Medijacija i pravo

dr. sc. Srđan Šimec, predsjednik Hrvatske udruge za medijaciju te sudac na Visokom trgovačkom sudu

Autorica Đorđija Plavšić

Foto Photo 4B Konflikti i sporovi neovisno o njihovoj vrsti sastavni su i neizbježni dio života i poslovanja. Primarna zadaća Hrvatske udruge za medijaciju je poticanje i ohrabrivanje pojedinaca te organizacija kako bi se nosili sa svakodnevnim problemima i konfliktima koji proizlaze iz njihovog međusobnog nerazumijevanja i primarno nekomunikacije. Donosimo vam intervju s dr. sc. Srđanom Šimcem, predsjednikom Hrvatske udruge za medijaciju te sucem na Visokom trgovačkom sudu.

Dugogodišnji ste pravnik i sudac u Visokom trgovačkom sudu RH. Svakodnevno se susrećete s tužbama, sporovima i strankama u raznoraznim sukobima, što biste rekli, zašto se ljudi najčešće spore, zašto dolaze na sud tražiti pravdu?

Za većinu ljudi konflikt je enigma, pa i za pravnike, premda tako ne bi smjelo biti. Svi smo u životu iskusili raznovrsne konflikte. Već i sama riječ konflikt asocira nas na neugodu. Tvrdi se da konflikt sam po sebi nije problem, već je problem naša reakcija na njega. Zato konflikt može predstavljati opasnost ili priliku. Zamislite dva susjeda u dobrim odnosima. Jednog dana jedan odluči podići nisku betonsku ogradu između dva imanja, jer su susjedove kokoši stalno dolazile pred njegovu kuću na ledinu punu slasnih kukaca. Drugi susjed, kad je to vidio, došao je do ovog prvog i kazao mu povišenim glasom: „Ne možeš ovdje graditi ogradu! Tu nikada nije bila ograda!“ Susjed, graditelj ograde, iznenađen, jako se naljutio, pa mu je još agresivnije odgovorio doživljavajući susjedove riječi i ton kao napad. Nakon razmjene teških riječi nasrnuli su jedan na drugoga sve dok ih njihove supruge nisu razdvojile.

Prekinuli su izravnu komunikaciju, osim uvredljivih pisanih poruka i prijetnji. Razočarali su se jedan u drugoga i izgubili međusobno povjerenje. Susjed graditelj je sada podizao još i višu ogradu, a ovaj drugi je noću potajno rušio. Zato je ovaj gradio još višu. Uskoro se jedan od njih obratio odvjetniku koji je protiv ovog drugog podigao tužbu. Njihov konflikt se od životnog konflikta pretvorio u pravni spor – parnicu. Drugi je također angažirao odvjetnika koji je još agresivnije uzvratio. Započeli su bespoštedni pravni rat. Njihov početni konflikt sada se višestruko uvećao i eskalirao tako da niti jedan od njih više nije želio razgovarati s neprijateljem, već samo pobijediti ga u parnici. Svakom od njih želja je bila dobiti na sudu pravdu samo za sebe. Oboje su vjerovali da su u pravu. Ne upravljajući konfliktom i uključivanjem u parnicu, oba susjeda postali su gubitnici (u odnosu, vremenu, novcu, frustraciji, boli, nemiru itd.), a eventualni pobjednik u parnici ostvarit će pirovu pobjedu – ostat će sam usred razrušenog odnosa. Poraženi susjed učinit će sve da mu zagorča život dok je živ, a njihov sukob prenijet će se ne samo na njihove obitelji, već i na buduće generacije. Zato se kaže: „Bolje ti je preseliti nego izgubiti parnicu od susjeda.“ Zato se ljudi (olako) obraćaju sudovima. Niti oni, a niti itko drugi, uključujući i pravnike, najčešće ne znaju ili ne žele pomoći im upravljati konfliktom i umiriti prije nego eskalira. Lako je neslaganje, uz pogrešnu komunikaciju uz pomoć pravnika, pretvoriti u tužbu i pravni rat. Pravnike tijekom cijelog Pravnog fakulteta nitko nije učio kako „ugasiti“ konflikt i mirno tražiti rješenje, već samo kako ga zapravo i bez svijesti o tome, uvećati i pretvoriti u pravni rat u sudnici i izvan nje. Zato još uvijek većina pravnika nije svjesna koliko je u 21. stoljeću takav pristup, iako ponekad nužan, često promašen, neproduktivan, destruktivan i devastirajući, ne samo za stranke, već i za njih te za pravnu profesiju i društvo u cjelini. Želite li i vi postati baš uvijek dio te priče ili možda ipak ne? Alarm je upaljen.

