Prof. dr. sc. Ivan Koprić

Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta. Koje promjene studenti mogu očekivati?

Autor Patrik Branšajd

Foto Branko Nađ Profesor dr. sc. Ivan Koprić novi je dekan našeg fakulteta. Mnogima je poznat kao predavač predmeta Upravne znanosti. Profesor Koprić je, uz to što već godinama predaje na našem Fakultetu, već obavljao dužnost prodekana na Pravnom fakultetu te se bavi pravnom znanosti kao član mnogih udruga, a treba nadodati i kako je dobitnik ugledne međunarodne Nagrade „Alena Brunovska“ za 2016. godinu.

Kako se osjećate kao novi dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu?

ćam zadovoljno, motivirano i zahvalno. Ponajprije, zadovoljan sam jer je postupak izbora dekana prošao bez poteškoća i kod nas i na razini Sveučilišta. Nije bila tajna da ću se kandidirati, tako da sam relativno rano počeo pripremati ekipu suradnica i suradnika, kao i dekanski program. Premda sam zaposlen na Fakultetu već 31 godinu, a prije toga sam bio student diplomskog i postdiplomskog magistarskog znanstvenog studija, pa imam uvid u stanje i procese na Fakultetu od početka 1980-ih, u pripremi dekanskog programa konzultirao sam veći broj kolegica i kolega koji su mi dali vrijedne inpute. Razgovarao sam i sa studentima, ne samo onima koji formalno predstavljaju studentsku populaciju, nego i s drugima. Razgovarao sam i s našim kolegicama i kolegama stručnjacima iz prakse. To mi je dalo osnovu za pripremu dosta obuhvatnog i ambicioznog programa. Mislim da on dobro pogađa potrebe i interese Fakulteta, studenata, nastavnika i ostalih zaposlenika, kao i stručne i opće javnosti. I moj izbor za dekana, kao i izbor četvero prodekana i dvaju predstojnika studijskih centara koji također imaju status prodekana prošao je uz veliku podršku svih članova Vijeća Fakulteta. Moj program i izbor dobio je jednoglasnu podršku Senata Sveučilišta. Vrlo rano smo počeli razgovarati predsjednik i predstavnici Studentskog zbora i ja te neki od prodekana koji su Zboru u toj fazi bili zanimljiviji, što nam je dalo dodatne uvide u želje i poziciju studenata, a na kraju dovelo i do podrške Studentskog zbora. Obzirom da imamo kvalitetno pripremljen i sa svim zainteresiranima usklađen program, iznimno kvalitetnu, sposobnu, ozbiljnu i visoko motiviranu prodekansku ekipu, podršku studenata, kolektiva i Sveučilišta, jasno je zašto sam zahvalan svima i motiviran voditi Fakultet u idućem mandatu, te zadovoljan dosadašnjom fazom koja je bila faza priprema. Kao i u sportu, i u upravljanju Fakultetom pripreme su važne, a njih smo obavili, po mojem sudu, jako dobro. Što mislite koju zanimljivost (ili koje zanimljivosti) studenti o Vama ne znaju?

— Veliki smo Fakultet, imamo dvadesetak studijskih programa, nemali broj studenata na više stupnjeva studija, od preddiplomske do doktorske, kao i tri velika dijela Fakulteta: pravo, socijalni rad i socijalnu politiku te javnu upravu i javne financije. Premda sam nositelj kolegija na više studijskih programa, ipak ne vjerujem da me svi studenti znaju čak i kao profesora, predavača, ispitivača. Ono što zasigurno još manje znaju je moj znanstveno-istraživački i stručni rad, pogotovo onaj dio koji se odvija izvan Hrvatske. Prije sam bio aktivniji u javnosti pa me neki od studenata, ili možda njihovih roditelja, znaju po zalaganju za reformu lokalne samouprave, profesionalizaciju javne uprave, kvalitetne javne službe i slično. Ono što bi svim studentima, ne samo našeg Fakulteta moglo biti zanimljivo, je da u ime Fakulteta, a za čitavo naše Sveučilište, vodim projekt institucionalnog oblikovanja Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova, UNIC (https://

