za vožnju naučili su važnu lekciju, troši koliko imaš.
Mi smo se odlučili za pristup štednji i potrošnji pokazujući vlastitim primjerom. Pokušavajući kroz primjere ponukati dijete da i samo osjeti što to točno znači imati i ne imati novca, štedjeti i trošiti. Nema nekog univerzalnog recepta kako dijete naučiti štedjeti, ali kao što je sa svim stvarima u životu, jako je bitno o novcu razgovarati i štednju, a i financije, uključiti u svakodnevni život s djetetom.
Nažalost, o financijskoj pismenosti, štednji, ulaganjima i raspodjeli financija, temama vrlo važnim za svakodnevni život,
ne učimo u vrtiću, niti u školi. Mnogi od nas odrastu bez ikakve financijske pismenosti i to neznanje nam stvori probleme za cijeli život. No, dobra vijest je, da savjet i odgovor na pitanja što, kako i gdje štedjeti, možete uvijek potražiti u nekoj od financijskih ustanova na tržištu. Ono što dugotrajno ostavljamo djetetu kroz štednju je znanje za cijeli život a i ušteđevina koju skupimo kroz godine, u trenutku kada nam je potrebna, vrlo dobro dođe.
A moj Pero… nedavno je shvatio da mama ima i karticu s kojom se plaća na blagajni ili ide na bankomat i podiže novce. O, da! Vrijeme je za novu lekciju
Proljeće je doba godine kada se cijela priroda, pa i ljudski organizam, budi iz zimskog sna. Pojavom prvih zraka sunca i toplijeg vremena, nakon hladne i suncem siromašne zime, u nama se rađa želja za provođenjem što više vremena na otvorenom. Priroda, parkovi, šetnice i svi sadržaji koji nam nude zadovoljstvo mirisanja procvalih biljaka i upijanja sunčevih zraka blagotvorno djeluju na cjelokupan organizam. Međutim, predivna proljetna čarolija brzo prerasta u noćnu moru ukoliko nas za vijeme boravka na zraku uhvati hunjavica uzrokovana sitnim česticama peluda koje se u proljeće nalaze u zraku.
Među zdravstvenim problemima, koji su u sve većem porastu u dječjoj populaciji, svakako su alergije. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti organizma na uzročnike iz okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima.
Razlozi sve veće pojave alergija od dojenačke pa sve do odrasle dobi su brojni. Uzroke treba potražiti u okolišu, ali i genetskim čimbenicima. U današnjem modernom društvu kada živimo užurbanim tempom i naš je život sve manje u skladu s prirodom, razloge sve češće pojave alergija možemo pronaći u okolišu koji nas okružuje, kao i načinu života koji vodimo. Čovjekov organizam neprilagođen je velikom broju dodataka u prerađenoj hrani, koji se dodaju kako bi ona što duže održala svježinu, kao i mnogobrojnim pesticidima kojima se hrana tretira od uzgoja do skladištenja. Zagađenost tla, vode i zraka svakako daje svoj prilog reakcijama organizma, a na kraju tu je i genetski modificirana hrana iz genetski modificiranog sjemena koje sve više uzima maha. Mnogi od spomenutih spojeva zadržavaju se u organizmu i mogu imati trajne posljedice na zdravlje. Imunološki sustav se buni, a tijelo ukazuje na problem simptomima raznih vrsta alergija.
U današnje vrijeme pojava alergija kod odraslih ljudi, ali i kod djece u sve je većem porastu. One se manifestiraju kroz utjecaj više alergena (uzročnika). Alergen može biti bilo što iz prirode ili okoline u kojoj obitavamo. Gotovo svaka tvar iz okoliša može uzrokovati alergijsku reakciju, ali
ipak u mnoštvu uzročnika najzastupljeniji su pelud, prašina, grinje, lijekovi, hrana, toksini kukaca, životinjske dlake, sunce, aditivi, konzervansi, boje, čestice metala ili mikrolimatski uvjeti.
O samoj vrsti uzročnika alergije ovise i njeni simptimi, međutim možemo svakako izdvojiti one najčešće a to su problemi dišnog sustava. Simptomi alergije mogu se manifestirati i kroz niz drugih smetnji kao što su promjene na koži, probavnom sustavu, očima.
KOŽE: ekcemi, osipi, urtikarije
Učestalost promjena koje se odnose na dišni susav je najveća, a najzastupljeniji alergen takve vrste je pelud. Stoga se treba pridržavati upozorenja i kalendara pojave peludi. Pelud je u zraku najviše koncentrirana u proljeće, međutim kontinuirana zasićenost česticama peluda u zraku traje od mjeseca travnja, pa sve do lipnja.