Kako biste najbolje objasnili što je to medijacija?

Medijacija predstavlja pregovore između sudionika konflikta ili spora uz pomoć treće osobe od njihovog povjerenja u sredini između njih – medijatora. Medijator je treća neutralna osoba koja nema ovlaštenje donijeti odluku o predmetu spora, već pomoći strankama obnoviti prekinutu komunikaciju, suprotstavljanje zamijeniti suradnjom, razmijeniti potrebne informacije, slušati se i razumjeti te pronaći rješenje s kojim će svaka od strana zadovoljiti neki svoj interes. Stranke u medijaciji vraćaju punu kontrolu nad svojim sporom i životom. U parnici je nemaju. Aktivno i izravno se uključuju u rješavanje spora, najvažnije su osobe u postupku, mogu iznijeti sve što je njima važno, a ne samo ono što je pravno relevantno, kao u parnici, i kontroliraju u potpunosti rezultat postupka. Tvrdi se da je medijacija najbolje vrijeme u životu jednog spora, jer je to jedini postupak rješavanja sporova u kojem stranke ulaze s problemom, a izlaze s rješenjem. Medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima. Pravi trenutak za medijaciju i medijatora je trenutak kada pregovori između stranaka ne uspiju. Čak 50 % pregovora ne uspijeva. Medijator dodaje novu vrijednost pregovorima i pomaže strankama na sasvim drugačiji način od onog koji je doveo do spora ili ga uvećao. Medijaciju zovu „umjetnošću biti čovjekom“, jer se zasniva na multidisciplinarnim ljudskim vještinama. Stranke su u medijaciji jedini vlasnici spora i centralne figure. Svaka točka i zarez u nagodbi ovisi samo o njima. Takva nagodba je njihovo vlastito rješenje koje im nitko nije nametnuo. Zato ga smatraju pravednim i odmah ga dobrovoljno izvršavaju.

Stranke na ovaj način rješavaju spor jednom zauvijek i stvaraju uvjete da se konflikt među njima više ne ponovi. Nema ovrhe, žalbe, revizije, ustavnog i europskog suda. U Hrvatskoj udruzi za medijaciju (HUM) preko 80 % medijacija završava s nagodbom, a od toga čak 50% njih već na prvom i jedinom medijacijskom sastanku. Prosječno trajanje medijacija u HUM-u od podnošenja prijedloga do nagodbe iznosi 29 dana.

Koji su glavni principi i načela medijacije?