www.unic.eu/en). Oblikovanje europskih sveučilišta je posebna tema koja trenutačno predstavlja jednu od ključnih komponenti razvoja europskog obrazovnog i istraživačkog prostora. Za naše Sveučilište UNIC je jedan od strateški važnih projekata, projekt stvaranja naše čvrste europske budućnosti. Nekima će možda biti zanimljivo da sam jedan od onih koji su dobili dvije Rektorove nagrade za samostalni pisani rad tijekom studija. Bio sam aktivan u uredništvu studentskog časopisa Pravnik. No, možda bi mogli biti zanimljivi i moji izvanfakultetski interesi. Pišem i objavljujem poeziju, dok pišem radove i druge tekstove u pozadini mi svira rock-muzika, kuham kad stignem za sebe, obitelj i prijatelje, dosta rekreativno hodam, odnedavno s Kynnie, samojedicom koja još nema ni godinu dana, ali iznimno voli šetnje, uživam raditi u vrtu, obožavam putovati i zaljubljen sam u Australiju. To su neka od malih ili malo većih

zadovoljstava koja si priuštim, odnosno kojima se bavim uz posao.

Što Vam je najvažnija stvar koju biste željeli ostvariti u svom mandatu kao dekan?

— Ima više ideja koje bih volio barem pokrenuti, ako već ne i ostvariti, u uvjetima koji nisu baš najpovoljniji. Čini mi se da smo prošli najteži dio krize uzrokovane pandemijom i potresima, a to otvara pitanje budućnosti funkcioniranja Fakulteta. Tu budućnost čini više komponenti i na svakoj od njih treba puno raditi da bi se pokazali rezultati koji će biti svima vidljivi. Od rada na kvaliteti studija u okviru svih naših studijskih programa na svim razinama, te pokretanja novih studijskih programa, naročito onih na engleskom jeziku, preko stvaranja prostornih i drugih materijalnih pretpostavki za studiranje i rad, zadovoljstva studenata, svih onih koji ih zapošljavaju i opće javnosti te još veće internacionalizacije studija, istraživanja i rada, do privlačenja što kvalitetnijih studenata na Fakultet, pri čemu bih posebno istaknuo one iz inozemstva koji će dolaziti čitav studij završiti kod nas. Moglo bi se nabrajati i dalje. No, najvažnije je da svi budemo ponosni na naš Fakultet. Meni se to čini ključnim ishodom na koji bih htio da se svi skupa usmjerimo i da ga zajednički ostvarimo. Biti ponosan na samoga sebe zato što sam završio studij upravo na ovom Fakultetu, koji mi je dao uvid u stanje struke u Hrvatskoj i izvan nje, što sam naučio ključne stvari koje mi omogućuju raditi u svim sektorima svoje struke, moći se ravnopravno mjeriti i raditi s drugima, ponajboljima u Europi i svijetu, to su neke od ključnih odrednica tog stručnog ponosa koji bih volio da svi osjećamo. Da bismo postigli tu razinu i kvalitetu ponosa treba nam puno rada, samokritičnosti, međusobne komunikacije i odgovornosti, ali ponajprije moramo graditi kulturu izvrsnosti, razumijevanja i društvene odgovornosti. Moramo upravo mi, iz našeg Fakulteta, najstarijeg i najvećeg u Hrvatskoj, ali i u jednoj dosta širokoj okolini nastojati pokrenuti neke procese u pravnoj struci. I to bez obzira što su za razvoj pravne struke važni i svi pravni fakulteti, i mnogi drugi akteri koji djeluju u pravnoj struci i drugim strukama za koje obrazujemo naše studente, ili uz njih, kao i opća javnost. Nerijetko se kaže da smo mi vodeći Pravni fakultet u zemlji sa značajnim ugledom daleko izvan Hrvatske. S takvom se ocjenom slažem, ali to onda znači da moramo biti objektivni i kritični pa i samokritični tamo gdje vidimo da trebamo raditi bolje, moramo biti spremni i sposobni preuzeti odgovornost za stanje u pravnoj i srodnim strukama, moramo aktivno raditi na okupljanju svih relevantnih aktera te uložiti značajnu energiju u promjene koje su potrebne. Zabiti glavu u pijesak i čekati da se sve odvije samo od sebe ili da netko drugi riješi pravne probleme i s njom povezanih struka nije najbolja strategija.