DIŠNOG SUSTAVA: kašalj, kihanje, curenje ili začepljenost nosa, edemom sluznice
PROBAVNOG SUSTAVA: proljevi, nadutost
OČIJU: svrbež, peckanje, crvenilo, suzenje Razvoj i jačina simptoma peludne alergije uvelike ovisi o osjetljivosti organizma na koncentraciju peludnih zrnaca u zraku. Tako će se kod jako osjetljivih osoba simptomi javiti već pri niskoj razini peludi u zraku, kod većine osjetljivih osoba pri umjerenoj, dok će pri visokim i vrlo visokim razinama sve osobe osjetljive na pelud osjećati nelagodu i razviti simptome alergijske reakcije.
Poznavanje prostorne i vremenske dinamike pojave peludnih zrnaca tijekom godine jedan je od glavnih čimbenika za prevenciju i liječenje peludnih alergija. U tom kontekstu, najbolja preventiva je smanjenje izlaganja alergenima, što je u praksi vrlo teško izvodivo. Zbog svega toga nužno je pravovremeno se informirati o početku sezone cvjetanja alergenih biljaka te se konzultirati s liječnikom oko prevencije i liječenja alergije.
vrtićke
Kreativno rješenje koje djeca vole
Svaka kriška jedna je kutijica u koju umećete sitnice kojima ćete uveseliti djecu
Torta za sve, plus poklon za svakog prijatelja na rođendanu
specijalizirani proizvodi
za proslave dječjih rođendana
VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99
MALA TORTA (12 kriški) 46,99
Za super rođendan u vrtiću!
Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan
Piše: Iva Palčić, spec.pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti Helena
Voda je najzastupljenija supstanca u ljudskom tijelu i esencijalna je za sva živa bića. U vrijeme fetalnog života organizam sadrži oko 90% vode. Po rođenju ukupni volumen tjelesne vode čini 80% tjelesne mase, a rastom se taj postotak smanjuje tako da na kraju prve godine iznosi 65% ukupne mase, u odraslog muškarca 60%, odnosno u žene 55%.
Voda pomaže u probavi, prijenosu hranjivih tvari, održava stabilnim volumen krvi, regulira tjelesnu temperaturu i sudjeluje u otklanjanju otpadnih tvari.
Prije nego krenemo računati koliko tekućine treba unijeti u tijelo moramo znati na koje sve načine tijelo gubi vodu.
Voda izlazi iz tijela procesom disanja, znojenja, mokrenja i obavljanja stolice. Da bi tijelo dobro funkcioniralo potrebno ju je nadoknađivati.
Dnevna potreba djeteta za tekućinom, osobito u prvim mjesecima života, znat-
no je veća nego kod odraslih. Tako, primjerice, kod novorođenčeta ona iznosi do 150-200 ml na 1 kg tjelesne težine na dan. Kod dojenčeta oko 100-150 ml, dok kod djeteta nakon navršene godine oko 100 ml na 1 kg tjelesne težine na dan za prvih 10 kg, zatim 50 ml po kg tjelesne težine na dan do 20 kg, a dalje 20 ml za svaki kilogram tjelesne mase.
Tijekom prvih šest mjeseci života, zdravoj dojenčadi na prsima ne treba dodatna voda, budući da majčino mlijeko osigurava adekvatnu količinu tekućine koja je potrebna dojenčetu. No, nije pogrešno, osobito za vrućih ljetnih mjeseci, ponuditi djetetu vode, ukoliko nismo sigurni je li žedno. Dijete će popiti vodu samo ako zaista osjeća žeđ. Dojenčetu
koje uzima adaptiranu mliječnu formulu svakako treba ponuditi dodatnu tekućinu u obliku prokuhane vode ili flaširane vode namijenjene dojenčadi. Takva voda sadrži povoljan sastav minerala i elektrolita te je sigurna od svih vrsta onečišćenja. Od šestog mjeseca starosti, kada dijete počinje jesti krutu hranu, potrebno je nuditi dodatnu tekućinu.
Djeca imaju povećani rizik od dehidracije. Razlozi su sljedeći:
• Djeca se ne znoje kao odrasli i tijekom tjelesnog napora se puno više zagriju osobito tijekom ljetnih mjeseci.
• Često i kad se javi osjet žeđi, djeca ga zanemare, ne želeći prekidati igru ili druge aktivnosti.
• Kod dojenčadi, u slučaju bolesti, već mali gubitak tekućine predstavlja velik postotak u odnosu na površinu tijela.
Voda je najzdravija tekućina, a ujedno i jedina opcija koju preporučuju pedijatri i stomatolozi. Voćni sokovi sadrže šećere i trebali bi ih izbjegavati u većim količinama, preporuka je jedan sok ili čaša soka na dan. Odličan izbor je da sami kod kuće pripremite voćni sok od svježeg voća. Čajevi se ne preporučaju, jer remete osjećaj gladi, mogu škoditi zubićima i djeca ih često piju radi okusa, a ne žeđi. Osim u slučaju kada je dijete bolesno te treba više tekućine. Tada svakako birati one koji su namijenjeni maloj djeci.
