Časopis Osmijeh br.35 / veljača 2023.

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 35 / Veljača 2023.

ČASOPIS ZA RODITELJE

2

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

VAŽNOST PROBIOTIKA I B VITAMINA......................................................4 POTICANJE RANOG JEZIČNOGOVORNOG RAZVOJA...........................7 NAVIKE KOJIMA OTEŽAVAMO DJETETOV JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ..................................................................10 O ČETIRI VRIJEDNOSTI JASPERA JUULA............................................. 13 POPODNEVNO SPAVANJE, DO KOJE DOBI..........................................16 KAKO SAM SVOG TROGODIŠNJAKA NAUČILA ŠTEDJETI...................18 KREATIVNOST I LOGIČNO RAZMIŠLJANJE...........................................20 RAZVOJNE IGRE DJECE PREDŠKOLSKE DOBI.....................................22 KAKO ODABRATI OBUĆU ZA MALENA DJEČJA STOPALA..................24 SAMOPOUZDANJE KOD DJECE.............................................................27 POGLED U SVIJET KROZ DJEČJE OČI...................................................28 VJEŽBE ZA KRALJEŽNICU......................................................................30 SAMOPREGLED DOJKI...........................................................................34

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar dr. sc. Josip Vlaić, dr.med., specijalist ortopedije i uže specijalnosti iz dječje ortopedije Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije Petra Galović, dipl. ing.

Biotehnologije Iva Radošić, mag. Logoped Jasmina Cerovec, mag. praesc. educ Branka Đaković Bjelajac, univ. bacc. praesc. educ.

Lana Novota, mag. Kineziolog Silva Kalem, odgojitelj Ana-Marija Mazgar, Regionalni manager za Centralnu Hrvatsku, Wustenrot stambena štedionica Lana Škender, mag. preacs. educ., odgojitelj savjetnik Ivanka Ivančić, odgojiteljica predškolske djece, mentor, dipl. novinar Danijela Vrbetić, odgojiteljica predškolske djece Nevenka Odorjan, odgojitelj savjetnik Kristina Jurešić, odgojitelj

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@populusduo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

3

ČASOPIS ZA RODITELJE

Važnost probiotika i B vitamina za zdravlje djece

Piše: Petra Galović, dipl. ing. Biotehnologije, PIP stručni tim

O probioticima najčešće razmišljamo tijekom terapije antibioticima, kada za njihovo uzimanje dobijemo savjet liječnika ili farmaceuta. No, trebali bi razmišljati puno češće, jer probiotici uvelike doprinose zdravlju.

Što su točno probiotici i odakle ih možemo dobiti?

P

robiotici su kulture živih mikroorganizama koji povoljno djeluju na zdravlje domaćina. Upravo zato se nazivaju „dobrim bakterijama“. One prije svega djeluju na uspostavljanje ravnoteže u crijevnoj mikrobioti – važnoj za sazrijevanje i održavanje imunološkog sustava.

Najčešće su to bakterije iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium koje pomažu kod probavnih tegoba, popravljaju štetu, vraćaju ravnotežu i jačaju otpornost organizma.

Crijevna mikrobiota skup je bakterija koje žive u probavnom sustavu.

Sastav crijevne mikrobiote svakog čovjeka jedinstven je kao i otisak prsta na našoj ruci, a odraz je nasljeđa i načina života. Formira se rano u životu i važna je za zdravlje tijekom svih faza našeg života. U prvih nekoliko tjedana života bifidobakterije su dominantna skupina bakterija u crijevima zdrave bebe i imaju značajnu ulogu u razvoju zdravog i učinkovitog imunološkog sustava.

Kolonizacija mikrobiote bebe događa se pri rođenju. Prirodni (vaginalni) porod omogućuje djetetu da dođe u kontakt s majčinom mikrobiotom, te tako preuzme one prve i neophodne dobre bakterije (probiotičke kulture).

One su ključna podrška za zdravlje probavnog sustava i izgradnju snažnog imuniteta. Čovjek živi skupa sa svojom mikrobiotom čineći složeni simbiotski sustav u kojem vlada sklad i ravno-

teža. Taj uravnoteženi sustav mogu narušiti različiti unutarnji i vanjski čimbenici, kao na primjer veće promjene i poremećaji u prehrani, unos antibiotika, starenje, utjecaji okoliša.

Nasljedni mikrob Bifidibacterium infantis koji se prenosi s majke na dijete Bebe rođene carskim rezom propuštaju važan prijenos esencijalnih bakterija od svoje majke. One nisu u potpunosti izložene korisnim sojevima mikrobiote, što uvelike utječe na sastav njihove crijevne flore i može promijeniti početnu regulaciju imu-

4

nološkog sustava u razvoju, a potom utjecati na ravnotežu crijevne mikrobiote i probavno zdravlje pojedinca tijekom cijelog života.

Teorija nazvana “higijenska hipoteza” pokazuje kako je u mnogim razvijenim zemljama porast atopijskih i alergijskih bolesti, kao što su astma, dermatitis ili rinitis, posljedica izostanka rane izloženosti Bifidobacterium infantis. Brojna znanstvena istraživanja podupiru ovu teoriju i pokazala su da dojenje i okolišni uvjeti, u kojima se bebe rađaju i hrane, mogu utjecati na sastav njihove crijevne flore. Nakon što se nastani u crijevu Bifidobacterium infantis pomaže u

ČASOPIS ZA RODITELJE

kultiviranju okruženja u kojem druge korisne bakterije mogu rasti i dokazano jača crijevnu barijeru. Posebno se preporučuje za smanjenje simptoma IBS-a – sindroma iritabilnog crijeva. Prema studiji koja je objavljena u American Journal of Gastroenterology, učinkovit je u ublažavanju nadutosti, problema s crijevima i bolova.

IBS – sindrom iritabilnog crijeva – praćen je značajnim smanjenjem količine intraluminalnih bifidobakterija, s posljedicama kao što su stvaranje plinova u crijevu i poremećaj pokretljivosti.

Unos probiotičkih kompleksa, koji sadrže soj Bifidobacterium infantis, omogućuje ponovnu kolonizaciju dobrih bakterija i djelovanje bez štetnih učinaka na smanjenju boli povezane s IBS-om, te smanjenje nadutosti i općem olakšanju.

Lactobacillus rhamnosus najproučavaniji je probiotik, može ublažiti rotavirusni proljev kod djece, spriječiti atopijski dermatitis i poboljšati simptome sindroma iritabilnog Oglas_Kids_210_148_TISAK_01.pdf 1 14.2.2023.crijeva.

13:14:58

Druga najčešće prisutna probiotička kultura je Lactobacillus rhamnosus, ona je sastavni dio mikrobiote i ima brojne sjajne karakteristike. Nalazi se u gastrointestinalnom traktu, a kod žena i u vaginalnog traktu. Ima impresivnu sposobnost prianjanja ili lijepljenja za enterocite, stanice koje oblažu unutarnju površinu tankog i debelog crijeva.

Lactobacillus rhamnosus može se usidriti svojim pilima, dugim strukturama nalik dlakama koje strše iz njega, poput čička za enterocite. U sluznici crijeva stvara biofilm koji služi kao fizička barijera za prolaz patogenih mikroba, popravlja nedostatke i oštećenja barijere. Aktivira druge korisne mikrobe, proizvodi proteine koji inhibiraju rast patogena osobito vrste Salmonella. Ima blagotvoran utjecaj na imunološki sustav, posebno na smirivanje upalnih reakcija, ima imunomodulatorne sposobnosti na način da inhibira glasnike koji aktiviraju i potiču upalu, a također potiče i povećanje

5

broja bijelih krvnih stanica (B stanica) te njihovu aktivaciju.

Poremećaj mikrobiote kod djece najčešće je uzrokovan upotrebom antibiotika Djeci se antibiotici najčešće prepisuju radi čestih infekcija dišnog sustava te upale grla, uha i pluća. Izloženost antibioticima može smanjiti bifidobakterije i povećati druge vrste bakterija, sprječavajući važnu dominaciju bifidobakterija. Narušavanjem crijevne ravnoteže, vrlo često se javlja proljev, a ponekad i povraćanje. Pored navedenog, antibiotici oslabljuju imunološki sustav i time povećavaju sklonost raznim infekcijama. Ovaj poremećaj normalnog i idealnog razvoja mikrobiote može utjecati na razvoj, a učestala uporaba antibiotika u ranom životu povezana je s budućim alergijskim stanjima, pretilošću i povezanim zdravstvenim rizicima.

ČASOPIS ZA RODITELJE

nose povećanju pohranjene energije i pomažu smanjiti umor i iscrpljenost.

Dovoljna količina B vitamina podržava normalnu funkciju živčanog sustava, kao i metabolizam energije te smanjuje iznenadnu iznemoglost i umor.

Vitamini B skupine podupiru izgradnju živčanih stanica, jačaju psihičku otpornost, poboljšavaju koncentraciju.

PROBIOTIK Kako održati zdravu mikrobiotu kod djece?

Zbog osjetljivosti dječjeg probavnog sustava, djeca trebaju probiotike češće nego odrasli. Dodatak probiotika, tijekom ranog života, pomaže u ravnoteži razvoja crijevne mikrobiote i podržava zdravlje probavnog i imunološkog sustava. Svakodnevno i preventivno korištenje probiotika podrazumijeva konzumaciju prehrambenih proizvoda prirodno bogatih tim kulturama. U prvome redu, u te skupine namirnica, spadaju fermentirani mliječni proizvodi kao što su jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi.

dnevni unos. Izloženost stresu, dugotrajne infekcije i kronični umor također su situacije koje zahtijevaju dodatan unos B vitamina.

Postoji sinergija između probiotika i B vitamina. Probiotici pojačavaju sintezu vitamina B skupine i pomažu u suzbijanju rasta štetnih mikroorganizama. Vitamini B skupine pomažu crijevima metabolizirati hranu, prido-

Ipak najbolji probiotici za djecu bit će oni koji odgovaraju njihovim potrebama i trenutnom zdravstvenom stanju. Probiotici za djecu, za razliku od probiotika za odrasle, sadrže manje koncentracije probiotika i to drukčijih sojeva. Danas se dječji probiotici formuliraju u obliku tekućina, bombona i čokoladica samostalno ili uz dodatak vitamina i minerala, a najčešće uz dodatak vitamina B skupine.

Kod male djece, vitamini B skupine, imaju utjecaj na živčani sustav na način da smanjuju hiperaktivnost i oscilacije u raspoloženju. Neophodni su za održavanje kvalitete kože, sluznice, kose i noktiju, štiteći kožu od pucanja i osiguravajući vlažnost kože. Studije pokazuju da je čak 40% slučajeva dermatitisa rezultat nedostatnog unosa vitamina B skupine, te bi i kod takvih kožnih stanja bilo poželjno osigurati njihov dovoljan unos. Pantotenska kiselina (vitamin B5) brine za normalan metabolizam važnih steroidnih hormona i neurotransmitera.

Omogućite svojoj djeci dovoljan unos probiotika i B vitamina, jer su oni važni za njihov razvoj i zdravlje.

Vitamini po skupinama

Zašto su nam uz probiotike važni i vitamini B skupine?

Manjak vitamina B može uzrokovati brojne fizičke i psihičke tegobe. Osobe, a posebice djeca na terapiji antibioticima, skloni su razviti manjak B vitamina i trebaju pojačati njihov

6

ČASOPIS ZA RODITELJE

Poticanje ranog jeziËnogovornog razvoja

Piše: univ.bacc.praesc. educ. Branka Đaković Bjelajac, Dječji vrtić Prečko, Zagreb

„Kada će moje dijete progovoriti?“ pitanje je koje si postavlja svaki roditelj. Svi jedva čekamo prve riječi svog malenog, slatkog bića. Kao roditelj i odgojitelj podijelit ću s vama u nastavku strategije i aktivnosti koje promiču rani jezično-govorni razvoj.