Mislite li da je mandat od 2 godine preograničavajući ili mislite da je dobro da se ideje i ljudi na taj relativno rapidan način mijenjaju u upravi?

— Mandat od dvije godine je nesumnjivo kratak i ako pogledamo uokolo vidjet ćemo da su četverogodišnji upravljački mandati uobičajeni u mnogim javnim ustanovama, čak i onima koje su manje upravljački kompleksne nego je to naš Fakultet. Kod nas je dvogodišnji mandat prihvaćen i Statutom reguliran, što ne znači da se to ne bi moglo promijeniti. On se i sada može jednom ponoviti pa se u tom slučaju ostvarenje određenih ideja ili za Fakultet važnih institucionalnih promjena ili projekata protegne na četiri godine, no pitanje je je li to dovoljno. Za vrijeme mojeg rada na Fakultetu, od 1990. godine, samo su trojica dekana imala po dva dvogodišnja mandata, profesori Barbić, Kregar i Gliha. Neki su drugi fakulteti uveli trogodišnje pa i četverogodišnje mandate. Trebalo bi napraviti detaljniju evaluaciju, pažljivo odvagnuti sve argumente za i protiv produljenja mandata i provesti otvorenu raspravu da vidimo jesmo li i mi spremni uvesti takvu promjenu.

Što mislite u kojem smjeru se pravna znanost i istraživanje prava mijenja u ovom trenutku?

— Pravna znanost ima dugu povijest u kojoj su se uvijek ispreplitala dva suprotna procesa. S jedne strane nastojanje da se analizira, istraži i znanstveno obrade nove društvene pojave i izazovi, a s druge nastojanje da očuva svoj identitet, metodologiju i ciljeve. Naša pravna znanost dijeli sudbinu pravne znanosti uopće, uz određene nacionalne specifičnosti uvjetovane tradicijom, kulturom i specifičnim razvojnim putom naše zemlje. Novi izazovi kojima se bavi pravna znanost tiču se uloge prava u postsocijalističkoj tranziciji i procesima europske integracije, novih i sve bržih i dubljih tehnoloških promjena u društvu pa i u pravnoj i srodnim strukama, posljedica i učinaka globalizacije u raznim aspektima, od globalizacije ekonomskih procesa do sve povezanijih javnozdravstvenih izazova poput pandemije bolesti COVID-19, zaštite ljudskih prava u novim uvjetima i drugih aktualnih tema. Jedno od važnih usmjerenja pravne znanosti je na primjenu prava, ne samo na sadržaj pravnog sustava i njegovu unutarnju koherentnost. Pouzdanost, nepristranost i kvaliteta pravosuđa, javne uprave i ostalih primjenjivača prava od presudne su važnosti za pravo u životu, a pravo i postoji da bi imalo određene regulativne efekte u stvarnom životu, ne na papiru. Nije dovoljno postići kvalitetan sustav pravnih normi, nego postići željene učinke prava u zajednici u kojoj živimo. No, uz sve te važne novine i inovacije, već standardne teme pravnih istraživanja i dalje su aktualne. Nema pravne discipline koja nije zahvaćena potrebama da se istraže novi aspekti njezinih tradicionalnih tema, odnosno klasični aspekti tradicionalnih tema u novim uvjetima, ali tradicionalne teme se niti mogu, niti smiju odbaciti. Metodološki, pravna se znanost drži svojih ustaljenih i provjerenih znanstvenih metoda, ali sve više i češće ulazi u razmjenu metoda znanstvenog istraživanja s drugim društvenim pa i ostalim znanostima, nastojeći postići još veću pouzdanost ispitivanja razloga, načina i tehnologije nastanka, kao i uloge prava u promijenjenim uvjetima te institucionalnih, kulturoloških i drugih preduvjeta uspješne primjene prava u tim istim, promijenjenim uvjetima. Uvjeti se mijenjaju brzo, potrebna je brza, ali ne ishitrena znanstvena analiza njihovih učinaka na nastanak, sadržaj i primjenu prava. Naravno, nas kao Fakultet uz znanost i znanstvena istraživanja jako zanima i stručni rad i napredak pravne i njoj srodnih struka, kao i unaprjeđenje metoda poučavanja prava koje primjenjujemo u koncipiranju i realizaciji studijskih programa.

