Cyberbullying i sigurnost na internetu

Piše: Jasmina Cerovec, mag. praesc. educ

Internet i njegove prednosti u današnje su vrijeme veoma široke. Na nekoliko klikova smo do raznih dobrobiti. Dostupne su nam informacije, razni zabavni i edukativni sadržaji. Internet nam pruža mogućnost da komuniciramo i socijalni aspekt našeg života „živimo“ iz udobnosti svojeg doma zahvaljujući brojnim društvenim platformama. Na internetu pretražujemo, komuniciramo, educiramo se, zabavljamo, gledamo, slušamo, kupujemo, prodajemo i još mnogo toga.

Za vrijeme pandemije koja nas je nedavno pogodila čitav nam se život „premjestio“ na internet. Radili smo na internetu, naručivali hranu putem interneta, socijalni život nam se prebacio online, obrazovni sustav je svoj rad prebacio online… Što to znači za nas? Da smo puno više vremena provodili online. Da je online svijet značio i profesionalno i privatno i socijalno i zabavno i edukativno. Kako to djeluje na nas? Je li internet zaista tako divno „mjesto“ puno dobrobiti?

Ukoliko pomnije promotrimo socijalne odnose koje ostvarujemo na internetu ulazimo u jednu sasvim drugačiju sferu cijelog online svijeta. Osim brojnih do - brobiti i pozitivnih ishoda koje imamo na internetu, postoji i ona „mračnija strana kovanice“.

Danas je više nego ikad, prisutno elektroničko nasilje ili cyberbullying. Često kada čujemo taj izraz pomislimo na nešto strano, daleko, nepoznato i nešto što se ne događa u našoj okolini. Pogotovo kada mislimo na svoju djecu. Djeca današnjice odrastaju uz internet i sve njegove dobre i loše strane. Divimo im se kako već u najranijoj dobi sami „surfaju“, pronalaze sadržaje koji su im interesantni, igraju igre, slušaju pjesme, gledaju video sadržaje te koriste tehnologiju s potpunom prirodnom lakoćom i rado na internetu provode puno vremena. Pa često njihovo korištenje interneta teško povezujemo s elektroničkim nasiljem ili uopće smatramo da je moguće da se njima tako nešto dogodi.

Cyberbullying se definira kao virtualno tj. elektroničko nasilje, a to je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje žrtve upotrebom informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava.

Primjeri cyberbullyinga su širenje neugodnih (istinitih ili lažnih) informacija, objavljivanje nečijih foto ili video sadržaja bez dopuštenja, otvaranje lažnih profila, širenje uvredljivih komentara, krađa profila, namjerno isključivanje pojedinaca iz grupe, uhođenje ili uznemiravanje…

Cyberbullying se često manifestira na društvenim platformama i zapravo se događa puno češće nego što mi to znamo ili čujemo, koliko zbog straha i odbijanja žrtve za prijavljivanje nasilnika, toliko i zbog neinformiranosti žrtve što činiti.

Ono po čemu se elektroničko nasilje uvelike razlikuje od svake druge vrste nasilja je upravo to što nasilnik najčešće ostane skriven tj. nepoznat iza svojeg ekrana, dok sasvim poznata i otkrivena žrtva osjeća strah, tugu, usamljenost, zabrinutost i sram. Bez obzira na to što se nasilje događa virtualno, ima ogromne posljedice koje za žrtvu ne ostaju „samo“ virtualne. Na nasilje u bilo kojem obliku trebali bi imati nultu toleranciju, a pogotovo kada se radi o djeci.

Educiramo li djecu danas dovoljno o tim „mračnijim stranama“ interneta?

Znaju li djeca što bi trebali napraviti ako osjete da su ugroženi? Kome se obratiti? Što je prihvatljivo, a što ne, na internetu? Imaju li uopće svijest o tome što nije u redu da im netko napravi ili kaže na internetu? Na nama je, odraslim osobama, da svoje dijete uvedemo u svijet interneta sigurno i odgovorno. Da s djetetom dogovaramo pravila korištenja interneta; sadržaje i stranice koje dijete može posjećivati i koristiti, rječnik koji koristi tijekom komuniciranja na internetu, vrijeme koje provodi online, osobe s kojima komunicira i stupa u kontakte i slično. Ako dijete ima postav- ljenu granicu koja kaže da će u online svijetu stupati u kontakte i komunikaciju samo s ljudima iz svojeg društva i svoje okoline, tada će se smanjiti mogućnost da doživi neki oblik cyberbullyinga. Isto tako, bilo bi dobro da djetetu ponudimo ili dozvolimo da koristi internetske stranice i platforme koje su sigurne ili one na kojima dijete bira koji/čiji će sadržaj gledati.

Važno je da budemo svjesni činjenice da nije stvar u tome da djetetu zabranimo pristup internetu ili društvenim mrežama, već da dijete osnažimo i informiramo o sigurnom i odgovornom korištenju istih. Na nama je da redovito iniciramo razgovore o internetskim sadržajima i aktualnostima s djetetom, na taj način ćemo s djetetom komentirati sadržaj i poticati djetetovo kritičko mišljenje. Ako redovito razgovaramo o takvim temama i ponekad možda i surfamo zajedno s djetetom, zapravo ostvarujemo i potičemo otvorenu komunikaciju i gradimo povjerenje koje je nužno da bi nam se dijete obratilo u slučaju da se nađe u situaciji elektroničkog nasilja.

Osim razgovora, dogovaranja pravila, zajedničkog surfanja i poticanja kritičkog promišljanja s djetetom možemo pročitati slikovnicu „Kad se zanemare internetska pravila“; Moore-Mallions, igrati igru Happy Onlife koju su 2015. godine razvili stručnjaci iz istraživačkog centar Europske komisije s ciljem učenja o privatnosti i zaštiti na internetu ili možemo shodno djetetovim potrebama, dobi i interesima na druge načine osigurati i potaknuti sigurnost i odgovornost na internetu.

Što ako se dogodi elektroničko nasilje? Svakako se obratiti za pomoć. To je prvo što dijete moramo naučiti. Dijete mora znati da postupci nasilnika nikada nisu u redu niti opravdani, kao što i žrtva nikada nije „kriva“. A s nasilnikom nikada ne bi trebali ulaziti u razgovore, rasprave ili bilo kakve vrste interakcije.

Sadržaj koji nam nasilnik pošalje ili objavi, bilo bi dobro sačuvati i što prije ga prijaviti.

Kome se obratiti? Prvo roditeljima ili odraslima u vrtiću, školi ili svojoj okolini. A zatim prijavom Policiji, Centru za sigurniji Internet, Hrabrom telefon…

Kratke informacije uz članak:

* Centar za sigurniji internet (web stranica, Instagram, Facebook, Telefon, E-mail)

* Hrabri telefon (web stranica, E-mail, Forum, Facebook, Whatsapp)

* Statistike Ministarstva unutarnjih poslova pokazale su da je svako četvrto dijete u Hrvatskoj žrtva elektroničkog nasilja. (medijska pismenost.hr)

* Slikovnica „Kad se zanemare internetska pravila“; Jennifer Moore-Mallions