U medijaciji su stranke jedini eksperti za svoje živote. Osnažuju se aktivno i izravno sudjelovati u postupku, ispričati sve što je njima važno i aktivno kreirati rješenje spora skrojeno prema njihovoj mjeri. Medijator ih potiče, motivira i pomaže doći do rješenja. U medijaciji se ne utvrđuje čija je istina prava ili tko je u pravu, a tko u krivu. Stranke zajedničkim snagama traže najbolje rješenje za njih. Sporu pristupaju kao zajedničkom problemu i zajednički ga napadaju, umjesto međusobnog napadanja u parnici. Medijacija je povjerljiva. Sve što stranke utvrde povjerljivim ne smije se koristiti u eventualnoj parnici. Zato stranke slobodno razmjenjuju informacije koje inače kriju u parnici. Više informacija, nude bolje izglede za nagodbu. U medijaciji se stranke spajaju, umjesto razdvajaju. Uz razdvajanje stranaka, prekid komunikacije i međusobno suprotstavljanje, kao u parnici, nemoguće je postići mirno rješenje spora. U medijaciji su svi sudionici jednaki, nema nadređenih. Medijator vodi postupak, a stranke i njihovi punomoćnici su odgovorni za nagodbu. U medijaciji se stranke odnose s visokim stupnjem uvažavanja, slušaju se, ne prekidaju, ne napadaju, ne vrijeđaju, ne osuđuju i sve se odvija u sigurnom ozračju u kojem medijator upravlja negativnim emocijama, održava stranke za stolom, facilitira i unosi strukturu u pregovore, ohrabruje, unosi mir, nadu i optimizam. Medijator osnažuje i uvjerava stranke u njihovu sposobnost pronalaženja najboljeg rješenja za njih. U medijaciji se konflikt personalizira i humanizira. Odnos se vraća na početak kada je između stranaka bilo sve u redu. Ljudski se komunicira, vraća se ljubaznost, poštovanje i povjerenje, unosi empatija i postupa asertivno. Aktiviranjem ljudskosti konflikt prvo blijedi, a potom nestaje.

Mogu li se medijacijom rješavati sporovi ili problemi koji nisu pravni? Je li medijacija prikladna za rješavanje svih vrsta sporova?

Možda će vam se, kao budućim pravnicama i pravnicima, učiniti neobično kada vam kažem da u stvarnosti ne postoje pravni problemi ili sporovi. Kreiramo ih isključivo mi pravnici. Između pravnika i stranaka u sporu postoji svojevrsni civilizacijski nesporazum. Naime, one od nas traže i očekuju da im pomognemo riješiti njihov veliki životni ili poslovni problem („problem solvers“). A mi pravnici im umjesto toga nudimo rješavanje pravnih problema. Mi kao profesija njihove životne i poslovne probleme prevodimo na pravni jezik i pretvaramo ih u pravne. Bavimo se samo pravno relevantnim i pri tome zaboravimo ne samo koji se stvarni problem krije iza pravnog, već i ljude uključene u njega. Stranke se pasiviziraju i glavnu riječ vodimo mi pravnici. Te stranke koje traže našu pomoć ne samo što nemaju pojma što je pravno relevantno, već sve što je nama pravno relevantno njima je životno ili poslovno potpuno nerelevantno i nerazumljivo. Na ovaj način, kada je u pitanju poremećeni odnos između stranaka, mi pravnici im jako malo možemo pomoći, ako to radimo isključivo na tradicionalni način, guranjem stranaka u i onako velikom konfliktu i problemu u suprotstavljanje, napadanje, okrivljavanje, vrijeđanje, osuđivanje samo s ciljem pobjede nad drugom stranom i bez prave volje, želje i znanja da se nađe mirno rješenje

spora. Na taj način pravo postaje barijera između stranka koja im trajno priječi pronaći rješenje i mir. Suprotno tome, moderni pravnici koriste pravo kao kreativni alat ne samo u rješavanju sporova, već i u njihovom preveniranju. Važni dio tog modernog pristupa je medijacija. Cilj je da se stranke uključe u medijaciju prije nego što se obrate sudovima i prije nego njihov konflikt eskalira i postane pravni spor. U pogledu prikladnosti sporova za medijaciju drži se da nije toliko važno koja je vrsta spora, već jesu li stranke spremne svoj spor rješavati na miran način. Spremnost stranaka na medijaciju znači unaprijed preko 50 % uspjeha u sklapanju njihove buduće nagodbe. U medijaciji uspijevaju samo stranke koje se u nju uključe u dobroj volji i koje doista žele rješenje. Rijetki su sporovi koji nisu prikladni za medijaciju. Tu su najčešće oni kod kojih stranke u medijaciji nisu uspjele sklopiti nagodbu, u kojima se radi o nekim važnim društvenim pitanjima za široki krug ljudi i koji zato zahtijevaju sudsku odluku ili je predmet spora vezan uz teža kaznena djela (premda se i tu stvari mijenjaju). Svi ostali sporovi su u pravilu prikladni za medijaciju.