U 2021. godini smo po svijetu mogli vidjeti razvijanje kompleksnih AI sistema koji mogu vrlo brzo i vrlo jeftino ljudima dati pravne savjete, brže i lakše obrađivati dokumente, recenzirati ugovore i slično. Mislite li da će takozvani legalni AI biti nešto što će ubrzo promijeniti poslovni život (što pravnika, što svih subjekata prava) te mislite li da se budući pravnici trebaju bojati smanjenja potražnje za njima?

— Ima više važnih procesa koji mijenjaju horizont pravne struke. Tehnološke promjene imaju dalekosežne i duboke učinke. Umjetna inteligencija odnosno AI, artificial intelligence sustavi su dio naše budućnosti koja je već započela. Kao i primjerice u novinarstvu ili prevođenju, dio jednostavnijih poslova važnih za primjenu prava relativno se lako može prebaciti na strojeve. Poslije početnih koraka započet će razvoj puno kompleksnijih i naprednijih AI sustava koji će polako preuzimati sve veći dio složenijih poslova u širem području prava. Tko se sjeća početaka prevođenja pomoću kompjutorskih programa zna kakve su kvalitete ti prijevodi bili u početku. Danas su već puno bolji, a ogroman broj istraživača stalno radi na njihovom unaprjeđenju. Slično će se dogoditi i u pravu i zato je važno da se

dio pravnika i drugih profila koje obrazujemo na Fakultetu dobro educira i u tehnologiji, programiranju, organizaciji rada u novim tehnološkim uvjetima, i sličnim poslovima. Naravno, treba sve to skupa uzeti u vremenskoj perspektivi. Još će dugo ljudi biti nezamjenjivi u čitavom nizu poslova stvaranja i primjene prava. Usput rečeno, pojavit će se i druga važna pitanja, poput onoga hoće li jednog dana AI sustavi moći početi razvijati nešto slično ljudskoj svijesti, hoćemo li doći i do pitanja njihovih prava, nediskriminacije ljudi i AI sustava, etike tih sustava ili bar etičkih pravila u vezi njihovog korištenja, odgovornosti za greške AI sustava i slično. Čovjek stvara novo često i ne razmišljajući o svim posljedicama tih inovacija, ali mi pravnici bismo se trebali na vrijeme početi pitati i takva pitanja.

Kako biste opisali trenutno tržište rada koje dočekuje sadašnje studente fakulteta?