D

jetetov razvoj čini niz procesa koji su pod utjecajem okoline.

Prve tri godine djetetovog života kritičan je period zbog fizičkog i mentalnog sazrijevanja, a tijekom tog razdoblja roditelj ima važnu ulogu. Njegova je uloga da upoznaje svoje novorođeno dijete i ostvari blisku vezu i komunikaciju s njim, kako bi pomogao djetetu da se osjeća sigurno u okolini u kojoj raste.

Komunikacija majke i djeteta počinje još u intrauterinoj fazi. Dijete

osluškuje svaki majčin pokret, otkucaje srca, disanje te se prilagođava njezinom ritmu života, dok majka u isto vrijeme osjeća djetetove pokrete, razgovara s njim i emocionalno se veže za dijete.

Jezično-govorni razvoj u prvim godinama života Za uredan jezično-govorni razvoj potrebno je zadovoljiti određenje uvjete koji uključuju biološke, psihološke i sociološke procese sazrijevanja. Na-

vedeno se odnosi na utvrđivanje djetetove okoline, u kojoj odrasta, gdje je fokus prvenstveno na obiteljskoj dinamici. Potrebno je utvrditi prati li psihološki razvoj djeteta ujedno i fizički rast i razvoj. Pored toga, vrlo je važno istaknuti i razumjeti da je djetetov govor samo ‘’krov na kući jezičnogovornog razvoja’’. Tek kad dijete adekvatno razvije komunikaciju (temelje) i jezična znanja (zidove), može razviti i koristiti govor.

Uredan razvoj komunikacije podrazumijeva da dijete ulazi u dovoljan broj komunikacijskih izmjena sa svojom okolinom i razumije da svojim akcijama i govorom može utjecati na druge, da ima razvijenu združenu pažnju, da se sustavno odaziva na ime i ostvaruje sustavan kontakt očima, koristi geste, pokazuje interes za okolinu i imitira radnje drugih osoba. Uredan razvoj jezika znači da dijete razumije ono što mu se govori i ima dovoljno razvijen rječnik da može razumjeti i imenovati to što želi, dok je govor zapravo zvučna realizacija jezika i jezičnih znanja, odnosno samo jedan način pokazivanja tih znanja. On dolazi na kraju, kao posljedica adekvatno razvijene komunikacije i jezika.

Kako poticati jezično-govorni razvoj Jezično-govorni razvoj potrebno je aktivno poticati kroz praćenje interesa djeteta na način da se djetetu, kroz svakodnevne aktivnosti, imenuju različite stvari i situacije koje ga okružuju.

7

ČASOPIS ZA RODITELJE

Evo kako možete poticati jezično-govorni razvoj vašeg djeteta: GOVORITE SPORO I JASNO - to će djetetu dati vremena da mentalno obradi riječi koje čuje.

GOVORITE NAIZMJENICE – prvo izrazom lica, kasnije gukanjem pa jezikom. I dijete i roditelj iza svojih riječi trebali bi ostaviti red tišine kako bi sugovorniku dali priliku da odgovori.

PARALELNI GOVOR I IMENOVANJE PREDMETA – uhvatite dijete u nekoj aktivnosti te ju imenujte. Primjerice: dijete gleda pticu, a roditelj upita „Vidiš li pticu?“ ŠIRENJE ISKAZA – kada dijete počne koristiti riječi i spajati ih u dvočlane iskaze, roditelj i odgojitelj proširuju djetetov iskaz. Npr. dijete kaže: „Medo“, a odrasli „Tamo je smeđi medo“.

OBJAŠNJAVANJE I UPUTE – objašnjavanje i upute moraju biti jednostavne i kratke, u skladu s djetetovom dobi.

Djeci jasličke dobi prvo se daje jedna uputa, kada ju izvrši se daje iduća.

Obrazac urednog razvoja jezika i govora do 20 mjeseci djetetova života 0-3 mjeseca: dijete plačem iskazuje različite potrebe, glasa se (vegetativni zvukovi) i uznemiruju ga glasni zvukovi 3-5 mjeseci: dijete počinje vokalnu igru svojim govornim organima- vokalizacija i brbljanje. Počinje reagirati na okolinu.

6-9 mjeseci: kanoničko brbljanje.

Dijete ponavlja slog više puta MA-MA , BA-BA. Okolina na njih reagira kao na riječi sa značenjem, iako to nisu prave prve riječi.

Kašnjenje kanoničkog sloga je jedan od prediktora za kašnjenje u jezičnogovornom razvoju.

Razlozi kašnjenja mogu biti razni. Potrebno je isključiti organski uzrok, a potom napraviti psihološku i logopedsku obradu.

PITANJA OTVORENOG TIPA – to su pitanja koja potiču nebrojeno mnogo odgovora i na koja je dijete primorano odgovoriti. Izbjegavajte „da/ne“ pitanja, a koristite što više „ili-ili“ pitanja.

Aktivnosti koje promiču rani jezično-govorni razvoj Brojne su aktivnosti koje potiču rani jezično-govorni razvoj, a ovo su neki od primjera primjerenih za djecu do treće godine: ČITANJE I GLEDANJE KNJIGA (primjerene slikovnice za ranu dob – Pip i Popi, Miffy, Pino…)

PJEVANJE

9-15 mjeseci: pojavljuje se prva riječ sa značenjem. Dijete se počinje aktivno služiti jezikom i govorom.

BROJALICE (knjiga brojalica Eci, peci, pec - Ksenija Burić Sarapa , Pliva patka - pjesmice i brojalice za najmlađe…)

18- 20 mjeseci: nastupa proširivanje rječnika. Dijete ima oko 50 riječi u rječniku.

IGRE PRSTIĆIMA – dijete će možda u početku biti pasivni sudionik, a s vremenom ga podupiremo da bude

8

ČASOPIS ZA RODITELJE

aktivni sudionik. Čekamo da počne pljeskati rukama, izgovarati određene riječi… (knjiga Stihovi u pokretu – Vladimira Velički, Ivanka Katarinčić, 150 igara prtićima - Guria Osmanova...)

SENZORNE AKTIVNOSTI – dodirivanje, držanje, istraživanje različitih predmeta i učenje svim osjetilima Mi, kao roditelji ili odgojitelji, možemo stvoriti kvalitetno okruženje za poticanje jezično-govornog razvoja djeteta ukoliko cijenimo i razumijemo načine kojima možemo poticati taj razvoj.

U jasličkoj Montessori skupini Krijesnica, čiji sam matični odgojitelj, tokom cijele prošle pedagoške godine provodila sam projekt naziva „Prstiće prati, pjevati ćeš znati“ baziran na igrama prstićima te sam slijedeći ranije navedene korake za razvoj govora u vrlo kratkom periodu primijetila veliki napredak kod djece u vidu jezično-govornog razvoja, razvoja fine motorike i slušne percepcije.

Voljela bih da ovaj članak i zakonitosti jezično-govornog razvoja pomognu i vama!

LITERATURA: Kurikulum za jaslice, Elenor Stokes Szanton, Biblioteka Korak po korak Bebarije, Rebeka Bulat ,naklada Harfa, Split 2014 Web str. www.zir.nsk.hr, završni rad , Petra Kotarac, Razvoj govora 2017

9

ČASOPIS ZA RODITELJE

Navike kojima otežavamo djetetov jezično-govorni razvoj Piše: Iva Radošić, mag.logoped

Moderan stil života prisiljava roditelje da s djecom provode sve manje i manje kvalitetnog vremena.

Osim samog manjka u direktnoj komunikaciji, nailazimo i na sve manje čitanja, prepričavanja, pjesmica, brojalica, govornih igara i sličnih aktivnosti kojima su roditelji dosad pozitivno poticali jezično-govorni razvoj svoga djeteta.

N

edostatno komuniciranje velika je boljka današnjice, a u periodu djetetova razvoja jezika i govora, kvalitetna komunikacija s roditeljima upravo je ključni faktor urednoga razvoja. I iako postoje predispozicije za razvoj jezično-govornih teškoća na koje, nažalost, ne možemo direktno utjecati, iz životnih i komunikacijskih navika roditelja i okoline možemo izdvojiti, osvijestiti i promijeniti neka ponašanja koja mogu pomoći u prevenciji nastanka istih. Moderan stil života prisiljava roditelje da s djecom provode sve manje i manje kvalitetnog vremena.

Osim samog manjka u direktnoj komunikaciji, nailazimo i na sve manje čitanja, prepričavanja, pjesmica, brojalica, govornih igara i sličnih aktivnosti kojima su roditelji dosad pozitivno poticali jezično-govorni razvoj svoga djeteta. Brojne obveze koje moderni stil života nameće roditelju i sveprisutnost koja se od te uloge traži, dovodi do ubrzanog stila življenja u kojem ostaje vrlo malo vremena za kvalitetnu i opuštenu interakciju s djetetom u kojoj se komunikacijske i jezično-govorne vještine najbolje razvijaju. Navike koje roditelji razvijaju, ne bi li im pomogle da se nose s izazovima današnjice, nerijetko otežavaju djetetov jezično-govorni razvoj.

Roditelji, koji samo žele najbolje za svoje dijete, često uopće nisu svjesni ovih navika i njihovih negativnih utjecaja na djetetov razvoj. Na sreću, jednom kad ih osvijeste, roditelji takve navike mogu promijeniti, dopustiti jezično-govornome razvoju djeteta da teče svojim prirodnim tokom ili ga dodatno novostečenim navikama

aktivno poticati. Kojim to navikama otežavamo djetetov jezično-govorni razvoj?

Reduciranje komunikacijske potrebe Djeca počinju komunicirati iz potrebe. Roditelji ponekad žele svome djetetu potpuno ugoditi pa mu serviraju sve što bi mu moglo zatrebati, prije nego što dijete išta i zatraži. Tada dijete propušta priliku nešto poželjeti iskomunicirati i na taj način vježbati svoje komunikacijske sposobnosti.

Dobro je dopustiti djetetu da nešto traži, stvoriti tzv. “komunikacijsku po-

10

trebu”, a onda mu pomoći u sredstvima i načinu na koji da nešto zatraži.

Protektivni roditeljski stil Poneki roditelji skloni su pretjerano zaštićivati svoje dijete pa ga spontano štite od izlaganja različitim situacijama. Takvi roditelji razgovaraju umjesto djeteta, odgovaraju umjesto njega na pitanja drugih i završavaju mu rečenice, ne dajući mu priliku da samo komunicira. Također, infantiliziranje djeteta, stalno tepanje, s iskrivljavanjem glasova i pretjerano simplificiranje jezično-govornih oblika nisu dobar poticaj razvoju.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Blendanje hrane Proces žvakanja i gutanja hrane od iznimne je važnosti u razvoju govora. Senzorički input i motorički angažman struktura u usnoj šupljini prilikom uzimanja miksane, tj. blendane hrane nije dostatan da bi djetetu osigurao pravilni razvojni poticaj.

Događa se da roditelji zbog straha od gušenja, iz navike ili neznanja dugo hrane djecu isključivo blendanom teksturom, dok se većina zdrave populacije djece već od 6 mj. starosti može samostalno hraniti mekanim komadima hrane.