Kako predložiti medijaciju ako smo u lošim odnosima s drugom stranom?

To je pravo umijeće i najteža zadaća i ujedno najslabija karika medijacije. Zbog raznih razloga mnoge stranke u sporu odbijaju uključiti se u medijaciju. Neke od njih ili njihovi punomoćnici ne znaju dovoljno o medijaciji i apriori odbijaju uključiti se u nešto nepoznato. Neki u eskaliranom konfliktu pogrešno vjeruju da je pristanak na medijaciju i mirno rješavanje spora znak slabosti i možda signal drugoj strani da slabo stoje u sporu. Malo tko zna da ako stoje dobro u pravu (parnici) da će dobro stajati u medijaciji, odnosno da ako stoje loše u pravu, da će puno bolje proći s dogovorom u medijaciji, nego u parnici. Neki ne žele tražiti mirno rješenje, jer su uvjereni da su u pravu, premda jednako misli i druga strana. Mnogi odbijaju svaki prijedlog druge strane, neovisno koliko je dobar, samo zato što je došao od druge strane koju smatraju neprijateljem. Zato predlaganju medijacije treba pristupiti s mnogo takta, strpljivosti i nenametljivosti. Mnoge stranke tretiraju onu drugu neprijateljem, posebno zato što su s njom imali veoma loše iskustvo i u parnici i izvan nje. Zato vjeruju da im nitko osim suda ne može pomoći. Pomaže kada se strankama predloži medijacija prije nego što je konflikt eskalirao i dok nisu učvrstile pravne pozicije. S druge strane pomaže i kada se stranke umore od dugog parničenja u kojem sve ide onako kako nisu očekivali i izvan njihove kontrole. Tada su mnogo spremnije za medijaciju. Veliku ulogu u tome imaju odvjetnici koji vjeruju u medijaciju i koji u interesu stranaka njima s uvjerenjem predlažu ili prihvaćaju medijaciju. Sjajne osobe za poticaj strankama u prihvaćanju medijacije su suci koji vjeruju u medijaciju. Oni imaju zakonsko ovlaštenje strankama narediti sudjelovanje u medijaciji. Stranka koja to odbije neće imati pravo na buduće troškove postupka neovisno o tome je li uspjela u sporu. Strankama može pomoći i neka treća osoba koju obje poznaju i kojoj vjeruju. I konačno, puno im oko toga mogu pomoći medijatori s kojima bez obaveza mogu razgovarati o tome što je medijacija i zašto je za njih prikladna. Kako razgovarati sa strankama o tome posebna je vještina koja se posebno izučava.

Zašto odabrati medijaciju umjesto rješavanja spora u sudu? Nema li sudska nagodba veću obveznost i težinu od nagodbe u medijaciji? Je li nagodba u medijaciji ovršna?

Ako stranke žele brzo rješenje i mir trebaju izabrati medijaciju. Tajna medijacije je u relativno dugom vremenu sjedenja stranaka za zajedničkim stolom.

Često jedan sastanak kvalitetne medijacije (5-6 sati) traje duže nego sva ročišta u parnici koja su trajala pet ili više godina. Medijacija je prikladnija jer se u njoj umjesto pravnog koristi jezik koji stranke razumiju. Stranke samostalno odabiru medijatora, a suca u parnici ne mogu birati. U parnici stranke uvjeravaju suca u održivost njihovih pravnih pozicija, u medijaciji u to uvjeravaju drugu stranu. U medijaciji nije primarno koja je stranka u pravu, već kako pronaći elemente suglasnosti oko spornih pitanja. Sudska odluka stvara pobjednike i gubitnike, u medijaciji sve stranke pobjeđuju rješenjem spora u kojem su pronašle vlastiti i zajednički interes. Uspjeh u parnici je rizičan i neizvjestan, dok nagodba u medijaciji isključuje i neizvjesnost i rizike, jer njen sadržaj ovisi isključivo o volji stranaka.

