Časopis Osmijeh br.32 / lipanj 2022. by Časopis OSMIJEH

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 32 / Lipanj 2022.

NOVO

ČASOPIS ZA RODITELJE

Boli uho? Imamo prirodno rješenje!

Biljne kapi za uho u spreju Djelovanje već nakon 15 minuta Za novorođenčad, dojenčad i djecu

U ljekarnama i web ljekarnama 2

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

SADRŽAJ BROJA: KAKO SU POVEZANI JEZIČNO-GOVORNI I MOTORIČKI RAZVOJ............. 4 ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU................................................. 6 KAKO SE RAZVIJA DJEČJA MAŠTA.............................................................. 9 KAKO ODABRATI PRAVU ŠKOLSKU TORBU.............................................. 12 BABY SIGNS................................................................................................. 14 ZDRAVI OBROCI.......................................................................................... 17 ODVIKAVANJE OD PELENA......................................................................... 18 ASERTIVNOST U DJEČJOJ DOBI................................................................. 22 NEKONTROLIRANO MOKRENJE................................................................. 24 PREHRANA DJECE VRTIĆKE I ŠKOLSKE DOBI.......................................... 26 IMAGINARNI PRIJATELJI.............................................................................. 30 VIKEND PUTOVANJE S DJECOM................................................................. 32 OPREZ SUNCE.............................................................................................. 34

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena Iva Radošić, mag. Logoped Martina Gilja, nutricionistica Jasmina Cerovec, mag. praesc.educ Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ. Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo:

Moje dijete Mudar portal u modernom ruhu! Već dugi niz godina portal Moje dijete uspješno pomaže roditeljima u mnogim pitanjima i nedoumicama. Odgojivši mnoge generacije s ponosom možemo reći kako naše godine jamče mudrost, ali i obavezu da budemo što bolji. Moje dijete je portal na kojem ćete se osjećati kao kod kuće i saznati sve što vas zanima o roditeljstvu. ●Zabava ●Trudnoća ●Zdravlje ●Priče za djecu ●Porod ●Lifestyle ●Aktivni zadaci ●Dojenje ●Kuharica ●Vrtić ●Zdrav život za djecu ...i sve ostalo vas zanima….. ●Škola

Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske

www.mojedijete.com

Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako su povezani jeziËnogovorni i motoriËki razvoj? Piše: Jasmina Cerovec, mag.praesc.educ.

promatranju i poticanju razvoja djece rane i predškolske dobi važno je polaziti od činjenice da je razvoj svakog djeteta individualan, te da se razvoj mora gledati kao cjelina socio-emocionalnog, kognitivnog, tjelesnog, jezično-govornog i motoričkog razvoja. Iz aspekta dječjeg vrtića kao odgojno-obrazovne ustanove, djetetu se pristupa holistički, a dijete ima priliku aktivno i ravnopravno konstruirati i sukonstruirati svoj razvoj i odgoj, učenje, ponašanje i djelovanje. Ovladavanje jezičnom komunikacijom, odnosno jezično-govorni razvoj čovjeka razvija se cijeli život. Čovjek svakodnevno jezično-govorno raste i usavršava se. Prve znakove komunikacije djeteta s okolinom moguće je vidjeti već u prenatalnom razdoblju kada dijete pokretom reagira na zvuk. Istraživanja prenatalnog razdoblja i prvih mjeseci djetetova života nedvojbeno govore da je ta najranija dob vrlo važna u procesu usvajanja jezika. Proces slušanja, koji je temeljni preduvjet usvajanja jezika, aktivan je od prenatalnog razdoblja, stoga već tada možemo govoriti o početku razvoja jezika. Iza prvog djetetovog samostalnog udaha, po rođenju, spontano se javlja vokalna komunikacija koja počinje dječjim krikom. U tom trenutku dijete uspostavlja komunikaciju s okolinom koja više nije samo reakcija pokretom. Plač postaje prvo djetetovo vokalno sredstvo komunikacije, dok se malo kasnije javljaju gukanje i osmijesi. Dijete komunikaciju u tom razdoblju koristi kako bi privuklo pozornost, iskazalo osjećaje, uspostavilo društvene kontakte i zadovoljilo različite potrebe. Napretkom govornoga razvoja pojačava se djetetova intencionalna komunikacija. Važno je znati da u ži-

votu djeteta postoji razdoblje koje je posebno važno za jezično-govorni razvoj zbog intenziteta kojim dijete usvaja jezik, a to je razdoblje prve tri godine života. Do treće godine života djeteta veliku važnost moramo dati upravo jezično-govornome razvoju, jer se tada grade temelji jezika i govora, na koje će se nadograđivati kasnije stečeno znanje, a do dobi od pet do šest godina govor djeteta je u pravilu artikulacijski i gramatički ispravan. Motorički razvoj u prve tri godine života od refleksnih pokreta napreduje do ovladavanja osnovnim prirodnim oblicima kretanja, kao što su puzanje, hodanje, skakanje, penjanje i trčanje, što predstavlja velik pomak u motoričkom razvoju. Govoreći o motoričkom razvoju, važno je spomenuti motoričke vještine. Djeca u ranom djetinjstvu ovladavaju gru-

bom motorikom, oralno-motoričkim vještinama i finom motorikom, a koje sve istodobno poticajno djeluju na razvoj motorike i govora. Herljević i Posokhova (2007) navode kako su znanstvenici koji proučavaju razvoj dječjeg živčanog sustava, a posebice govora, dokazali veliko stimulativno značenje funkcije ruke i fine motorike. Stoga je važno holistički pristupati pripremi poticaja i okoline u kojoj dijete istodobno stimulira razvoj na više razina. Motorički razvoj promatramo kroz sposobnost svrhovitog korištenja vlastitog tijela za kretanje i baratanje predmetima. Djetetu koje se uredno razvija motorički pokreti normalna su pojava od prenatalnog razdoblja, te se očituju u svim oblicima kretanja, počevši od refleksnih pokreta, pa sve do vrlo kontroliranih fino motoričkih pokreta. Funkcija finih motoričkih pokreta, odnosno pokreta prstiju i šaka,

ČASOPIS ZA RODITELJE

vrlo su stimulativni za razvoj govora, jer se formiranje govornih centara u mozgu ostvaruje pod utjecajem živčanih impulsa prstiju ruke. Povezanost tih dviju funkcija možemo uočiti u situacijama kada djeca ne mogu pronaći riječ koja im treba, pa komuniciraju rukama i gestama. Ili obrnuto, djeca dok pišu ili crtaju, često nesvjesno plaze jezik. Finu motoriku potrebno je razvijati od najranije dobi, jer se područja koje odgovaraju za govor i pokrete prstiju u mozgu nalaze vrlo blizu. Dakle, poticanjem fine motorike, potičemo i susjedna područja koja upravljaju govorom. Djeci rane i predškolske dobi najvažnija je aktivnost igra. Kroz igru dijete ostvaruje mnoštvo tjelesnih pokreta, kontakata s okolinom, istražuje, mašta, zamišlja, kreativno se izražava i ono najvažnije: kroz igru se dijete razvija i raste. Ashley Montague (Hannaford, 2007) za igru kaže kako je u ranome djetinjstvu gotovo istovjetna životu. Zaostaje samo za hranom, zaštitom i ljubavlju. Igra je temeljni čimbenik tjelesnoga, intelektualnoga, društvenog i emocionalnog razvoja. Kad se dijete igra, oslobađa se dopamin koji izaziva ushit i uzbuđenje, te upravlja razvojem neuronske mreže kao i usklađivanjem u cijelom mozgu. U novije vrijeme te se spoznaje ističu kao važne i populariziraju se u medijima kako bi došle do roditelja, pa npr. Dr. Ranko Rajović puno govori o razvoju djece s neuroznanstvenog aspekta. U jednom od brojnih predavanja govorio je o važnosti sposobnosti rotacije, ravnoteže, pokretljivosti stopala, dinamičke akomodacije oka, fine motorike, govora, misaonih procesa, misaone klasifikacije i asocijacija. On naglašava kako sva područja mozga odgovorna za te sposobnosti trebaju biti dovoljno stimulirana za pravilan razvoj mozga. Sve što djeca trebaju raditi da bi se mozak dovoljno stimulirao jest – igrati se! Vrtjeti se, ljuljati se, balansirati, hodati, trčati, igrati se loptom, igrati se u prirodi, slobodno se kretati prirodom gdje postoje prirodne prepreke na tlu, podloge kao što su trava, pijesak, kamen, voda.

Tako mozak kroz igru dobiva dovoljno stimulacije za razvoj u punom potencijalu. Dr. Ranko Rajović često navodi kako je „posao“ djeteta, od druge do pete godine, da se kreće, vrti i skače. Time naglašava važnost motoričke aktivnosti koja dovodi do stimulacije mozga i stvaranja novih sinapsa, a samim time i do skladna razvoja u svim ljudskim sposobnostima, pa i u jezično-govornoj.

Nakon svega navedenoga dolazimo do zaključka da je važno poticati cjeloviti djetetov razvoj, a za područje jezično-govornoga razvoja posebno je važno poticanje motoričkoga razvoja. Ako dijete nema dovoljno razvijenu motoriku, veća je vjerojatnost da će imati i poteškoće u razvoju govora i jezika. Igre i vježbe kojima se potiče dječji motorički razvoj, naročito razvoj fine motorike, u tom kontekstu imaju posebnu vrijednost.

Aktivnosti kojima potičemo motoriku i jezično-govorni razvoj su sve aktivnosti koje zahtijevaju kontrolu ruke, šake i prstiju, nekoliko primjera u nastavku: ■

Modeliranje gline, plastelina ili glinamola

■

Nizanje predmeta na nit (npr. perlice na špagu)

■

Pisanje prstima u rastresitom materijalu

■

Rezanje škaricama

■

Crtanje, pisanje (kontrola šake)

■

Prelijevanje tekućine

■

Otkopčavanje i zakopčavanje gumbića i patentnog zatvarača

■

Slaganje sitnih kockica

■

Pincetni hvat

■

Slaganje slagalica

■

Otvaranje i zatvaranje boca

■

Manipuliranje loptom

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU

Piše: Maja Vukoja, dr.med., spec. psihijatar

Vrijeme brzo prolazi i roditelji su često iznenađeni činjenicom da njihov mališan već kreće u novu fazu života i da će uskoro vrtić zamijeniti školskom klupom. Miješaju se razne emocije; uzbuđenje, radost, nervoza, strah, a većinu nabrojanih emocija osjećaju ponajviše roditelji, a iste zatim nesvjesno prenose i na dijete.

vaka promjena zahtijeva svoju prilagodbu. Prijelaz iz vrtića ili roditeljskog doma u školu predstavlja preokret u životu djeteta ali i roditelja, odnosno cijele obitelji. Dijete ulazi u sredinu u kojoj će, u krugu svojih vršnjaka i u okvirima koje postavlja društvo, razvijati, pokazivati i uspoređivati niz svojih osobina. U periodu pred polazak u školu javljaju se i brojni strahovi, ponajviše roditeljski, a koji se lako prenose na dijete. Upravo ti strahovi mogu pokvariti dane pripreme pred polazak u školu koji bi trebali biti obilježeni radošću i veseljem. Kako bi dijete napredovalo u školi i ugodno se osjećalo u školskom okruženju, važno je da razvije pozitivan odnos prema školi kao instituciji, obavezama koje ga očekuju te učiteljici ili učitelju. Ne zaboravite da stav roditelja, prema svemu nabrojanom, oblikuje razmišljanja i stav u glavi djeteta te ono najčešće, prema promjeni koja ga čeka, poprima stav koji imaju roditelji.

Priprema kroz igru Tijekom neometane i spontane dječje igre mozak djeteta radi i razvija se. Dijete doživljava različite podražaje te kroz njih uči, doživljava i proživljava situacije u kojima s nalazi tijekom igre. Stoga je igra važno i prirodno sredstvo učenja i od iznimne je važnosti za svako dijete. Uloga igre u pripremi za polazak u školu je vrlo bitna jer pomaže djetetu pri usvajanju ponašanja usmjerenog nekom cilju. Kroz igru dijete razvija sposobnost suradnje i usklađivanja svojih želja sa željama drugih, vršnjaka ili odraslih. Kroz poštivanje pravila igre uči se kontroli ponašanja, hotimičnoj pažnji, planiranju, improvizaciji (ma-

šta). Dolazi do obogaćivanja govornih sposobnosti, što proizlazi iz komunikacije s drugima. Sve navedeno su vještine koje će djetetu biti potrebne za kvalitetno usvajanje školskog sadržaja, ali i kasnije u životu. Djeca koja do 1. travnja tekuće godine pune šest godina prema slovu Zakona o osnovnom školstvu te Pravilniku o upisu djece u školu, školski su obveznici. Procjenjuje se kako je dijete upravo između šeste i sedme godine spremno za školu te da je sposobno pratiti zahtjeve u nastavi. Svako dijete, prije polaska u školu, prolazi kroz proces ispitivanja psihofizičke spremnosti za polazak u školu.

Moguće je da školsko povjerenstvo: školski liječnik, psiholog, pedagog, logoped ili edukacijski rehabilitator, procijene i potom u dogovoru s roditeljima daju preporuku za odgodom upisa u prvi razred. Ukoliko roditelj procjenjuje da je dijete spremno i za mlađu djecu (rođenu nakon 1. travnja) moguće je podnijeti zahtjev za prijevremenim upisom u školu. Ured državne uprave, kojem se zahtjev upućuje, o tome obavještava školsko povjerenstvo i ono testiranjem utvrđuje udovoljava li dijete uvjetima za prijevremeni upis. Kod redovitog i prijevremenog upisa testiranjem se provjerava djetetova tjelesna, kognitivna te socioemocionalna spre-

ČASOPIS ZA RODITELJE

Jačanje imuniteta pred polazak u školu!*

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne ishrane i zdravog načina života.

info@salvushealth.com 7

SAL-ADV-COMPL-PAT-HR-59

*Vitamini C,D i cink pridonose normalnoj funkciji imunološkog sustava.