Voda se daje iz čaše ili posude posebno prilagođene djetetu, ravnajući se prema osjećaju djetetove žeđi.
Vodu treba češće nuditi kod velikih vrućina i povećane tjelesne aktivnosti kada se djeca više znoje i brže dišu te je veći gubitak tekućine, kao i kod bolesti sa povišenom tjelesnom temperaturom ili gubicima u vidu proljeva i povraćanja. Ukoliko je djetetova mokraća svijetlo žute boje, dijete vjerojatno dobiva dovoljno tekućine, odnosno vode.
Navikavanje djeteta na redovit unos vode je poželjno i kod djece treba nastojati razviti svijest o vodi kao esencijalnoj tekućini koja ima prednost nad zaslađenim napitcima. Poželjni izvori vode su vodovodna ili flaširana voda, zatim mlijeko, svježe voće i povrće te prirodni voćni sokovi bez dodanog šećera. Ono što roditelji svakako trebaju izbjegavati u ponudi tekućina svom djetetu su napici s dodanim šećerom, bu -
dući da povećavaju rizik od prekomjerne tjelesne mase, istiskuju poželjniju hranu iz prehrane i jedan su od glavnih izvora karijesa.
Na samom početku dehidracije javljaju se suhoća u ustima i žeđ.
Kako se dehidracija povećava, javljaju se:
• Jak miris, tamno žuta boja urina i smanjena produkcija urina
• Suhe usne i koža te upale oči, upala velika fontanele kod dojenčadi
• Ubrzan rad srca, ubrzano i plitko disanje
• Gubitak tjelesne mase
• Glavobolja, vrtoglavica, umor, razdražljivost, poremećaj svijesti
Pored poznatih vrlo ozbiljnih posljedica akutnog manjka vode, znanstvenike sve više zanima utjecaj dugoročnog blago nedovoljnog unosa vode, a posebno se
• uz jutarnji obrok uvijek ponuditi čašu vode
• osigurati da se čaša vode ili vrč s vodom nalazi u prostoru gdje najčešće boravi vaše dijete te mu osigurati bočicu sa vodom koju može nositi sa sobom u školu i na sportske aktivnosti
• Vlastitim primjerom pokazati da je voda piće koje preferira cijela obitelj te redoviti unos tekućine prihvatiti kao obrazac ponašanja koji treba pretvoriti u cjeloživotnu naviku
uočava negativan utjecaj manjka vode na kognitivne funkcije (npr. pažnja, kratkoročno pamćenje). Povećanje koncentracije, pažnje i produktivnosti, lakše učenje i rješavanje zadataka samo su neke dobrobiti adekvatne hidracije.
Zbog svega navedenog, već od ranog djetinjstva treba razvijati naviku uzimanja vode te objasniti djeci važnost uloge vode u našem tijelu i kako dehidracija utječe na naš organizam.
prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
Celijakija ili glutenska enteropatija, kronična je bolest tankog crijeva, koja nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten, u nekih osoba sa genetskom sklonošću. Naime, poznato je da čak oko 30 - 40 % osoba ima gene koji ih predisponiraju za celijakiju, no na sreću samo 3% razvije bolest. Iako se celijakija istražuje desetljećima još uvijek nije sasvim objašnjeno što pokreće proces nastanka, tj. zašto neke osobe s istom genskom podlogom razviju bolest, a druge ne. Provokativni faktor je svakako gluten koji je sastojak žitarica: pšenice, ječma i raži. Unesen hranom kod osoba koje obolijevaju uzrokuje specifičnu imunu reakciju organizma koja rezultira upalom i oštećenjem crijevne površine te slabom apsorpcijom hranjivih tvari. Stoga je većina simptoma (iako ne svi) sa strane probavnog trakta.
Jedna od većih zabluda je da se bolest javlja samo u djece. Točno je da se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece jer su tada simptomi najtipičniji; kasnije su tegobe nespecifične, pa se teže prepozna. Stoga, odrasli pacijenti često lutaju bez dijagnoze, a za celijakiju kažemo da je poput sante leda - vrh viri, a dobar dio je skriven.
Za probir na celijakiju mogu se rabiti takozvani testovi namijenjeni upravo tome. Oni su brzo gotovi i jednostavni, tj. rade se iz kapilarne krv (prsta). Ako su negativni bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. No, ako su pozitivni, to još uvijek ne znači zaista celijakiju, već se radi dalja preciznija obrada. Do dijagnoze dolazimo na osnovi krvnih seroloških pretraga te biopsije sluznice tankog crijeva. Postoje točno precizirani kriteriji temeljem kojih se ona postavlja. Nekada je za to potreban veći vremenski period praćenja i analiza da bismo bili sigurni. Ako se bolest dijagnosticira, slijedeći važeće smjernice, dijagnoza je doživotna.
