Intervju s Tinom Oršolić Dalessio

Autorica Martina Kolak

Foto sve fotografije su iz privatnog arhiva Tine Oršolić Dalessio

„Velike su životne promjene zastrašujuće i nose svoje rizike, ali se višestruko isplate ako su okolnosti za njih sazrele“

Tina Oršolić Dalessio bivša je profesorica našeg Fakulteta na kojem je radila kao asistentica na Katedri za teoriju prava. Posjeduje L.L.M diplomu pravnog studija Sveučilišta u Michiganu te je i doktorirala na pravnom studiju Sveučilišta u Maastrichtu. Autorica je nekoliko znanstvenih članaka za koje se nada da su, kako sama kaže u jednom intervjuu, poslužili javnom dobru. Poslužili, jer je prije nekoliko godina, točnije 2016., odlučila napustiti pravne vode i okrenuti se slikarskim. Upisala je prestižnu Akademiju umjetnosti u Firenci i započela ostvarivati svoj istinski životni poziv.

Za početak, možete li nam reći zašto ste odlučili upisati pravni studij, tko (ili možda što) je imao najveći utjecaj na tu odluku u Vašem životu ili je ona došla intrinzično?

— Odluka o upisu na pravni studij je bila u potpunosti samostalna, a najviše motivirana željom da se u svojoj budućoj struci posvetim izgradnji pravednijeg, demokratičnijeg i otvorenijeg društva. Nije odmoglo ni to što su mi i najdraži srednjoškolski predmeti bili oni iz kojih su se na prijemnom ispitu tražili visoki rezultati. I u konačnici, odabir prava kao struke barem je, u principu, značio mogućnost odabira cijelog niza zanimljivih poslova, jednom kada studij privedem kraju. S 18 godina teško je znati čime se točno želimo baviti ostatak života. Pravo sam odabrala znajući koje su moje sklonosti, strasti i prioriteti vezani uz budući posao, a istovremeno bez nužnosti da se vežem uz jedan uzak izbor.

Da ste već krajem srednje škole mogli naslutiti talent koji imate, biste li svejedno upisali pravo ili biste već tada pošli putem umjetnosti?

— Ako mislite na umjetnički talent, moram vam prvo zahvaliti na komplimentu. Ne vjerujem da sam osobito talentirana, niti da je talent taj koji je presudan. Vjerujem više u otkriće svoje ljubavi prema slikarstvu i izuzetne strasti vezane uz kreativni proces, koja me odvela u smjeru umjetnosti i koja mi kontinuirano daje snagu i ustrajnost da predano radim kao slikarica. Bih li se ranije odlučila za umjetnost da sam mogla predvidjeti budućnost? Teško pitanje na koje nisam sigurna da mogu dati jasan odgovor. — Nekako intuitivno, čini mi se da svi koraci i izbori na koje se odlučimo u životu imaju svoje zašto i zato. Izbor prava je bio odličan za moj osobni i profesionalni razvoj u toj fazi mog života te se nadam da je bar malo poslužio i društvenom dobru. Upravo me je taj izbor i put u konačnici doveo do mog sljedećeg poziva- umjetnosti. Nije na odmet dodati da se to dogodilo u godinama kada sam imala puno jasniju ideju o vlastitim slikarskim i estetskim preferencijama,

Autoportret Ulje na platnu, 80 x 70 cm

Tina Oršolić Dalessio u ateljeu

o tome u kojem se smjeru želim usavršavati kao umjetnica i u konačnici gdje pronaći optimalno slikarsko obrazovanje. Tko zna, da sam se posvetila umjetnosti već u mlađim danima i slijedila te afinitete, koji su već tada nedvojbeno postojali, možda bih danas slikala sasvim različite slike i ostvarivala sasvim različite rezultate. Budući da sam ispunjena i zadovoljna putem kojim me život odveo, rekla bih: „Da mogu promijeniti tijek povijesnih događaja, mislim da ih ipak ne bih mijenjala – barem ne što se tiče vlastitih profesionalnih izbora do današnjeg dana.“

Diplomirali ste 2006. godine. Što biste izdvojili iz sjećanja na studentske dane, što na pravu, što općenito?