ČASOPIS ZA RODITELJE mnost i zrelost za polazak u školu. Pored navedenog, promatra se i fina motorika, radi lakšeg savladavanja pisanja te gruba motorika, odnosno osnovne kretanja.

Socioemocionalna zrelost Socioemocionalna zrelost od posebne je važnosti za snalaženje u različitim društvenim okruženjima i situacijama, stoga ju je najteže izmjeriti, jer se ne ocjenjuje testovima, već reakcijama djeteta. Socioemocionalnu zrelost djeteta promatramo kroz sljedeće: – ostaje li dijete bez problema u vrtiću, – odvaja li se lako od roditelja, – kako surađuje s drugom djecom, – kako reagira na neuspjeh, – je li u stanju odgoditi kakvu svoju želju, potrebu ili reakciju, – uspijeva li slijediti pravila u društvenim i individualnim igrama,

– u kojem stupnju kontrolira svoje emocije te tolerira frustraciju. Socioemocionalnu zrelost djeteta vrlo dobro će procijeniti odgajateljice u vrtiću, kojeg dijete pohađa te upravo razgovor s njima roditeljima može uvelike pomoći. Provjera socioemocionalne zrelosti ima svoja ograničenja, budući da ne može do kraja pokazati pravo stanje razvoja. Naime, dijete se na psihološkom testiranju susreće s nepoznatom osobom i ulazi u novo okruženje, stoga može podbaciti zbog osjećaja srama ili nelagode. Zato testiranju treba pristupiti s puno obzira i razumijevanja. Zbog svega navedenog, djetetovi pokazatelji socioemocionalne zrelosti mogu biti varljivi i to u oba smjera. Naime, moguće je da dijete odlično riješi test, da za to ima dovoljno pažnje, no da drugi dijelovi njegove osobnosti ostanu nevidljivi. Test, na primjer, neće pokazati može li dijete sačekati odgodu kakve svoje želje ili prepustiti mjesto nekom drugom djetetu. Stoga, treba biti svjestan da se tijekom jednog susreta na testiranju neki dijelovi djetetove zrelosti ipak ne mogu

i neće u potpunosti prepoznati. Tek kasnije se obično pokaže je li dijete ustrajno u radu, želi li rješavati zadatke ili na prvu odustati i zaplakati i slične situacije koje su djetetu vrlo stresne. Važno je znati da bi dijete prije polaska u školu trebalo moći verbalizirati sva svoja emocionalna stanja, a ne reagirati poput djeteta u dobi od dvije, tri godine, te plakati i bacati se po podu.

Kognitivna zrelost Kognitivna ili intelektualna spremnost predškolaraca i prvašića vrlo često prednjači nad socioemocionalnom zrelošću. Testirajući kognitivnu spremnost saznajemo razumije li dijete svijet oko sebe, razumije li odnose, boje, oblike. Također, saznajemo jesu li pažnja i koncentracija primjerene djetetovoj dobi te doznajemo uspijeva li se dijete koncentrirati na neku aktivnost, a da ga ne ometaju drugi vanjski podražaji. Pažnja je, naime, jako bitna i ovisi o puno faktora, a važno je, je li dijete umorno, naspavano ili nenaspavano. Pritom valja razlikovati pažnju koju dijete iskazuje dok gleda crtić, a koju roditelji često ističu i pažnju potrebnu za školske aktivnosti, jer to je pažnja koju dijete treba usmjeriti na zadatak koji mu možda i nije po volji, i to u trajanju od 10 do 20 minuta. U kognitivnu spremnost spada i govor. Do pete godine dijete bi sve glasove trebalo ispravno izgovarati, koristiti rečenice i znati verbalizirati ono što želi. Kako roditelj može potaknuti socioemocionalni razvoj i osamostaljivanje djeteta? - da bude dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama, stvaranju radnih navika, primjerice da dijete samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet - da dozvoli djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama, dijete koje se previše zaštićuje razvija osjećaj manje vrijednosti - da pohvali dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a izbjegava kritike i kazne, jer one produbljuju osjećaj nesigurnosti, izazivaju strah od pogreške te utječu na lošu sliku o sebi - da pokaže djetetu ljubav i poštovanje, čak i kad se ljuti na njega, nikad

ne kritizirati dijete, već njegovo ponašanje - da objasni djetetu što i zašto želi da ono nešto učini, na primjer “Važno mi je da pomakneš ove igračke jer se bojim da bih mogao pasti preko njih”, a ne “Napravi to, jer ja tako kažem” Kako dijete ne bi izgubilo interes za neku aktivnost, roditelj ne bi trebao izvršavati obveze umjesto njega. Ukoliko se dijete samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvar, ono stječe sigurnost u sebe i ponosno je, jer je samo nešto učinilo. Svakom djetetu su potrebne granice i jasna pravila kako bi se osjećalo sigurno. U postavljanju pravila i granica treba paziti na uravnoteženost i pravu mjeru, nisu dobra niti prekruta, ali niti previše fleksibilna pravila. I ono najvažnije, treba djetetu dati do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu. Ocjene nisu važne, važan je trud koje djete ulaže, a trud se uvijek isplati!

ČASOPIS ZA RODITELJE

ŠTO MALI ZNAJU, A VELIKI NASLUĆUJU:

Kako se razvija djeËja mašta? Dječja mašta ono je što dijete u stvarnom svijetu ne proživljava, to su događaji rezervirani samo za djetetov svijet. Ona će dijete nositi u nepoznate zemlje, upoznavati sa imaginarnim prijateljima, tjerati da nacrta najstrašnija čudovišta i ispriča nevjerojatne priče. Jednom riječju, dječja mašta je nevjerojatna i beskonačna, a u kasnijoj se dobi pretvara u mnoštvo pozitivnih vještina.

jeca nisu samo naša mala slatka stvorenja koja koračaju uz nas i ništa ne razumiju. Djeca od najranijih dana stvaraju dojam o svijetu oko sebe, razvijaju svoj stav i mišljenje. Prve naznake mašte javljaju se već u dojenačkoj dobi. Sjetite se samo kako ste ponosno prepričavali prvo brm-brm svojega djeteta, kada je u dobi oko prve godine uzelo autić i počelo na podu oponašati njegov zvuk. Upravo oko prve godine počinjemo uočavati začetke maštovitosti kod svakog djeteta. S vremenom taj fenomen jača i produbljuje se. Poticanje mašte kod djeteta

rezultirati će mnogim vrijednim osobinama kod njega kao odrasle osobe. Ponekad vas kao roditelje dječja igra potakne na razmišljanje, jer se dijete previše uživjelo u svoj svijet iz mašte. Možda nas i zabrine koliko daleko ta igra zna otići. Djeca svakodnevno moraju obraditi mnoštvo novih dojmova koje su taj dan primili iz okoline. Djeca na svoj osebujan način tumače ponašanje, odnose i postupke. Ona zbog svojih „malih godina“ i nedostatka životnog iskustva ne razumiju baš sve, ali sklona su si svakodnevne situacije objasniti na njima prihvatljiv – dječji način. Svaka situacija, svaka priča, crtani film ili igra s vršnjakom u djetetu

potiče stvaranje nevjerojatne mogućnosti maštanja. Nije zato čudno što djeca često pomiješaju granice između stvarnosti i mašte.

Što je to mašta i kako utječe na djetetov razvoj? Proces maštanja je pod snažnim utjecajem želja. Psiholozi tvrde da djeca počinju razvijati maštu čim postanu svjesna svijeta oko sebe. Kako dijete raste i kako se razvija, granica između mašte i stvarnosti postaje sve jasnija i dijete samostalno odlučuje da li i kada će je prijeći. Dijete u dobi od jedne godine

■

Pričajte s djetetom stalno, bez obzira na njegovu dob. Pričanje i opisivanje situacija, ljudi i stvari kod djece u ovoj dobi igra vrlo značajnu ulogu prilikom razvoja mnogih procesa, pa tako i mašte.

■

Igrajte se s djetetom - dijete u dobi od godine dana počinje razvijati i usvajati igru. Upravo ste vi njihova najdraža igračka u toj dobi koja usmjerava djetetove razvojne procese. Svako je dijete osoba za sebe i ima svoje afinitete, prepoznajte ih i potičite kroz igru, dijete će vam biti zahvalno.

■

Čitajte knjige ili barem gledajte slike, dijete će na taj način usvajati nova znanja u bojama i lijepo ilustrirana. Slušanje priča i riječi rezultirati će bržim i kvalitetnijim razvojem govora.

ČASOPIS ZA RODITELJE i spretnije, a dijete će za vrlo kratko vrijeme biti u stanju opisati što je vidjelo i doživjelo u svijetu oko sebe svojim riječima. ■

■

Povedite dijete u park, prirodu ili među drugu djecu. Iako možda ne djeluje tako, dijete upija svijet oko sebe. Pored nespornog zdravstvenog učinka, boravak na zraku u parku među djecom ili u prirodi, blagotvorno djeluje i na razvoj djetetove mašte.

očaravaju i vesele, iako možda ne prepoznajete sadržaj. Na taj ćete način pružiti djetetu daljnju motivaciju da bude još bolje i maštovitije. ■

Dijete u dobi od dvije godine ■

Pripremite knjige, bojanke, zadatke i krenite u avanturu crtanja, bojanja i brojanja. Možda, u početku dijete neće biti vješto, ali s vremenom će se pretvoriti u pravog malog umjetnika, koji maštovito koristi boje i oblike. Nagradite njegove pokušaje i pokažite mu koliko vas

■

Pobrinite se da igračke koje djetetu kupujete budu kreativne i edukativne. Nabavite kockice, za građenje, slagalice i slične igračke koje će kroz igru poticati dijete da rješava zadatke na sebi svojstven način. Ponudite djetetu zanimljive i edukativne sadržaje češće tijekom dana i ne dozvolite da previše vremena provodi pred televizorom, biti će vremena za to. Čitajte djetetu priče, pjevajte pjesmice, slažite rime i dozvolite mu da zamisli ono što je na slikama prikazano i objasni na način na koji ono to vidi. Igrajte se oponašanja zvukova, životinja i ostalih stvari koje su djetetu poznate, igrajte se skrivanja i otkrivanja i prerušavanja i dijete će biti sretno i zahvalno.

Dijete u dobi od tri godine ■

Povedite dijete na lutkarsku predstavu. Razgovarajte nakon predstave o tome kako je dijete doživjelo priču, a kako vi. Dozvolite djetetu da se izrazi, koliko god to nespretno i dugotrajno bilo. Svako sljedeće izražavanje biti će lakše

Kuhajte s djetetom, slažite kockice, izrađujte ukrase za blagdane, bojajte vodenim bojama, modelirajte plastelinom. Dozvolite djetetu da se uprlja. Možda vam dom neće biti najčistiji, ali imati ćete sretno i zahvalno dijete.

Nakon četvrte godine dijete već ima razvijene afinitete, poznaje svoje omiljene crtiće, prepričava priče za laku noć. Dijete je već razvilo svoj svijet gre i neprestano se vraća oponašanju omiljenih likova, igranju složenijih igara samostalno ili sa vršnjacima. U dobi od otprilike četri godine pa na više dijete je sposobno samostalno se zaigrati, iako ukoliko poželite uključiti se u igru, nikada vas neće odbiti. Vi ste ipak djetetova najdraža i neiscrpna igračka, koja nikada ne zastarjeva, niti izlazi iz mode. Do predškolskog uzrasta djeca nisu u stanju uvijek razlikovati stvarnost od izmišljenog svijeta. Mašta im je tada najintenzivnija i najviše je treba poticati. Međutim uvijek treba kontrolirati da igra u svijetu mašte ne prijeđe granice sigurnog i dopuštenog. Kada djeca krenu u školu nije loše upisati ih na neku aktivnost u kojoj će se, kroz igru i učenje, moći kreativno izražavati. Neke od blagodati maštanja u razvoju djeteta 1. Mašta potiče razvoj inteligencije i sposobnosti snalaženja u različitim situacijama. 2. Djeca koja imaju bogatu maštu manje su sklona svađi i sukobima i općenito zanimljivije provode vrijeme. 3. Mašta potiče bolju koncentraciju. 4. Maštanje je vrlo slikovito i time je pogodno za razvijanje dječjeg rječnika. 5. Rana sposobnost maštanja može izazavati kreativnost koja traje cijeli život. „Mašta je mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet“, Albert Einstein.