— Objektivnih podataka o tom tržištu nema puno pa se umjesto utemeljenih studija nerijekto o tome pričaju priče temeljene na osobnom iskustvu, predrasudama i tko zna čemu sve. Mi smo napravili tri ankete u kojima su sudjelovali naši završeni studenti prava, socijalnog rada i javne uprave. One su pokazale kako se informacije dobivene od relevatnog broja anketiranih razlikuju od priča. Ponajprije, vidi se da su naše struke i dalje društveno relevantne i da se bivši studenti zapošljavaju u razumnim rokovima. Vide se i učinci stanja na strani ponude, tako da se primjerice u socijalnom radu, gdje je tek nedavno pokrenut drugi studij u Hrvatskoj bivši studenti brže zapošljavaju. Analiza rezultata ankete završenih studenata javne uprave još nije gotova, ali tu očekujem više problema, jer je ponuda studija u tom području obilna, gotovo da nema javnog veleučilišta ili privatne visoke škole u Hrvatskoj koja ne izvodi neki srodni studij čiji studenti konkuriraju našima, barem kad se usporedi formalni stupanj stečene kvalifikacije. Sadržaj i način stjecanja je druga tema, ali ne manje važna. Tu ima puno problema koje sami teško možemo riješiti, ali na koje trebamo ustrajno upozoravati. Moramo nametnuti temu kvalitete studija, ali ne samo one formalne, koju pratimo brojem studenata na jednog zaposlenog ili brojem citata po nastavniku. Moramo tražiti i nametnuti bolje indikatore. Mjerenje kvalitete visokog obrazovanja mora postati kvalitetnije, a onda će i oni koji imaju diplomu s kvalitetnije institucije i s kvalitetnijeg studija moći biti adekvatno vrednovani prilikom zapošljavanja i napredovanja. Prateći kao nastavnik trideset godina razvoja tržišta rada za naše studente uočio sam velike promjene u sektorima u kojima se oni zapošljavaju. Pojedini su sektori u nekom razdoblju atraktivni, a onda izgube sposobnost privlačenja, iz raznih razloga. Ponekad je to popunjenje neke pravničke službe, ponekad smanjenje plaća ili slično. Tijekom 1990-ih velik broj naših kolegica i kolega zapošljavao se u diplomaciji, sudstvu i drugim državnim službama, jer je tada potražnja u tom dijelu tržišta rada bila velika. Onda su došle agencije, od nezavisnih regulatora nadalje pa su one zapošljavale najbolje naše studente. Nakon toga su pravni poslovi u vezi europskih integracija pa, brzo iza njih, oko korištenja EU fondova postali jako atraktivni. Našim se studentima postupno, ali sve više, otvaraju mogućnosti rada za različita tijela Europske unije, Vijeća Europe i druge međunarodne organizacije i institucije. Odvjetništvo i rad za velike domaće kancelarije i povezivanje s odvjetnicima izvan Hrvatske stalno je područje zapošljavanja pravnika. Javna uprava vapi za kvalitetnim kadrovima u svim svojim dijelovima, ali mnogi od njih nisu posebno atraktivni u smislu plaće, postupka i prakse zapošljavanja, kao i uvjeta rada koje sada nude, no i to će se promijeniti kad veći naglasak bude na učinkovitosti i profesionalnosti uprave, a manji na političkoj priležnosti upravnih službenika. Na kraju bih htio upozoriti na činjenicu da će nam na tržištu rada sve više konkurirati naši kolegice i kolege koji dolaze izvan Hrvatske, studirali su u inozemstvu, nisu naši državljani. Internacionalizacija pravne struke

je sve izraženija pa je i pripremljenost za rad u tom kontekstu sve važnija, bez obzira je li riječ o radnim mjestima u odvjetništvu, javnoj upravi, međunarodnim organizacijama, gospodarskim subjektima, organizacijama civilnog društva ili bilo gdje drugdje. Zato nam i jest internacionalizacija obrazovanja koje osiguravamo na Fakultetu jedno od ključnih pitanja.

Što mislite kako će situacija u kojoj se nalazimo (kriza izazvana COVID-om, online predavanja i ispiti i slično) odraziti na budućnost studenata? Neki studenti se boje kako će poslodavci biti skeptični prema pripremljenosti diplomiranih studenata zbog uvjeta u kojima su studirali.