Presudom se trajno narušavaju ionako poremećeni odnosi između stranaka, dok ih vlastita nagodba u medijaciji čini zadovoljnima i omogućuje im zadržavanje odnosa u budućnosti. Nagodbom se spor trajno okončava, a sudsku presudu stranke mogu pobijati pravnim lijekovima. Parnica je u pravilu dugotrajan i skup postupak, a medijacija je brza i ekonomična.

Parnica nudi najčešće samo jedno jedino moguće rješenje utemeljeno na pravu, dok je u medijaciji moguće postići raznovrsna i kreativna rješenja. Parnica ne isključuje medijaciju, a medijacija ne isključuje parnicu. Strankama je sud uvijek na raspolaganju kao alternativno rješenje. Prema Ovršnom zakonu nagodba u medijaciji opskrbljena privatnom ovršnom klauzulom je ovršna isprava i ima jednak učinak kao pravomoćna presuda ili sudska nagodba. Vjerovali ili ne, pitanje ovršnosti je nevažno za stranke, već samo za njihove pravnike. Naime, kada stranke postignu vlastito rješenje spora, one ga dobrovoljno i odmah izvršavaju. Kako mirite ulogu suca i medijatora?

Vrlo dobro pitanje. Pokazalo se da je teško pravnicima izaći iz pravničke uloge i razmišljanja kao pravnika. Jedna od najtežih zadaća pravnika, pa i drugih profesionalaca u ulozi zastupnika stranke, a posebno medijatora ili medijatorice, je prihvatiti činjenicu da strankama u medijaciji ne nudimo naše rješenje za njihov spor. To je zamka u koju upadaju svi profesionalci, pa i pravnici. Kao pravnici puno možemo stranci pomoći, primjerice oko sklapanja ugovora. Stranka s tom pravnom uslugom i s nama može biti veoma zadovoljna. Međutim, ako je stranka usred poremećenog odnosa i u konfliktu, takav pristup nije djelotvoran, čak je kontraproduktivan. Medijacijski pristup polazi od toga da su stranke jedini vlasnici svoga spora, da su jedini eksperti za svoje živote ili poslovanje, da jedine znaju što se između njih dogodilo u konfliktu (imaju sve informacije), da jedine imaju puno ovlaštenje za sklapanje nagodbe te da jedine znaju koje je najbolje rješenje za njih. Zato su one najpogodnije osobe za kreiranje rješenja za njihov spor ili problem i u tome im samo treba pomoći. Umjesto nuđenja vlastitog rješenja za njihov problem, kojeg će stranke možda prihvatiti zbog vašeg autoriteta, međutim s kojim nikad neće biti zadovoljne, jer nije njihovo, ponudite im pomoć oko zajedničkog pronalaska rješenja spora po njihovoj mjeri. Nema boljeg rješenja spora od onog u čijem kreiranju sudjeluju same stranke. Medijator mora suspendirati vlastiti osjećaj o tome što je pravo ili pravedno. Jedino što je važno je ono što je pravo i pravedno strankama. To se ne mora i ne treba poklapati s vašim osobnim mišljenjem o tome. Ovo nije vaš spor, već njihov. Zato ne kradimo im spor, već im ga prepustimo. Odatle i zadovoljstvo stranaka zbog izravnog sudjelovanja u kreiranju vlastitog rješenja za vlastiti spor.

U Hrvatskoj udruzi za medijaciju (HUM) provodite osnovne i dodatne obuke za medijatore. Tko se može prijaviti na obuku i koje vještine i znanja se na obuci mogu steći?