Duda varalica U dojenačkom periodu, poneki roditelji na svaki pokušaj glasanja bebi stavljaju dudu u usta i na taj način zapravo “ušutkavaju” bebu, čime joj uskraćuju priliku za istraživanjem vlastitih vokalnih sposobnosti i vježbanjem govornih struktura. Također, roditelji često navode da koriste dudu kako beba ne bi stavljala druge predmete u usta, što je također kočenje prirodnog razvoja istraživanja okoline u oralnoj fazi. Produženo i često korištenje dude varalice može dovesti do nepravilnog razvoja čeljusti i zubi. Govor preko dude iskrivljava slušni i motorički obris glasova pa dijete pamti i utvrđuje takve nepravilne oblike. Duda prisiljava jezik da boravi u neprirodnom položaju u usnoj šupljini što, osim do teškoća u govoru, može dovesti i do nepravilnog obrasca gutanja.

Neresponzivnost Boravljenje u istoj prostoriji s djetetom nije isto što i aktivno bavljenje s djetetom. Roditelj u komunikaciji mora biti responzivan, te od najranije dobi odgovarati na djetetove pokušaje komuniciranja kako bi dijete shvatilo da su njegovi komunikacijski pokušaji svrhoviti i stvaraju neku reakciju u okolini. Odgovorljivost na dječji plač, oblikovanje bebina gugutanja i br-

bljanja u slogove i riječi svoga materinskog jezika, poticanje korištenja prirodnih gesti, imitacija mimike, pridavanje značenja vokalnim pokušajima i sl., radnje su koje roditelji intuitivno provode, ali se mogu potisnuti i izostati uslijed slijeđenja nekih trendova u odgoju, slušanju štetnih savjeta okoline i sl. Komunikacijska odgovorljivost i uvažavanje djeteta kao aktivnog sudionika u komunikaciji važan je aspekt jezično-govornog razvoja.

Ekranizacija Kako bi dobio na vremenu ili tišini, roditelj djetetu daje tablet, mobitel, igricu, pušta crtić… Prema preporuci Američke udruge pedijatara dijete mlađe od 18 mjeseci ne bi uopće trebalo boraviti pred ekranima. Istraživanja pokazuju kako je vrijeme provođeno pred ekranom u ovoj ranoj dobi direktno povezano s kašnjenjem u govornoj ekspresiji. U periodu u kojemu je razvoj mozga vrlo intenzivan i osjetljiv, gledanje u ekrane može dovesti do nepoželjnog tijeka razvoja različitih vještina, pa tako može otežati uredan komunikacijski i jezičnogovorni razvoj. Osim toga, na taj se način gubi dragocjeno vrijeme koje se može provesti u drugim aktivnostima. I roditelji i djeca često su zaokupljeni vlastitim aktivnostima pred ekranima i gube naviku interakcije u

11

zajedničkom provođenju vremena.

Ekranizacija ne pogađa samo djecu direktno, već utječe na njihov razvoj indirektno preko njihovih roditelja.

Iako je jedan od najvećih darova moderne tehnologije upravo jednostavnost komunikacije, čini se da sama komunikacija zbog nje najviše ispašta. Tehnologija nam danas dopušta da budemo duhom odsutni više nego ikada prije. Nerijetko se vidi situacija u kojoj dijete više puta pokušava ostvariti komunikacijski kontakt s roditeljem koji te pokušaje ni ne primjećuje jer mu je pažnja potpuno zaokupljena gadgetom u rukama. Također, roditelji i djeca često zajedno gledaju sadržaje na koje se kasnije ne reflektiraju ili gledanjem sadržaja zamjenjuju direktnu komunikaciju. Tako se jedan od osnovnih filogenetskih komunikacijskih poriva “show and tell” (pokaži i kaži) sveo se samo na “show” (pokaži) jer, zašto bi dijete prepričavalo roditelju proživljeni sadržaj, kad ga je mobitelom snimilo i može mu ga pokazati bez i jedne utrošene riječi?

Forsiranje učenja stranoga jezika u ranoj dobi U ovoj se situaciji ne radi o pravoj dvojezičnosti, već o forsiranju komunikacije i eksplicitnog usvajanja znanja na stranome jeziku, kod djeteta koje još nije usvojilo bazu materinskoga jezika. Tako dolazi do situacije gdje dijete,

ČASOPIS ZA RODITELJE

čija su oba roditelja izvorni govornici hrvatskoga jezika i koje živi u Hrvatskoj, prvu riječ izgovara na npr.engleskome jeziku. Dijete, osim što mu se obraća na engleskom, sluša engleske pjesmice, gleda engleske crtiće, uči engleske brojalice, usvaja englesku kulturu, uči nazive boja na engleskom i sve to propušta na materinskom jeziku. Problem nastaje i u odsutnosti prirodnosti i intuitivnosti komunikacijske situacije, koju roditelji kroz strani jezik ne mogu postići, ma koliko dobri priučeni govornici bili.

Fokusiranje na razvojno neprimjerene sadržaje

aktivnosti. U užurbanom svijetu današnjice rijetko nam ostaje vremena da zastanemo, promislimo i osvrnemo se na proživljene događaje, te da ih s djetetom zajedno prokomentiramo. Osim toga, dijete koje je stalno okupirano obradom prezentiranih sadržaja nema potrebu razvijati kreativno mišljenje. A upravo je jezična kreativnost govornika ono što ga čini dobrim. Zato je dobro djetetu priuštiti periode dosade te ga tada potaknuti da svoje misli i maštanja verbalizira.

Osamljenost

Poneki roditelji misle da će ranim podučavanjem nekih složenih vještina ili znanja dijete profitirati ili biti u prednosti pred vršnjacima. Tako se događa da se fokusiraju npr. na podučavanje čitanja i pisanja kod djeteta koje još nije razvilo potrebne predčitalačke vještine, na prepoznavanje brojki do 100 kod djeteta koje nema usvojen pojam količine itd. Inzistiranjem da dijete napamet nauči neke “reprezentativne” sadržaje ono propušta priliku da usvoji opća znanja o svijetu, koja su mnogo važnija pri izgradnji jezičnih kapaciteta.

Većina djece danas živi u najužem obiteljskom krugu, uglavnom samo s roditeljima. Život daleko od šire obitelji, baka i djedova, obiteljskih prijatelja, izvan odgojno-obrazovnih sustava i dr. osamljuju dijete i dovode do situacije u kojoj je osuđeno samo jedan ili dva govorna uzora. Osim što dijete manje ukupno komunicira, ima manje prilika vježbati komunikaciju s različitim komunikacijskim partnerima. U tim je situacijama i veća mogućnost prijenosa jezično-govornih teškoća s roditelja na dijete, s obzirom da je modeliranje toliko ograničeno. U nedostatku “sela” komunikacija trpi.

Direktivni stil komunikacije

Roditeljski perfekcionizam

Neki se roditelji uhvate u obrazac direktivnog stila komunikacije, pa se djetetu obraćaju pretežno uputama, zahtjevima i naredbama. S djetetom je potrebno imenovati, komentirati, opisivati, objašnjavati, prepričavati...

Dijete ne smije zauzeti pasivnu ulogu u komunikacijskom odnosu pa ga je dobro i ispitivati, ali i poticati da i ono samo ispituje.

Roditeljski perfekcionizam odnosi se na zahtijevanje savršenstva u jezično-govornome izričaju od djeteta koje za to razvojno još nije spremno.

Ovdje podrazumijevamo očekivanje da dijete vrlo rano “čisto izgovara” sve glasove, stalno korigiranje djeteta, ispravljanje frazom: “Ne kaže se tako, nego…”, stalno komentiranje djetetovog govora, traženje od djeteta da ponavlja duge i komplicirane riječi, dizanje panike oko djetetova jezično-govornog razvoja i sl. Ovakva ponašanja roditelja mogu zabrinuti dijete, ono može postati anksiozno oko svoga govora, izbjegavati govor i dr.

Preokupiranje djece Danas se kod roditelja nerijetko javlja osjećaj potrebe stalnog animiranja djeteta pa djecu često “bombardiraju” sadržajima, igračkama, projektima i upisuju ih na brojne dodatne

12

Ukoliko se roditelj stalno fokusira na formu djetetova govora, umjesto na njegov sadržaj, kod djeteta se može stvoriti osjećaj manje vrijednosti.

Ukoliko je roditelj zaista zabrinut za djetetov jezično-govorni razvoj, najbolje je da zatraži stručnu procjenu te da svoju zabrinutost pred djetetom ne iskazuje.

Samostalno upuštanje u terapiju Roditelj koji se samostalno upušta u korigiranje djetetova govora, može načiniti veliku štetu. Jezično-govornu terapiju, kojoj prethodi detaljna dijagnostika, provodi logoped koji je za to fakultetski obrazovan i čiji je to životni poziv. I iako su različite vježbenice, liste riječi i popisi vježbi danas lako dostupni svima, roditelji moraju biti svjesni da materijal ne čini terapiju, te da ga oni, bez prethodne konzultacije s logopedom, ne znaju koristiti. Svaka logopedska terapija je individualizirana te je nemoguće univerzalni obrazac primijeniti na sve. Zbog toga treba biti oprezan i u prihvaćanju savjeta okoline. Zbog osjetljivosti razvojnoga perioda, oko svake se odluke i djelovanja najbolje konzultirati sa stručnom osobom, u ovome slučaju logopedom.

ČASOPIS ZA RODITELJE

O četiri vrijednosti Jaspera Juula Zašto je za svaku obitelj važno ono što Jesper Juul govori kroz svoju knjigu Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života?

Piše: Jasmina Cerovec, mag.praesc.educ.

Ž

ivimo u vremenu koje zahtjeva brzu adaptaciju, brzo djelovanje u skladu sa suvremenim. Vrijednosti, uvjerenja i metode u polju odgoja nisu iste kao one prije dvadeset, petnaest ili samo deset godina.

Kompletna dinamika obitelji danas se promijenila. Roditelji postaju svjesniji, educiraju se o odgoju i čine sve što mogu da bi njihova obitelj živjela u skladnom, mirnom, uvažavajućem i poticajnom ozračju. U tom procesu roditelji su često rastrgani između užurbanog rasporeda posla, odgojno-obrazovnih ustanova, aktivnosti, socijalnog života i mnogočega drugoga. Svaki savjet u vidu pozitivnog usmjerenja ili osvješćivanja onog važnog, takvim će roditeljima, biti od velike važnosti. Stoga u nastavku slijedi vrlo korisno znanje koje nam je Jesper Juul želio prenijeti. Moj cilj je približiti vam kvalitetnu materiju o kojoj autor govori kroz svoju knjigu.

U kratkim bilješkama približit ću vam tematiku knjige uz vlastite stručne osvrte, misli i iskustva iz prakse.

Jesper Juul bio je danski obiteljski terapeut i autor knjiga koje bi svaki roditelj trebao posjedovati. U knjizi Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života opisao je odgojne vrijednosti koje su nužne za razvoj obitelji u pozitivnom smjeru. Na samom početku naglašava kako je svaka obitelj jedinstvena, sa svojim pravilima, stavovima i uvjerenjima te kako ne postoji univerzalno pravilo ili univerzalno rješenje. No, ako želimo svoje dijete usmjeriti na put razvoja samo-

stalne osobe, koja će biti spremna prihvatiti i dati kritiku, preuzeti odgovornost za sebe i druge i znati postaviti vlastite granice, a istodobno poštovati tuđe, možemo se pouzdati u upravo ove četiri vrijednosti o kojima govori, a to su uvažavanje, integritet, autentičnost i odgovornost.

Uvažavanje Uvažavanje podrazumijeva poštivanje drugoga te prihvaćanje spoznaje o tome da svatko ima pravo zadržati svoje dostojanstvo, pa tako i dijete.