— Nakon tri semestra studiranja na daljinu uz pomoć digitalnih platformi, vrijeme je da se vratimo nastavi uživo. Čvrsta je želja svih članova Uprave koju predvodim da se to realizira. U uvjetima potresa i ozbiljnih valova korone, kad su bili ugroženi zdravlje i životi studenata i njihovih ukućana, nastavnika i drugih zaposlenika Fakulteta, kao i drugih građana, bilo bi ne samo neodgovorno, nego i nemoguće nastavu održavati u normalnom obliku. No, sad su se okolnosti promijenile, a i svi ih mi mijenjamo cijepljenjem, pridržavanjem epidemioloških mjera i mjerama opreza, pa je upravo radi očuvanja i podizanja kvalitete nastave potrebno vratiti se u dvorane. Mi kao Fakultet imamo dodatni problem, jer su nam dvorane u zgradi na Trgu Republike Hrvatske 14 nedostupne. Ipak, još smo u srpnju pripremili raspored nastave u dvoranama u našim ostalim zgradama, od Gundulićeve i one na Trgu Republike Hrvatske 3 do Ćirilometodske i Nazorove, uz najam dvorana izvan Fakulteta, što nam omogućuje povratak na normalnu nastavu. Premda nemamo provedenu objektivnu evaluaciju, ne vjerujem da je nastava na daljinu bila slabije kvalitete, jer smo na vrijeme poduzeli sve što se moglo da se nastava i ispiti odvijaju uredno, a imali smo i neke povoljne prethodne okolnosti koje su taj brzi i kvalitetni prijelaz na tzv. online nastavu omogućili, poput stimuliranja e-predmeta, određenih važnih promjena u fakultetskom IT sustavu i sustavu internog službenog komuniciranja, itd. Na kraju, ako baš hoćete, isti bi se prigovor mogao uputiti i drugim strukama. Što s liječnicima, stomatolozima, inženjerima? Svi smo prošli jednaku krizu, ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavom svijetu, i ne mislim da će itko zbog toga biti slabije obrazovan ili trpjeti štetne posljedice kod zapošljavanja.

Što mislite koja je najveća mana Pravnog fakulteta u Zagrebu?

— Htio bih da u mandatu Uprave koju predvodim napravimo strategiju dugoročnog razvoja. Njezin sastavni dio je SWOT analiza, uz još neke komponente analize stanja i mogućih ciljeva razvoja, koje bi nam trebale dati uvid u stanje okoline i druge relevantne ulazne veličine. Tu se onda trebaju objektivno istražiti i naše slabosti. Slabosti nisu okolnosti kojih se treba sramiti, nego područja koja

Fotografija iz privatnog albuma

traže da ih popravimo. Po meni jedan od najvećih problema proizlazi iz prostornog smještaja Fakulteta. Imamo nekoliko zgrada od kojih je jedna trenutačno izvan upotrebe, a druga već dulje vrijeme u postupku povrata temeljem odluke Vlade. Dijelovi knjižničnog fonda su nam na Borongaju i Velesajmu. Pravna klinika radi u uvjetima koji nisu najbolji. Zgrada Studijskog centra za socijalni rad je relativno daleko od ostalih. Imamo i drugih prostora koji su udaljeni od Trga Republike Hrvatske. Usprkos nacionalnog značenja naše knjižnice dosad nismo dobili ni sredstva ni pomoć za izgradnju te središnje hrvatske pravne knjižnice koja ima veliko nacionalno značenje kao središnja hrvatska pravna knjižnica s poviješću od samog osnivanja Sveučilišta 1776. godine, uz koju bismo imali i pravu modernu čitaonicu, otvorenu i za stručnu i opću javnost, ali i izložbeni prostor u kojem bismo pokazali cjelokupnoj javnosti dio tog knjižnog bogatstva koje brižno čuvamo. Rad na gotovo desetak fizički razdvojenih mjesta utječe na organizacijsku kulturu i sve ono što čini moderne institucije visokog obrazovanja u svijetu. Mislim da je to jedan od trenutačno najvažnijih problema. Imamo i drugih, da ne mislite da nisam u stanju kritički razmišljati ili o slabostima otvoreno govoriti. Trebalo bi metode poučavanja dodatno i značajno modernizirati. Značajnije ojačati dijalog studenata i nastavnika. Dodatno se otvoriti stručnoj i općoj javnosti. Osigurati masovne i intenzivne međunarodne kontakte i stalnu opsežnu razmjenu sa sveučilišnim institucijama iz Europe i ostatka svijeta. Snažnije raditi na privlačenju studenata na naše studijske programe, uključujući studente izvan Hrvatske. Ima, naravno, i drugih područja gdje treba zapeti, ali upravo svijest o njima svjedoči da smo kao institucija u stanju s njima se ozbiljno i odgovorno suočiti.

