Vox studentium [BROJ I.]

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | Listopad 2021.

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | Listopad 2021. | Broj 1. | Godište I.

INTERVJU

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | 2021.

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske Tina Oršolić Dalessio Srđan Šimac, Medijacija i pravo prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda? 1

www.intergrafika.hr

Klake 7, 10 290 Zaprešić, Croatia tel. +385 (0)1 3639 987 | e-mail tisak@intergrafika.hr

o d r a | d k a a s i | t d | ost n j a av z i a d

offset digitalnitisak XXXLformati

UVODNA RIJEČ

Drage kolegice i dragi kolege, protekle skoro dvije godine, uz potrese i pandemiju, donijele su velike promjene u cijelom svijetu, pa tako i na našem fakultetu. Osjećaj otuđenosti među studentima postajao je sve izraženiji, a mogućnost upoznavanja kolega svela se na komunikaciju putem društvenih mreža. Iako ne treba zanemariti važnost tehnologije, štoviše to je nešto što trebamo podupirati i zajedno s njom živjeti i napredovati, ipak je veći dio studenata jedva čekao povratak na prijašnje stanje. S ciljem smanjenja otuđenosti, ali i stvaranja platforme na kojoj će studenti moći čitati različite priče i tako bolje upoznati svoje kolege, razvila se ideja o novom časopisu. Snaga pisane riječi velika je i moćna, o njoj uvijek možemo promišljati i diskutirati, a kada kroz tu pisanu riječ prenosimo priče drugih ljudi ona još više dobiva na značenju. I upravo je zbog toga nastao Vox studentium, prvi studentski časopis na našem fakultetu koji vam omogućuje da kroz prenošenje priča upoznate druge osobe i zaronite u neke druge svjetove. Neki će reći da s ljudima stvari ne funkcioniraju tako, ali ne bih se složila. Ako malo bolje promislite shvatit ćete da svaki čovjek doista ima svojih neispričanih priča i začudit ćete se koliko se možete s nekime poistovjetiti samo kroz pisanu riječ. Baš kao što je u književnom klasiku to rekao Atticus Finch: „Nikad ne možete uistinu razumjeti osobu dok niste pokušali shvatiti stvari iz njene pozicije… sve dok se ne stavite u njenu kožu i hodate okolo u njoj.“ Upravo to vam želimo pružiti kroz ovaj časopis, da upoznate druge studente koji su vaši kolege, sadašnje i bivše profesore i osobe iz pravne struke koji vam mogu pomoći u izgradnji vaše karijere. Kroz naše tekstove želimo vas informirati, potaknuti da se iz različitih perspektiva osvrnete na svijet u kojem živite, motivirati da ostvarite svoje snove i pružiti vam drukčije iskustvo studiranja. A opet, iako ćemo se truditi pružiti vam mogućnost upoznavanja drugih, uvijek imajte na umu da ste vi sami jedan svoj svijet, nemojte svoj svijet uspoređivati s onim drugih ljudi. Vi imate svoj put koji je jedinstven i ne dajte nikome da ga mijenja, osim vas samih. Pustite u svoj svijet ono što vi želite, što vam stvara mir i radost, što vas motivira na učenje, što vam otvara nove spoznaje i čini vas boljim ljudima. I ne zaboravite na Vox, on je tu za Vas i zbog Vas, možda se nećete uvijek složiti sa svim tekstovima, ali tko zna, možda su neki od njih tako napisani baš kako bi Vas potaknuli na razmišljanje. Drage studentice i studenti, predstavljam Vam prvi broj novog časopisa studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Vox studentium!

Tea Babić, glavna urednica

Sadržaj

| IMPRESSUM

ZAGREB | BROJ 1 | LISTOPAD 2021.

Hrvatska vodoprivreda Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Izdavač Studentski zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Za izdavača Tea Babić Glavna urednica Tea Babić Zamjenica glavne urednice Đorđija Plavšić Uredništvo Patrik Branšajd, Barbara Grlić, Martina Kolak, Lovro Matić, Ivan Modrić, Roko Roglić, Nika Vuletić, Ana Žagar Adresa i kontakt uredništva vox.studentium@gmail.com FB: Vox studentium IG: @vox.studentium Naslovnica Ured predsjednika Republike Hrvatske Službeni fotograf Jana Kic Fotografije unsplash.com; pixabay.com Lektor Željka Trajbar Cigić, prof.

01 Uvodna riječ glavne urednice

Grafičko oblikovanje Milivoj Milić

INTERVJU

Tisak Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb Naklada 400 primjeraka 2021. - 1. godina izlaženja. Časopis izlazi dva puta godišnje. Časopis se dijeli besplatno, a bit će dostupan i u online obliku. Uredništvo se ne mora nužno slagati s mišljenjem autora. Svi tekstovi i fotografije sadržani u časopisu Vox studentium ne smiju se ni na koji način privatno ili Dobitnik Priznanja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja RH za poslovno koristiti, reproducirati, mijenjati bez prethodnog pisanog dostignuća na području informiranja i obrazovanja za okoliš. dopuštenja Uredništva. Dobitnik nagrade Nobiliska 2003. za domete u publiciranju ekoloških tema.