Važno je reći da celijakija nije isto što i alergija tj. preosjetljivost na gluten. Alergija se dokazuje drugim testovima, jer ima druge mehanizme nastanka, obično se javlja u ranoj životnoj dobi, ali je prolazna tj. sazrijevanjem probavnog trakta se povlači.
Učestalost bolesti, kreće se od 0,5 do 1%, a pojavnost ispitivana u određenim regijama u Hrvatskoj, je 1 na oko 500 osoba.
Tipični simptomi celijakije, koje obično vidimo u najmlađih su: kronični proljev, napuhnutost trbuha i slabo napredovanje na tjelesnoj masi. Atipične prezentacije koje su češće u starijih su: opstipacija, nizak rast, odgođeni pubertet, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, rahitis, kožne dermatitične promjene, razdražljivost... Postoji i takozvani „tihi“ oblik bolesti u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, ali promjene na crijevnim resicama postoje. Oboljeli od celijakije (čak i oni bez jasnih simptomima) ako se ne liječe imaju rizik za nastanak komplikacija. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su bitno učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u drugih ljudi. Stoga je važno da liječnici misle o celijakiji i aktivno ju traže ako postoji sumnja, ali i u rizičnim skupinama. Rizični su prvi srodnici (braća i sestre) oboljelih i osobe koje imaju bolesti koje mogu biti pridružene celijakiji; npr. autoimune bolesti štitnjače, šećerna bolesti tip 1 i sl.
Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom. To znači iz prehrane izostaviti sve što sadrži gluten, ma i u najmanjim količinama. Znači jelovnik je bez namirnica koje sadrže pšenicu, ječam, raž, makar i u tragovima. Zob se može konzumirati ako nije kontaminirana, što je više izuzetak nego pravilo. Za sve namirnice uvijek je potrebno čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Provođenjem bezglutenske prehrane celijakija se u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi, kao i rizici za maligne komplikacije. To je ujedno i najvažniji razlog za izostavljanje glutena iz prehrane osoba kod kojih je celijakija potvrđena, a nemaju simptome.
Oboljeli koji se pridržavaju bezglutenske prehrane žive kao potpuno zdrave osobe i ni po čemu se, osim po prehrani, ne razlikuju od drugih. Prema dosadašnijm istraživanjima udio oboljelih koji se pridržava prehrane nije optimalan i kreće se od 40-88%, zato je bitno dalje prosvjećivati o zdravstvenim razlozima zbog kojih je to važno.
Pišu: Ivanka Ivančić, odgojitelj mentor, dipl. novinar i Danijela Vrbetić, odgojitelj predškolske djece
Primarna (osnovna) i biološka potreba djece je kretanje. Kretanje je glavni pokretač cjelokupnog dječjeg razvoja, kroz djetetovu primarnu potrebu za hodom, trčanjem, stvaranjem, penjanjem. Današnje vrijeme je pokazatelj sve manjeg tjelesnog kretanja, a sve više sjedilačkog načina života, kako kod odraslih, tako i kod djece. Ritam današnje, suvremene, obitelji je užurban i dinamičan, pa djeca za igru od najranije dobi koriste mobitele, tablete i računala. Djeca sve manje borave na zraku i u neometanoj dječjoj igri, a sve više sjede pred ekranima. Čak su nam parkovi, igrališta i školska igrališta često prazni.
Zaboravljamo da je igra najvažnija i najbitnija djetetova aktivnost, jer dijete treba trčati, skakati i istraživati svoje mogućnosti i sposobnosti, kako bi pravilno razvilo tjelesnu posturu i motoriku. U praksi susrećemo djecu koja su nesigurna prilikom hodanja, trčanja, penjanja, skakanja. Djetetu je često teško suočiti se s preprekom poput kamenčića, neravnina na stazicama, penjanja uz brdo, spuštanja niz brdo, prepreka
su mu i stepenice koje treba savladati. Često su pretjerano zaštićena, od strane roditelja. Najčešće roditelji prenose svoje strahove i nesigurnosti na djecu: strah od pada, od ozljeda, povreda, ogrebotina, te na taj način djeca postaju preosjetljiva i puna strahova.
Ovim nenamjernim radnjama roditelji djeci rade „medveđu uslugu“, oduzimajući im pravo na igru, istraživanje, učenje putem pokušaja i pogrešaka.
Dijete mora imati priliku za istraživanjem i direktnim kontaktom s prirodom, da samostalno kreira svoju igru s materijalima dostupnim u prirodi (drveće, kora drveta, trava, plodine, kamenčići, zemlja, blato, voda, kukci).
Boravak na zraku planira se u skladu s vremenskim uvjetima i ovisno o dobi djeteta. Svi vremenski uvjeti su prilagodljivi kako bi djeca bila što više na svježem zraku, djeca trebaju biti prikladno odjevena ovisno o vremenskim uvjetima.
Neki od primjera igara, aktivnosti, na zraku.