Što mislite u kojem smjeru bi se trebao razvijati i mijenjati (i bi li uopće) modularni sistem, gledajući što možemo napraviti kratkoročno, ali i što bismo mogli napraviti dugoročno? — Modularni smo sustav uveli na integriranom pravnom studiju, dok ostali studijski programi na Fakultetu nisu krenuli u tom smjeru. U akademskoj godini 2021./22. izvest će se modularna nastava po prvi put i na četvrtoj godini pravnog studija, čime ćemo na neki način zaokružiti situaciju s modularnom nastavom, jer će jedna generacija koja je započela po tom modelu u jesen 2022. upisati petu godinu studija te ćemo imati manje-više cjelovitu sliku kako se modularna nastava odrazila na efikasnost i kvalitetu pravnog studija, kako taj oblik nastave percipiraju studenti, a kako nastavnici, itd. Provest ćemo tada cjelovitu evaluaciju, a ona će nam sigurno dati dobru osnovu za odluku o nastavku ili korekcijama modularne nastave. Nisam bio među velikim pobornicima modularne nastave, ali nisam ni među onima koji bi taj režim studija olako odbacili. U neku bi ruku to čak bio institucionalni neuspjeh Fakulteta, a svatko tko makar intuitivno zna nešto o organizacijama svjestan je koliko bi to bilo loše za Fakultet. Ako bi međutim podatci pokazali da uvođenje modularne nastave nije bio dobar potez vjerujem da bismo bili u stanju takav činjenični nalaz prihvatiti i osmisliti nešto bolje. Uglavnom, ne mislim da bi režim studija trebao ovisiti o volji dekana, prodekana za nastavu ili bilo kojeg drugog pojedinca, bio to ja ili netko drugi, nego o objektivno utvrđenim podatcima i usuglašenoj odluci studenata i nastavnika.

Mislite li da je potrebno i ako da na koji način popraviti komunikaciju između studenata i različitih tijela fakulteta?

— Mi imamo mnoštvo kanala komunikacije, što formalnih, što neformalnih. Kao što možda znate, organizacijske komunikacije su jedna od ključnih tema mojeg znanstvenog interesa, tema na kojoj sam dosta radio i koju sam istraživao za disertaciju, a i poslije toga. Ako komunikaciju svedemo na formalnu komunikaciju Uprave Fakulteta i Student-