04 Kako su izgledali studentski dani predsjednika Zorana Milanovića?

HUMANS OF PFZG

14 Filipa Ledić

STUDENTSKI KUTAK

16 Pokrenut novi studentski časopis,

18 Prof. dr. sc. Ivan Koprić,

Dobitnik Priznanja Dravski čon 2007. za medijsku projekte suradnju na promociji Način financiranja: Natječaj za studentske Studentskog Drave. zbora Sveučilišta u Zagrebu.

|2|

08 Intervju s Tinom Oršolić Dalessio

Vox studentium

novi dekan Pravnog fakulteta. Koje promjene studenti mogu očekivati?

26 Sfinga

UVODNA RIJEČ

31 Korisne informacije koje treba znati svaki brucoš

36 Kratki vodič: Gdje učiti u gradu Zagrebu? 38 Studenti s invaliditetom – problemi

i rješenja

40 U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti

43 Očuvanje mentalnog zdravlja mladih

47 Uloga studentskog pravobranitelja

mjesta strahu od profesora tijekom studiranja

MEĐUNARODNO OKRUŽENJE

50 Model Ujedinjenih naroda Banja Luka 51 Kako studenti prava i mladi pravnici stječu

iskustva u institucijama Europske unije?

56 Iskustva s Erasmus+ studijskog boravka i stručne prakse

57 Koje mogućnosti pruža Amerika nakon završenog studija prava?

PRAVO ZAPRAVO

60 Medijacija i pravo 68 Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda 7 1 Izlasci u doba korone – konzumiranje

alkohola na javnom mjestu

73 Umjetna inteligencija i pravo

PRILIKE ZA STUDENTE

75 Pravna klinika, prilika za učenje, ali i puno više od toga

77 Katedra za strane jezike Pravnog fakulteta 79 Savjet mladih grada Zagreba 81 Studentske udruge na Pravnom fakultetu

|3|

| Intervju s predsjednikom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem

Kako su izgledali studentski dani predsjednika Zorana Milanovića? Kako je od Rimskog prava došao do dužnosti predsjednika Republike Hrvatske i što je sve naučio putem, pročitajte u nastavku. Često nas studente znaju pitati kakvi smo kao studenti? Neki kažu da su kampanjci, što je na pravnom studiju samo po sebi teško zamislivo, neki su odlični studenti koji su sve dali u roku, a neki su možda malo i produžili studij. Što biste rekli za sebe, kakav ste bili student? - Definitivno kampanjac. Imao sam dosta visok prosjek ocjena pa sam na ispite izlazio prema nekom unaprijed utvrđenom planu, pokazalo se relativno uspješnim. Svatko mora donijeti odluku za sebe, nema općih pravila. Je li Vam neki kolegij posebno zadavao glavobolju, možda neki na koji ste najviše puta izlazili?

Razgovarao Roko Roglić Foto Ured predsjednika Republike Hrvatske

|4|

Studentsko doba jedno je od najljepših doba naših života i nešto čega ćemo se svi rado prisjećati. Zato smo odlučili napraviti intervju s bivšim studentom našeg fakulteta, jednim od najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj, čovjekom s vrlo bogatim državničkim iskustvom, predsjednikom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem, o njegovom studentskom životu i saznati neke detalje za koje se do sada nije moglo čuti. Kao i svi, i sam se predsjednik rado prisjetio nekih prošlih, studentskih vremena.

— Nije, bar ne posebno. Išlo je to uredno. Interes za sve i prema svemu niti je bio, niti može biti jednak. Na 4. godini posvetio sam se natjecanju iz Međunarodnog javnog prava Telders u Haagu, tako da sam studij zamrznuo na godinu dana. Ostalo sam zvršio u roku. Od diplomskog sam rada bio oslobođen. Studij sam završio u rujnu 1991., ali zbog zračnih uzbuna i manje-više izvanrednog stanja koje je tada vladalo, promocije nisu održavane mjesecima, čitavu jesen. Prva sljedeća bila je 29. siječnja 1992., dva tjedna nakon međunarodnog priznanja Hrvatske i na njoj se okupilo sve ‘rezidualno’. Dali su mi da u ime svih promoviranih čitam onu pretencioznu prisegu na latinskom. Sjećam se kao da je bilo jutros.