• Istraživanje lokvica kiše (skakanje, trčanje kroz lokvice, bacanje kamenčića u lokvice, promatranje i istraživanje stvaranja koncentričnih krugova)
• Kuhanje (s blatom i kanticama)
• Izrada brodova za kišne lokvice
• Potraga za puževima, glistama, kišnim kukcima
• Patkice i žabice u lokvi (gumene igračke)
• Kišna umjetnost (krede u boji)
• Ulovi kišu (kantice)
• Osluškivanje kiše
• Promatranje „pada“ kišnih kapi
• Voda (agregatna stanja)
• Igra s pokretom „kiša“
Igra s pokretom „kiša“
Cilj ove igre je proizvesti zvuk kiše vlastitim tijelom.
Ovim aktivnostima potiče se razvoj:
- Razvoj spoznaje
- Razvoj govora i komunikacija
- Razvoj fine motorike šake, okulomotorna koordinacija
- Preciznost i koordinacija pokreta
- Razvoj svih osjetila
- Razvoj samostalnosti
- Razvoj kreativnosti
- Razvoj slušne percepcije
• Osluškivanje zvukova vjetra (puše, huči, šumi)
• Trčanje na vjetru
• Oponašanje vjetra (pokreti)
• Izrada vjetrenjača
• Izrada mobila
• Puštanje zmajeva
• Promatranja krošnji drveća
• Igra „uhvati vjetar“
• Igra s pokretom „Ja sam vjetar, dižem prah“
Jedno dijete je vjetar i govori:
„Ja sam vjetar, dižem prah, zar vas djeco nije strah?“
Dok to govori oponaša vjetar, mašući s rukama.
Djeca odgovaraju:
„Nije nas strah!“
Vjetar onda kaže:
„Ako ja puhnem, sve ću vas otpuhati!“
Djeca trče, a vjetar ih lovi, koga ulovi, taj je novi vjetar.
Ovim aktivnostima potiče se razvoj:
- Razvoj spoznaje
- Tjelesni i psihomotorni razvoj (fina i gruba motorika)
- Spretnost i preciznost
- Razvoj mašte (zamišljanje i stvaranje pokreta)
- Razvoj govora i komunikacije
• Promatranje promjena u prirodi (grane, drveća, padanje pahuljica, ptice, kukci i slično)
• Igre na snijegu: trčanje, skakanje, valjanje, grudanje, sanjkanje, klizanje, anđeli u snijegu
• Istraživačke aktivnosti: topljenje snijega, led, hladnoća
• Igre i eksperimenti s ledom
• Crtanje u snijegu
• Stvaralačka igra građenja (iglu, tuneli, snježne prepreke)
• Skakanje u dalj, bočno hodanje po snijegu
• Snježni nogomet
Tekući dodatak prehrani sa 7 vitamina B skupine. Vitamini B₁₂, B₆, niacin i riboflavin doprinose smanjenju umora i iscrpljenosti, normalnom metabolizmu stvaranja energije i normalnom funkcioniranju živčanog sustava.
Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života.
Ovim aktivnostima potiče se razvoj:
- Razvoj spoznaje
- Razvoj senzornih sposobnosti
- Tjelesni i psihomotorni razvoj (fina i gruba motorika)
- Razvoj svih osjetila
- Razvoj okulomotorne koordinacije
- Spretnost i preciznost
Igra s pokretom „Snježni anđeo“
Lezite i odmorite se na snijegu, raširite noge i ruke te pokretima oblikujte snježnog anđela.
Igre u SUN� ANOM razdoblju
• Igre s vodom (zdjelice različitih veličina, čepovi, bočice, šprice, lijevci, čaše)
• Igra „pliva – tone“ (istraživanje koji od predmeta pliva, a koji tone u vodi)
• Ping – pong loptice, prebacivanje žlicom iz jedne zdjelice u drugu, s vodom
• Promatranje mjehurića zraka u vodi
• Potapanje brodova
• Pranje igračaka
• Vodopad (plastične cijevi različitih dimenzija)
• Osluškivanje zvukova vode
• Mehaničke vodene igračke (putanja pokreta)
Ovim aktivnostima potiče se razvoj:
- Razvoj spoznaje
- Razvoj pažnje i koncentracije
- Razvoj taktilne percepcije
- Razvoj koordinacije oko-ruka
- Razvoj kreativnosti i mašte
- Razvoj govornog izražavanja
- Razvoj glazbenog izražavanja
- Razvoj socijalnih vještina
Igre s vodom povoljno djeluju na hiperaktivnu djecu, agresivnu djecu te povučenu djecu.
Primjer tjelesne aktivnosti:
Igra „Ulovi nogama“
Pripremiti dvije posude s vodom te u jednu staviti vodu, a drugu plastične loptice u bojama. Dijete sjedeći s golim nogama treba uzeti lopticu iz posude i prenijeti je u drugu posudu s vodom.