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU ČASOPIS ZA RODITELJE

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi. Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako odabrati pravu školsku torbu? Odaberite ne samo najljepšu, nego i odgovarajuću školsku torbu! Početak nove školske godine početak je novog ciklusa za svakog osnovnoškolca, a sa sobom redovito donosi i manje ili više slatke dileme kakvu školsku torbu odabrati. Školarci će najčešće birati prema dizajnu, a roditelji će pažnju pridati pravilnom odabiru školske torbe čiji će teret školarci nositi čitave godine.

roblem teških školskih torbi nije samo problem hrvatskog školskog sustava, nego je i globalni problem. Najizraženiji zdravstveni problem povezan s utjecajem školskih torbi na zdravlje je bol u donjem dijelu leđa. Osim što se bol može javiti i u cijelom mišićno-koštanom sustavu, svjedoci smo sve češćeg nepravilnog držanja, umora, iscrpljenosti... Iako najveći dio raspoložive literature preporučuje težinu školskih torbi do 15 % težine tijela djeteta, jer takva težina nije povezana sa zdravstvenim smetnjama, često smo svjedoci da je to pravilo daleko od stvarnosti. Jedno je novije istraživanje pokazalo da težina torbe treba biti ograničena na čak 10 % težine tijela djeteta, jer već težina od 15 ili 20 % u odnosu na 10 % povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, iscrpljenosti i boli u leđima, te teškoće u hodanju i održavanju ravnoteže.

Za razliku od prijašnjih godina, kada su roditelji potegli i do Austrije ili Njemačke kako bi nabavili kvalitetnu torbu, danas se na hrvatskom tržištu može naći više od tisuću raznih modela torbi i ruksaka.

“Torbe se, u principu, tradicionalno biraju prema spolu. Najčešći kupac školskih torbi su žene, odnosno mame, a njihov odabir ovisi o preferencijama djeteta u kombinaciji s racionalnim kriterijima. Ako majka kupuje torbu za dječaka, uglavnom bira sportske motive i na odabir ima puno različitih varijanti i funkcija, dok je s djevojčicama malo kompliciranije. One pretežno biraju torbe s određenim motivom, poput Hello Kitty ili Gorjuss, pa u tom slučaju majke imaju jako sužen odabir među torbama koje bi trebale zadovoljiti sve njihove kriterije”, ispričao je Zvonko Čubrić, jedan od suvlasnika knjižara Hoću knjigu, koji više od 15 godina radi u branši školskih torbi i popratnog pribora.

Cijene se kreću od stotinjak pa sve do vrtoglavih tisuću i petsto kuna, ponekad i više. Znajući da cijena ne garantira uvijek i kvalitetu, roditelji se prilikom kupovine školskih torbi najčešće raspituju među prijateljima i educiraju putem interneta.

Danas je preporučena težina školske torbe do 15% težine tijela djeteta, a neka istraživanja i preporuke ukazuju da težina torbe ne smije prelaziti ni 10% tjelesne težine djeteta. Kod prvašića koji u prosjeku ima 24 kilograma, torba ne bi smjela biti teža od 3,6 kg,

Dok se djeca vesele skorim praznicima, roditelji prvašića posebno su uzbuđeni. Roditelji vole da djeca pamte svoj odlazak u prvi razred, da pamte ugođaj novog trenutka, nove stepenice u odrastanju. Zbog toga vole opremiti prvašića najbolje što mogu.

ako pratimo preporuku da školska torba teži do 15% tjelesne mase, odnosno 2,4 kg prema strožem kriteriju od 10% tjelesne mase djeteta. Ostvarenje ovih preporuka je i više nego upitno u Hrvatskoj, jer u stvarnosti težina torbe prvašića prelazi 6 kg, a prema nekim mjerenjima je teža čak i od 7 kg. “Umjetnost je napraviti torbu sa svim sigurnosnim funkcijama, a da teži samo kilogram ili manje. Dok su se torbe nekad radile s metalnim potpornjima za leđa, današnje torbe u sebi imaju kaširane kartone koji su istovremeno tvrdi i lagani. Nepisano je pravilo da torbe moraju imati reflektirajuće materijale sa svih strana, a dobro je znati i da većina dobavljača nudi garanciju od minimalno godinu dana. Svakako bih poručio roditeljima da torbe odaberu na mjestu na kojem mogu dobiti sve relevantne informacije i savjete, što često nije slučaj s velikim trgovačkim centrima”, zaključio je Čubrić.

ČASOPIS ZA RODITELJE

KORACI ZA ODABIR PRAVE ŠKOLSKE TORBE 1. Odaberite pravu torbu za pravu dob Kada birate među mnogo raznovrsnih torbi, pazite da vam se ne prikrade neka koja nije prikladna za dob vašeg djeteta. Djelatniku točno precizirajte u koji razred kreće vaše dijete kako bi vam mogao pokazati torbe namijenjene upravo toj dobi. 2. Kotačići ili ne? Djeci će kotačići uvelike pomoći pri nošenju teških školskih udžbenika, no ako do škole ili kuće imaju puno stepenica ili neravan teren, kotačići će im samo odmoći. Danas postoje i torbe koje se mogu kombinirati te se kotačići ne moraju koristiti svaki dan pa je najbolje dobro proučiti i tu opciju. 3. Koliko pretinaca je dovoljno? Pretinci ne služe samo kao modni dodatak, nego su i iznimno korisni

kako bi se vaše dijete što bolje snašlo među gomilom bilježnica i školskog pribora koji su im potrebni za školu. Ipak, treba proučiti da li je baš svaki pretinac na željenoj torbi potreban, poput pretinca za laptop, džepa za bočicu vode i sl., ili je bolje odabrati ipak malo jednostavniju varijantu školske torbe. 4. Koji je materijal najizdržljiviji? Današnje torbe rade se od visokokvalitetnih sintetičkih materijala, a najlon i poliester svakako su otporniji na vodu no što je, primjerice, pamuk. Ipak, ekološki osviješteni roditelji vjerojatno će odabrati i ekološki osviještene materijale za svog prvoškolca, čak i ako će takvi nešto kraće trajati. 5. Motiv Vaše dijete je veliki obožavatelj Snježnog kraljevstva? Vjerujemo da je tako, no pitanje hoće li u jednakoj mjeri voljeti Snježno kraljevstvo i za tri godine kada će vjerojatno još uvijek koristiti istu školsku torbu.

Dobro razmislite hoćete li izabrati generički motiv ili ćete se prikloniti djetetovim željama i odabrati torbu koju krasi plavokosa Elsa. 6. Ergonomski oblikovana stražnja strana ili ne? Ergonomski oblikovana tapeciranja stražnja strana torbe omogućuje minimalno opterećenje kralježnice, a danas ih ima većina kvalitetnih školskih torbi, stoga je dobro razmotriti ovu opciju za maksimalnu udobnost nošenja. 7. Sigurne i podesive naramenice Osim što je potrebno obratiti pažnju na udobne i prilagodljive naramenice kako bi svakodnevna udobnost bila zajamčena, iste bi trebale sadržavati i fluorescentne elemente koji osiguravaju sigurnost i vidljivost kroz mrak. Svakako iskoristite i dodatni remen za grudi za stabilizaciju tereta.

ČASOPIS ZA RODITELJE

BABY SIGNS – znakovni jezik za bebe

kao poticaj za ranu komunikaciju

Piše: mag.praesc.educ. Jasmina Cerovec

Baby Signs je znakovni jezik za bebe, jednostavan i prirodan način komuniciranja s djetetom koji se koristi prije početka djetetove verbalne komunikacije. Baby Signs razvile su profesorice psihologije Dr. Acredolo i Dr. Goodwyn te kroz istraživanje došle do rezultata koji govore da znakovni jezik pomaže položiti čvrste temelje učinkovite komunikacije, koja će ostati s djecom dugo nakon što se upuste u verbalno komuniciranje, a znakovni jezik „nestane“.

aby Signs program poučava djecu jednostavne i lako primjenjive znakove koji im omogućuju komunikaciju sa svojom okolinom. Znakovi predstavljaju pojedinačne riječi kao što su: jesti, piti, spavati, još, nema itd. Upotreba takvih znakova svakoj će odrasloj osobi, koja se nalazi uz dijete, biti velika pomoć u razumijevanju djetetove potrebe ili želje, a kod djeteta će smanjiti frustraciju i gnjev te osigurati ispunjavanje vlastitih potreba i želja. Baby Signs, kao znakovni jezik za bebe, u stručnim i znanstvenim krugovima vrlo je aktualna tema, iako je dobrobit u primjeni znakovnog jezika kod djece, po riječima autorica Baby Signs metode, uočena prije više od stotinu godina. Dječji znakovni jezik razvio se iz znakovnog jezika za gluhe osobe, ali uvelike se razlikuje, jer je prilagođen potrebama i mogućnostima djece. Znakovnim jezikom postiže se multisenzorni pristup koji uključuje vizualne, kinestetičke i audio učinke.

Tko može koristiti Baby Signs s djetetom? Baby Signs znakovni jezik s djetetom može koristiti odgojna-obrazovna ustanova ili djetetovi roditelji, odnosno skrbnici te djetetova okolina. Baby Signs Hrvatska nudi edukacije za odgojitelje, te edukacije za roditelje, no po završenoj edukaciji potrebno je kontinuirano i dosljedno primjenjivati

stečena znanja i vještine kako bi dijete usvojilo znakove i počelo ih primjenjivati u svakodnevici. Uz edukaciju postoje i razni materijali kao što su slikovnice, flash kartice, audio i video materijali, koje odrasli mogu koristiti kako bi dijete jednostavnije i brže te na zanimljiv način usvojilo znakove.

Kada započeti s upotrebom znakova s djetetom? Ne postoji određeno vrijeme koje je predviđeno ili obavezno za početak upotrebe znakova u komunikaciji s djetetom. No, preporuke za kvalite-

tan početak komunikacije ovom metodom su od šestog mjeseca starosti djeteta. Znakovi se u djetetovu rutinu uvode kroz igru uz kombinaciju komuniciranja, pjevanja, igru prstima i doživljavanja različitih osjetilnih medija. Neki roditelji sa znakovanjem započnu nakon rođenja ili tijekom prvih osam mjeseci djetetova života. U tom slučaju roditelji žele da dijete bude što više izloženo znakovima, a oni stječu naviku korištenja znakova u komunikaciji s djetetom. Neki roditelji ipak odluče čekati trenutak kada dijete navrši dvanaest mjeseci te tada krenu sa znakovanjem.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Prednost korištenja znakova u ovome razdoblju je u tome što se dijete nalazi u periodu kada i samo kreće koristiti znakove, pa će rezultati biti brže vidljivi. U prosjeku djeca krenu aktivno koristiti znakove između desetog i četrnaestog mjeseca starosti. Ono što uvijek moramo imati na umu je činjenica da se razvoj svakog djeteta razlikuje i da će svako dijete napredovati svojim individualnim tempom, s obzirom na svoje potencijale, motivaciju te poticajnost okoline.

Kako koristiti Baby Signs znakovni jezik? Sva potrebna znanja o znakovanju odgojitelji, roditelji, skrbnici te odrasli koji rade s djecom mogu dobiti na raznim edukacijama i radionicama. Međutim, ono što je svakako važno napomenuti jest kako je primjena znakovnog jezika s djetetom vještina i način komunikacije za koji je potrebno puno vremena, truda i ustrajnosti. Odrasla osoba u komunikaciju s djetetom uz svakodnevne radnje integrira znakove pa će tako uz hranjenje odrasla osoba znakovati znak za jesti i ponoviti ga nekoliko puta uz riječ jesti

prilikom svakog konzumiranja hrane. Tako će dijete znak povezati s radnjom i riječi. Nadalje, osoba će znak koji zamjenjuje riječ jesti koristiti i u upitnom obliku kada djetetu nudi jelo te poticati dijete na formiranje šake u znak kroz razne svakodnevne situacije. Uz brojne materijale namijenjene usvajanju ove vještine, odrasla osoba će djetetu približiti znakove te stvoriti poticajnu okolinu u kojoj će znakovi

biti normalan dio komunikacije tijekom zajednički provedenih trenutaka, dnevnih rutina i igre.

Znanstvene studije dokazuju mnoge prednosti upotrebe Baby Signs® znakovnog jezika Smanjuje frustracije, suze i gnjev te omogućuje djetetu da dijeli svoj svijet. U dobi od devet do deset mjeseci bebe već znaju što trebaju ili što žele. Do frustracije kod djeteta, a posljedično i roditelja, dolazi zbog bebine nemogućnosti komuniciranja svojih potreba ili želja. Sa samo nekoliko usvojenih znakova dijete može komunicirati svoje potrebe ili želje mirno i bez frustracija.

Jača vezu odraslih osoba s djetetom i djetetov emocionalni razvoj. Tijekom korištenja znakova u komunikaciji s bebom broj pozitivnih interakcija se povećava, a broj negativnih se smanjuje. Razlog tome leži u učinkovitosti komunikacije. Drugim riječima, kada se odgojitelj/roditelj i dijete zaista

ČASOPIS ZA RODITELJE

najranije dobi koristila Baby Signs bili su impresivni, s poprilično velikim pozitivnim razlikama u usporedbi s djecom iste dobi koji nisu koristili Baby Signs.

Potiče razvoj fine i grube motorike te koordinacije ruka-oko. Da bi dijete znakovalo mora koristiti svoje ruke, što spada u tjelesni, odnosno motorički razvoj. Svi pokreti koje dijete izvodi vlastitim rukama pomažu u razvoju fine i grube motorike. Također, potrebna je velika samokontrola te dobra koordinacija ruka-oko kako bi dijete znakovalo znak koji mu je potreban.

međusobno razumiju te dijele ono što im je na umu, osjećaju se povezanijima.

Jača samopouzdanje i samopoštovanje djeteta. Ono na što se svodi samopoštovanje svakog od nas jest da se u svojim očima i očima drugih ljudi doživimo kao sposobna i vrijedna osoba. To je upravo ono što upotreba znakova pruža djetetu, jer dijete postaje uspješno u učinkovitoj komunikaciji, sa sebi bliskim osobama, koje pozitivno reagiraju na tu komunikaciju. Takav odnos kod djeteta razvija osjećaj ponosa te postignuća i postaje temelj za razvoj samopouzdanja i samopoštovanja.