Kada govorimo o uvažavanju, moramo osvijestiti činjenicu da uvažavanje nije isto što i ravnopravnost ili jednakost. Dijete se često smatra nekompetentnim, malim, nedoraslim, objektom, onim koji ne može ili ne zna sam. Upravo to je stav koji moramo mijenjati. Dijete je kompetentno, važno, dostojno poštovanja i uvažavanja. Ako uvažavamo dijete, uvažit ćemo njegove misli, osjećaje, sliku o sebi, snove, maštanja i kompletan unutarnji svijet. Jednako ćemo gledati na sve te aspekte djeteta kao što bi na njih gledali da nam o njima govori naš partner ili prijatelj. Riječi

13

autora koje bi iz ovog poglavlja mogli ponijeti kao misao vodilju su „Kada razmišljate koju metodu primijeniti u odgoju djeteta, najprije se zapitajte biste li to učinili vašem partneru. Ako je odgovor niječan, najvjerojatnije se ne radi o dobroj ideji. Oni koji svejedno pribjegnu takvim metodama, spadaju u roditelje koji i dalje ne shvaćaju da su djeca pravi mali ljudi“. Svaka uspješna interakcija između roditelja i djeteta je ona koja se odvija na istoj razini. Vodeća uloga u obitelji i dalje pripada roditeljima, ali oni uvažavaju svoje dijete, poštuju ga te uzimaju u obzir djetetove potrebe i želje. Jesper Juul govori o težini takvog postupanja zbog naših iskustava i činjenice da su često roditelji bili ti koji su kroz vlastiti odgoj bili tretirani kao objekt. Većinom su odrasli nad njima iskazivali moć, umjesto pokazivali brigu, a poslušnost, strahopoštovanje i podređenost bili su ideali odgoja.

Važno je da se zbog takvih iskustava i praksa upitamo, kako možemo bolje, promatramo vlastitu praksu, vlastiti odgoj i odnos s djetetom, osvijestimo što radimo te gradimo odnos povjerenja i uvažavanja koji će dugoročno davati ljubav i povjerenje.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Odnos u kojem će se dijete osjećati slobodno iskazati svoj unutarnji svijet (misli, emocije, osjećaje, potrebe, želje) i pritom vidjeti da je roditelju važan taj svijet, da ga roditelj čuje i vidi te uvažava sve što je rečeno. Kao i sa svojim partnerom, s djetetom trebamo razgovarati i uvažiti ono što dijete govori uz poštovanje i prihvaćanje, biti aktivan govornik, ali i slušatelj koji dijete ne gleda kao „malo biće koje ne zna što priča“ već kao jednako vrijedno biće koje će, ako bude uvaženo, biti biće koje će uvažavati druge.

Integritet O integritetu Jesper Juul priča u smislu manifestiranja ponašanja i pozadine ponašanja. Za osobe koje često govore „da“, a zapravo misle „ne“ Jesper Juul kaže da brzo ljubav počinju doživljavati kao zatvor, a obitelj kao okruženje koje ih guši. S uvjerenjem govori o mnogo većoj snazi zajednice u kojoj se pojedinci snažnije definiraju kao individue. To bi značilo da svaki pojedinac mora naučiti biti asertivan, naučiti reći što želi, a što ne tj. imati vlastite granice. Samim time, svoje dijete moramo poticati na izražavanje svojih potreba i želja te ih kao takve uvažiti. Stvoriti djetetu okolinu koja će ga uvažiti, prihvatiti i podržati. Mnogim je roditeljima teško prepoznati, čuti i priznati djetetove želje ili potrebe, jer u obitelji iz koje sami potječu nikada nisu naučili kako očuvati integritet. Često smo svi mi morali potiskivati vlastitu osobnost, potrebe i želje kako bi bili voljeni ili viđeni, a nažalost, takva se praksa još donedavno mogla vidjeti u brojnim obiteljima i odgojno-obrazovnim ustanovama.

Na nama je, odraslim osobama, da preuzmemo potpunu odgovornost za svoje postupke te konstantno preispitujemo svoje postupke i stavove. Dijete treba roditelja koji će mu znati reći „da“, ali i znati reći „ne“.

Jer baš kada mu je rečeno „ne“, dijete uči vrlo važnu lekciju o porazima, udarcima sudbine i neostvarenim željama, a to je vrlo važna životna lek-

cija. Unutar obitelji održavanje integriteta znači da roditelji, umjesto da samo djeci određuju njihove granice, određuju i svoje vlastite te budu dosljedni. Dijete će tako učiti o vlastitim granicama po modelu svoje okoline, a ako usvoji pojam i praksu vlastitih granica, usvojit će i poštivati i tuđe granice.

Autentičnost Autentičnost se odnosi upravo na to da nastupamo tj. djelujemo takvi kakvi jesmo. Ako stvaramo i djelujemo iz autentičnog dijela sebe, to nije samo mnogo zdravije za nas same, nego na taj način pružamo pravi primjer i svojoj djeci, tada im šaljemo poruku da je u redu biti ono što jesmo. Ako želimo poticati autentičnost kod djeteta, moramo potaknuti subjektivnost i različitost koju dijete manifestira tj. biti otvoreni i podržavajući kada dijete za određene situacije stvara subjektivne doživljaje koji su potpuno suprotni onome kako ih mi doživljavamo. Umjesto da ga u tom slučaju osudimo, trebali bismo djetetovo poimanje stvarnosti promatrati jednako vrijednim. Autentičnost ćemo potaknuti i ako djetetu dozvolimo da samo odabire i izražava svoje potrebe i želje. Naravno, ne govorimo sada o tome da dijete četverogodišnjak bira želi li ići u vrtić ili ne, već da dijete odluči kada mu je dosta hrane, kada mu je dosta sna ili potreban san, želi li sada pojesti brokulu ili mrkvu, želi li zelene ili žute čarape.

Odgovornost Odgovornost za kvalitetan odnos između roditelja i djece uvijek je na roditeljima. Jesper Juul navodi kako se već generacijama smatra da su za dobre odnose u obitelji zaslužni roditelji i njihove odgojne metode, a za loše odnose ili situacije kriva su djeca. Što naravno, nije tako. Odgovornost je vještina koja se uči, pa je važno djeci

14

od najradnije dobi davati prilike da ju uče kroz situacije koje su djeci primjerene. Dijete koje više ne želi jesti često će negodovati i odbijati hranu te na taj način postaviti svoju granicu, ako mu okolina ne dozvoli da ju verbalizira i da bude poštovana, no ako ga roditelj u tome ne podrži i nameće svoju volju, dijete će svoju potrebu uglavnom potisnuti. Ako pak roditelj dozvoli djetetu da iskaže svoju potrebu, kaže (u ovome primjeru) da više nije gladno i odloži jelo, dijete će se osjećati i biti uvaženo, poštivat će se njegova granica, a samim time dijete će preuzeti odgovornost za to da za 10 minuta više nema hrane te da je odabralo završiti s jelom. Tako se uči odgovornost za vlastite postupke i odluke. Ako djecu što više stavljamo u takve situacije njihov put do odgovornih bića bit će lakši i spontaniji, a gradit će se i poštovanje prema drugima.

Preporučam svakom roditelju da pročita djela spomenutog autora, jer svatko od nas u sebi ima roditeljske dileme i nosi se sa svakodnevnim roditeljskim izazovima. Upravo je edukacija danas ključ ka kvalitetnijem i boljem roditeljstvu. Stoga se ne osuđujte, ukoliko smatrate da možete bolje, radije se educirajte i naučite kako to bolje pretvoriti u stvarnost i svakodnevicu.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Vitamin D s omegom od prvog dana života*

• Za dojenčad i malu djecu • Mliječni okus • Kapi se mogu uzimati samostalno ili razrijediti u soku/mlijeku

Salvit. Saveznik zdravih obitelji.

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života. info@salvushealth.com

15

SAL-ADV-OMEGA-PAT-HR-02

*DHA pridonosi normalnom razvoju vida djece do 12 mjeseci**, vitamin D je potreban za normalan rast i razvoj kostiju djece. **Povoljan učinak postiže se uzimanjem 100 mg DHA dnevno

ČASOPIS ZA RODITELJE

Popodnevno spavanje, do koje dobi?

Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Od najranije dječje dobi postavlja se pitanja: „Kada djeca prestaju spavati popodne?“.

S

va živa bića trebaju san. To je primarna aktivnost mozga za vrijeme ranog razvoja. Ritam budnosti i spavanja je reguliran ritmom dana i noći, a potrebno je određeno vrijeme da se ova dva ritma usklade. To se počinje događati nakon otprilike 6 tjedana od rođenja, a ravnomjerni ciklusi se uspostave u prosjeku nakon tri do šest mjeseci starosti djeteta.

Većina djece izbacuju popodnevni odmor između treće i pete godine života. Dnevno spavanje važno je kako bi se djetetovo tijelo odmorilo od raznih dnevnih aktivnosti. Ukoliko ipak dijete izbaci dnevni odmor iz svoje rutine prerano u organizmu će se nakupljati hormon pod nazivom kortizol koji nepovoljno djeluje na ponašanje djeteta, najčešće u vidu čestih tantruma te smanjenje pažnje. Stoga je vrlo važno da roditelji prepoznaju treba li dijete nastaviti sa dnevnim spavanjem ili je u stanju izdržati dan bez odmora.

Količina i broj dnevnih odmora mijenja se ovisno o dobi djeteta.

Preporuke National Sleep Foundation za ukupne sate sna prema dobi su slijedeće:

Novorođenče do 2 mjeseca: 10,5 do 18 sati sna 3-12 mjeseci: 9,5 do 14 sati sna 1-3 godine: 12 do 14 sati sna 3-5 godina: 11 do 13 sati sna 5-12 godina: 10 do 11 sati sna 13-18 godina: oko 9 sati sna Primjerice, djeca u dobi od tri do pet godina ukupno spavaju deset do trinaest sati tijekom 24 sata.

No, nismo svi jednaki i ne treba svu djecu svrstavati u isti kalup, jer postoje djeca koja se ne uklapaju u ove okvire i koja sasvim normalno funkcioniraju i bez zadane količine sati spavanja. Ne možemo forsirati dijete da spava preko dana, ukoliko ono nije umorno i ne može zaspati. Tjerati dijete koje nije umorno i sasvim se normalno ponaša tijekom dana, bez znakova umora i nervoze, sasvim je besmisleno.

16

ČASOPIS ZA RODITELJE

Odgovor na pitanje „Kada je dijete spremno izbaciti popodnevni odmor?“ ovisi o više čimbenika, o djetetovoj količini energije, temperamentu, vrsti aktivnosti tijekom dana, količini sna koju dobiva noću, dnevnoj dinamici i slično.

Neka djeca, već sa tri godine, prestanu spavati kroz dan i ukoliko normalno funkcioniraju, to je sasvim u redu, dok će neka djeca spavati danju i sa pet godina ukoliko im je to potrebno. Dakle odgovor na traženo pitanje je da pravila nema.

Znakovi da je djeci još uvijek potreban dnevni odmor: • brzo se naljute • neraspoloženi su • nespretni su • zaboravni su • plačljivi • imaju napade bijesa • nedostatak entuzijazma Neke statistike nam govore kako do četvrte godine života, danju spava čak 40% djece, dok do pete godine života to čini 30%, u koju od kategorija spada vaše dijete procijeniti ćete sami, sukladno njegovom ponašanju.