— Divnu grupu dragih i inteligentnih prijatelja, među kojima nikad nije manjkalo podrške, i koji do danas ostaju najjača i najbitnija poveznica s tim razdobljem mog života.

Nakon studija prava, ostali ste raditi na Fakultetu kao asistentica na Katedri za teoriju prava. Koje područje prava Vas je zanimalo? Što ste ponijeli sa sobom iz vremena dok ste radili kao asistentica na Fakultetu?

— Zanimala me filozofija prava i različiti odgovori koje nudi na pitanje što je

Izlazak Mjeseca, Chateau de la Tryene Ulje na platnu, 60 x 50 cm

pravo i koji su kriteriji njegove valjanosti. Samim time, uči nas i o različitim mogućim tumačenjima naizgled suhih pravnih pravila, što je po mom mišljenju najzanimljiviji aspekt pravne profesije. Tako sam se na kraju krajeva i odlučila za rad na Katedri za opću teoriju prava i države. Mom konačnom izboru nije odmoglo ni to što je moguć izbor tema i područja istraživanja vrlo širok u okviru tog predmeta. Slično kao i s odabirom studija, željela sam ostaviti dovoljno prostora za bavljenje tematikom širokog spektra: od filozofije prava i europskog prava, do ustavnog i ljudskih prava. Moja stara Katedra se pokazala odličnim odabirom u tom smislu, a rad s motiviranim i inteligentnim mladim ljudima je bila prednost rada na Fakultetu.

Dakle, 2016. godina bila je prijelomna za Vas. Odlučili ste napustiti posao na Fakultetu te ponovno postati student na Akademiji umjetnosti u Firenci. Kada je i kako započeo Vaš slikarski put te što mu je prethodilo, kako je uopće došla želja za promjenom karijere i odlazak u potpuno novu granu?

— Put je počeo 2015. godine, kada sam se inspirirana radom mog supruga, tada već dugogodišnjeg profesionalnog slikara, odvažila naslikati nekoliko mrtvih priroda u sigurnosti našeg doma. Tjedan kasnije poželjela sam ponovno slikati. Nekoliko dana kasnije ponovno. Na kraju nije bilo dovoljno slobodnih sati u tjednu kada sam imala priliku slikati te je vrlo brzo pao zaključak da se radi o ozbiljnoj strasti, a ne samo o hobiju. Slikanje me odvelo u neku drugu dimenziju u kojoj sam bila u harmoniji sa svijetom oko sebe, te u kojoj rad postaje svojevrsna meditacija. Tu se javila i želja za promjenom karijere. Naime, kroz slikarstvo sam doživjela osjećaj ispunjenosti koji ranije nisam iskusila. Od želje do odluke, pa kasnije i njezine realizacije, prošlo je nekih godinu i pol. No, moram priznati da bih se teško odvažila na taj put bez podrške Marca, mog supruga, koji mi je zaista dao vjetar u leđa u svakom mogućem smislu.

Kako je okolina reagirala na promjenu, jeste li imali podršku oko sebe?

— Imala sam neočekivanu, divnu i apsolutnu podršku. Na tome ću zauvijek biti zahvalna mojim prijateljima, obitelji i kolegama.

Biti ponovno student, i to umjetnosti, nakon doktorata u području prava zaista nije nešto o čemu čitamo svaki dan. Na svom blogu freshstartinart.com napisali ste da vam je Fakultet bio drugi dom u punom smislu riječi. Kako su Vam izgledali dani provedeni na studiju, koliko ste dnevno morali raditi, je li postojalo neko natjecanje među kolegama?

