Celijakija

prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Celijakija ili glutenska enteropatija, kronična je bolest tankog crijeva, koja nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten, u nekih osoba sa genetskom sklonošću. Naime, poznato je da čak oko 30 - 40 % osoba ima gene koji ih predisponiraju za celijakiju, no na sreću samo 3% razvije bolest. Iako se celijakija istražuje desetljećima još uvijek nije sasvim objašnjeno što pokreće proces nastanka, tj. zašto neke osobe s istom genskom podlogom razviju bolest, a druge ne. Provokativni faktor je svakako gluten koji je sastojak žitarica: pšenice, ječma i raži. Unesen hranom kod osoba koje obolijevaju uzrokuje specifičnu imunu reakciju organizma koja rezultira upalom i oštećenjem crijevne površine te slabom apsorpcijom hranjivih tvari. Stoga je većina simptoma (iako ne svi) sa strane probavnog trakta.

Jedna od većih zabluda je da se bolest javlja samo u djece. Točno je da se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali se najčešće otkriva u male djece jer su tada simptomi najtipičniji; kasnije su tegobe nespecifične, pa se teže prepozna. Stoga, odrasli pacijenti često lutaju bez dijagnoze, a za celijakiju kažemo da je poput sante leda - vrh viri, a dobar dio je skriven.

Za probir na celijakiju mogu se rabiti takozvani testovi namijenjeni upravo tome. Oni su brzo gotovi i jednostavni, tj. rade se iz kapilarne krv (prsta). Ako su negativni bolest se može isključiti s visokom sigurnošću. No, ako su pozitivni, to još uvijek ne znači zaista celijakiju, već se radi dalja preciznija obrada. Do dijagnoze dolazimo na osnovi krvnih seroloških pretraga te biopsije sluznice tankog crijeva. Postoje točno precizirani kriteriji temeljem kojih se ona postavlja. Nekada je za to potreban veći vremenski period praćenja i analiza da bismo bili sigurni. Ako se bolest dijagnosticira, slijedeći važeće smjernice, dijagnoza je doživotna.

Važno je reći da celijakija nije isto što i alergija tj. preosjetljivost na gluten. Alergija se dokazuje drugim testovima, jer ima druge mehanizme nastanka, obično se javlja u ranoj životnoj dobi, ali je prolazna tj. sazrijevanjem probavnog trakta se povlači.

Učestalost bolesti, kreće se od 0,5 do 1%, a pojavnost ispitivana u određenim regijama u Hrvatskoj, je 1 na oko 500 osoba.

Tipični simptomi celijakije, koje obično vidimo u najmlađih su: kronični proljev, napuhnutost trbuha i slabo napredovanje na tjelesnoj masi. Atipične prezentacije koje su češće u starijih su: opstipacija, nizak rast, odgođeni pubertet, ponavljane afte u ustima, oštećenje zubne cakline, tvrdokorna anemija, rahitis, kožne dermatitične promjene, razdražljivost... Postoji i takozvani „tihi“ oblik bolesti u kojem simptomi nisu vidljivi ili su minimalni, ali promjene na crijevnim resicama postoje. Oboljeli od celijakije (čak i oni bez jasnih simptomima) ako se ne liječe imaju rizik za nastanak komplikacija. To su prije svega maligne bolesti u odrasloj dobi: limfomi, tumori jednjaka i crijeva, za koje se pokazalo da su bitno učestaliji u osoba s neliječenom celijakijom nego u drugih ljudi. Stoga je važno da liječnici misle o celijakiji i aktivno ju traže ako postoji sumnja, ali i u rizičnim skupinama. Rizični su prvi srodnici (braća i sestre) oboljelih i osobe koje imaju bolesti koje mogu biti pridružene celijakiji; npr. autoimune bolesti štitnjače, šećerna bolesti tip 1 i sl.

Celijakija se liječi strogom bezglutenskom prehranom. To znači iz prehrane izostaviti sve što sadrži gluten, ma i u najmanjim količinama. Znači jelovnik je bez namirnica koje sadrže pšenicu, ječam, raž, makar i u tragovima. Zob se može konzumirati ako nije kontaminirana, što je više izuzetak nego pravilo. Za sve namirnice uvijek je potrebno čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Provođenjem bezglutenske prehrane celijakija se u potpunosti liječi te nestaju svi simptomi, kao i rizici za maligne komplikacije. To je ujedno i najvažniji razlog za izostavljanje glutena iz prehrane osoba kod kojih je celijakija potvrđena, a nemaju simptome.

Oboljeli koji se pridržavaju bezglutenske prehrane žive kao potpuno zdrave osobe i ni po čemu se, osim po prehrani, ne razlikuju od drugih. Prema dosadašnijm istraživanjima udio oboljelih koji se pridržava prehrane nije optimalan i kreće se od 40-88%, zato je bitno dalje prosvjećivati o zdravstvenim razlozima zbog kojih je to važno.