Zaključak
Djeca boravkom na svježem zraku postaju: hrabrija, spretnija, sigurnija, samostalnija, pozitivnija, maštovitija, kreativnija, vještija, jer je „kretanje“ glavni pokretač cjelokupnog dječjeg razvoja (fizičko i emocionalno zdravlje).
Priroda je poticajno vanjsko okruženje, „Treba samo izaći van, uživati u igri, istraživanju svijeta oko sebe jer je igra zabavna i korisna za fizičko i mentalno zdravlje. Zato iskoristimo boravak na zraku: livade, šume, igralište, obale, čekaju samo nas i našu djecu.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta.
Robert Fulghum 1986., „Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću.“
Nije tajna da se na zdravlje i sam imunitet djece, a i odraslih, može utjecati poštujući pravila zdravog života, međutim često nam se dogodi da u užurbanosti svakodnevnice izostavimo neke bitne čimbenike koji našu djecu čuvaju od bolesti.
Ovaj jednostavan grafički prikaz lijepo će ukrasiti neko mjesto u vašem domu, na kojem će vas svakodnevno podsjećati na zdrave svakodnevne rutine, a vašem će djetetu pomoći da bude zdravije i otpornije. Izrežite ga kako bi vas podsjećao na ono što je vašem djetetu potrebno kako bi imalo zdravo i sretno djetinjstvo.
Najveće opasnost za djecu tijekom boravka u prirodi uz ozljede i alergijske reakcije su krpelji. Ti sitni insekti često izazivaju oprez i strah u bezbrižnoj i nesputanoj igre djece u pririodi. Krpelji žive u travi, niskom grmlju i raslinju, te na vrhovima grana. Postoje određena pravila koja je dobro slijediti namjeravamo li provesti dan u prirodi kako bi naša korisna aktivnost bila što ugodnija i s manje rizika da se kući vratimo sa krpeljem na sebi.
Opće mjere zaštite
■ U prirodi je poželjno hodati obilježenim i od žbunja očišćenim stazama. Izbjegavajte nepotrebno hodanje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.
■ Nosite prikladnu odjeću dugih rukava i nogavica, svijetlih boja ( krpelj se lakše uočava), te zatvorenu obuću. Krpelji se lako prihvate na odjeću od materijala s dlačicama ( vuna, flanel ) stoga takvu odjeću treba izbjegavati kod odlaska u prirodu.
■ Koristite repelente sredstva koja odbijaju krpelje i sprečavaju njihovo prihvaćanje na čovjeka. Otkrivene dijelove tijela i odjeću valja poprskati (ili premazati) nekim od repelenata. Imajte u vidu da odbojnost repelenata traje 4-6 sati
■ Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Važno je pregledati mjesta gdje je koža najta nja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone na glavi i iza uha).
Krpelj će se kod djece često naći na glavi iz razloga što što je dijete nižeg rasta i više se igra u travi nego odrasli. Na taj način dijete može lakše „pokupiti“ krpe lja sa gornjim dijelom tijela. Važno je da se eventualno otkriveni krpelj odstrani s kože na ispravan način i u što kraćem vremenskom roku.
Uklanjanje krpelja u što kraćem vremenskom roku najvažnija je zaštita za smanjenje rizika od infekcije. Što je krpelj duže na tijelu i siše krv rizik od infekcije je veći. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na „domačina“ prvih nekoliko sati traži mjesto za hranjenje. Nakon toga još neko vrijeme radi prolaz kroz kožu, a potrebno je i nekoliko sati da siše krv kako bi se osoba zarazila, naravno ukoliko je krpelj bio zaražen. Krpelja je najlakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog skupa sa rilcem kojim se drži za kožu što nije uvijek lako.
Važno je da na krpelja, kao niti na kožu oko njega, ne nanosite nikakva sredstva (premazivanje uljem, lakom za nokte i sl.), jer takva metoda uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može uvjetovati i ubacivanje veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka
■ Natopite krpelja vatom namočenom u alkohol, te ga pincetom ili prstima uhvatite neposredno uz kožu.
■ Budite smireni i ne žurite!
■ Laganim povlačenjem u više smjerova (obrnuto od kazaljke na satu) polako izvucite krpelja iz kože. Ne povlačite naglo, ne stiščite i ne gnječite krpelja!
■ Nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda i ruke dobro operite i dezinficirajte.
■ Ukoliko u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna točkica na koži, odstranite ga sterilnom iglom. Najvažnije je odmah odstraniti tijelo krpelja.
Nakon što ste uspješno uklonili krpelja s površine kože potrebno je neko vrijeme promatrati ubodno mjesto.
Ukoliko je krpelj bio inficiran postoji vjerojatnost da se dogode određene reakcije i komplikacije koje zahtjevaju lječničku pomoć i nadzor.