Baby Signs znakovni jezik pomaže djeci progovoriti. Otkrile su da dvogodišnje dijete koje je koristilo Baby Signs znakovni jezik ima znatno veći vokabular u odnosu na svoje vršnjake koji nisu koristili znakovni jezik. Do treće godine, dijete koje je koristilo Baby Signs znakovni jezik, ima jezične sposobnosti četverogodišnjaka. Djeca upijaju puno znanja, dok su aktivno uključeni u komunikaciju putem znakova, što im daje dobru podlogu za učenje govora. Nadalje, dokazano je kako motorika šake i prstiju ruke ima velik pozitivan utjecaj na govor pa se tako znakovanjem stimulira centar za govor u mozgu.

Pomaže u verbalnom razvoju govora.

Potiče intelektualni razvoj.

Poneki roditelji pokazuju zabrinutost kako će poticanje uporabe znakovnog jezika usporiti učenje govora. Upravo suprotno! Kroz istraživanje dr. Acredolo i dr. Goodwyn dokazale su kako

Dr. Acredolo i dr. Goodwyn posjetile su sudionike istraživanja u njihovoj dobi od osam godina i izložile ih tipičnom testu inteligencije za djecu. Rezultati koje su ostvarivala djeca koja su od

Postoje različite radionice znakovnog jezika za bebe na kojima educirani stručnjaci ovu zanimljivu metodu dijele s drugim roditeljima i djecom. Na radionici namijenjenoj roditeljima koji tek očekuju dijete ili im je dijete još premalo za radionice, roditelji mogu naučiti sve što je potrebno kako bi započeli znakovati kod kuće, ali i dobiti potrebne materijale. Također, postoje i radionice za djecu, za čiju dob je ova metoda i namijenjena, gdje će roditelji dobiti potrebno znanje i alate za uspješnu komunikaciju sa svojom bebom. Rezultat ulaganja vremena i truda u usvajanje vještine korištenja znakovnog jezika za bebe su: napredna emocionalna inteligencija i iznadprosječne komunikacijske vještine, a znakovni jezik jednako je poželjan kod djece uredna razvoja, kao i kod djece s poteškoćama u razvoju.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZDRAVI OBROCI – osvježenje u vrućim ljetnim danima Piše: Martina Gilja, nutricionist

Dolaskom ljeta i vrućih ljetnih dana naš organizam opterećen je visokim temperaturama kojima se nastoji prilagoditi. O važnosti unošenja dovoljne količine vode kako bi se tijelo hidratiziralo i kako bi se svi metabolički procesi nesmetano odvijali, već smo govorili. Ono na što želimo skrenuti pažnju u našoj rubrici Zdrav život je pravilna prehrana u ljetnim mjesecima. Vrućim ljetnim danima svakako je potrebno prilagoditi i prehranu koja organizmu daje energiju i opskrbljuje ga dovoljnom količinom vode, koja se pored redovitog unosa vode u tekućem stanju, može unijeti i putem hrane. Teška hrana koju konzumiramo u zimskim mjesecima svoje mjesto ne bi trebala pronaći u ljetnoj prehrani. Takva vrsta teške hrane u ljetnim mjesecima može izazvati u organizmu cijeli niz poteškoća koje ćete svakako osjetiti. Teška hrana stvara osjećaj težine u želucu, pojačava znojenje, a može čak izazvati i dehidraciju. Izaberite u ljetnim mjesecima na svom jelovniku hranu koja vas neće opteretiti, već će blagotvorno djelovati na vaš organizam. Na vašem bi se stolu ljeti trebali naći obroci u obliku juha, salata, voća i povrća, jogurta, kuhanih a ne prženih objeda, a svakako kao odlično i brzo rješenje preporučamo smoothie obrok. Donosimo vam nekoliko jednostavnih i brzih prijedloga za ljetne obroke, koje ćete moći ponijeti sa sobom, a vaš će organizam opskrbiti hranjivim tvarima koje su mu potrebne u ljetnim mjesecima. Uživajte u ljetu i okusu mnoštva svježih namirnica koje nam ljetni mjeseci nude!

CHIA PUDING - ZDRAVA LJETNA UŽINA 300 ml kokosovog mlijeka (ili po izboru) 3 žlice chia sjemenki 3 žlice kokosa 2 žlice meda voće po izboru (marelica, banana, jagoda, bobičasto voće...) dvije žlice sjeckanih orašastih plodova za posipanje

ENERGETSKI SMOOTHIE

Priprema Pomiješajte mlijeko, chia sjemenke, kokos i med. Stavite u hladnjak na par sati, a najbolje preko noći, kako bi se sjemenke napuhnule i želirale. Prije serviranja izvadite iz hladnjaka i ostavite kratko na sobnoj temperaturi dok pripremite voćni pire. Izmiksajte odabrano voće štapnim mikserom ili blenderom (po potrebi dodajte malo meda ili drugog zaslađivača, ukoliko koristite kiselo voće). Umjesto pirea voće možete i sitno nasjeckati i koristiti kao takvo, biti će jednako ukusno. U čaše za serviranje ili zdjelice stavite sloj pudinga, zatim sloj voćnog pirea, zatim sloj pudinga i završite sjeckanim voćem i posipajte kokosom i sjeckanim orašastim plogovima. Možete konzumirati odmah, vratiti u hladnjak do posluživanja ili ponijeti sa sobom kao zdravi i osvježavajući obrok.

200 g svježih jagoda šaka mladoga špinata ili blitve 1 veća banana 200 ml grčkog jogurta 60 ml mlijeka 4-6 kockica leda 1 žličica meda ili drugog zaslađivača koji volite Priprema: jagode oprati i staviti u blender, dodati bananu, pa svemu tome dodati jogurt, mlijeko, med i 4-6 kockice leda. Izmiksati do željene gustoće i poslužiti. Napomena: smoothie možete pripremiti kod kuće i ponijeti sa sobom kao zdrav, jednostavan i brz obrok na otvorenom.

ČASOPIS ZA RODITELJE

POTICAJNO ODVIKAVANJE OD PELENA

Piše: Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj

Bliže nam se ljetni dani i toplije vrijeme, a s njima i slatke muke za majke čija djeca još nose pelene. Uskoro počinje sezona odvikavanja od pelena i velikog koraka za vaše dijete . Možda ste već od drugih mama čule razne priče o ovom procesu, ali ono što je jedino bitno jest da slušate vlastito dijete i njegove potrebe, kako bi ovaj proces bio što ugodniji i prošao bez nepotrebnog stresa za dijete.

ve je više djece koja u drugoj ili čak trećoj godini još nose pelene. Stručnjaci pak kažu da je dijete spremno za odvikavanje od pelena kada počne da hoda i kada počne da govori dvosložnim riječima.

Također, istraživanja su pokazala da je to upravo najbolje doba za odvikavanje od pelena. S druge strane, postoje roditelji koji pokušavaju ubrzati ovaj proces, pa dijete počinju stavljati na tutu već sa šest mjeseci. Struka se slaže da je to prerano. Dijete je u tom razdoblju apsolutno nespremno da kontrolira mokraću i stolicu i takvo prerano odvikavanje od pelena kod njega može izazvati otpor i frustraciju. Djeca samoinicijativno pokazuju interes najranije oko 12 do 18 mjeseci starosti , ali većina djece takav interes počinje pokazivati s nekih 18 do 36 mjeseci života ili čak kasnije. S obzirom na zrelost i spremnost na odvikavanje od pelena i regulaciju ove vrste fizioloških potreba, svako dijete je drugačije. Kada dijete počne pokazati interes i sve više je zainteresirano za vaše vlastite odlaske u kupaonicu, može se reći da je tada spremno za odvikavanje od pelena. Pratite znakove koji ukazuju da je dijete spremno za odvikavanje od pelena, recimo kada dijete postane svjesno mokre ili pune pelene ili unaprijed vas obavijesti da mu se piški. Čak i ako je vaše dijete naviknuto da ne nosi pelene, to ne znači da je spremno za obavljanje nužde na tuti. Ono s čime se stručnjaci slažu i kontinuirano napominju kao najveću važnost ovog procesa jest da budete strpljivi, jer dijete nećete moći prisiliti na odvikavanje od pelena koliko god se trudili. Radije ga postupno i bez uzrujavanja naučite što se očekuje od njega i

opišite mu što radite dok ga presvlačite. Razgovor je u ovoj fazi strašno bitan, jer uspostavljanjem shvaćanja procesa, na način na koji ga dijete može razumjeti, uvelike pridonosite djetetovom razumijevanju i prihvaćanju ove velike promjene. Ne zaboravite kako djeca uče kroz opažanje i imitiranje. Ukoliko dijete ima starijeg brata ili sestru oni bi svakako mogli poslužiti kao primjer.

spavanja. Čim se dijete počinje buditi morati ćete brzo reagirati, jer najvjerojatnije upravo tada mora i mokriti. Savjeti za odvikavanje noćne pelene: ■ ograničite unos tekućine barem

jedan sat prije spavanja ■ nudite više tekućine poslijepodne

ako se bojite da dijete neće dobiti dovoljno tekućine ■ neka dijete ide na WC jedan sat

Dnevno i noćno odvikavanje od pelena Bitno je razlikovati dnevno od noćnog odvikavanja od pelena, jer ono nije isto i ne mora se odvijati u isto vrijeme. Noćno odvikavanje moglo bi vam zadavati dodatne muke, jer djetetova podsvijest mora obavijestiti njegovu svijest da je vrijeme za mokrenje. Najbolje je djetetu koje pokazuje sve znakove spremnosti, odmah ukloniti i noćnu pelenu. Međutim, ukoliko smatrate da dijete još nikako na to nije spremno pelenu mu stavite tek kada zaspe. Zaštitite krevet nepromočivom plahtom i ponudite djetetu da se pomokri prije

prije spavanja i neposredno prije odlaska u krevet, kako biste spriječili neželjene noćne incidente ■ smjestite tutu u djetetovu sobu.

Dok se dijete ne navikne izlaziti iz sobe i odlaziti u kupaonicu, to će mu stvoriti naviku ustajanja i korištenja toaleta u polusnu. Hrabrite dijete da koristi toalet neposredno prije vašeg odlaska u krevet. Drugim riječima, probudite ga kasnije u noći, prije vašeg odlaska na spavanje i odvedite da se pomokri. Na taj ćete način pomoći tijelu vašeg djeteta stvoriti naviku ustajanja i odlaska u toalet.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Što kada izlazite iz kuće Odlazak od kuće za vrijeme odvikavanja od pelena također je zahtjevno iskustvo. Dijete još nije sasvim uspostavilo ravnotežu i nezgode se događaju. One su u ovom periodu sasvim normalna pojava te ni slučajno nemojte grditi dijete ukoliko mu pobjegne u gaćice. Potaknite ga da shvati što se je dogodilo i da razumije da idući puta na neki način ovaj događaj mora najaviti. Neka djeca odmah shvate, dok je nekima potrebno nekoliko nezgoda prije nego uspostave kontrolu, no sve je to uobičajeno i normalno, stoga ne očajavajte. Naoružajte se svim potrebnim sredstvima, rezervnom čistom odjećom, vlažnim maramicama, malim vrećicama u koje ćete odložiti mokar veš, ali i pokupiti za sobom ukoliko je dijete vršilo veliku nuždu u prirodi, nepromočivom podlogom koju ćete staviti na autosjedalicu, ali od svega najbitnije oružje s kojim biste se trebali naoružati jest strpljenje. Budite strpljivi i nemojte negativno reagirati na djetetove pokušaje i promašaje, kako ono ne bi pomislilo da vas je razočaralo ili da ono to ne može, jer nije uspjelo iz prve. Imajte na umu da jednom kada odlučite započeti s ovim procesom, izrazito je bitno da ustrajete i odradite ga do kraja, jer bi odvikavanje u nekoliko navrata te vraćanje djeteta u pelene samo moglo prolongirati i otežati proces odvikavanja od pelena, a uz to i zbuniti vaše dijete.

Ideje za lakše odvikavanje djeteta od pelena Držite tutu u kupaonici kako bi dijete naučilo da je kupaona mjesto gdje se vrši nužda. Pratite nekoliko dana vrijeme kada vaše dijete obavlja nuždu kako biste ga otprilike u to vrijeme stavili na tutu. Na tutu je korisno dijete staviti i netom nakon obroka. Dozvolite dijetu da pogleda sadržaj tute, pohvalite ga i objasnite mu što se je tu dogodilo, podignite ga i dozvolite da pusti vodu – dozvolite mu da sudjeluje, jer ćete na taj način potaknuti interes i zanimanje kod djeteta. Interes i želja djeteta za odvikavanjem od pelene je nešto bez čega će ovaj proces biti dugotrajan, težak, iscrpljujući, a potencijalno i negativno utjecati na emocionalno stanje djeteta. Djeca koja pokušavaju sama skinuti svoju prljavu pelenu i pokazuju nelagodu prilikom nošenja prljave pelene, bit će sretna saznavši da postoji mogućnost izbjegavanja ove situacije. Neka djeca pokazuju interes odlaskom na wc i pokušajem imitiranja vaših radnji, dok će pojedinci iznenaditi svoje roditelje izravnom verbalnom željom da počnu nositi gaćice.