Mi medijatori dijelimo život na onaj do osnovne obuke za medijatore i onaj nakon nje. Da bi dokučili što govorim morate iskusiti tu obuku. Obećavam vam, promijenit će vam pozitivno osobni i budući profesionalni život te poboljšati sve vaše odnose. Što to znači morat ćete otkriti samo kada dođe vrijeme. Pored ostaloga, u takvu priliku vas može dovesti volontiranje u HUM-u. Baš svi se mogu prijaviti na ovu obuku, neovisno o dobi i profesiji ili budućoj profesiji. Medijacija nije rezervirana samo za pravnike, već za sve ljude i sve profesije. Naučit ćete kvalitetno komunicirati, slušati, upravljati svojim reakcijama i pravilno reagirati na reakcije drugih u konfliktu, naučiti osnove pregovaranja, vještine i tehnike medijacije i osnove medijatorskih znanja uz pomoć koju ćete biti u stanju pomoći na poseban način svima u konfliktu u bilo kojoj vašoj budućoj ulozi.

Možemo li neke aspekte medijacije primjenjivati u svakodnevnom životu?

Apsolutno. Medijacija i medijacijski pristupi temelje se na brojnim multidisciplinarnim znanjima iz psihologije, neuroznanosti, sociologije, antropologije, ekonomije i dr. Moderna znanstvena i praktična dostignuća otkrila su brojne tajne ljudske prirode i našla odgovore kako se s njom nositi. Obukom o medijaciji, prije svega, radimo na sebi i osobnom razvoju. Iz obuke doslovce ne izlazimo kao bolji ljudi. Kako je jedna polaznica rekla: „Mislili smo da sve znamo o komunikaciji, a vi ste nas zapravo u tom pogledu naučili ponovno hodati.“ Rado koristim slogan: „Budite prvo čovjek, a tek potom profesionalac.“ Čovjek s čovjekom rješava konflikte, a ne profesionalac s čovjekom. Zato je kvalitetni medijator možda jedini profesionalac koji već na samom početku medijacije skida s lica masku profesionalca, odlaže je na stol i djeluje kao autentični čovjek. Zato se medijacija zove „umjetnošću biti čovjekom.“ Uz ljudski pristup u medijaciji se često događaju prave male ljudske „čarolije“ koje kao rukom odnose konflikt među sudionicima spora i stvaraju prostor za njegovo rješenje.

Kada ste se prvi put susreli s medijacijom i što vas je njoj privuklo?

Prvi put sam čuo za medijaciju 2000., u Montrealu, u Kanadi. Bio sam jedan od petnaest hrvatskih sudaca na studijskom putovanju kako bi upoznali dostignuća njihovog pravosudnog sustava. Jednog dana imali smo predavanje o medijaciji. U učionicu je ušla sutkinja Louise Otis u crvenom odijelcu. Napunila je čitavu prostoriju svojom osobnošću i toplim osmijehom. I potom je počela govoriti o medijaciji… Izvrnuo sam se sa stolice od pozitivnog iznenađenja. Zabezeknuo sam se mogućnostima medijacije i to doznavši za njih od sutkinje medijatorice. Taj trenutak mi je promijenio život u najpozitivnijem smislu. Uskoro sam se uključio u medijacijske obuke i postao prvo bolji čovjek u svim mojim životnim ulogama, a potom i bolji profesionalac i sudac. Želim vam svima da već na početku vaše buduće karijere, ili ranije, osjetite sve to što i ja.

Je li se vaše shvaćanje o medijaciji mijenjalo s protekom vremena?

Vidite, na mom medijacijskom putu kao pravnik i sudac, susreo sam se s mnogo nerazumijevanja, otpora, podcjenjivanja, pa čak i podsmjeha. Nije teško nositi se s njima kada vjerujete u ideju i praksu koju primjenjujete i živite. Medijacija je nešto najbolje što je čovjek izmislio u

