TROŠI KOLIKO IMAŠ - Kako je moj četverogodišnjak naučio lekciju

Subota je. Krenuli smo prema vratima, spremni za obiteljski shopping, kad je Petar uzbuđeno istrčao iz svoje sobe. Kasica prasica u rukama, odmah znam da se sprema neki ‘veliki’ plan!

Mama, mama, izvadi mi novčiće, moramo kupiti novčanik! Pa da, idemo riješiti taj veliki problem, imamo štednju, a nemamo novčanik. Jedva smo pronašli mali dječji novčanik, ne moram ni reći da ga je, kao i nedavno kasicu, danima nosio svugdje sa sobom. Eto i taj problem novčanika smo riješili. Jedino su i dalje ostali upitnici u njegovoj glavi, kako je baš sve novčiće, koje je vrijedno skupljao, morao dati za taj jedan mali novčanik.

Ponovno, odlična lekcija, što znači štedjeti i trošiti. Ponekad nije loše umjesto kartica, koje vrlo često koristimo, platiti gotovinom. To nam često bude odlično osvještavanje i prilika da shvatimo koliko zapravo trošimo i kako novca brzo nestane.

Nakon dobro odrađenog shoppinga, na pamet mu je pala ideja odlaska u lunapark.

Novaca više nema a on bi sa sekom na vožnju. Evo nam prilike za novo učenje o vrijednosti imanja, ali i ne imanja novca. Svi mi znamo pravilo, troši koliko imaš, sve preko toga je zaduživanje, a preveliko zaduživanje, ne vodi dobrome. Naravno, pala je ideja da mu ja dam novčić za lunapark, ali trebalo je danas nešto i naučiti. Nakon razgovora, jer kao o svemu, tako i o novcu vrlo često razgovaramo, shvatio je da danas nema vožnje jer je novac potrošio na nešto drugo. Samo je uzdahnuo, slegnuo ramenima i za - ključio da mora ponovo početi štedjeti. Iako je bio razočaran i pomalo tužan, zaključila sam da je ovo ipak najbolja lekcija. Bez obzira što sam im mogla dati koji novčić za vožnju naučili su važnu lekciju, troši koliko imaš.

Mi smo se odlučili za pristup štednji i potrošnji pokazujući vlastitim primjerom. Pokušavajući kroz primjere ponukati dijete da i samo osjeti što to točno znači imati i ne imati novca, štedjeti i trošiti. Nema nekog univerzalnog recepta kako dijete naučiti štedjeti, ali kao što je sa svim stvarima u životu, jako je bitno o novcu razgovarati i štednju, a i financije, uključiti u svakodnevni život s djetetom.

Nažalost, o financijskoj pismenosti, štednji, ulaganjima i raspodjeli financija, temama vrlo važnim za svakodnevni život, ne učimo u vrtiću, niti u školi. Mnogi od nas odrastu bez ikakve financijske pismenosti i to neznanje nam stvori probleme za cijeli život. No, dobra vijest je, da savjet i odgovor na pitanja što, kako i gdje štedjeti, možete uvijek potražiti u nekoj od financijskih ustanova na tržištu. Ono što dugotrajno ostavljamo djetetu kroz štednju je znanje za cijeli život a i ušteđevina koju skupimo kroz godine, u trenutku kada nam je potrebna, vrlo dobro dođe.

A moj Pero… nedavno je shvatio da mama ima i karticu s kojom se plaća na blagajni ili ide na bankomat i podiže novce. O, da! Vrijeme je za novu lekciju