U vrtićkoj rutini dnevni je odmor djeci prilika za odmor i opuštanje nakon ručka i dinamičnog prijepodneva. Moramo razumjeti kako je većini djece vrtićka dinamika mnogo zahtjevnija od one kućne, stoga postoje djeca koja kod kuće više ne spavaju popodne, dok to u vrtiću uredno čine. Ukoliko dijete više ne spava danju, a ostala djeca u skupini to čine, preporuka svakog odgojitelja je da se ipak odmori i opusti neko vrijeme uz laganu glazbu, slu-

šanje zvukova iz prirode, čitanje priča od strane odgojitelja, a nakon odmora, vrijeme do ponovne igre s prijateljima, može popuniti tihom igrom dok ostala djeca spavaju. Na ovaj način dijete razvija prosocijalna ponašanja učeći se zadovoljavanju vlastitih potreba, primjerice neka tiha aktivnost, uz istovremeno uvažavanje potreba drugih u skupini, u našem primjeru za dnevnim odmorom.

Neprimjereno je „tjerati“ pospano dijete da ostane budno, jednako kao i ono koje nije pospano da spava. Dijete koje leži mirno dva sata, ne baveći se pritom nikakvom aktivnošću, osim što će biti frustrirano radi nekonstruktivno provedenog vremena, gubi povjerenje u odraslu osobu da će se adekvatno pobrinuti za njega. Odgojne metode treba prilagoditi potrebama djeteta gradeći dobar odnos temeljen na uvažavanju individualnosti svakog pojedinca u grupi.

Važno je napomenuti kako je noćni san važniji od onog dnevnog, osobito u dječjoj dobi, jer se hormoni apetita i rasta luče tijekom noćnog sna. Ukoliko dijete ima poteškoća s koncentracijom postoji vjerojatnost da ne dobiva do-

voljno sna. Prekasni odlazak na spavanje, spavanje u prostoriji s elektroničkim uređajima te izloženost plavoj svjetlosti pred san, ometaju dobru praksu uspavljivanja i spavanja.

Znakovi spremnosti djeteta za izbacivanje dnevnog odmora iz rutine: • djetetu treba dugo da zaspi u vrijeme popodnevnog odmora • nije umorno kada je vrijeme za noćno spavanje • tijekom dana ne pokazuje znakove umora, niti razdražljivost • u stanju je ostati budno tijekom cijelog dana, dok navečer lako zaspe u uobičajeno vrijeme Na kraju, nužno je naglasiti kako je svako dijete jedinstveno, drukčije i posebno. Kako u svemu ostalome, tako se te razlike primjećuju i pri navikama spavanja. Ne postoje smjernice koje bi nam dale odgovor na pitanje „Kada bi dijete trebalo prestati spavati popodne?“.

Kada dođe vrijeme za to, znati ćete!

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE

ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako sam svog trogodišnjaka naučila štedjeti?

Piše: Ana-Marija Mazgar, Regionalni manager za Centralnu Hrvatsku, Wustenrot stambena štedionica

Mama, mama, zašto ja nemam kasicu prasicu kao što ima Peppa Pig?

štednji, za trogodišnje dijete to je njegova pošta.

Ma je li to stvarno moguće? Pola života radim s klijentima u poslovima oko štednje i odradila sam hrpu radionica financijske pismenosti za djecu i građane, a onda me moj trogodišnjak šokira pitanjem – gdje je njegova kasica prasica!

Odlučili smo mu odmalena pokazati kako se novac stvara čarolijom, već da za taj novac mi radimo. Početkom godine otišli smo na odmor u jedan obiteljski hotel. On je naravno bio oduševljen. Kad smo krenuli kući, zamišljeno je sjedio u autu i u jednom trenutku rekao, ja bih ponovno na more. Iako se niti nama nije išlo kući, odgovorili smo mu kako moramo ići raditi kako bismo zaradili novčiće kako bismo si mogli priuštiti da ponovno dođemo. Jako dobro je to prihvatio i pomalo shvaća da se novac dobiva radom, što nam je vrlo bitno.

Ti mali – veliki ljudi nas toliko puta u životu osvijeste za neke stvari koje se kao podrazumijevaju, ali ih mi nekako zapostavimo. Nakon tog njegovog ‘osviještenja’, počela sam aktivno razmišljati, kako dijete naučiti štedjeti?

Razgovarala sam i s drugim roditeljima i shvatila da gotovo nitko ili rijetko tko, ima negdje štednju za djecu. Učimo ih razne stvari u životu, a ova kao da pada u drugi plan.

Naravno, prvo sam mu s posla donijela kasicu prasicu. Bio je presretan, pogotovo što je stvarno bila oblika praščića. Odmah je u nju stavio dva novčića i ponosno je držao u rukama, čak i dok je gledao crtiće. Kasica je danima bila glavna igračka. A onda smo polako počeli s primjerima kako štedjeti.

Obično nemamo naviku davati djetetu novac, u dobi od tri godine smatramo da mu uistinu nije potreban, čak niti novac koji ponekad dobije od rodbine, ne dobije direktno on. Taj novac ide u štednju, koju smo otvorili za njega kada se rodio. Pomalo se i ta kasica puni, a štedimo za dane kada dođe na red maturalac, auto-škola, putovanje, možda učenje stranih jezika u inozemstvu i slično. Obzirom da ne znamo što nas može snaći u životu, skupljajući na ovaj način čuvamo barem malu zalihu za njega. Polako mu objašnjavamo da ima štednju u štedionici i tamo skupljamo novčiće za nešto što će mu trebati ili što će željeti kada bude veći. Presretan je kad u poštanskom sandučiću dođe pismo naslovljeno na njega, iako je došao, za nas odrasle, samo običan izvještaj o

Kada je malo porastao, predložila sam mu da proba zaraditi novčiće. Bio je oduševljen. Sakupio je sve plastične boce, koje čuvamo u jednoj kanti na balkonu. S ponosom ih je donio u trgovinu, ugurao u aparat i uzeo listić.

Na blagajni je sam predao listić teti i dobio 6 kn. Bio je oduševljen, bili su to prvi novčići za kasicu i što je njemu bilo važno, sam ih je zaradio. Čim smo došli kući, odjurio je po kasicu, da ju napuni zarađenim novčićima. Nakon još jednog takvog ‘odrađenog’ posla, odlučio je počastiti malu seku vožnjom u lunaparku. Skupio je za dvije vožnje i samostalno ih platio, a naravno da su mama i tata kupili žetone za sve ostalo. Izvrsno smo se proveli. Nakon što smo stigli kući shvatio je da je kasica prazna i zaključio da je ipak još trebao skupljati novčiće. Dakle postigli smo svoj prvi cilj u financijskoj edukaciji našeg trogodišnjaka, shvatio je princip štednje i princip trošenja.

Mi smo odlučili učiti dijete štednji i potrošnji pokazujući vlastitim primjerom, te kroz svakodnevne situacije ga navesti da on sam osjeti što to točno znači. Nema nekog univerzalnog recepta kako dijete naučiti štedjeti, ali kao što je sa svim stvarima u životu, mislim da je jako bitno o tome razgovarati i financije uključiti u svakodnevni život s djetetom.

18

Na žalost financijska pismenost, štednja, ulaganje, raspodjela financija i sve ove, za život vrlo važne stvari, ne učimo u vrtiću, niti u školi. Mnogi od nas odrastu bez ikakve financijske pismenosti i to neznanje nam stvori problem za cijeli život. No dobra vijest je, da savjet i odgovor na pitanja što, kako i gdje štedjeti, možete uvijek potražiti u nekoj od iskusnih financijskih institucija na tržištu. Možete provjeriti i koje uvjete štednje za djecu se nude, a prilikom pretrage pripazite da dječja štednja bude, po mogućnosti, bez naknada i s fiksnom kamatom stopom, te da sami birate koliko i kada želite uplatiti. Ova opcija je idealna kada za poklone od rodbine i kumova dijete dobije novac. Često čujem od roditelja kako se ne isplati štedjeti. Možda trenutno nije neka velika zarada, ali ono što dugotrajno ostavljamo djetetu kroz štednju je znanje za cijeli život, a i ušteđevina, koju skupimo kroz godine, vrlo dobro dođe u trenutku kada nam je potrebna.

A ja imam sad novi problem. Naime, Petar me zabrinuto pitao – mama, a zašto ja nemam novčanik??? No, o ovoj temi, drugom prilikom!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Već dugo razmišljate što još možete učiniti za svoje dijete?

Znate li što je najvrijednije što možete pokloniti svojoj djeci? Poklonite im kulturu i naviku štednje, a mi ćemo vam u tome pomoći! Štednjom u Wüstenrotu možete djeci priuštiti sve ono o čemu zajedno sanjate i što će njihovu budućnost učiniti ljepšom i sigurnijom: vozački ispit, kvalitetno obrazovanje, učenje stranih jezika, putovanja, opremu za igru i edukaciju i još puno toga.

Prednosti dječje štednje u Wüstenrotu: · · · ·

fleksibilnost uplata – sami odlučujete kada i koliko ćete štedjeti kamatna stopa koja raste kako raste ušteđevina bez naknada sredstva su dostupna u svakom trenutku

Ima li Vaše dijete "kasicu-prasicu"?

Uz svaku ugovorenu dječju štednju Wüstenrot Vam poklanja kasicu-prasicu! centralna.hrvatska@wuestenrot.hr www.wuestenrot.hr 0800 200 500 O bitnim stvarima misli unaprijed.

Wüstenrot stambena štedionica d.d.

19

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kreativnost i logično razmišljanje

Piše: Lana Škender, mag.preacs. educ.,odgojitelj savjetnik

S

uvremeno doba u kojem živimo obilježeno je nizom brzih promjena te se samim time mijenjaju zahtjevi spram vještina koje će sadašnjoj generaciji djece biti potrebne za rad i djelovanje u društvu općenito. Promjene kojima današnje društvo svjedoči zahtijevaju stvaranje okruženja u kojem će se kod djeteta poticati razvoj različitih vještina, a posebice onih koje potiču stvaralačko mišljenje i inovativno djelovanje.

Jedna od klasičnih podjela misaonih operacija je ona na konvergentno i divergentno mišljenje. Dok je kod konvergentnog mišljenja usmjerenost ka rješavanju postojećeg problema isključivo jednim mogućim rješenjem, kod divergentnog mišljenja prisutna je kreativnost u pronalaženju novih, raznovrsnih rješenja za pojedini problem. Drugim riječima, temelj za konvergentno mišljenje jest analitičko, logičko i kritičko zaključivanje, dok se divergentno mišljenje bazira na kreativnosti kao jedan od njezinih aspekata.

Ono što je bitno naglasiti jest da su ova dva mišljenja međusobno povezana i podjednako važna. Bez određenog znanja dijete neće moći stvarati nove ideje, unaprijediti ili izmijeniti određenu zamisao. Ujedno, naš zadatak je pomoći djeci u razumijevanju u kojim situacijama je prikladno primijeniti pojedini način mišljenja.

Stručnjaci govore o osam elemenata divergentnog mišljenja: Element fleksibilnosti odnosi se na sposobnost stvaranja različitih ideja koje se odnose na istu stvar ili problem. Element složenost mišljenja

predstavlja sposobnost pronalaska alternativnih rješenja problema. Znatiželja, kao karakteristika ličnosti, se manifestira promišljanjem, postavljanjem pitanja i voljnim stjecanjem novog znanja. Fluentnost je element koji se oslanja na vještinu stvaranja većeg broja ideja koje potom utječu na pronalaženje rješenja problema.