svijetu rješavanja sporova. Ona funkcionira! Možda ne za sve ljude i za sve sporove i ne u svako vrijeme. Međutim, kod većine koja se hrabro odlučila uključiti u kvalitetnu medijaciju, sreći i zadovoljstvu s nagodbom najčešće nema kraja. Sretni su sa sobom, sa svojim odvjetnicima, s medijatorom i sa sustavom koji im je medijaciju omogućio. Riješiti spor koji je trajao 3, 5, 8 ili 16 godina za samo nekoliko sati ili dana, iz ove vaše perspektive i svih onih koji se nisu susreli još s medijacijom, čini se nevjerojatnim. Kako sada već u nekih 450 medijacija imam ogromno iskustvo i nagomilano znanje, kroz ljude i organizacije kojima sam kao medijator pomogao riješiti brojne konflikte i sporove, samo sam osnažio svoje uvjerenje o medijaciji kao najefikasnijoj metodi rješavanja konflikata i sporova. Od samih početaka radim na sebi, svakodnevno stječem nova znanja i sudjelujem u sjajnoj priči koja mi je oplemenila cijeli život. Vjerujem u medijaciju više nego ikad! Pridružite se medijacijskom svijetu i vi!

Što je najvažnije što ste naučili o ljudima i međuljudskim odnosima kroz svoju dugogodišnju praksu?

U odnosima s drugim ljudima uvijek prvo budite čovjek pa tek onda profesionalac.

Ne upadajte u zamku profesionalca i ne nudite svoja rješenja za tuđe probleme u odnosima s drugima. Strankama u sporu nitko treći ne može udijeliti pravdu osim njih samih. Vi im u tome možete pomoći u medijaciji i izvan nje.

Kada razgovarate s drugim ljudima imajte na umu da se pred vama uvijek nalazi jedinstveno, neponovljivo i jednakovrijedno ljudsko biće i tako se prema njima odnosite. Neka vam uvijek najvažnija osoba na svijetu bude osoba s kojom razgovarate. Prestanite biti interesantni, već zainteresirani, za ljude oko vas. Iskažite prema svima duboko poštovanje i budite ljubazni. Ljudi funkcioniraju na osnovi reciprociteta. Dobit ćete od drugih ono što im dajete. Naučite sve što možete o komunikacijskim – ljudskim vještinama. Riječ je o vještinama koje su ključ za vaš osobni i profesionalni uspjeh. Najvažnija i najmoćnija komunikacijska vještina je slušanje. Napustite svoj osjećaj da ste centar svijeta i da ste u pravu. Vaš osjećaj „ja sam u pravu“ nije mjerilo za njegovu točnost. Vaše mišljenje o bilo kojoj stvari je samo jedno od mnogih mogućih i uvijek je subjektivno. Beskorisno je biti u pravu u bilo kojem odnosu. Umjesto da se natječete oko toga tko je u pravu i na taj način pokvarite svaki odnos, fokusirajte se na ono što je pravo ili ispravno i za vas i za stranke. I imajte na umu da niti iz jednog rata nitko nije izašao u boljem stanju od onog u kojem je bio na početku rata. Jednako je i s konfliktima i sporovima, vašim i vaših stranaka. Zato birajte svoje bitke i bitke svojih stranaka. Primijenite za sebe i svoje stranke 11. zapovijed: „Ne naudite drugome u konfliktu.“ Ne možete druge ljude promijeniti, možete promijeniti samo sebe i tako posredno utjecati na druge. Ne podcjenjujte mogućnost da svojim pristupom, riječima i tonom glasa uvelike utječete na ponašanje drugih. Birajte svoje riječi i u tom pogledu budite besprijekorni i kad govorite i kad pišete, posebno kao budući pravnici. Riječi mogu biti ubojite, a mogu biti iscjeljujuće i pomirujuće. Gospodari ste neizgovorenih (nenapisanih) riječi, a sluge izgovorenih (napisanih).

Vaš najdraži film, band, pisac ili knjiga koju smatrate bitnom u ovom kontekstu?

