PRAVO ZAPRAVO
Izlasci u doba korone - konzumiranje alkohola na javnom mjestu Izlasci u doba epidemije izgledali su dosta drugačije od uobičajenog – piće u vrećicama, okupljanje po parkovima, trgovima, terasama, nadjačavanje zvučnika i bijeg od virtualnog. Premda i to ima svojih čari, ipak se nadamo da ćemo sljedeći put kada izaberemo otići u park, a ne u klub, tu opciju odabrati svojevoljno. Međutim, postavlja se pitanje jesmo li uopće slobodni izabrati svoju večer provesti u parku ili na bilo kojem drugom javnom mjestu konzumirajući alkohol. Zasigurno ste se nekad sami našli u situaciji ili ste čuli priče osoba čiji je izlazak završio ranije zbog dolaska policije i rastjerivanja okupljene skupine. Nesumnjivo je i nakon toga bilo komentara o tome smije li to policija učiniti, s dvije oprečne teorije – jedna o slobodi ponašanja na javnom mjestu, druga o remećenju javnog reda i mira. Dakle, odgovor za početak možemo potražiti u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94; u daljnjem tekstu ZPPJRM). Spomenuti Zakon u svom prvom članku navodi definiciju takvih prekršaja pa kaže da su to djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim Zakonom. Riječ je o doista širokoj definiciji pod koju bi mogla potpasti različita ponašanja.
Upravo zato, ZPPJRM u daljnjim člancima navodi primjere takvih ponašanja. Prva relevantna odredba za naš slučaj nalazi se u članku 20 koji kaže da će se onaj tko se na javnom mjestu odaje pijančevanju ili uživanju opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava kazniti za prekršaj novčanom kaznom u kunama, protuvrijednosti od 50 do 200 DEM. Izraz „pijančevanju“ djeluje pomalo zbunjujućim pa se postavlja pitanje kakvim bi se ponašanjem ostvarilo biće ovog prekršajnog djela. Prema jednom tumačenju za ostvarenje ovog prekršaja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1) da je prekršaj počinjen na javnom mjestu i 2) da je radnja prekršaja – koja se sastoji u pijančevanju – kontinuirano ponavljana.1 Autor navodi kako ovaj prekršaj zauzima sve veći udio u ukupnom broju sankcioniranih prekršaja u praksi, a kako se često ovdje podvode prekršaji koji to nisu.2
Autorica Ana Žagar
Prema autoru bi drugi element bio zadovoljen tek u situaciji kada osoba takvo ponašanje ponavlja i nije u stanju obavljati aktivnosti kojima stječe sredstva za život. Smatra kako je zakonodavac odabirom termina „pijančevanje“, a ne konzumiranje alkohola, htio spriječiti da se po naslovu ovog prekršaja sankcioniraju umjerene i jednokratne konzumacije alkoholnih pića, već samo one posljedica kojih je gubitak društvene funkcionalnosti osobe te utjecaj na druga kažnjiva ponašanja.3 Zaključuje 1G ržin, M., Odavanje pijančevanju s aspekta kolektivnog prekršaja, u: Policija i sigurnost, Vol. 25., No. 3. , 2016., 289-302., str. 289., dostupno na: https://hrcak.srce. hr/168476 (30. 8. 2021.) 2 Ibid., str. 290. 3 Ibid. | 71 |