Mašta, kao strateški važan element divergentnog mišljenja, manifestira se kroz razmišljanje koje ide dalje od same ideje i od ideje kreira kompletnu priču. Originalnost je element koji uključuje osmišljavanje novih, drugačijih i jedinstvenih ideja kroz upotrebu divergentnog načina razmišljanja.

Rizičnost podrazumijeva spremnost da vlastite ideje izložimo kritici. I posljednji, ali ne i manje važan element, jest razrada koja uključuje vještinu dodavanja, nadogradnje ili uljepšavanja ideje.

Iako je svako dijete u svojoj suštini kreativno, naša zadaća je da stvori-

20

mo svakodnevno okruženje, koje će poticati kod djece razvoj divergentnog mišljenja. Osnovni preduvjet za stvaranje tog poticajnog okruženja jest da dijete može slobodno izražavati svoje misli, ideje i osjećaje, bez straha od pogreške, dok se odrasla osoba treba suzdržati od procjenjivanja i kritiziranja. Potrebno je djetetu dopustiti da se njegove ideje kreću u mnoštvo različitih smjerova te mu omogućiti da otkriva ili izmišlja nove ideje. Također je važno naglasiti da je sam proces bitniji od rezultata.

Mnogo je različitih tehnika za poticanje divergentnog mišljenja, koje se mogu koristiti u radu s djecom, a pri tome ih je važno izmjenjivati, kako ne bi ušli u monotoniju i samim time one više ne bi bile motivirajuće za djecu. Također je potrebno koristiti različite vrste poticaja: verbalne, vizualne, prostorne, zvukovne, logičke itd. Drugim riječima, potrebno im je postavljati pitanja i zadatke otvo-

ČASOPIS ZA RODITELJE

renog tipa, poticati ih da sama postavljaju pitanja, provoditi aktivnosti poput vođenih fantazija, oluje ideja, poticati suradničko učenje, koristiti priče, glazbu, likovno izražavanje i ostale osjetilne poticaje koje će dijete usmjeriti ka upoznavanju sebe i svojih osjetila, a samim time i mogućnosti korištenja divergentnog mišljenja.

Primjeri aktivnosti za poticanje divergentnog mišljenja kod djece predškolske dobi: • Na koje sve načine možemo upotrijebiti neki predmet (npr.obruč, papirnatu tubu)?

• Što može zamijeniti određeni predmet (npr. automobil)?

• Što pomisliš kada kažem (npr. škola, lopta)?

• Što možeš učiniti da usrećiš svoga prijatelja?

• Koje su sličnosti i razlike (npr. rijeka i bicikl)?

• Zamisli da si (npr. lav) što bi radio?

• Što kada (npr. kuće ne bi imale krovove, bi li ljudi mogli letjeti)?

• Zašto je dobro imati (npr. sestru)?

• Pretvori brojku, slovo, geometrijski lik u lik iz mašte.

• Likovni izričaj doživljaja glazbe.

• Osmisli drugačiji završetak poznate priče.

• Osmisli priču sa zadanim pojmovima (npr. šešir, olovka).

• Osmisli svoju priču kako nešto nastaje.

•• Problemski zadatak koji ima više načina rješavanja (npr. kako možeš izvaditi predmet iz posude da ga ne dodirneš).

• Izmisli riječi pjesme na poznatu melodiju. Što više prakticiramo ovakve aktivnosti, to više razvijamo divergentni način razmišljanja kod djece, a da se istovremeno dobro zabavljamo i što

21

je najvažnije provodimo vrijeme zajedno u zanimljivim i korisnim aktivnostima. Tako učimo djecu da je ovaj način razmišljanja, koji je često podcijenjen u društvu općenito, jednako bitan te je upravo on zaslužan za nove inovacije koje nas svakodnevno okružuju.

“Istinski znak inteligencije nije znanje, nego mašta” Albert Einstein

ČASOPIS ZA RODITELJE

Razvojne igre djece predškolske dobi

Piše: Ivanka Ivančić, odgojiteljica predškolske djece, mentor, dipl. novinar i Danijela Vrbetić, odgojiteljica predškolske djece

Igra je temeljna i spontana dječja aktivnosti, kroz koju dijete istražuje, otkriva svijet oko sebe i većinu vremena provodi u igri. To je spontana dječja aktivnost koja se mijenja s razvojem djece, od jednostavne, pa sve do složenije igre. Kroz igru se razvijaju različiti aspekti socijalnog, emocionalnog, tjelesnog i spoznajnog razvoja.

SOCIJALNI RAZVOJ Socijalne vještine su ponašanja koja pomažu djetetu u stvaranju socijalnih interakcija (druženje s vršnjacima, stvaranje prijateljstva, razvijanje samostalnosti i sl.)

Neke od igara za razvoj socijalnih vještina: Igra Pantomime Prepoznati što nam suigrač pokazuje – oponaša neki pojam bez govora i zvuka, samo pokretom, na primjer kartice sa životinjama, oponašanje životinja Igra Ogledalo Igra se izvodi u paru – jedno dijete izvodi razne pokrete rukama, nogama i glavom, a drugo ga dijete u tome oponaša, te mijenjaju uloge Igra „Tko je to?“ Djeca skaču po sobi, na određeni znak (pljesak rukama) čučnu i zatvore oči, a za to vrijeme odgojiteljica prekriva dijete plahtom i na ponovljeni znak djeca otvaraju oči i istražuju tko je to ispod plahte Igra „Pokvareni telefon“ Prvo dijete bira riječ i kaže je na uho drugom djetetu, ta radnja ponavlja se sve do zadnjeg djeteta u krugu koje tu riječ izgovara na glas Igra „Uloga“ Imitativna igra u kojoj djeca ulaze u različite uloge, najčešće uloge odra-

slih roditelja, policajaca, liječnika, vozača i dr.

EMOCIONALNI RAZVOJ Emocionalni razvoj je najvažniji proces razvoja emocija djeteta predškolske dobi koje su jednostavne, česte, kratkotrajne i nestabilne.

Igre kojima potičemo emocionalni razvoj su: Simbolička igra Dijete koristi simbole i igračke kao zamjenu za realne predmete i na taj način proživljava svijet odraslih. To su najčešće igre uloga, imitacije, mašte..

Igra dramatizacije Izvodi se sa štapnim lutkama i lutkama za prst. Ovakve vrste igara često su poticaj za razvoj jezičnih predvještina i razvoj mašte.

Igre Crtanja i modeliranja plastelinom Razvija se djetetova kreativnost, mašta i ima opuštajući efekt na dijete.

TJELESNI RAZVOJ Tjelesni razvoj je razvoj motorike i fizičkih vještina, razvoj pokretljivosti, hvatanje i baratanje predmetima te razvoj posebnih motoričkih vještina.

Primjeri igara za poticanje tjelesnog razvoja:

22

Igra „vjetar njiše grane“ Izvodi se savijanje trupa u lijevu i desnu stranu, dok su ruke opružene kraj glave, oponašajući tako gibanje grana kada puše vjetar.

Igra „Zeko i kutije“ Na jednoj strani sobe su igračke u određenim bojama, a na drugoj strani sobe su kutije za igračke koje su također u bojama. Zadatak je skakutati do igračaka te ih donijeti skačući poput zeca do kutije određene boje, na primjer crveni auto sprema se u crvenu kutiju, žuta lopta sprema se u žutu kutiju, plava kocka u plavu kutiju itd.

Igra „Semafor“ Jedno dijete je semafor koji se kreće po sobi i kaže „Zeleno!“ dok ostala djeca trče, kada kaže „Žuto!“ djeca hodaju po sobi, a kada kaže „Crveno!“ djeca stoje na mjestu.

Igra „Glazbeni kipovi“ Djeca plešu uz glazbu, kada glazba stane moraju se „ukipiti“ na mjestu, u položaj tijela u kojem su se zatekli, drugo dijete ga pokušava nasmijati, ali bez diranja.

Igra „Vuk i ovce“ Jedno dijete je vuk, a ostala djeca su ovčice. Ovčice pokušavaju pobjeći vuku, a on ih lovi. Ovčica, koju vuk ulovi, postaje vuk i dalje love preosta-

ČASOPIS ZA RODITELJE

risti raznim predmetima s namjerom da se nešto izgradi.

Igre s pravilima Su igre koje djeca igraju po unaprijed utvrđenim, dogovorenim pravilima i ograničenjima pomoću kojih dijete razvija samokontrolu. Dobar primjer ovakve igre je igra „Čovječe, ne ljuti se!“. Ova i slične igre potiču radnu memoriju, pažnju, koncentraciju, razvoj mišljenja i inteligenciju (kognitivni razvoj).

Simbolička igra

le ovčice, vuk pritom govori „U šumi je muk, a ti si sada vuk!“ Broj vukova se povećava, a pobjednik je ono dijete (ovčica) koja ostaje neulovljena.

SPOZNAJNI RAZVOJ Spoznajni razvoj je razvoj osjeta i percepcije. Stvaranje pojmova i uočavanje veza i odnosa među predmetima i pojavama te razvoj kritičkog mišljenja, samostalnog rješavanja problema, logičkog zaključivanja, pažnje, koncentracije i pamćenja.

Igre za poticanje spoznajnog razvoja: Istraživačke aktivnosti Posuda s rastresitim materijalima, rižom, tjesteninom, palentom, grizom i sakrivenim različitim predmetima unutar tih materijala. Isprobavanjem i istraživanjem svim osjetilima, djeca otkrivaju i uče pojmove (veličinu, količinu, boju i teksturu). Rastresiti materijali pokazali su se kao odlična terapija u radu s djecom s teškoćama u razvoju.

Funkcionalna igra Dijete istražuje predmete i isprobava funkciju tih predmeta, npr. zvečku, dijete ju baca, opipava, udara i slično.

Konstruktivna igra Stvaralačka igra djeteta koja razvija percepciju, finu motoriku, kreativnost.

Najbolji primjeri su: građenje kockicama, izrađivanje oblika od plastelina, gline, izrada eksperimenata, igre rezanja različitih materijala. Dijete se ko-

Igra pretvaranja koja utječe na djetetov spoznajni i socijalni razvoj kroz upotrebu predmeta ili ljudi kao simbola za nešto što nisu namijenjeni, na primjer češalj za kosu služi kao mikrofon za pjevanje.

ZAKLJUČAK Igra je najvažniji dio djetetovog razvoja, ona je stepenica za daljnji budući život svakog djeteta. Igra potiče kreativnost, samostalnost, samopouzdanje, učenje, istraživanje i izražavanje.

Ona je izvor radosti i veselja koja stvara prijatelje. Igra je čarobna, ima moć pretvaranja, u njoj nema problema, jer djeca igrajući se – najbolje uče.

Prigrlimo igru s našom djecom i zajedno igrajući se koračajmo u život. „Za igru se često tvrdi da je ona opuštanje od ozbiljna učenja, ali za djecu je igra ozbiljno učenje. Upravo je igra najveći zadatak djetinjstva!“ Fred Rogers, američki televizijski voditelj

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako odabrati obuÊu za malena djeËja stopala?

Piše: dr. sc. Josip Vlaić, dr.med., specijalist ortopedije i uže specijalnosti iz dječje ortopedije

Prema temeljnim ortopedskim istraživanjima, glavna uloga obuće je zaštiti stopalo od ozljede i infekcije.

R

ođenje djeteta je veliki i važan događaj za obitelj koji je uvijek praćen velikim emocijama.