Najčešće komplikacije koje se mogu pojaviti ukoliko je krpelj zaražen
Meningoencefalitis je bolest je sezonskog karaktera, koja postaje aktualna u proljeće i ljeto, a prenosnik je krpelj zaražen virusom krpeljnog meningoencefalitisa. Krpelji zaraženi virusom krpeljnog meningoencefalitisa najčešći su u kontinentalnim djelovima Hrvatske, posebno u području između rijeke Drave i Save. Simptomi bolsti vrlo su slični simptomima gripe i upravo zato treba biti posebno oprezan. Ukoliko dođe do pojave povišene tjelesne temperature, glavobolje, povraćanja, bolova u mišićima ili nekog drugog simptoma obavezno potražiti pomoć liječnika.
Lajmska Borelioza je sljedeća najzastupljenija bolest koju uzrokuju krpelji zaraženi bakterijom borrelia burgdorferi. Zahvaća kožu, živčani sustav, srce i zglobove. Krpelji zaraženi bakterijom koja uzrokuje Lajmsku boreliozu mogu se naći na čitavom području Grada Zagreba i šire okolice, međutim ponavl -
Cijepljenje – postoji pasivna imunizacija od krpeljnog virusnog meningoencefalitisa, koja je osobito preporučljiva ugroženim skupinama tj. djeci i ljudima koji često i intenzivno svoje vrijeme provode u prirodi i predjelima gdje krpelji obitavaju. Cijepiti se mogu djeca starija od godine dana, uz pretpostavku da nisu alergična na neki od sastojaka cjepiva. Primarno cijepljenje sastoji se od tri doze (prve dvije u razmaku mjesec dana i treća za godinu dana). Docjepljivanja se provode jednom dozom nakon 3 godine.
Cijepiti se preporuča prije no što do uboda dođe. Savjet i dogovor o potrebi takve vrste zaštite može se potražiti u Epidemiološkoj službi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
jamo nije svaki krpelj zaražen, prema tome nema mjesta panici, važno je samo dobro pratiti promjene nakon njegovog vađenja.
Simptomi koji uzrokuju pojavu navedene bolesti su: crvenilo, osip i upalne reakcije. Ukoliko primjetite navedene reakcije obavezno se javite liječniku.
Složiti ćete se s nama kako je rođendan jedan veliki dan za svako dijete, a slobodno možemo reći i najvažniji dan u godini za većinu djece.
Ukoliko se vratite u svoje djetinjstvo sigurno će vam sjećanje na vaše proslave rođendana na lice izmamiti osmijeh. Iako se je s godinama ponuda mogućnosti za proslavu rođendana uvelike proširila i danas uistinu možemo odabrati proslavu za svoje dijete razrađenu do najsitnijih detalja, a sve kako bismo na njihovim licima vidjeli ushićenje o kojem će govoriti dugo nakon same proslave.
U današnje vrijeme možemo govoriti kako djeca slave rođendan u nekoliko navrata. To je zato jer je jako teško sve djetetu drage odobe uklopiti u jednu proslavu. Tako dijete obilježava rođendan najčešće u tri navrata: s obitelji, s djecom iz vrtića ili škole i u okruženju velikih i malih prijatelja koji zauzimaju važno mjesto u djetetovom životu. Svaka od navedenih skupina iziskuje svoju organizaciju rođendana, pa iako se mogu preklapati u mjestu i vremenu proslave, najčešće djeca rođendan slave u tri navrata. Možda ukoliko bolje promislimo to i nije loše, jer djetetu kao najveći poklon ostaju uspomene kojih će se rado sjećati u budućnosti. Mnogim roditeljima glavobolju stvara rupa koju proslava rođendana ostavlja u kućnom budžetu, međutim rođendan je jednom u godini, stoga dajte si oduška.
Proslava rođendana kod kuće ima brojne svoje prednosti osobito ukoliko živite u kući i imate dvorište gdje proslavu možete organizirati. Proslava kod kuće omogućava nam da okupimo drage ljude i djecu i daje nam priliku da se i mi odrasli zabavimo, jednako kao i djeca, u dobrom društvu. Razmislite koliko puta na godinu imate priliku opustiti se i okupiti sve drage ljude i u ležernoj atmosferi, dok se djeca neometano igraju, proslaviti dječ -
ji rođendan. Proslaviti dječji rođendan na kojem će se i odrasli odlično zabaviti, zvuči nemoguće zar ne? Dobra vijest je da nije nemoguće, potrebna je samo dobra organizacija. Dolaskom lijepog i toplog vremena otvorila nam se je divna mogućnost da se svi iz zatvorenih prostora preselimo u zelenilo, bilo u prirodu ili u vlastito dvorište. Kako bi roditelji imali mogućnost provesti vrijeme u opuštenoj atmosferi i društvu odraslih djeci treba osigurati odličnu zabavu. Srećom danas postoje mnoge opcije kojima ćete zainteresirati djecu i ispuniti njihovo vrijeme kako bi zabava uistinu bila uspješna i svi se dobro zabavili. Jedini uvjet je da krnete s organizacijom na vrijeme kako biste uštedjeli vrijeme, trud i novac.
