Dijete izvan kontrole

Roditelji male djece često se nalaze u situacijama u kojima se dijete pred okolinom neželjeno ponaša. Dijete u ranoj dobi često gubi kontrolu nad svojim emocijama i počinje vikati, plakati, bacati se po podu te dobiva napad bijesa koji njegov problem udvostručuje. U tom trenutku dijete uči važnu lekciju o vlastitim emocijama i najbolje mu možemo pomoći ukoliko ostanemo mirni. No, često ovakvo ponašanje izaziva ljutnju u nama odraslima i nije nam lako ostati smiren, osobito kada se ovakva epizoda odigra u situaciji kada nemamo vremena ili smo na nekom mjestu gdje takvo ponašanje uistinu nije prihvatljivo. Tada se mi kao roditelji susrećemo s našim negativnim emocijama koje utječu na tijek zbivanja i razvoj ove neugodne epizode s djetetom. Naš sram ili krivnja radi djetetovog neprihvatljivog ponašanja može nas i same odvesti u nepoželjna ponašanja radi kojih bismo kasnije mogli zažaliti Vrlo je važno da tijekom ovakvih epizoda ostanemo smireni i ne dozvolimo svojim emocijama da eskaliraju jer bi to rezultiralo još burnijim raspletom cijelog događaja.

Djecu je od najranije dobi potrebno pripremati za sve ono što ih kasnije čeka u životu. Na prve izazove u regulaciji ponašanja i emocija dijete će naići već s polaskom u prvi razred. Pred dijete će tada, po prvi puta, biti postavljeni novi izazovi i zadaci s kojima se ranije nije susretalo, osobito u takvom obujmu. Ukoliko oni za dijete budu prezahtjevni ili nezanimljivi mogu postati prepreka s kojom će se teško nositi u budućnosti.

Svakom djetetu bitno je da roditelj zna kako se ono osjeća. Njihove reakcije često su glasne, bučne i „teatralne“ kako bi privukli pažnju odraslih na ono što se u njima događa. Djeca se ne rađaju sa saznanjima što je dobro, a što nije. Roditelji i odgojitelji se u tome trenutku suočavaju s izazovom postavljanja jasnih i razumljivih granica pred dijete.

• sačuvajte mir i nadzor nad sobom

• privucite pozornost dodirom, gledajte dijete u oči

• pazite na ton glasa i govor tijela

• budite kratki i određeni

• imenujte nepoželjno ponašanje

• dajte jasnu i pozitivno formuliranu uputu što je dijete trebalo učiniti

• dajte jasnu informaciju što sada činiti (posljedica)

• ohrabrite i nagradite poželjno ponašanje čim se pojavi

Našim zrelim postupanjem u ovakvim situacijama pokazati ćemo djetetu kako da se već u najranijoj dobi nauči nositi s osjećajima frustracije, ljutnje ili tuge. Djetetu koje je u tome trenutku izvan kontrole potreban je strpljiv i miran roditelj i odgojitelj.

DJECI OSJEĆAJ SIGURNOSTI

DAJU:

• ljubav

• disciplina

• pažnja

• komunikacija

• rutina

• kontinuitet i dosljednost

• primjer ponašanja

• poštovanje

Potrebno se postaviti u poziciju djeteta i pružiti mu iskreno suosjećanje, ali pritom voditi računa da postavljanjem granica dijete usvaja i određene lekcije.

Većina roditelja je svjesna da su granice nužne, no paralelno žele da su djeca uvijek sretna i zadovoljna. Tada popuštaju postavljene granice i kada vide tužno dijete udovoljavaju mu i rješavaju njegov problem umjesto njega. Reagirajte dosljedno, svaki put na isti način. Efikasnije je kada oba roditelja reagiraju jednako i uvijek na isti način. Ukoliko roditelji popuštaju granice i reagiraju svaki put na drugačiji način, dijete će nastaviti istraživati koje će reakcije određeno ponašanje izazvati. Ukoliko su roditelji dosljedni, dijete će isprobati druga ponašanja za ostvarivanje svoga cilja, što će ga dovesti do usvajanja prihvatljivih obrazaca ponašanja.

Kod postavljanja granica potrebno je voditi računa o djetetovim potre bama, onome što mu je važno te kako se osjeća. Nepoželjna ponašanja djetetova su reakcija na nezadovoljene potrebe, a na temelju ro diteljskih reakcija dijete uči kojim ponašanjima može ostvariti ono što želi.

Ovo znači da ćemo mi odrasli prvenstveno izgraditi osjećaj pove zanosti s djetetom kako bi ono znalo da smo na njegovoj strani i da mu time dajemo potporu.

• prepoznati vlastite porive i što ih izaziva

• prepoznati posljedice ponašanja

• samokontrolu

• imenovati emocije i razumjeti njihove uzroke

• prepoznati i izraziti vlastite emocije na prihvatljiv način

• o pravednosti i obzirnosti

• empatiju i altruizam

Roditeljima je teško prihvatiti da su i neugodni osjećaji sastavni dio djetetova života i da se ono s njima treba moći suočiti kako ne bi u budućnosti postali nesigurni i nesretni ljudi. Pomaganje djetetu i ispunjavanje zadataka umjesto njih činimo mu „medvjeđu uslugu“.

Potrebno je voditi računa i da se u postavljanju granica ne pretjeruje. Bitno je s djetetom održati povezanost i obostrano suosjećanje. Imajte na umu da su sukobi i različita razmjena mišljenja s djecom važni, te da kroz njih također upoznajemo jedni druge. Djeca kroz sukob upoznaju granice koje je postavio roditelj, odgojitelj i vlastite granice. Bitno je istražiti zbog čega je do sukoba došlo i kako će se on riješiti.

O nepoželjnim ponašanjima treba razgovarati kada je dijete smireno i spremno za razgovor. U situaciji burnih emocija čim roditelj počne pričati, dijete prestane slušati. Vrijeme prije odlaska na spavanje može biti efikasno za ove oblike razgovora. Ispitajte dijete što je željelo postići. Dogovorite se što može učiniti drugi put u toj situaciji. Raspravite kako se osjećalo. Raspravite i o emocijama drugih osoba koje su bile uključene u situaciju. Recite djetetu kada se Vi tako osjećate i što onda činite. Koristite tematske slikovnice i priče koje pomažu te iskoristite svakodnevne situacije i budite model ponašanja djetetu.

Djeca vrtićke dobi trebaju vodstvo odraslih koji znaju poštivati pravila i uvažavati druga mišljenja. Odgojitelji postavljanjem granica u skupini doprinose razvoju empatije i suradnje unutar skupine, a idealno je kada se i kod kuće mogu održati isti ciljevi i pravila. Često nije lako vidjeti život djeteta njegovim očima, ali je za njegovu zdravu budućnost nužno njegov život usmjeravati ka povezivanju i istraživanju.