Ubrzo nakon što u obitelj dođe njen najmlađi član, a intezitet emocija se počinje preoblikovati prema svakodnevici, roditelji se često propituju kakav je oblik stopala novorođenčeta. Uglavnom su prve izmjene informacija o stopalima novorođenčeta u trenucima posjete patronažnih sestara domu novorođenčeta, a potom dodatna pojašnjenja roditelji traže kod prvog pregleda izabranog pedijatra. Najveći dio novorođenčadi ima zdrava i lijepo oblikovana stopala, međutim njihova stopala se razlikuju od stopala odraslih, što često djeluje zbunjujuće na roditelje.

Stoga, kod prvog pregleda pedijatra roditeljima treba jasno reći da djeca nisu „mali“ odrasli. Upravo je naredni period zdravog rasta i razvoja djeteta vrijeme u kojem će oni postati odrasli sa svim karakteristikama koje odraslo tijelo krasi, pa tako i odraslo stopalo.

Kako izgleda zdravo stopalo kod dojenčeta?

Dječji ortoped uglavnom susreće dojenčad sa 5-6 tjedan starosti kod prvog UZV pregleda kukova. Tada je uvijek dobro dojenčetu pregledati stopala i utvrditi postoji li potreba za bilo kakvom intervencijom. Kao što je ranije rečeno, najveći dio dječjih stopala je lijepo oblikovan. Zdrava stopala dojenčeta su elastična i hipermobilna te imaju četvrtast oblik - drugačiji od odraslog stopala. Ona imaju izraženije „jastučiće“ u svom središnjem dijelu te su mekana i savitljiva. Manji dio dječjih stopala potrebno je, zbog zaležanosti u maternici i lošijeg položaja, poticati da se

isprave masažama i fizikalnom terapijom.

Na sreću, najmanjem broju dječjih stopala potrebni su ekstenzivniji oblici liječenja kao što su gipsanje ili operacije. Tada bi u ambulanti dječjeg ortopeda sve sumnje i nedoumice oko stopala djeteta trebale biti razjašnjenje. To je vrijeme kada bi roditelji trebali dobiti sve odogovore na pitanja o obliku, rastu i razvoju stopala kod djeteta. Za vrijeme pregleda i kroz razgovor, vrlo često se postavi i pitanje prve obuće.

Izbor obuće, što i kako?

I dok prve „cipelice“ koja djeca dobiju primjerice za krštenje ne služe svrsi hodanja već samo za uljepšati fotografiju ili ugrijati stopalo na hladnoći, izbor prve obuće kada djeca započnu sa prohodavanjem je važan. Ovdje

24

treba naglasiti da djeci ne treba obuvati ništa kruto na stopala dok još dominatno pužu, jer im naprosto smeta kod kretanja. U tom periodu puzanja i kasnije vertikalizacije uz namještaj dobro je da dijete nosi nešto lagano i mekano na stopalima, kao čarapice.

Međutim, kad se u fazi prohodavnja pojave trenuci da dijete samostalno bez pomoći učini nekoliko koraka kroz prostoriju, ispravan odabir obuće je bitan jer će ubrzo biti hodač.

Prema temeljnim ortopedskim istraživanjima, glavna uloga obuće je zaštiti stopalo od ozljede i infekcije.

Osim zaštite stopala, prilikom izbora obuće treba se prisjetiti razvoja stopala. Ljudsko stopalo se evolucijski razvijalo miljunima godina. Od vremena kada se ljudska vrsta osovila na dvije noge, razvoj stopala je krenuo u drugom smjeru u odnosu na niže vrste primata. Stoga stopalo ne služi više za hvat, kao primjerice kod

ČASOPIS ZA RODITELJE

smeđeg medvjeda, nego samo kao oslonac kod pokretanja. Kroz vrijeme je pokazano da se optimalni razvoj stopala događa u bosonogom okruženju. Što znači da bi za optimalan razvoj dječjeg stopala bilo dobro da djeca od malena hodaju bosa. Ipak, ovakav scenarij nam je svima teško zamisliv jer prijete razne opasnosti kod bosog hodanja. Međutim, odabir vrste obuće djeci izrađene prema bosonogom (barefoot, engl.) modelu čini se kao izvrsna alternativa koja omogućava primjerenu zaštitu stopala, a istovremeno pruža željene uvjete optimalnog razvoja dječjeg stopala.

Obuća izrađena prema barefoot (bosonogom) modelu Današnja obuća izrađena prema barefoot modelu je lagana, ima dovoljno mjesta za prste, fleksibilna i nema materijala za amortizaciju tabana.

Radi svega navedenog hod u bare-

foot obući smatra se, po funkciji kao bosonogi hod, uz istovremenu zaštitu stopala. Štoviše, nedavno istraživanje Gimunova i sur., na djeci u fazi učenja hodanja, pokazalo je da djeca koja su prohodavala u barefoot obući imaju veći luk stopala i manji kut progresije stopala kod hoda, usporedno sa svojim vršnjacima koji su prohodavali u klasičnim dječjim papučicama.

25

Dakle, imaju bolje parametre koji se smatraju povoljnim kod ispravnog razvoja stopala. Zapravo, barefoot obuća bi trebala biti četvrtastog oblika kao što i jest dječje stopalo. Trebala bi biti porozna - izrađena od prirodne kože kako bi se izbjegla iritacija ili gljivične infekcije. Mora imati određeno trenje sa podlogom koje imitira hod bosim stopalom, a sam vanjski izgled

ČASOPIS ZA RODITELJE

bi trebao biti djeci prihvatljiv. S druge strane, pretjerano kruta i kompresivna obuća može izazvati deformitete, slabosti i ograničenje pokretljivosti, tako da ovu vrstu obuće treba izbjegavati za zdravo dječje stopalo.

Zdravom stopalu djeteta treba samo omogućiti ispravan rast i razvoj, a ne treba ga opteretiti korektivnim cipelama, što je samo po sebi pogrešan naziv za obuću koja se kani obuti na zdravo stopalo. Ako stopalo nije zdravo te ima potrebe za smanjenjem apsorpcije udarca kod hoda, raspodjelu opterećenja ili povišenje, to predstavlja valjane indikacije za izmjenu cipela kod djeteta.

njihov dizajn, važno je da obratimo pažnju da je model koji smo odabrali izrađen ručno i bez lijepljenja, kako bi mogućnost alergija na ljepila bila izbjegnuta.

Također, valja obratiti pažnju da se cipelice lako oblače, da su mekane i odlično prianjaju uz stopalo. Rub cipelica, koji dođe uz gležanj, je obložen baršunastom tkaninom kako ne bi došlo do žuljanja cipele.

Konačno, kad roditelji dovedu dijete na konzultacije dječjem ortopedu, nakon prvih učinjenih koraka, iskustva sa barefoot modelima cipelica su odlična.

Na što pripaziti prilikom odabira obuće?

Obuća izrađena prema barefoot modelu nedavno je postala popularna alternativa konvencionalnim cipelama među roditeljima predškolske djece u Europi. Ne čudi stoga veliki interes javnosti za ovaj model obuće i kod djece u fazi prohodavanja.

Donosimo vam nekoliko smjernica koje će vam olakšati odabir modela cipelica koje će vaše dijete zasigurno obožavati te se u njima osjećati nesputano i sigurno. Osim što barefoot modeli cipelica vizualno lijepo izgledaju i djeca jako volje

26

Literatura Gimunová M, Kolářová K, Vodička T, Bozděch M, Zvonař M. How barefoot and conventional shoes affect the foot and gait characteristics in toddlers.

PLoS One. 2022 Aug 23;17(8):e0273388. doi: 10.1371/journal.pone.0273388.

PMID: 35998149; PMCID: PMC9398026.

Staheli LT. Shoes for children: a review.

Pediatrics. 1991 Aug;88(2):371-5. PMID: 1861942. Petersen E, Zech A, Hamacher D. Walking barefoot vs. with minimalist footwear - influence on gait in younger and older adults. BMC Geriatr. 2020 Mar 4;20(1):88. doi: 10.1186/s12877020-1486-3. PMID: 32131748; PMCID: PMC7057536.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Samopouzdanje kod djece Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

U današnje vrijeme sve je više djece koja gube vjeru u sebe te kao takvi odrastaju u nesigurne pojedince, čime se širi generacijski niz osoba s manjkom samopouzdanja.

K

ad govorimo o samopouzdanju, potrebno se je vratiti u vrijeme psihoanaličara Kohuta. Kohut je govorio o selfu, što je dio naše osobnosti. To je način na koji mi doživljavamo sebe. Izgradnja selfa odvija se već u ranom djetinjstvu i to kroz naše roditelje, odnosno skrbnike.

Ukoliko nam otac i majka nisu pružili zdravu mogućnost da im se divimo, kao pozitivnim uzorima te ako nisu nama kao djeci pokazali divljenje (kao kad roditelji plješću dok malo dijete pleše ili nešto zanimljivo izvede), naš dječji self biva ranjen. A ranjeni self utječe na međuljudske odnose kroz cijeli život.

Moramo napomenuti da postoji i tzv. tjelesni self, koji se odnosi na doživljaj našeg tijela. Već u najranijoj dobi djeca su također svjesna fizičkog dijela sebe, svjesna su ako netko izgleda drugačije od njih, svjesna su i

svoje eventualne bolesti ili invaliditeta, ako ga imaju, manje spretnosti u određenim sportskim aktivnostima i sl. Tjelesni self je važan dio ukupnog selfa i cjelokupnog samopouzdanja!

Sve što nismo proradili u djetinjstvu trebali bismo odraditi u budućnosti kroz druge, zdravije odnose i odnose sa terapeutom. No, prije svega, od iznimne je važnosti da roditelji budu dobar primjer u odnošenju prema sebi, životu, partneru i poteškoćama. To je onaj dio u kojem će nam se dijete diviti i poželjeti biti kao mi, imitirajući nas u raznim životnim situacijama. Pored toga, dijete treba pohvaliti za sve dobro što je učinio, poticati ga na sport, druženja i druge aktivnosti. Poklanjati mu svoje vrijeme, ne kritizirati ga onda kad u nečemu ne uspije, nego mu obratiti pažnju na mogućnost popravljanja i izlaska iz svake situacije.

27

Širite talente svoje djece, pomozite im oko stvari koje im slabije idu.

Dajte im slobodu, ali i odgovornost.

Slušajte ih kad vam govore i uvažite njihovo mišljenje. Pitajte ih za savjet i postavljajte im realne ciljeve!

Potaknite ih da jednako tako i oni poštuju drugu djecu, ali ih nemojte uspoređivati s njima!

Dajte im bezuvjetnu ljubav! Budite prisutni. Zagrljaj čini čuda.

Sve navedeno je vrlo važno i od strane odgojitelja u vrtićima te profesora u školama!

Kritika od strane onih koji su djeci uzori ili autoriteti najveći je neprijatelj samopouzdanja i ljubavi prema sebi! I ne zaboravite, i vi ste jednom bili dijete kojem je bilo važno da ga čuju.

ČASOPIS ZA RODITELJE ODGOJITELJ„Pogled u svijet kroz dječje oči“ SAVJETNIK:Pišu:Nevenka Odorjan

ARKTIK I ANTARKTIKA

i ODGOJITELJ: Kristina Jurešić / DJEČJI VRTIĆ: „Šegrt Hlapić“, Sesvete

„Teta znaš li ti da i na Sjevernom polu pada snijeg i tamo je jako zima. I tamo žive životinje.“ Motivirane izjavom dječaka M.M. i zanimanjem ostale djece za Sjeverni pol, započeli smo projekt Arktik i Antarktika. U suradnji s roditeljima prikupljali smo fotografije, slikovnice, enciklopedije, te uz pomoć globusa i Atlasa dolazili do novih saznanja.