Najčešći znakovi da je dijete spremno za odvikavanje od pelena: ■ dijete ima redovitu stolicu ■ dijete mokri nekoliko puta na dan ■ može reći da treba kakati i piškiti ■ mota se oko toaleta ■ budi se ujutro sa suhom pelenom

ČASOPIS ZA RODITELJE ■ počinje se meškoljiti kada piški ili

kaki u pelenu ■ može sjediti i čučati te može samo-

stalno skinuti gaćice

Čitajte na tuti Ono što vrijedi za odrasle na toaletu, vrijedi i za mališane. Ako čitaju na tuti, bit će im zabavno, a uspjeti ćete ih zadržati neko vrijeme da u miru obave nuždu. Međutim, ono što je važno jest i shvaćanje djeteta da je sve u redu i kako se jedna sasvim obična dosadašnja aktivnost odvija upravo na tuti. Tuta je dobro i zabavno mjesto!

Pohvalite dijete Djeca osjećaju kada su roditelji ponosni na njih i znaju kada su napravili nešto dobro. Zato je pohvala uvijek dobrodošla u djetetovom životu, osobito u ovom zbunjujućem i zahtjevnom periodu. Pohvale koje dijete dobije od vas mogu dugoročno utjecati na razvoj samopouzdanja. Možda vam sad to tako ne izgleda, ali ukoliko ostanete pozitivni i ustrajni, odvikavanje od pelene brzo će proći i uskoro niti vi, niti vaše dijete, više nećete razmišljati o tome! Zato nikada ne kudite dijete radi nezgode prilikom odvikavanja od pelena! Strpljivo mu ukažite na to što se je dogodilo i razumno, djetetu razumljivim jezikom, pojasnite kako da ubuduće najavi unaprijed da mu je sila.

Praktično oblačite dijete Jednom kada dijete krene na tutu, zaboravite na bodije i na kombinezone. U ovom periodu vam treba nešto što možete brzo skinuti s vašeg djeteta. Imajte na umu da ponekad vrijeme između piški mi se i piškim ne postoji.

Nema više pelena! Ne zbunjujte dijete skidanjem i vraćanjem pelene, koliko god vam to bilo praktično zvučalo. Ne stavljajte djetetu pelenu samo zato jer idete do trgovine ili do igrališta. Pelenu ostavite samo za noć, ukoliko smatrate da je to potrebno.

Kada 10 dana za redom primijetite da je pelena ujutro suha, nema više potrebe niti za njima. Međutim, za svaki slučaj, na krevetu još neko vrijeme ostavite nepromočivu podlogu ili plahtu.

Nagradite dijete Djeca vole pohvale i nagrade. Nagradite dijete za svaki uspjeh, a razgovorom rješavajte svaki neuspjeh. To je jedini način za uspješno odvikavanje od pelena. Iako je djeci lijepo čuti pohvalu, drago im je dobiti i nagradu. Bez obzira jeste li se odlučili za tutu ili nastavak za toalet, važno je djetetu stvoriti rutinu. Tuta je dobar izbor, jer je prilagođena djetetovom rastu, no neki roditelji tvrde kako je nastavak za toalet praktičniji, jer se dijete odmah navikava na uobičajenu zahodsku školjku. Kako dijete lakše kontrolira crijeva nego mjehur, dobro je početi s velikom nuždom. Postoji teorija kako dijete treba posjesti na tutu uvijek u isto doba dana jer se tako postiže navika i prihvaćanje tute ili nastavka za toalet kao rutine, dok je pak drugo mišljenje da dijete treba posjesti samo onda kad mu je sila jer će tako spoznati vezu između morati, sjesti i napraviti. Izbjegavajte dio dana u kojem se vašem djetetu spava ili period u kojem je razdražljivo ili gladno. Nemojte ga prisiljavati ako se boji, jer ono će znati kada je spremno za odvikavanje od pelena radije uzmite pauzu i nakon nekog vremena pokušajte ponovno. Kada dijete već učite na tutu, onda ga odmah usmjeravajte kako da se obriše.

Naravno, u početku ćete to raditi vi, međutim dok to radite pojasnite djetetu što i kako radite, te ne zaboravite pranje ruku i oblačenje nakon toga. Djevojčice naučite da se brišu od naprijed prema pozadi, kako mikroorganizmi koji izazivaju upale ne bi dospjeli u mokraćnu cijev. Odvikavanje od pelena, idealno je vrijeme za usvajanje higijenskih navika. Pobrinite se da dijete svaki put nakon sjedanja na tutu opere ručice. Pretvorite to u zabavu. Djeca se vole igrati vodom, pa ukoliko dijete obavi nuždu na tuti, dopustite mu nekoliko minuta uživanja u igri s vodom. Kod privikavanja na tutu ili toalet nema mjesta kažnjavanju, kao što nećete kazniti dijete koje uči hodati ako se spotakne. Prijekori i kazne kada dijete ima nezgodu ili se opire obavljanju nužde mogu uzrokovati ozbiljne i trajne emocionalne poteškoće. Cilj je da dijete, nakon odvikavanja od pelena, ima pozitivnu sliku o sebi te bude sretno, samopouzdano i sigurno. Kasnije privikavanje na tutu, poput kasnijeg prohodavanja, može biti normalan razvojni put vašeg djeteta, sličan onome mame ili tate kad su bili mali. Možda živci i mišići koji se koriste prilikom privikavanja još nisu dovoljno razvijeni. Na to posumnjajte ako je vaše dijete i ostale razvojne prekretnice dostizalo malo kasnije. Većina djece u dobi od tri godine već dobro kontroliraju dnevno pražnjenje crijeva i mjehura. Želimo vam sreću u novoj avanturi i brz i lak prelazak u novu fazu vašeg zajedničkog života, život bez pelena.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ljetna bojanka Oboji ribu prema zadanom predlošku

ČASOPIS ZA RODITELJE

Asertivnost u dječjoj dobi

Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Djeca uče po modelu, stoga ukoliko se roditelji ponašaju agresivno, pasivno ili asertivno, velike su šanse da će i dijete poprimiti takve oblike ponašanja i ponašati se na isti način, po uzoru na primarne skrbnike, odnosno roditelje.

sobe koje se pasivno ponašaju, povlače se iz mogućih sukoba, ne bore se za sebe i svoja prava, te stavljaju potrebe i prava drugih ispred vlastitih, svojim ponašanjem štete sebi i vlastitom položaju u zajednici. U želji da očuvaju odnose, ovakvi se ljudi često ne zalažu za sebe i vlastitu dobrobit. Rezultat takvog ponašanja često je niz negativnih osjećaja koje drže u sebi. Važno je znati kako najviše poštovanja kod drugih izaziva asertivno ponašanje.

Što je to asertivnost? Asertivnost jest pojam koji se često koristi u stručnoj literaturi, a označava vještinu aktivnog zalaganja za sebe i svoja prava, ali bez ograničavanja i ugrožavanja prava drugih. Asertivnost se odnosi na prepoznavanje vlastitih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude s kojima smo okruženi, te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima. Cilj asertivnog ponašanja je komunicirati na način da poštujemo sebe, svoje osjećaje, potrebe i granice, ali i osjećaje, potrebe i granice drugih ljudi. Asertivna osoba pazi na sebe, ali pritom poštuje i pazi na osjećaje drugih ljudi oko sebe. Ovakva vrsta komunikacije smanjuje vjerojatnost sukoba, odnosi su zadovoljavajući i uspješnije i lakše se održavaju. Djeca uče po modelu, stoga ukoliko se roditelji ponašaju agresivno, pasivno ili asertivno, velike su šanse da će i dijete poprimiti takve oblike ponašanja i ponašati se na isti način, po uzoru na primarne skrbnike, odnosno roditelje.

Asertivnost je vještina koja se može učiti i usvajati u dječjoj, ali i odrasloj dobi. Razgovor i komunikacija veoma su važni u svakom odnosu, a jako je važno slušati i čuti ono što vam dijete govori. Pritom je važno jasno tražiti od djeteta da kaže što želi, kako se osjeća ili što mu smeta? Roditelji moraju poštivati dječji svijet, njegove probleme i osjećaje, ma koliko oni beznačajno zvučali, jer za dijete oni su veliki, stvarni i važni. Primjerice, asertivno i odgovorno ponašanje prema djetetu je kad mu kažete: „Razumijem da si ljut što ti ne dozvoljavamo da budeš dulje vani, ali mi smo odlučili poštovati zakon i da do 23 sata moraš biti kući!“. Asertivno ponašanje uključuje: ■

Iskreno primanje i davanje komplimenata.

■

Reći NE kada nešto ne želimo napraviti.

■

Jasno komuniciranje naših mišljenja i želja.

■

Prihvaćanje različitog mišljenja.

■

Izražavanje vlastitih mišljenja pred većom skupinom ljudi, ali i uvažavanje njihovih.

■

Izražavanje neslaganja s nečijim mišljenjem.

Za razliku od agresije, asertivnost je oblik izražavanja u kojem direktno, staloženo, iskreno i pozitivno komuniciramo svoje potrebe, dok istovremeno uvažavamo potrebe drugih¹. Ona nam omogućuje da se zauzimamo za sebe bez krivnje i anksioznosti te da izražavamo svoje osjećaje bez narušavanja tuđe dobrobiti. Osoba koja se ponaša asertivno ponaša se u skladu sa svojim interesima te iskreno izražava svoje potrebe i želje. Takvom direktnom komunikacijom povećava vjerojatnost da ostvari svoje ciljeve, i to na

ČASOPIS ZA RODITELJE

način koji dovodi do veće autentičnosti u odnosima te većeg osjećaja zadovoljstva samim sobom.

Asertivnosti i samopouzdanje Vještina asertivnosti se vježba, zajedno s nekim drugim oblicima ponašanja. Važno je naučiti postaviti granice i jasno reći NE u komunikaciji s drugima. Prvi korak prema asertivnoj komunikaciji je zdravo samopouzdanje, odnosno vjerovanje u sebe i vlastite sposobnosti. Ponekad se asertivan stav neće dobro prihvatiti u društvu, te je tada važno to prihvatiti i ne upirati dalje sa svojim uvjerenjima. Ukoliko niste sigurni jeste li u pravu, situaciju možete komunicirati s osobama za koje znate da asertivno žive i postupaju. Takve će vam osobe pomoći da razumijete vlastiti neuspjeh i prihvatite ga. Razgovor i komunikacija vrlo su važni u svakom odnosu, a jako je važno i slušati i čuti povratnu informaciju, a ne samo sebe. Ovo se osobito odnosi na komunikaciju s djecom, kada pokušavamo poentirati djetetu nešto, a pritom ne slušamo i ne uvažavamo djetetov stav i mišljenje. „Čuti dijete“ znači primati i razumjeti informacije koje nam ono govori, tako da se usmjerimo na dijete i slušamo ga prisutno i bez ometanja. Empatičnim ponašanjem i postavljanjem pitanja pokazujemo djetetu kako je naša pažnja usmjerena na ono što govori, kako smo prisutni i kako nam je važno što se u njegovoj glavici događa. Na taj način gradimo djetetovo samopo-

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima u uveseliti djec us poklon Torta za sve, pl telja za svakog prija na rođendanu

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

uzdanje i učimo dijete ispravnoj i prisutnoj komunikaciji.

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

Verbalni i neverbalni znakovi komunikacije

emocija, dijete će osjetiti našu neiskrenost. Ovakvo ponašanje može rezultirati zatvaranjem djeteta pred roditeljem i ne dijeljenje vlastitih doživljaja, emocija i situacija.

Komunikacija ne uključuje samo govor, komunikacija je mnogo više od govora, ona uključuje i slušanje, te „govor tijela“. Ukoliko djetetu kažemo da smo sretni i ponosni na njega, a istodobno to ne potkrijepimo govorom tijela, već naše lice ostaje zabrinuto, a izražavanje bez

Takav, narušen, odnos roditelja i djeteta osobito će biti osjetljiv u pubertetskom periodu kada roditelji često ne znaju kako doprijeti do djeteta i kako s djetetom komunicirati. Lako je, iskreno, empatično, zainteresirano i prisutno, od samog početka!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Nekontrolirano mokrenje

ekontrolirano mokrenje ili enureza je nemogućnost zadržavanja mokrenja kod djece tijekom sna. Najčešće se radi o čvrstom snu iz koje dijete ne probudi fiziološka potreba za mokrenjem. Međutim postoje i razni drugi faktori koji utječu na nekontrolirano noćno mokrenje kod djece. Uzroci enureze mogu biti razni, međutim, ono što je zajedničko svakom djetetu da se budi mokre pidžamie i kreveta u kojem je spavalo. Enurezu karakterizira ponavljano, neželjeno mokrenje tijekom dana ili noći u krevet ili u odjeću na nekom neprimjerenom mjestu. Mokrenje je najčešće nevoljno, no ponekad može biti i namjerno. Dijagnoza se postavlja tek u dobi od pet godina starosti djeteta kada se očekuje uspostava kontrole sfinktera. Enureza je vrlo čest poremećaj u dječjoj dobi koji je najčešće vrlo neugodan i zabrinjavajući kako za dijete tako i za roditelje. Iako vam možda nije poznato, ali 15% djece u dobi od 3-15 godina, ima poremećaj nekontroliranog mokrenja. I dok zamišljeno sjedite u parku razmišljajući kako riješiti problem mokrenja u krevet, možda i mama koje se pored vas veselo igra sa svojim djetetom ima isti problem. Na žalost u Hrvatskoj se o enurezi nedovoljno govori, a među roditeljima taj je problem najčešće tabu tema popraćena nelagodom. Najčešće se o navedenoj temi ne razgovara niti među roditeljima i roditelji misle kako su sami sa svojim djetetom i njegovim problemom. Međutim stvarnost je upravo suprotna. Jako puno djece pati od problema nekontroliranog mokrenja, koji najčešće, ne bi vjerovali, nakon iskušavanja svih opcija rješavanja, prođe sam od sebe.