Mogućnosti su mnoge:
◆ Unajmite animatora koji će osmisliti zabavu s djecom. Ukoliko na vrijeme krenete s organizacijom, biti ćete u mogućnosti rezervirati termin ranije, a samim time ispregovarati bolju cijenu.
◆ Osigurajte djeci dobru zabavu najmom dvorca na napuhavanje koji možete ovisno o dimenzijama, ali i vašem prostoru, pozicionirati na otvorenom ili u zatvorenom. Djeca obožavaju kretanje i ovakva vrsta zabave fokusirati će ih na jedno mjesto, a vama omogućiti da u ležernoj atmosferi i bez stresa provedete vrijeme u dobrom društvu.
◆ Klaunovi, maskote, omiljeni dječji likovi razveseliti će djecu. Njihova pojava izazvati će oduševljenje kod svakog djeteta.
◆ Kazališna predstava u vlastitom domu izvrsna je ideja bilo da predstavu unajmljujete ili se potrudite da ju sami izvedete.
Proslava rođendana u vrtiću.
O ovoj temi smo govorili i ranije, stoga ćemo se samo kratko osvrnuti na temu.
Obzirom da naši vrijedni odgojitelji u vrtićima na sebe preuzimaju organizaciju rođendana u vrtiću, a njihovo bogato iskustvo nam jamči da će djeca uživati, jedino što na ovu temu želimo ponoviti jest da pripazite na vrstu hrane koju ćete na rođendan nositi. Najbolje bi bilo prije samog rođendana konzultirati se s odgajateljima i iznijeti im svoje planove, te u suradnji s njima osmisliti sadržaj kojim će se djeca počastiti.
Odlično sredstvo za proslave rođendana u vrtićima je torta od kartona, bilo da ju sami izradite ili nabavite u obližnjem supermarketu (ima ih u svim Intersparovima i Super Konzumima po vrlo povoljnoj cijeni), sigurno će kod djece izazvati radost i veselje. Torte od kartona, osim što su fora i jako lijepe, one su i higijenski sigurna opcija. Obzirom da je za svako dijete namijenjena jedna kutijica koju ono samo otvara, nema doticaja s ručicama ostale djece, pa je tako i mogućnost prijenosa virusa i bakterija minimalna. To je jako važno u doba COVID 19 pandemije, kada je higijena u kolektivima pod posebnim nadzorom i vrlo je važno rizik svesti na minimum. Torte od papira već nekoliko godina pravi su hit među djecom i nezamjenjiva stavka prilikom proslava rođendana u vrtićima. Odgovor na pitanje zašto je tome tako leži u činjenici kako je dječji rođendan nezamisliv bez pjesme i puhanja svjećice, a ukoliko torta u sebi sadržava i mali poklon dječjoj sreći nema kraja. Zato uživajte s djetetom u punjenju kutijica, omatanju u celofan i
kada dođete u vrtić, sigurni smo kako će vaša torta biti popraćena dječjim usklicima sreće i oduševljenja.
Pored navedenih načina na koje vaše dijete može proslaviti rođendan danas postoji mnoštvo specijaliziranih tvrtki koje se bave organizacijom rođendana u svom prostoru. Roditelji vole ovakav oblik proslave, jer uz kratke inormacije koje će dati prilikom rezervacije termi -
U našoj ponudi potražite: TORTI – torte od papira za dječje rođendane (pakiranje od 12 ili 16 kutijica)
TORTI – pozivnice/ bojanke za dječje rođendane (10 komada u pakiranju)
na, cjelokupnu organizaciju prepuštaju stručnom timu koji će se pobrinuti da takav rođendan ostane zapamćen. Tak rođendan danas možete proslaviti:
◆ u kinu uz animirani film, maskotu i tortu
◆ U igraonici gdje će se osoblje potruditi tematski organizirati događaj prema djetetovim preferencijama
◆ U zoo-u gledajući životinje i slušajući zanimljive priče o njima
◆ U kuglani provodeći vrijeme kuglajući na dječjoj stazi
◆ Na bazenu, u dječjem kazalištu, paintball rođendan, u muzeju… Mogućnosti je mnogo, na vama je da izaberete. Ne zaboravite da to treba biti dječji dan i vaš je zadatak učiniti od njega dan za pamćenje.
Kreativno rješenje koje djeca vole
Svaka kriška jedna je kutijica u koju umećete sitnice kojima ćete uveseliti djecu
Torta za sve, plus poklon za svakog prijatelja na rođendanu
SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA
U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA
NA POLICAMA PARTY PROGRAMA
VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99
MALA TORTA (12 kriški) 46,99
Za super rođendan u vrtiću!
Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan
za proslave dječjih rođendana
Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.