— Pomisao o vraćanju u studentske dane bila je zastrašujuća i uzbudljiva. Jednom kad je trening na Akademiji krenuo, osjećaj je bio odličan. Tjednima nisam skidala osmijeh s lica, jer sam unatoč potpunoj fizičkoj iscrpljenosti imala onaj neopisivi osjećaj da sam na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Osim toga, nema bolje anti-age terapije, barem u mentalnom smislu, nego othrvati se rutini i ponovno krenuti od nule, studentskim stopama. — Dani u našem ateljeu (Florence Academy of Art) su izgledali otprilike ovako: u 9 ujutro kreće crtanje ili slikanje aktova modela koji bi za studente pozirali tri sata dnevno. Nakon pauze za ručak, sljedeća tri sata provodili smo, u početku, crtajući odljeve gipsanih kipova, a kasnije slikajući mrtve prirode i portrete modela koji bi za nas pozirali. Svaki od tih projekata trajao bi nekoliko tjedana, nakon čega bi prelazili na sljedeći/u crtež/sliku (naravno uz odobrenje instruktora koji su nas svakodnevno obilazili i davali nam konstruktivne kritike). Nakon kratke pauze, uslijedilo bi tzv. večernje crtanje, ponovno u prisustvu modela koji bi pozirali po dva sata. Nakon toga slijedi čišćenje materijala i pripremanje za sutrašnji dan, koji bi se odvijao po istom rasporedu. Cijelo to vrijeme studenti su na nogama pred svojim štafelajima, otprilike 8-9 sati dnevno.

Koje biste sličnosti i razlike po pitanju osobne zrelosti i pristupa studiju izdvojili iz studiranja u tridesetima naspram studiranja u ranim dvadesetima?

Slamnate ruže Ulje na platnu, 50 x 40 cm

— U ranim dvadesetima osoba stvara studentske navike i gradi disciplinu. U tridesetima osoba koja je prošla sve etape studiranja, uključujući doktorat, vrlo dobro poznaje svoje kapacitete i navike. S druge strane, osoba u dvadesetima ima nešto više energije od osobe u tridesetima. Tako da se na kraju sve jedno s drugim izbalansira. No, ipak, moram biti iskrena i reći da je sve stvar karaktera i financijske situacije pojedinca. Dobitna kombinacija za vrhunsku

Pjesnikinja Ulje na platnu, 120 x 90 cm Pjesnikinja je bila izložena na izložbi „The BP Portrait Awards 2019“ te je dobila nagradu publike.

motivaciju i u konačnici vrhunske rezultate studenata je (govorim iz vlastitog iskustva i uz malu dozu humora) biti radoholičar/ka bez puno novaca i zagarantiranog posla nakon studija. No, kao i uvijek, i od tog pravila postoje iznimke.

Trenutno se bavite figurativnim slikarstvom, motivima mrtve prirode, portretima i, kako ste sami opisali na svom blogu, „životnim trenutcima“. Svejedno, napisali ste kako je to trenutno i da nijednom smjeru ne zatvarate vrata. Postoji li pozadina odluke bavljenja upravo klasičnom estetikom u vrijeme kada svijet u svemu traži apstrakciju, senzaciju i neviđenost? — Definitivno postoji i svodi se na vlastite tematske, estetske, emocionalne i intelektualne sklonosti. Iako poštujem apstrakciju, figurativno slikarstvo je tip slikarstva koji više volim, koji bolje razumijem i kroz koji se, stoga, bolje izražavam. Jednostavno govoreći, reprezentativna umjetnost me privlači više od apstrakcije, jer se radi o jasnom jeziku kojim umjetnik komunicira svoje viđenje stvarnosti. Jeziku kojeg vizualno većina ljudi razumije. To je tip slikarstva koji ne traži posrednike koji gledateljima moraju objasniti poantu ili vrijednost umjetničkog djela. Kako me inspirira slikati ljepotu svijeta oko sebe, bilo u obliku mrtve prirode, pejzaža ili pojedinaca, čini mi se da nema boljeg načina za ovjekovječiti kistom istu nego kroz figurativno slikarstvo. Povremeno odlučim naslikati i pokoje apstraktno djelo, no to iskustvo nikada nije jednako ispunjavajuće kao nastojanje da što je moguće autentičnije prikažem crtice iz života koje me inspiriraju. No, kao što kažete, ne zatvaram vrata niti jednom smjeru i dopuštam da me život možda jednoga dana odvede drugim putem.

Kako je, po Vama, moguće zadržati originalnost u slikanju u doba hiperprodukcije svega, pa i umjetnosti, preživjeti od nje, a ne dopustiti da ista postane dosadna rutina?