Enureza, što sad? Noćna enureza može biti bezazleno stanje uzrokovano zakašnjelim razvojem kontrole mokrenja, ali također se može javiti i kao posljedica težeg patološkog stanja. U praksi razlikujemo dvije vrste enureze, koje su po svojim karakteristikama različite i treba im pristupati na različit način.

Primarna enurezu O ovom tipu enureze govori se u slučajevima kada dijete nije uspostavilo kontrolu noćnog mokrenja u dobi nakon navršenih 5 godina. Ovaj tip enureze je i najčešći, a pojavljuje se u 85% slučajeva. Radi se o djeci koja nikada nisu, u periodu duljem od mjesec dana, uspostavila kontrolu, odnosno prestala mokriti u snu.

Sekundarna enurezu Sekundarna enureza nastaje naknadno – dijete je uspostavilo kontrolu mokrenja tijekom noći, ali je naknadno počelo mokriti u snu. Najčešće se javlja u dobi od 5-8 godina. Iako se možda pitate u čemu ste pogriješili prilikom odvikavanja djeteta od pelena, želimo da znate da problem nije u vama. Primarna enure-

za najčešće je nasljedna. Iskustvo je pokazalo kako se kod 75% slučajeva enureze, tijekom razgovora i uzimanja povijesti bolesti, dolazi do podatka kako je netko u bližoj obitelji imao isti problem. Najčešće se radi o problemu slabijeg tonusa sfinktera koji se u kasnijoj dobi razvija i dijete prestane sa noćnim mokrenjima. Novije studije pokazuju da enureza ima značajan utjecaj na psihološki razvoj djeteta. Kako dijete raste postaje svjesnije svog problema, a ne zna kako si pomoći i navedeni problem riješiti. Kod primarne enureze, koja se javlja u ranijoj dobi kada dijete još nije u mogućnosti razumjeti što mokrenje u krevet donosi, dijete se ne zamara i ostaje bezbrižno, razigrano i veselo. Međutim kako djeca odrastaju i počinju shvaćati da njihovi vršnjaci nemaju isti problem kod djece bi se mogli pojaviti određeni problemi psihološke prirode, radi nerazumijevanja, različitosti i srama. Iako je kod sekundarne enureze, koja nastaje nakon što je dijete kroz barem šest mjeseci uredno kontroliralo mokrenje, situacija dijametralno suprotna i ona je često uzrokovana psihičkim stresom, istraživanja pokazuju da primarna noćna enureza nije uzrokovana psihološkim faktorima. Pokazano je da je enureza uzrok, a

ČASOPIS ZA RODITELJE

ne posljedica, psiholoških problema u životu djeteta. Ona s odrastanjem može utjecati na život djeteta na način da utječe na razvoj djetetova samopoštovanja i djeca s noćnim mokrenjem imaju češće poremećaje ponašanja, postaju zatvorena i drugačija. Djeca se osjećaju različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju, stid, promjenljivog su raspoloženja, ne mogu sudjelovati u uobičajenim dječjim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja ili kampiranja. Enuretičnu djecu često prate nepoželjna stanja kao što su strah, sram i neugoda. Ove vrste afektivnih stanja javljaju se zbog socijalno neprihvatljivog ponašanja za kronološku dob, kada se kod djeteta očekuje adekvatna regulacija kontrole sfinktera, a ono to nije u stanju kontrolirati. Dijete se često osjeća zbunjeno, anksiozno i izvan kontrole nad svojim tjelesnim funkcijama i nagonima koji ih prate. Iako se simptomi do puberteta kod većine djece povuku, ne preporuča se pustiti ih da prođu spontano. Poželjno je konzultirati liječnike te, osobito u slučaju da su isključeni organski faktori, stručnjake mentalnog

zdravlja -psihologe i psihijatre. Roditelji djetetu svakako mogu i sami puno pomoći. Važno je shvatiti kako je i samom djetetu teško radi postojeće situacije. Može se bojati reakcije vršnjaka, posebno u situacijama poput školskih ekskurzija, te je važno otvoreno razgovarati o poteškoćama i zajedno sa djetetom razviti strategije za suočavanje sa određenim situacijama. Važno je upoznati stručnjake u školi ili vrtiću sa tom poteškoćom djeteta i nužno je razumjeti kako se radi o nečemu što dijete ne radi voljno. Svakako treba izbjegavati kažnjavanje i ponižavanje djeteta. Također valja izbjegavati buđenja djeteta, osobito u više navrata tijekom noći ili nošenja na toalet dok je još u polusnu, jer na taj način ne povezujemo brigu oko odlaska na toalet sa samim djetetom. Roditelji često nisu tolerantni prema noćnom mokrenju i primjenjuju metode upozoravanja i kažnjavanja, što je velika pogreška, jer moramo biti svjesni kako dijete to ne radi namjerno. Studije pokazuju da uspješno liječenje doprinosi povratku dje-

tetovog samopoštovanja i uklanja važan uzrok stresa unutar obitelji, stoga se ne ustručavajte savjetovati sa stručnom osobom, kako bi zajedno pristupili problemu i uspješno ga zajedno riješili.

Savjeti za roditelje: NE kažnjavati i grditi dijete radi, jer se je pomokrilo u krevet. Dijete nije krivo i njemu je ovo stresna situacija koju ne može kontrolirati i treba mu vaša ljubav i podrška, a ne grube riječi, osuđivanje i kažnjavanje. NE čekati da noćno mokrenje prođe samo od sebe. Ukoliko primjećujete da je vaše dijete navršilo pet godina i nije uspostavilo kontrolu nad mokrenjem posjetite liječnika. Naravno da nije loše i ranije se posavjetovati o problemu, čisto informativno. NE uzimati stvar u svoje ruke i počinjati sa liječenjem bez savjetovanja sa stručnom osobom, odnosno liječnikom. NE očekivati rezultate preko noći, niti odustajati ukoliko propisana terapija ne donese odmah rezultate.

ČASOPIS ZA RODITELJE

PREHRANA DJECE VRTIĆKE I ŠKOLSKE DOBI

Piše: Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Poželjno je da dijete ima tri glavna obroka i dva međuobroka, a ne da se hrani u hodu, nepravilnim razmacima između obroka.

ravilna prehrana preduvjet je zdravlja djeteta. Za razliku od odraslih, djeca rastu i intenzivno se razvijaju tjelesno, intelektualno i psihički stoga uz osnovne potrebe za energijom, prehranom se mora osigurati i dovoljno za rast i razvoj. Loša prehrana, količinom ili kvalitetom, može imati negativne posljedice na ispunjenje genetskog potencijala za rast, mentalni razvoj, te kašnjenje u pubertetskom razvoju. Uz to, danas se zna kako prehrana u ranoj dobi ima reperukusije i na zdravlje u odrasloj dobi. Naime, dugoročni efekti pravilne prehrane djece primijećeni su u prevenciji najčešćih kroničnih bolesti suvremenog svijeta, kao što su debljina, povišeni tlak, bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti, osteoporoza. U sljedećem tekstu navedeno je što je poželjno u prehrani djece vrtićke i školske dobi.

Ovo je razdoblje kada dijete s pretežno mliječne hrane prelazi na krutu hranu, mada mlijeko ostaje i dalje važan sastojak. Za dob iznad godine dana također postoje adaptirana mlijeka koja su bolje prilagođena dječjem organizmu od običnog tvorničkog mlijeka. Adaptacija je pritom najviše usmjerena na korekciju minerala, prije svega željeza i vitamina D. Očekuje se da su do godine dana uvedene u prehranu razne namirnice, stoga jelovnik treba složiti što raznovrsnije, vodeći se piramidom zdrave prehrane.

između obroka. Istina, u ovoj dobi dijete je puno aktivnije i istražuje okolinu, pa teško zadržava interes na hrani. Ipak, puštajući ga da se samo hrani omogućavamo mu razvijanje pravilne navike jedenja. Tome u prilog idu i sve bolje motoričke sposobnosti. Odrasli su tu da pomognu kako bi dijete pojelo do punog obroka, međutim, to ne znači da dijete treba pod svaku siliti da sve pojede, već mu dopustiti da to bude prema osjetu gladi. Dijete u ovoj dobi ima obično dovoljan broj zubi za usitnjavanje hrane, a žvakanje je isto zrelije, pa se obroci s kašastog prevode na usitnjene. To treba biti postupno i prilagođeno sposobnosti djeteta, jer svi nemaju isti razvojni tempo.

Poželjno je da dijete ima tri glavna obroka i dva međuobroka, a ne da se hrani u hodu, nepravilnim razmacima

Pravilo je da se daje toliko usitnjena hrana, koliko je potrebno da se dijete ne zagrcne, te se pomalo povećavaju

Dob malog djeteta (od 1. do 3. godine)

komadići. Isto tako je važno da zalogaji nisu preveliki i jako kruti, jer kod predugog žvakanja dijete gubi interes za jelo. U ovom razdoblju djeca znaju jasno pokazivati sklonost prema nekoj vrsti hrane i teksturama, dok druge mogu odbijati. Ukoliko dijete odbija neke okuse ili oblike jela, možemo ih probati združiti s onima koje voli. Ako niti to ne pomaže, onda treba kroz neko vrijeme odustati, pa ponovo pokušati.

Predškolska dob (od 4. do 6. godine) Predškolska dob je razdoblje u kojem dijete dalje izgrađuje pravilne prehrambene navike. Djeca se trebaju sama hraniti, a bitno je da su obroci za stolom, zajednički, obiteljski ili u grupi, ukoliko se radi o kolektivu. Oko pete

ČASOPIS ZA RODITELJE godine djeca već dobro znaju izreći svoje želje i zahtjeve za hranom. Ponekad djeca, u ovoj dobi, pokazuju veliku izbirljivost, preferirajući samo neke namirnice, pa ih onda znaju naglo zamijeniti drugima. Ponekad tako jelovnik postaje jednoličan. U toj dobi pomoći može lijepo složena i ukomponirana hrana na tanjuru, koja svojim izgledom privlači dijete da ju proba. No, ukoliko se situacija pogoršava, te jelovnik postaje značajno selektivan, primjerice dijete jede manje od deset vrsta namirnica, treba potražiti pomoć stručne osobe gastroenterologa i terapeuta. S druge strane, kako je danas dostupno mnogo slatkiša, grickalica i brze hrane, lako se mogu razviti i loše prehrambene navike jedenja nekvalitetne hrane. Stoga, zaista treba paziti kako se doziraju takve namirnice, u čemu roditelji imaju odlučujuću ulogu.

Školska dob U ovoj dobi djeca većinom imaju izgrađen svoj stav o hrani i navike hranjenja. Zbog izbivanja iz kuće i školskih i izvanškolskih obaveza koje su sve brojnije, danas nerijetko imamo školarce koji jedu neredovito, nekvalitetno i količinski neprimjereno. I za ovaj period vrijedi da se treba truditi jesti u obrocima, koji su što raznovrsniji, izbjegavati suhu hranu, tipa sendviča, kao zamjenu za glavne obroke. Također, treba izbjegavati grickanja pred televizorom i kompjuterom, kao i slatke i gazirane napitke, jer oni su uz manjak fizičke aktivnosti često baza za prekomjernu tjelesnu masu koju sve više susrećemo kod djece.

Glavne skupine namirnica sadržane u piramidi su:

➤ žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir ➤ voće i povrće ➤ meso, mesne prerađevine, riba, jaja i mahunarke ➤ mlijeko i mliječni proizvodi ➤ masnoće, sol, šećer

U bazi piramide nalaze se one namirnice koje trebaju biti najzastupljenije, a prema vrhu se nalaze one koje su potrebne u što manjim količinama. Na dnu piramide zdrave prehrane su žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir. Poželjno je da ih je najviše u dnevnom u jelovniku. Žitarice su izvor ugljikohidrata (škrobnih i vlakana), bjelančevina, vitamina (posebno B1 i B2) i minerala. Dobro je da dio čine cjelovite žitari-

Piramida zdrave prehrane Jelovnik predškolskog i školskog djeteta najbolje je složiti prema piramidi zdrave prehrane. Na taj način dijete će unijeti optimalno sve glavne prehrambene tvari: bjelančevine, šećere i masti i mikronutrijente (vitamine i minerale).

ČASOPIS ZA RODITELJE ce s očuvanom ovojnicom zrna, jer su vitamini, minerali i vlakna tu značajno sadržani. Krumpir je bogat škrobom, B1 vitaminom i folnom kiselinom. Na sljedećoj razini je voće i povrće koje je sadrži složene ugljikohidrate uključivo i vlakna, vitamine i minerale, dok je siromašno masnoćama i kalorijama. Uz navedeno velik dio voća i povrća čini voda. Preporuča se sezonsko voće, svježe ili sušeno, prirodni voćni sokovi i kompoti bez dodanog šećera. Od povrća birati svježe, a u nedostatku svježeg može se koristiti i zamrznuto. Vlakna, u velikim količinama, ubrzavaju probavu i snižavaju kalorijsku gustoću hrane, pa ako pretjerujemo, kod male djece možemo oslabiti unos energije i povećati broj stolica. Dnevna potreba za vlaknima u djece izračunava se: dob +5 (u gramima).

