Filipa Ledić STUDENTSKI KUTAK

Filipa Ledić

Autorica Filipa Ledić

Foto Berislav Žužić, Škola suvremenog plesa Ane Maletić

Moje ime je Filipa Ledić. Imam 21 godinu i studentica sam treće godine studija prava. Već drugu godinu za redom stipendistica sam Zaklade „Zlatko Crnić“. Demonstratorica sam na Katedri za Rimsko pravo. Uz fakultet, profesionalno se bavim primarno plesom, a onda i glumom i pjevanjem. Završila sam V. gimnaziju i Školu suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu. Moj umjetnički put počeo je još u vrtićkim danima kada me mama odvela na prvi sat plesa. Obzirom na to da sam tada bila jako mala, moglo bi se reći da plešem otkad znam za sebe.

U početku sam ples smatrala zabavom i hobijem, no s vremenom sam shvatila da je on mnogo više od toga. Stoga sam i upisala, a potom i završila, osnovnu i srednju plesnu školu. Oduvijek sam izražavala interes i za druge oblike izvedbene umjetnosti - pjevanje i glumu, iako se njima nisam ozbiljnije bavila sve do 4. razreda srednje škole. Tada sam se počela pripremati za audicije za Musical Theatre akademije u SAD-u kojima sam pristupila u siječnju 2019. godine. Upravo dobivanje najveće stipendije na temelju audicije pri American Musical and Dramatic Academy (AMDA) u New Yorku, koju su završili poznati američki izvođači poput Jasona Derula i Anthonya Ramosa, smatram svojim najvećim uspjehom u umjetničkom području. Zbog studija prava odustala sam od odlaska u New York, što je većini ljudi kada to prvi puta čuju šokantno, ali meni nije. Smatram da sam donijela

ispravnu odluku jer sam oduvijek bila osoba jednako zainteresirana za učenje kao i za umjetnost, a ostanak u Zagrebu, gdje sam upisala Pravni fakultet, uz koji se nisam prestala baviti umjetnošću, omogućio mi je da barem još neko vrijeme paralelno ‘guram’ i jedno i drugo. Danas uz faks nastupam u raznim plesnim i mjuzikl predstavama i gažama te snimam reklame. Prošla akademska godina bila je nešto mirnija jer je COVID uzburkao umjetničku scenu, no nadam se da će se to uskoro promijeniti.

Iako se možda čini teškim uskladiti umjetnički posao s fakultetom, sve se može kad se hoće. Tako mi se, na početku 2. semestra dogodilo da sam imala dogovorena 3 projekta u isto vrijeme - predstavu ‘Mila Show’ u kazalištu Komedija, gažu u Kontesi i koncert Nine Badrić u Areni Zagreb. Najbitnije mi je bilo ne slušati Rimsko pravo dok sam toliko zaposlena! Sreća prati hrabre (i zaposlene) pa su mi se želje i uslišale te sam završila u turnusu koji je prvo slušao Političku ekonomiju koju sam onda učila u pauzama između proba. Što se daljnjih planova u umjetničkom smislu tiče, nastavit ću se baviti izvedbenim umjetnostima, no ne dugoročno. U potpunosti sam se pronašla u pravnom studiju i on mi je trenutno primaran, te ću svoj umjetnički poziv pri dogovaranju budućih poslova u potpunosti prilagoditi studiju. Htjela bih poručiti studentima koji su u dvojbama kako se baviti još nečime uz studij prava da se ne boje i da budu ustrajni u onome što žele. Ključ uspjeha je u organizaciji. Smatram da su ljudi koji imaju više obveza upravo oni koji su najorganiziraniji i najefikasniji jer kod njih nema praznog hoda. Ono što bih voljela da sam znala prije početka studija prava, a nitko mi nije rekao je da su strašenja što se tiče težine fakulteta vrlo individualna te da ništa ne uzimam zdravo za gotovo. n

Škola suvremenog plesa Ane Maletić