— Jedini način, po mom mišljenju, je biti autentičan u nastojanju da na platnu predočimo svoju unutrašnju i vanjsku stvarnost i percepciju svijeta drugima. Čim počnemo tražiti originalni stil, prečice i formule na putu do uspjeha, stvaramo uvjete za pretvaranje kreativnog procesa u rutinu, i bojim se da gubimo vezu sa samima sobom i svijetom oko sebe.

Ljudi često znaju podcjenjivati posao stvaranja umjetnosti, a Vama je vrijeme slikanja - vrijeme meditacije. Što je za Vas dok slikate, ono nešto što samo slikari vide i osjećaju?

— Figurativni umjetnici često obraćaju posebnu pozornost na odnos svjetla i sjene, pozitivnih i negativnih oblika, na perspektivu, atmosferu, kompoziciju te odnos elemenata u prirodi. To su stvari na koje netrenirano oko često ne obraća pažnju. Što se emocija tiče, to je zaista individualna stvar. Iz vlastitog iskustva, način na koji doživljavam mjesta i ljude oko sebe jako se promijenio otkad sam slikarica. Više nisam samo užurbana prolaznica, sada sam strpljiva promatračica. Način na koji radim zahtijeva da na istom mjestu provedem dva sata ili više, koncentrirano analizirajući prizor koji slikam iz života i koji nastojim predočiti na platnu. To podrazumijeva sasvim različit način upoznavanja vlastitog okruženja od onog ranijeg, usudila bih se reći da je sada na puno dubljoj razini.

Pravo se „nepravnicima“ često čini strogim i logičnim, a na spomen umjetnosti i slikarstva većinom imamo viziju slobode, estetiku i ono što je oku ugodno. Jeste li ikada pokušavali povući paralelu između slikarstva i prava, ili je nakon završenog jednog životnog poglavlja otpočelo drugo koje je donijelo novi pogled na život? Kojom ste se uopće životnom filozofijom, ili bolje rečeno pogledom na svijet vodili u pravu, a kojom sada u slikarstvu?

— Iako su slikarstvo i pravo vrlo različite profesije, definitivno se mogu povući paralele između njih. Najvažnija je analitički i kritički način razmišljanja o stvarnosti koja nas okružuje. Niti je pravo strogo i logično (rekla bih baš suprotno, u čemu i je njegova čar), niti slikarstvo podrazumijeva potpunu slobodu (jer i u svijetu umjetnosti postoje određena pravila kojima se slikari vode u nastojanju da proizvedu što kvalitetnija djela). I pravo i slikarstvo zahtijevaju pomnu analizu predmeta kojim se bavimo, poznavanje različitih mogućnosti interpretacije relevantnih normi i formi, kontinuiranu kritičku analizu vlastitih (i tuđih) poteza, te razumijevanje da se svijet oko nas konstantno mijenja. Mi smo tu da u datom trenutku ponudimo najbolje moguće tumačenje predmeta kojeg imamo pred sobom, bilo kao pravnici, bilo kao umjetnici. U tom smislu su i pravo i slikarstvo vrlo kreativne profesije.

Što biste poručili onima koji se nalaze između dva odabira, kako se odlučiti na preokret? Je li za vas rizik bio vrijedan promjene?

— Velike životne promjene su zastrašujuće i nose svoje rizike, ali se višestruko isplate, ako su okolnosti za njih sazrele. Srce će nam reći kojim smjerom zaista želimo ići, a mozak je taj koji će u konačnici presuditi je li naš odabir i izvediv. Puno je faktora koje treba uzeti u obzir i odvagnuti – od financijskih, obiteljskih, logističkih, zdravstvenih, intelektualnih i emocionalnih. Moja je preporuka da, tko god je na rubu promjene, bude odmjeren, ali hrabar u donošenju konačne odluke. I da u njezinoj realizaciji, ako i kada tranzicija krene, požuri polako. Bivšoj profesorici Tini Oršolić Dalessio zahvaljujemo na ovako nadahnjujućem razgovoru. Uz radove koje smo izdvojili za intervju, njezino slikarsko stvaralaštvo možete pratiti na Instagram profilu @tinaorsolicdalessio i @maison_des_peintres na kojem objavljuje crtice iz svakodnevnog života. n