Na sljedećoj stepenici nalazi se meso, mesne prerađevine, riba, jaja, mahunarke, a uz njih mlijeko i mliječni proizvodi. Ove namirnice su izvor punovrijednih bjelančevina, ali sadrže i druge korisne tvari; primjerice mahunarke su bogate vlaknima, vitaminima skupine B i mineralima. Meso je dobar izvor željeza, dok riba ima višestruko nezasićene masnoće. Meso, riba, jaja i mahunarke mogu se naizmjenično kombinirati u tjednom jelovniku, s tim da se riba preporuča što češće, a minimalno jednom do dva puta na tjedan. Meso se preporučuje konzumirati četiri do pet puta, a jaja do dva do tri puta tjedno. Za mesne prerađevine korisno je da se izbjegavaju u prehrani djece, a ukoliko ih djeca konzumiraju, važno je da se u njima nalaze vidljive strukture mesa. Mlijeko i mliječni proizvodi bogati su biološki vrijednim bjelančevinama i značajan izvor kalcija za mineralizaciju

kostiju tijekom rasta. Mlijeko je u dobi malog djeteta potrebno u količini od tri do pet decilitara, a preporuča se koristiti punomasno mlijeko. U predškolskoj dobi djeca već mogu konzumirati djelomično obrano mlijeko, odnosno ono s manje masnoća, kao vid rane prevencije krvožilnih bolesti i debljine. Količina koja je dostatna da se napune rezerve kalcija kod djece predškolske dobi je oko dva do tri decilitra na dan, odnosno jedna čaša mlijeka dnevno. Ukoliko dijete odbija piti mlijeko, ne treba forsirati, u slučaju da unosom mliječnih proizvoda ili hrane bazirane na mlijeku pokriva dnevnu količinu. Na samom vrhu piramide nalaze se namirnice koje se preporučaju rijetko i u malim količinama. To je hrana s velikim udjelom masnoća, dodanih šećera i soli. Dobar primjer su slatkiši, od kojih je najbolje izabirati one na bazi mlijeka, ili koji sadrže voće. Što se tiče marmelada, džemova i meda preporučaju se s manje sladila. Industrijski slani proizvodi ne bi trebali biti dio svakodnevnog jelovnika djeteta, a općenito se ne pre-

ČASOPIS ZA RODITELJE poruča pretjerana konzumacija soli, jer je to loša i nepotrebna navika, koja dugoročno nosi rizik za povišeni krvni tlak.

Nahranite dječji imunitet!*

Od ulja treba birati biljna ulja, poput maslinovog, suncokretovog, repičinog, jer su ona izvor zdravijih nezasićenih masnoća. Što se tiče brze hrane, koja sadrži dosta zasićenih masnoća, te namaza poput majoneze, kečapa, instant umaka, koncentrata juha, nije poželjno da su u sastavu svakodnevnog jelovnika. Razlog su nezdrave transmasne kiseline i dosta soli.

*Vitamin D pridonosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, održavanju normalnih kostiju i zubi.

Najbolje piće je voda i treba je davati po želji. Osobito je važno nuditi je manjoj djeci koja još ne znaju sama izraziti žeđ. Od drugih napitaka preferiraju se prirodni voćni sokovi, najbolje svježe iscijeđeni ili gotovi i bez dodanih šećera. Ne preporuča se upotreba sirupa na razrjeđivanje i gaziranih napitaka.

Priprema i serviranje hrane Kod pripremanja jela potrebno je pokušati očuvati vrijedne sastojke, odnosno ne izgubiti ih pripremom i kuhanjem obroka. Primjer za to je povrće i voće, koje pretjeranom termičkom obradom gubi vitamine i hranjive tvari. Stoga je važno u jelovniku koristiti svježe namirnice, ako se one kao takve mogu konzumirati. Za namirnice koje se termički obrađuju preporuča se kuhanje u malo vode, na pari, ili pirjanje, ispred pečenja i pohanja u dubokim masnoćama. Oprezan treba biti s lako pokvarljivim namirnicama, tipa gljive, ribe ili plodovi mora, te ih ne davati ukoliko nismo sigurni u njihovu svježinu. Treba voditi računa o serviranju orašastih i zrnatih plodova, koji u dobi do 3 godine mogu izazvati aspiraciju i gušenje, ako se konzumiraju cijeli Upravo iz tog razloga preporuka je usitniti ih i dodati hrani. Za ribu se preporuča da je filetirana, odnosno bez kostiju. Jaja moraju biti termički obrađena, a izbjegavati treba i nekuhane kreme na bazi jaja.

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne ishrane i zdravog načina života.

info@salvushealth.com

SAL-ADV-COMPL-PAT-HR-60

Za hranu je važno da su namirnice pripremljene u kombinacijama poželjnim za jelo, izgledom i okusom, što je pogotovo važno u dječjoj dobi, jer djeca su primarno vizualni tipovi i lijepo servirano jelo će puno radije konzumirati.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Trebate li biti zabrinuti ukoliko vaše dijete ima imaginarnog prijatelja? Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

Za mnoge roditelje, pojava imaginarnog prijatelja kod djeteta postaje zastrašujuće iznenađenje: „Šta da radim? Kako to razumjeti? Da li je naš sin zdrav?“.

rijatelj koji postoji samo u mašti djeteta može uplašiti čak i iskusne roditelje i postati ozbiljan razlog za zabrinutost. Imaginarno prijateljstvo kod djece često je tabu tema, ponajviše iz straha i neznanja roditelja, ali i društva u cjelini. Roditelji se s tim fenomenom uglavnom suoče sasvim slučajno, u toku igre s djetetom, kada mogu čuti kako dijete komunicira s još nekim tko nije prisutan u prostoriji. Treba napomenuti da djeca imaju mogućnost održavanja paralelne stvarnosti, što se posebno vidi kada se igraju sa igračkama, oživljavaju njihove likove ili općenito sebi daju neke nove i drugačije uloge. Neka djeca od najranije dobi mogu razlikovati maštu i stvarnost, dok ih druga još u potpunosti ne razlikuju, pa tako vrlo stvarno doživljavaju i svog imaginarnog prijatelja. Priča o izmišljenom prijatelju započinje od samog djeteta. Osim što igra određenu ulogu djetetu koje ga je stvorilo (Majors, 2013), fenomen postaje prilično intrigantan i roditeljima koje zabavlja dječja imaginacija, ali i istraživačima koji navedeni fenomen žele razumjeti. Autori se u brojnim istraživanjima koriste definicijama koje izmišljene prijatelje opisuju kao spontane produkte djetetove imaginacije (Taylor, Cartwright i Carlson, 1993), okarakte-

rizirane vrlo živopisnim imaginarnim bićima (likovima) koja ne postoje u stvarnosti, no dijete ih tretira kao stvarne, te stupa u igru i komunikaciju s njima tijekom dana (Bouldin i Pratt, 1999; Trionfi i Reese, 2009).

djeteta, dapače, imaginarni prijatelj od velike je važnosti u djetetovu životu.

Prema nekim istraživanjima svako četvrto dijete u dobi od tri do četiri godine ima svog imaginarnog prijatelja s kojim se igra, razgovara, savjetuje, povjerava mu se, vodi ga sa sobom na sebi bitna mjesta. Imaginarni prijatelji mogu biti prisutni u životu djece mjesecima, ali i godinama.

Djeca koja imaju imaginarne prijatelje obično imaju bolje razvijene socijalne vještine, koje vježbaju u interakciji s njima, pa ujedno bolje surađuju i s ostalom djecom. Iako to nije pravilo, imaginarne prijatelje najčešće imaju jedinci i prvorođena djeca, kao i senzibilna djeca sklona maštanju i imaginaciji, te pridavanju magičnih objašnjenja pojedinim situacijama.

Mnogi roditelji često su zaprepašteni ovom pojavom i u strahu su da s njihovom djecom nešto nije u redu. No, postojanje imaginarnog prijatelja samo po sebi nije pokazatelj psihopatološkog odstupanja u razvoju

Tu pojavu Svendsen (1934), a kasnije i drugi autori, pripisuju povećanoj orijentiranosti prema odraslima kod prvorođene djece ili one bez braće i sestara, koja nedostatak vršnjačkih interakcija s braćom i sestra-

ČASOPIS ZA RODITELJE

ma kompenziraju osmišljavanjem prijatelja za igru. Autori opisuju i šire uloge izmišljenih prijatelja koje zahvaćaju velik dio razvoja djeteta, poput učenja i razumijevanja stvarnosti, poticanja kognitivno-emocionalno-socijalnog razvoja, uvježbavanja reakcija na vanjske događaje ili upoznavanja vlastitog sebe. U predškolskoj dobi u imaginarnom prijateljstvu prednjače djevojčice, dok kasnije nema velike razlike u odnosu na spol. Dok primjerice mlađe djevojčice često brinu o imaginarnim bebama, dječaci nerijetko imaju svoje heroje i akcijske junake koje znaju oponašati u želji da budu baš kao oni.

I sad se postavlja pitanje koja je zapravo svrha imaginarnih prijatelja? Imaginarni prijatelji djeci mogu pomoći u nošenju s brigama, strahovima, problemima, kada se osjećaju tužno, usamljeno ili bespomoćno ili kada dožive određeni gubitak, te veliku promjenu u životu (smrt, rastava, preseljenje). U okviru kompenzacijske svrhe, izmišljene se prijatelje gleda kao na psihološke mehanizme koji imaju za svrhu nadomjestiti trenutne emocionalne deficite i potrebe djeteta. Imaginarni prijatelji su tu i kada su djeca uplašena, ljuta, razočarana, te kada se ne mogu umiriti ili zaspati. U svim situacijama koje za dijete predstavljaju izazov tu je njihov prijatelj, čuvar, zaštitnik koji je samo njihov i s nikim ga ne moraju dijeliti. Činjenica da djeca često osmišljavaju prijatelja dobi slične njihovoj na tragu je objašnjenju da su izmišljeni prijatelji projekcija određenih djetetovih karakteristika. Osim što time može nadomjestiti nedostajuću interakciju, dijete s prijateljem slične dobi vjerojatnije ostvaruje i veću povezanost te osjećaj razumijevanja. U

prilog ovoj tezi ide i činjenica kako dječaci često stvaraju izmišljene prijatelje muškog spola, dok djevojčice radije biraju ženskog imaginarnog prijatelja. Djevojčice, za razliku od dječaka, više žele pomagati i njegovati svog izmišljenog prijatelja, zbog čega je moguće da stvaraju lika koji je svojim karakteristikama odvojen entitet, te za kojeg se mogu brinuti, neovisno o spolu. Zanimljivo, autori objašnjavaju spolne razlike u mehanizmima suočavanja sa strahom, vidljivima baš iz interakcije djece s njihovim izmišljenim prijateljem (Sawa i sur., 2004). Dok dječaci kroz izmišljenog prijatelja utjelovljuju scenarij u kojem pobjeđuju strah, djevojčice projiciraju strah na svog izmišljenog prijatelja, kojeg potom treba smirivati.

Kada imaginarni prijatelji nestaju iz života djeteta? Većina imaginarnih prijatelja nestaje u situacijama kada su djeca sazrela i zaokružila svoj socijalni život često spontano gubeći interes i potrebu za navedenom vrstom prijateljstva. Djeca se s imaginarnim prijateljima igraju, razgovaraju, vode rasprave, uključuju ih u svakodnevne aktivnosti i vode ih sa sobom na razna mjesta. Isto tako, ponekad djeca jednostavno spontano izgube interes za njima, kao što mogu izgubiti interes za, primjerice, neku igračku. Kod neke djece oni mogu biti prisutni nekoliko mjeseci, a kod neke godinama.

Kako se roditelj treba ponašati? Djeca često naglašavaju kako im je odnos koji imaju sa svojim imaginarnim prijateljem jako važan, praktički jednako važan kao i onaj sa stvarnim osobama što je zapravo i istina. Roditelji su često zabrinuti kada primijete postojanje imaginarnog prijatelja kod djeteta, no zajednički je zaklju-

čak brojnih istraživanja da djetetov imaginarni prijatelj nije pokazatelj psihopatoloških odstupanja djeteta, već sastavni dio njihovog razvoja. Prihvatite imaginarnog prijatelja svog djeteta i nemojte ga nipošto uvjeravati da on ne postoji ili da je loš, jer time narušavate vaš odnos, bliskost i povjerenje. Pokažite volju da upoznate imaginarnog prijatelja svog djeteta, njegovo ime, karakter, izgled, ponašanje, hobije. Nema potrebe da se bojite imaginarnog prijatelja svoga djeteta, već ga pokušajte iskoristiti za svoje potrebe. Na primjer, uz pomoć takvog zamišljenog prijatelja možete saznati što dijete zaista misli o vrtiću, o prijateljima, odgojiteljima, o događajima i samim roditeljima. Vjerujte da ono što vam dijete ne može osobno reći, sigurno će reći uz pomoć prijatelja. Također, imaginarnog prijatelja možete koristiti da privučete pažnju djeteta, nagovorite ga da vam pomogne u nekim poslovima, da stvori radne navike i slično. Uključite i sami imaginarnog prijatelja u svakodnevne aktivnosti vas i vašeg djeteta, neka vam se pridruži u igri, na ručku, u kupovini, na izletima. Jedino ne dozvolite djetetu da njegov imaginarni prijatelj postane izgovor za ikakva neprimjerena ponašanja radi kvalitetnog i adekvatnog razvijanja osjećaja odgovornosti. Podržite imaginarno prijateljstvo, ali uvijek potičite i ona stvarna! Ukoliko ste ipak zabrinuti za psihološko stanje svog djeteta, obratite se stručnom osoblju. Navedeno se naročito preporučuje ako primjećujete da se dijete socijalno izolira ili da ima poteškoće u školi. Ukoliko dijete nema tegobe u svom rastu i razvoju, ima kvalitetne odnose sa prijateljima, uredno funkcionira u vrtiću ili školi, dopustite mu taj njegov trenutak mašte koji će mu biti podrška i koji će pamtiti cijeli život.