– Ja, naravno, pripadam rock-generaciji i rocker sam u duši. Najdraži bandovi

su mi Crosby, Stills, Nash & Young. Najdraža pjesma, Almost Cut My Hair. Uf, mnogo je dragih mi filmova. Ovih dana mi se jako svidio film Aloha. Volim moderne filmove iz razdoblja samuraja. Tako mi se svidio Mulan. Od knjiga iz ovog područja imam veliki popis. Izdvojio bih sve knjige velikog i možda najvećeg medijatora Kennetha Clokea. Među njima bih možda na prvo mjesto stavio Mediating Dangerously. Potražite ga na Youtube-u, i definitivno započnite s knjigom koja je udarila temelje modernom pregovaranju i medijaciji, Getting to Yes, ili u hrvatskom izdanju Kako do da?

Da se možete vratiti u Vaše dvadesete, koju biste stvar učinili drukčije?

Premda životno iskustvo i sijede sa sobom donose mirnoću i mudrost, samopouzdanje i lakše nošenje s životom, da mogu ušao bih u medijacijski svijet po prvi put u dvadesetima, umjesto u četrdesetima. Čvrsto vam preporučujem da to vi napravite već danas, odmah. Ne čekajte druge da to učine, posebno ako mislite postati pravnik i pravnica novog kova – 21. stoljeća.

Neki savjet mladima za kraj?

Ne napuštajte svoje ideale i temeljne vrijednosti, niti osobne niti profesionalne. Oni će vam biti nepogrešivi putokazi i oslonci za donošenje budućih odluka. Pravna profesija suočena je s ozbiljnim izazovom kao posljedicom snažne negativne javne percepcije. Želimo li zadržati kredibilitet i relevantnost u društvu, moramo učiniti mnogo više od pojedinačnog individualnog doprinosa. Naša profesija žurno treba zaokret sa usmjerenosti na sebe na orijentiranost ka ljudima, strankama i humani i kreativni pristup pravu. Depersonalizacija prava i sudskih postupaka te naših uloga doživjela je neodrživi vrhunac. Iza prava i iza svakog predmeta su ljudi. Ne dopustite da pravo bude barijera među njima. Svaki čovjek je najveći ekspert za vlastiti život i mi pravnici trebamo prestati pretvarati se da jedino mi znamo što je za njih najbolje. Jedino što mi najbolje znamo je pravo, a ono samo po sebi odavno više nije dovoljno. Niti jedna profesija više ne može opstati bez dodavanja znanja i vještina iz drugih profesija. Kombinacija pravnih znanja i vještina u kojima smo već najbolji ili ćete to postati, s vještinama komunikacije, pregovaranja i upravljanja konfliktom, te medijacije i zastupanja u medijaciji može vam dati nemjerljivu prednost u osobnom i profesionalnom životu. S tim pristupom trebali bi započeti već na pravnom fakultetu. Vaši profesori i mi pravnici praktičari morali bi vam u tome pomoći. Zadaća je nas pravnika za stranke postići odgovarajući rezultat u što kraćem vremenu i uz što manje troškova i kada je god moguće u postupku lišenom rizika i neizvjesnosti, frustracije i opasnosti koje su posljedica nekontroliranog suprotstavljanja usmjerenog na poražavanje protivnika. I zapamtite, nikada nemojte misliti da radite za drugoga. I ako se zaposlite kod nekoga, uvijek ćete raditi za sebe. Vi ste predsjednici uprava vlastitih „poduzeća“ – sebe, i samo o vama ovisi vaš uspjeh. Dajte uvijek sve od sebe i svaki posao obavite s jednakom žarom. Na taj ćete način najbrže doći do posla koji vam je najdraži. Naravno, ništa nije i ne može biti idealno ili savršeno. Uskoro ćete se svi suočiti sa stvarnim životom izvan zidova Pravnog fakulteta. Sjetite se tada ovih mojih riječi. Neka vam one budu podsjetnik u traženju prave mjere između idealizma i realizma. Učinite sve da potvrdite razloge zbog kojih ste upisali Pravni fakultet te da vratite pravnoj profesiji mjesto koje joj pripada u društvu. Trebate ga zaslužiti! Vaše vrijeme dolazi i iskoristite ga na najbolji način. Računam i računamo na vas! n