skog zbora to je jedna dimenzija priče, a ako pogledamo mogućnosti komunikacije u jednom širem kontekstu onda nam se otkriva puno više i imamo puno bolji uvid. Uloga Studentskog zbora propisana je, kao i način izbora studentskih predstavnika. Taj dio mi se čini relativno dobro riješen. Savršenih rješenja nema, ali postojeće rješenje sigurno nije loše. Ono što želim kao dekan i što sam i prije početka dužnosti prakticirao jest otvoreni i stalni razgovor sa studentima, kontakt koji je objema stranama potreban. Mislim da to treba nastaviti kroz redovite sastanke Uprave i Studentskog zbora, komunikaciju oko ključnih, ali i onih relativno manje važnih odluka koje se odnose na studente, „ad hoc“ sastanke kada se pojavi neko izvanredno pitanje, itd. No, studentska je populacija na našem Fakultetu velika i raznolika. Imamo i doktorske studente, studente poslijediplomskih specijalističkih studija, studente socijalnog rada, javne uprave, poreznog studija. Svi oni zavređuju pažnju i vrijeme, sa svima komunikacija treba biti jednake kvalitete, svi argumenti trebaju se uzeti u obzir. Način na koji ja vidim upravljanje Fakultetom je zasnovan na dobroj komunikaciji, a ne na jednostranim potezima, nametanju, prikrivanju ili ucjenama. Da se razumijemo, dobro znam koliko je komunkacija ponekad teška, naporna, odnosi puno vremena, donosi nešto frustracije, itd. No, kako bismo bez nje došli do dobrih rješenja naših problema, kako bismo donosili dobre upravljačke odluke, kako bismo izveli kvalitetne studije? Pored Studentskog zbora mi ćemo kao Uprava biti otvoreni za komunikaciju i sa svim drugim studentima, njihovim organizacijama i predstavnicima. Sigurno je da kao dekan neću moći razgovarati pojedinačno sa tisućama studenata, ali spreman sam u razumnoj i potrebnoj mjeri komunicirati sa svim kategorijama studenata koji na našem Fakultetu studiraju. Nastojat ću graditi takav, otvoreni komunikacijski model odnosa studenata i Uprave, a doista bih volio da u komunikaciju budu stalno uključeni i nastavnici i ostali zaposlenici. Meni se čini da je u tom smislu pronalaženje rješenja za prostor u kojem bismo mogli i neformalno komunicirati, uz kavu, vidjeti jedni druge u običnim životnim situacijama, izvan formalnih uloga studenta i profesora bitno za ono što sam rekao da mi se čini najvažnijim ishodom mojeg dekanskog mandata, a to je biti ponosan na Fakultet na kojem sam studirao i na kojem radim, jer to znači biti ponosan na studente koji tu studiraju i biti ponosan na profesore od kojih sam učio. A učio sam ne samo za ispit, nego sam učio za život, kroz zajednički život i kroz razgovor i susrete s profesorima, učio sam iz njihovog javnog djelovanja, iz ponašanja na kavi, iz ponašanja kad su se smijali, veselili se uspjesima svojih kolega i studenata, ali i u slučaju razočaranja, kad su bili tužni. Razgovarati, veseliti se i tugovati zajedno, raditi zajedno, stvarati zajedno, to su tako velike vrijednosti koje nitko nikad neće zaboraviti i zbog kojih će biti više ponosan na svoj Fakultet, nego ako dobije ocjenu na ispitu za jedan višu ili nižu.

Za kraj, početak je akademske godine, koju biste poruku htjeli poslati studentima?

— Usprkos stvaranja sustava cjeloživotnog učenja preddiplomski i diplomski studiji su još uvijek ključna faza obrazovne pripreme i ulaska u struku. To su i važne formativne godine za svakoga, godine koje određuju naš budući profesionalni profil i osnove egzistencije. Na kraju, to su i godine kada se manje-više osamostaljujemo i općenito ulazimo u niz dugoročnih životnih situacija i aranžmana. Volio bih da svi naši studenti kvalitetno prožive ovo životno razdoblje, na studiju se dobro pripreme kako bi se poslije studija mogli uspješno uključiti u stručni i profesionalni život te biti uspješni profesionalci privrženi pravilima struke, dobri ljudi i angažirani građani. Suoblikujte svoj studij i studijsko razdoblje skupa s nama profesorima da biste bili ponosni i zadovoljni poslije studija. n