ČASOPIS ZA RODITELJE

VIKEND PUTOVANJE S DJECOM Zasigurno ste se mnogo puta našli u situaciji kako u razgovoru sa bliskim osobama ili običnoj TV reportaži odlutate u mislima i sa sjetom razmišljate o bijegu od svakodnevnice, putovanju, odmoru, pa makar za vikend.

žurbana svakodnevnica, stres na poslu, vrtić, igra, kuhanje, spremanje, sve su to svakodnevne, svima nama poznate aktivnosti, koje kao roditelji odrađujemo radnim danom, ponekad i automatski. Stvari su to koje ne čekaju sutra, stvari su to koje ne trpe umor, već ih prema navici našeg užurbanog dana odrađujemo ponekad ne promišljajući o tome koliko nam je potreban odmor. Jednako kao što je odraslima povremeno potreban bijeg od svakodnevnice, djeca su ta koji će takvo putovanje pozdraviti sa puno uzbuđenja i veselja, jer odmor u društvu mame i tate bitan je i djeci, osobito onoj mlađe dobi. Zasigurno ste se mnogo puta našli u situaciji kako u razgovoru sa bliskim osobama ili običnoj TV reportaži odlutate u mislima i sa sjetom razmišljate o bijegu od svakodnevnice, putovanju, odmoru, pa makar za vikend. Donosimo vam nekoliko zanimljivih činjenica i savjeta kako pobjeći iz svakodnevnice s djecom i pri tom se dobro zabaviti i odmoriti. Moguće je, samo trebate dobar plan, a kada vam vikend putovanja uđu u rutinu, sa osmjehom ćete gledati na sumorne i umorne dane prije no što ste otkrili odličan način kako se u kratkom vremenu odmoriti i napuniti pozitivnom energijom. Planiranje je priča u kojoj vaše vikend putovanje počinje. Dobar plan, zlata vrijedi, posebno ukoliko su u vaše putovanje uključena djeca, koja iziskuju malo više

pozornosti oko planiranja putovanja. Ono što će zasigurno biti prvi korak prilikom organizacije je izbor destinacije na koju ćete otići. Prilikom putovanja s djecom posebnu pažnju skrenite na činjenicu da ovaj puta ne birate destinaciju na koju želite otići, već onu koja zadovoljava uvjete koje postavljaju vaša djeca. Ukoliko ne isplanirate dovoljno sadržaja u kojima ćete uživati zajedno s djecom, velika je vjerojatnost da će netko od sudionika biti nezadovoljan, a takva situacija odražavati će se i na cijelo putovanje. Danas u turističkoj ponudi postoji mnoštvo turističkih destinacija koje u svojoj ponudi nude sadržaje za cijelu obitelj. Uvjerite se prilikom planiranja putovanja da je odabrano

odredište prikladno dobi vaše djece i da u svojoj ponudi nudi sadržaje i aktivnosti koje će ispuniti dječje vrijeme i potrebe. Pritom nije važno hoće li to biti mnoštvo parkova, mogućnosti za izlet u bližoj okolici, vodenih sadržaja ili pak vođenih programa namjenjenih djeci, ono što je važno je da osmislite aktivnosti koje će ispuniti zajedničko vrijeme i usrećiti i djecu i vas, kako bi vaše putovanje uistinu bilo odmor. Pokušajte u planiranje putovanja uključiti i djecu i pritom se dobro zabaviti. Razgovarajte s njima, slušajte i pokušajte shvatiti što bi oni voljeli doživjeti na putovanju, na taj ćete način pripremiti dijete na ono što vas očekuje i veseliti se zajedno.

ČASOPIS ZA RODITELJE

VIKEND ODMOR NA SELU Selo je za dijete pravi izvor zdravlja. Pored svježeg zraka i zdrave prehrane, dijete na selu otkriva nove svjetove nepoznate, a pored toga bliske i jako zanimljive. Upoznavanje sa životinjama koje u gradu nema mogućnosti vidjeti, dodirnuti ili nahraniti za svako je dijete bogato iskustvo koje će mu trajno ostati urezano u sjećanje i vjerujte da će dugo nakon povratka u svakodnevnicu pričati, maštati i proživljavati sve što je doživjelo na tom bajkovitom putovanju. U današnje vrijeme postoji mnoštvo seoskih gospodarstava koji u svojoj ponudi nude pravu seosku idilu, a njihova prednost je što najčešće uz povoljne cijene imaju sadržaje namjenjene djeci što će uvelike olakšati i planiranje i boravak.

VIKEND ODMOR U PLANINAMA Planinska klima ima mnoštvo dobrobiti za čovjekovo zdravlje, stoga vikend odmor koji ste isplanirali provesti u planinama biti će i više od samog odmora. Čisti planinski zrak, netaknuta priroda, još ukoliko padne i koja pahulja snijega iz čarobne planinske idile vratiti ćete se i više nego odmorni i zadovoljni. Ukoliko putujete u planine s djecom smjestite se u apartmanu, jer osim što će djeca imati više prostora za aktivnosti i igru, biti ćete u mogućnosti pripremati vlastite obroke, kako djeca ne bi bila usmjerena isključivo na restoransku hranu.

VIKEND ODMOR U TERMAMA Većina djece obožava vodu, bilo da se radi o čaši vode u koju guraju svoje male prstiće, o brčkanju u kadi ili odmoru pored bazena. Izaberete li za svoj vikend odmor boravak u nekim od toplica sreći na licu vaše djece, kada ugledaju mnoštvo vodenih sadržaja, neće biti kraja. Ono na što svakako morate obratiti pažnju je da ponesete adekvatnu odjeću, obuću i opremu za boravak na bazenu (za djecu koja još nose pelene, obavezne su gaćice/pelene za kupanje). Ne zaboravite dijete stalno držati na oku, jer i najboljim plivačima u trenu se može dogoditi nezgoda u vodi.

VIKEND U VELIKOM GRADU Vikend u velikom gradu ili popularno nazvani „City break“ s djecom ne mora nužno biti

noćna mora. Dobar plan dnevnih aktivnosti i vama i djeci ispuniti će vrijeme zanimljivim i korisnim sadržajima. Ono što svakako treba prilikom planiranja slobodnog vremena uzeti u obzir je da ne prelazite vlastite granice. Poznajete svoje dijete i njegovu dnevnu rutinu, prilagodite joj svoje planove kako bi se dijete imalo vremena odmoriti, a samim time i procesuirati sve doživljaje u divne uspomene koje će nositi cijeli život.

odmorili i bili svježi za nove avanture koje ih očekuju pri dolasku na željenu destinaciju. ■

Nekoliko manjih igračaka, za koje znate da ih vaše dijete voli, pospremite na sigurno, odnosno sakrijte od dječjih ručica na neko kraće vrijeme. Djetetovoj sreći i oduševljenju neće biti kraja kada ih ponovno otkrije prilikom polaska na put. Na taj ćete način omogućiti djetetu da se zainteresirano igra jedan dio puta.

Krenuti na put s djetetom nije uvijek jednostavno kao što se čini, ali ne mora biti niti traumatično iskustvo. Donosimo vam nekoliko savjeta kako djeci olakšati putovanje i sa što manje stresa i suza stići do odre dišta.

■

Pustite djetetu dječje pjesmice ili priče i stvorite pravu malu dječju oazu u autu.

■

Dan prije i na sam dan putovanja pokušajte ne davati djeci tešku hranu kako bi izbjegli rizik od mučnina tijekom vožnje.

■

Krećete li na put pokušajte kroz razgovor i igru pripremiti dijete na ono što ga putem čeka.

■

Ponesite dovoljno tekućine i koji lakši obrok kako bi osigurali djeci zdravu okrepu tijekom putovanja.

■

Prilikom planiranja putovanje napravite popis stvari koje trebate ponijeti

■

Ukoliko je to moguće na put krenite noću ili u vrijeme kada djeca obično spavaju, kako bi barem dio puta

Razgovarajte, objašnjavajte, pokazujte, pričajte djeci o mjestima kroz koja prolazite, oni će vas zahvalno slušati i upijati vaše priče, a vrijeme će brže proći i za tren ćete biti na odredištu.

NA ŠTO OBRATITI PAŽNJU KAKO VIKEND IZ SNOVA NE BI POSTAO NOĆNA MORA

OPREZ SUNCE! Lipanj je već započeo, ubrzo će i zazvoniti zadnje školsko zvono u ovoj pedagoškoj godini i djeca će se raspršiti na praznike. Neki kod djedova i baka, neki na morske radosti, neki na selo, a neki će ostati u gradu. Gdje god djeca provodila svoje vrijeme, svima je zajedničko da će većinu vremena provoditi vani, igrajući se raznih igara na otvorenom.

eto je period u godini kada je važno obratiti pažnju na redovitu zaštitu od sunca i redovitu hidraciju dječjeg organizma. Pripremite dijete prilikom izlaska na sunce na način da ga namažete zaštitnom kremom te obavezno glavu zaštitite nekim pokrivalom. Sunce može biti vrlo opasno ukoliko se ne pridržavamo pravila ponašanja na visokim temperaturama. Stoga uživajte u ljetu i suncu, ali se pravilno zaštitite i ne izlazite na sunce kada je ono najjače. Sunčanica, toplinska slabost i toplinski udar u ljetnim danima mogu predstavljati veliku prijetnju zdravlju djece i odraslih. Iako igranje vaše djece na otvorenom tijekom ljetnih mjeseci može pružiti pravi užitak, dugotrajno izlaganje suncu bez zaštite može uzrokovati opekline od sunca koje u nekim slučajevima mogu ostaviti trajne posljedice. Poremećaju zdravstvenog stanja uslijed visokih temperatura najviše su sklona djeca, starije, te oboljele osobe. Svakako treba napomenuti da neovisno o kojem je dijelu godine riječ djecu treba štiti od sunca jer je njihova koža tanka i osjetljivija, te je tako i opasnost od UV zraka veća.

Sunčanica Sunčanica se javlja kao posljedica dugotrajnog izlaganja glave sunčevoj toplini. Znakovi po kojima možete prepoznati sunčanicu kod svoga djeteta su suha koža, povišena tjelesna temperatura, glavobolja, vrtoglavica, izrazita crvenilost lica, osjetljivost na svjetlo, mučnina. U tom slučaju potrebno je pružiti prvu pomoć djetetu: smjestite dijete u hlad ili u hladniju prostoriju,

Svakako treba napomenuti da neovisno o kojem je dijelu godine riječ, djecu treba štiti od sunca jer je njihova koža tanka i osjetljivija, te je tako i opasnost od UV zraka veća. stavite djetetu na glavu hladni oblog, dajte mu vode (vodu treba uzimati u manjim gutljajima), te pratite znakove životnih funkcija vašeg djeteta. U slučaju pogoršanja stanja pozovite hitnu pomoć. Savjetujemo da dijete ne izlažete suncu između 11 i 17 sati jer je tada sunce najjače. Također djecu do šest mjeseci starosti ne izlažite suncu, a djecu stariju od šest mjeseci obavezno mažite kremama koje ne sadrže parabene i konzervans, nego isključivo kremama koje sadrže mineralnu zaštitu jer takve kreme stvaraju barijeru za dolazak UV zraka do kože. Takve kreme su guste, teško se razmazuju i peru, ali su jako učinkovite.

Toplinska slabost Toplinska slabost uzrokovana je prekomjernim znojenjem radi velikog gubitka vode i soli iz tijela. Simptomi toplinske slabosti su glavobolja, malaksalost, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, jaka žeđ, normalna tje-

lesna temperatura, grčevi u trbuhu, nogama ili rukama, ubrzano disanje i rad srca, a moguć je i gubitak svijesti, blijeda, vlažna i ljepljiva koža. Prvu pomoć treba pružiti kao i kod sunčanice; potrebno je dijete odvesti u hlad ili u hladniju prostoriju, te mu staviti hladan oblog. Također, dijete položite u ležeći položaj s podignutim nogama. Pobrinite se da nadoknadi izgubljenu vodu i sol iz tijela kupnjom gotovog izotoničnog napitka u ljekarni, te pratite životne funkcije djeteta.

Toplinski udar Toplinski udar nastaje prilikom izuzetno visokih temperatura i visoke vlage u zraku gdje se javlja nemogućnost tijela da se hladi znojenjem. U tom slučaju dolazi do pregrijavanja tijela, jer se gubi kontrola nad regulacijom tjelesne temperature. Toplinski udar je opasniji od sunčanice, jer može dovest do višestrukog zatajenja organa i do smrti.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Časopis Osmijeh br.32 / lipanj 2022.

Articles inside

PREHRANA DJECE VRTIĆKE I ŠKOLSKE DOBI

IMAGINARNI PRIJATELJI

VIKEND PUTOVANJE S DJECOM

OPREZ SUNCE

NEKONTROLIRANO MOKRENJE

ODVIKAVANJE OD PELENA

ASERTIVNOST U DJEČJOJ DOBI

ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU

KAKO SU POVEZANI JEZIČNO-GOVORNI I MOTORIČKI RAZVOJ

KAKO SE RAZVIJA DJEČJA MAŠTA

ZDRAVI OBROCI

BABY SIGNS

KAKO ODABRATI PRAVU ŠKOLSKU TORBU