Na samom početku projekta dječja saznanja bila su: L.M. : „Neki pingvini žive u toplim krajevima a neki u hladnim.“ E.K. : „Mali tuljani imaju bijelo krzno.“ P.I. : „Kad mali tuljani narastu koža im je smeđa ili siva“ A.F. : „Morževi su jako teški“ Počeli smo istraživati što bi još mogli saznati o životinjskom i biljnom svijetu i općenito životu na tim polovima.

Kroz igru dijete upoznaje svijet, uči istražujući okolinu, uživljava se i razmišlja. Dijete manifestira svoj unutarnji svijet, na slobodan način izražava svoje želje, znatiželju, uči pravila ponašanja.

Kroz niz aktivnosti djeca su istraživala, zaključivala i upoznala karakteristike životinja Sjevernog i Južnog pola (sob, tuljan, polarni medvjed, morž), ljude koji tamo žive, njihove kućice (Iglue) i običaje, kao i biljni svijet (tundre).

Proces ostvarenja projekta dokumentiran je stvaranjem zajedničke velike slikovnice „Arktik i Antarktika“, koju su djeca često sa velikim veseljem i uživanjem pregledavala.

Uz sve postojeće materijale koje smo imali u odgojnoj skupini djeca su saznala slijedeće: - „Pingvini su ptice koje ne mogu letjeti ali mogu plivati“.

- „Najveći pingvini zovu se carski pingvini , a najmanji patuljasti pingvini“.

- „Polarni medvjedi su najveći na svijetu i uglavnom jedu tuljane“.

- „Tuljanice svoje mladunce rađaju kasno u zimi“.

• dijete samo odlučuje o tijeku i vremenskom trajanju aktivnosti • razvoju pozitivne slike o sebi i svojim mogućnostima • razvoju i unapređivanju socijalnih vještina • razvoju socijalne kompetencije

• suradničkom učenju djece i odgojitelja

- „Tundra je veliki prostor.“

Potrebno je napomenuti da okruženje poticajno za učenje djeteta treba biti dinamično, polaziti od djeteta i njegovih interesa neprestano potičući potencijale djeteta, omogućujući mu interakciju s drugom djecom i odraslima.

Aktivnom ulogom djeteta u procesu učenja , radom na određenom projektu, poticanjem kooperativnog odnosa s vršnjacima i odraslima osvještavamo kulturu učenja svakog djeteta.

Aktivnom ulogom djeteta u procesu učenja , radom na određenom projektu , poticanjem kooperativnog odnosa s vršnjacima i odraslima osvještavamo kulturu učenja svakog djeteta.

Pomogle su nam slikovnice: „Arktik i Antarktika“, „Pingvini“, veliki

Dobit za dijete u ovom projektu ogleda se u:

Atlas svijeta, kao i svijetleći globus na kojem su djeca gledala položaj Sjevernog i Južnog pola.

• integriranom pristupu učenju, dijete ima mogućnost istraživati koristeći razne materijale

U suradnji s roditeljima i djecom organizirali smo u Gradskoj knjižnici Sesvete izložbu dječjih likovnih radova, gdje je prikazana velika kreativnost djece, te njihova saznanja na kraju projekta.

U likovnom izražavanju djeca su bila veliki kreatori. Zajedno smo izradili maketu Sjevernog Pola sa životinjama (pingvin, tuljan, morž, sjeverni medvjed), djeca su ugljenom crtala Iglu, temperom i kolažem su izradili sjevernog medvjeda.

- „Sob naraste do 150 cm, mužjaci su teški do 180 kg, ženke do 120 kg“.

- „Tundra je malena biljka, zbog hladnoće ne može narasti velika“

28

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU ČASOPIS ZA RODITELJE

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE

ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

ČASOPIS ZA RODITELJE

VJEŽBE ZA KRALJEŽNICU na dječjem jeziku

F

izička aktivnost u vrtićkoj dobi važna je zbog pravilnog rasta i razvoja djece, a ono utječe na unapređenje kardiorespiratorne sposobnosti, pravilan razvoj lokomotornog sustava, sprečavanje pretilosti i nekih kroničnih bolesti, te na osiguravanje pravilnog držanja tijela.

Lana Novota, mag. kineziologije

djeluje zbunjujuće, pojava boli u donjem dijelu kralježnice javlja se u 10 do 30 posto slučajeva kod djece. Najčešći razlozi boli u leđima kod djece su prekomjerna tjelesna težina, nedovoljna tjelesna aktivnost, pretjerana tjelesna aktivnost na treningu koja nije usklađena sa stupnjem razvoja djeteta i preteške torbe u školi.

Posljedica izostanka tjelesne aktivnosti u predškolskoj dobi su nepravilna postura ili držanje, pojava spuštenih stopala, prekomjerna tjelesna težina, slabije funkcioniranje kardiorespiratornog sustava te općenito smanjeno funkcioniranje lokomotornog sustava.

Svaki roditelj koji se sretne s boli u leđima kod svog djeteta, mora reagirati ako se jave simptomi kao: 1. Bol tijekom noći, osobito ako se dijete zbog toga budi iz sna

Rast i razvoj lokomotornog sustava odvija se kontinuirano, a njegov razvoj u vrtićnoj dobi djeteta dijeli se na rano djetinjstvo (do treće godine) te na predškolsko doba ( od treće do šeste ili sedme godine). Rast i razvoj se ne odvija jednakomjerno, izmjenjuju se razdoblja ubrzanog i usporenog rasta. U razdoblju ubrzanijeg rasta i razvoja nastaju velike promjene u organizmu i lokomotornog sustavu te je zbog toga povećana osjetljivost organizma i lokomotornog sustava. U vrtićkoj dobi razvijaju se veće mišićne skupine, pa onda manje. Više su razvijeni mišići pregibači, odnosno mišići fleksori. Mišići djeteta brže se umaraju, pa treba dati prednost dinamičkim pokretima i vježbama, a ne statičkim vježbama. . Dinamičke vježbe se izvode u pokretu i ne sadrže duže zadržavanje položaja. One stimulativno utječe na rast kostiju u dužinu, dok statičke vježbe dovode do zamora mišića. U dobi od šest godina dolazi do skoka u mišićnom razdoblju. U tom razdoblju treba posvetiti pozornost jačanju leđnih i trbušnih mišića te velikih mišićnih skupina koje su važne za pravilno držanje tijela da bi se spriječilo nepravilno držanje i deformacije.

2. Konstantna bol koja ne prestaje 3. Gubljenje na težini, temperatura...

4. Simptomi koji se ponavljaju nekoliko tjedana 5. Bol u nogama, slabost, umor i trnci u pojedinim dijelovima tijela, posebno ekstremitetima Bez obzira da li se bol u leđima ikad javila kod djeteta, vježbe za zdravu kralježnicu bi trebale biti uklopljene u djetetovu tjelesnu aktivnost ili organiziranu kineziološku aktivnost. Dijete uči kroz igru i ona je temelj njegovog razvoja i rasta, pa tako i te vježbe treba „prevesti“ na dječji jezik da bi pristup njima bio prihvaćeniji i razumljiviji.

1. Ježić Dijete se postavi u položaj kleka na koljenima s rukama na podlozi. Dinamično sjeda sa stražnjicom na pete s rukama daleko ispred tijela. Ovom vježbom istežu se leđa cijelom svojom dužinom.

Kralježnica djeteta je ravna do četvrtog mjeseca djetetovog života. Prva krivulja se počinje pojavljivati u periodu kad dijete nauči držati glavu. Druga krivulja se počinje razvijati kad dijete počinje sjediti i ustajati i to u području donjeg dijela kralježnice. Dječja kralježnica je podložna razvojnim promjenama i potrebno je birati vježbe koje će osigurati pravilan razvoj kralježnice. Vrlo je važno da se ne opterećuje previše u treningu.

Bol u leđima je nešto što je vrlo često u svijetu odraslih, ali se ponekad javlja kod djece i adolescenata. Većina roditelja ne očekuje da će se djeca žaliti na bol u leđima, ali kad dođe do toga roditelji su zbunjeni. Iako

30

ČASOPIS ZA RODITELJE

2. Kobra Iz položaja „Ježića“ dijete prelazi u položaj „Kobre“ ispuštajući zvuk siktanja kao kobra. Ovom vježbom se potiče mobilnost kralježnice u oba položaja.

4. Macin rep Mišičje gluteusa ima vrlo važnu ulogu u održavanju zdrave kralježnice. Nakon vježbe „Dobra i ljuta maca“ naprave maci rep jednom i drugom nogom i „mašu“ repom.

3. Dobra maca – ljuta maca Poznata vježba za fleksibilnost i mobilnost kralježnice. „Ljuta maca“ ima zaobljena leđa, dok „Dobra maca“ ima uvijena leđa.

31

ČASOPIS ZA RODITELJE

5. Mahanje s repićem Pomicanje zdjelicom unapređuje se mobilnost u području spoja zdjelice i kralježnice, inače najkritičnijim dijelom kralježnice kada govorimo o bolovima u području kralježnice.

7. Otvori i zatvori kućicu Fleksibilnost i mobilnost stražnje strane natkoljenice i potkoljenice također ima ulogu u održavanju zdrave kralježnice zbog pripadnosti zajedničkom kinetičkom lancu.

Iz početnog položaja u pretklonu, dijete „šeta“ rukama po podlozi do upora na rukama i vraća se natrag te zaključava kućicu. Ovom vježbom osim spomenutog jačaju se i mišići trbuha.

8. Otvaranje i zatvaranje prozora u uporu

6. Avion

Iz položaja upora na rukama, dijete otvara prozor podižući jednu pa drugu ruku, te vrata garaže podižući jednu pa drugu nogu. Ovom vježbom se jačaju mišići trbuha te pokreće kralježnica po cijeloj svojoj dužini.

Jačanje mišića leđa uz mobilnost kralježnice ima ključnu ulogu u održavanju zdravih leđa i kralježnice. Dijete leži na trbuhu i izvodi „let avionom“ s podignutim rukama od podloge. Nepovoljno za kralježnicu je istovremeno podizanje ruku i nogu.

32

Mi pomažemo da imaju energije, a vi da istražuju svijet. ČASOPIS ZA RODITELJE

Kralježnica današnjeg čovjeka zahtijeva ciljane vježbe koje će osigurati kralježnici pravilan položaj i regeneraciju. Nažalost, samo kretanje nije dovoljno. Kada se spomenu vježbe, nalazi se mnogo izgovora zašto ih ne možemo realizirati. Jedan od izgovora u stvari je najslađa obaveza koju roditelj ima, briga o djeci. Međutim, postoji rješenje i za to.

Vježbe koje smo vam prikazali možete prakticirati sa svojim mališanima kod kuće, te kroz igru i zabavu napraviti nešto dobro za vašu kralježnicu i kralježnicu vaše djece.

The world always looks brighter from behind a

smile

Tekući dodatak prehrani sa 7 vitamina B skupine. Vitamini B₁₂, B₆, niacin i riboflavin doprinose smanjenju umora i iscrpljenosti, normalnom metabolizmu stvaranja energije i normalnom funkcioniranju živčanog sustava.

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života.

ČASOPIS ZA RODITELJE

34

ČASOPIS ZA RODITELJE

35

Snažni i spremni za proljeće!*

• Visoka koncentracija željeza • Nemetalni okus • Može se miješati u hranu i piće te mliječne proizvode

Salvit. Saveznik zdravih obitelji.

Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života. info@salvushealth.com

SAL-ADV-FERVIT-PAT-HR-07

*željezo doprinosu normalnom metabolizmu stvaranja energije,smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnoj funkciji imunološkog sustava.