INTERVJU

Koji profesor Vam je najviše ostao u sjećanju? Postoji li možda neki kolegij za koji možete reći da Vam je definitivno bio jedan od dražih koji ste imali? — Bilo je puno dobrih profesora, ne bi bilo pravedno bilo koga posebno isticati. Naravno, profesori docenti i asistenti s Katedre Međunarodnog prava bitno su utjecali na moj profesionalni život i karijeru. U dobrome. Često studenti koji dođu iz drugih dijelova RH, ali i oni koji već duže vrijeme žive u gradu Zagrebu, imaju problema s pronalaskom najboljeg mjesta za učenje. Gdje ste Vi učili? — Učio sam isključivo kod kuće. Kod svoje kuće, a samo rijetko kod tuđe kuće, i to onih nekoliko ispita koje sam, tko bi više znao zašto, spremao s nekom od kolegica. One su, naime, po prirodi stvari temeljitije i pedantnije. Svejedno, najbolje sam funkcionirao sam. Koje biste savjete dali studentima prilikom učenja za ispite i za polaganje istih? Jeste li mali nekakvu posebnu rutinu/praksu? — Ništa što bi zaslužilo karakter općeg pravila. Učio sam noću, uz puno kave i previše cigareta. Što je tu za preporučiti? Neku posebnu tehniku nisam nikada uspio razviti. Granski predmeti su tada kao i sada bili veliki i dosta teški za savladati, i dosadno koncipirani. Kreneš pa dokle stigneš…

glasova čuo se češće nego na hodnicima Pravnog fakulteta. U njima se živjelo, u desetcima njih. Zbog svoje blizine, tzv. zdravljaci, u kojima se točilo i jelo baš sve osim zdravlja, bili su prijepodnevna svratišta, Tin i Uno u Gundulićevoj prije ostalih. Jeste li radili za vrijeme studija? Ako da, što? — Radio sam sve i svašta, u pravilu teže fizičke poslove, ništa misaono. Što ste za vrijeme studiranja mislili da ćete raditi u budućnosti? Jeste li već na fakultetu ili po završetku istoga znali u kojem smjeru želite razvijati svoju karijeru? Kada ste se odlučili otići u smjeru politike, a ne odvjetnika, suca? — Nisam razmišljao o aktivnoj politici, iako smo tih kasnih osamdesetih razgovarali o politici puno više nego o pravu. Započeo sam s radom na sudu, ubrzo otišao u tek osnovanu diplomaciju i dalje manje-više znate. Nisam bio član niti jedne političke stranke, tek sam pred sam kraj te diplomatske etape u mom životu pristupio SDP-u kao najobičniji član. Ni tada nisam imao životne planove vezane uz stranačku politiku. Život je, kao što se pokazalo, htio drukčije.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović

Možda će neki od starijih kolega i znati za popularne kafiće u koje se prije izlazilo, no s obzirom na to da se puno toga promijenilo, sigurni smo da veliki broj kolega ne zna. Gdje ste Vi izlazili s kolegama nakon predavanja? Koja su bila najpopularnija mjesta, jesu li to bila neka mjesta blizu fakulteta? — U kafićima i drugim javnim okupljalištima centralnog Zagreba žamor naših |5|

| Intervju s predsjednikom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem

|6|

INTERVJU

S kojim kolegama političarima ste studirali? Jeste li se družili s nekima od njih? Jeste li očekivali da će oni krenuti u političke vode? — Nitko od njih nije bio moja generacija, nisam ih tada poznavao. U svojoj generaciji ja sam ‘lone rider’. Koji biste savjet dali onima koji se žele baviti politikom? Često se provlači negativna konotacija uz mlade koji se bave politikom, što mislite o tome? — Niti sam se tada planirao baviti politikom, niti imam ikakvih savjeta. Kolegice i kolege, držite se prava. Ako vas strast i zanos ipak odvuku prema politici, znat ćete već i sami. Bez strasti prema nekom pozivu (a politika je poziv, ne običan posao) bolje je ne kretati na put. Koju knjigu bi svaki budući pravnik trebao pročitati? — Hominem unius libri timeo. Strahuj od čovjeka koji je pročitao jednu knjigu, pripisuje se Tomi Akvinskom i ima nešto kompleksnije značenje od onoga koje joj je naknadno dodijelila pučka recepcija. Čitajte puno i neprestano. Čitajte i one s kojima se ne slažete, da biste ih shvatili. Koja Vam je najdraža grana prava? — Ja sam, u stvari, oduvijek imao jači afinitet prema povijesti, političkoj ekonomiji i klasičnim humanističkim disciplinama. Nisam slučajno, kad se otvorila mogućnost, postao diplomat. Tu ti pravo daje jedan čvrst oslonac. Ali složeni odnosi u društvu, kao i među državama i nacijama samo su dijelom određeni i vođeni pravom u užem smislu riječi. Kako vidite razvoj pravnog studija/ pravne struke u budućnosti? — Pravo bi se trebalo studirati ili, kako su to nekada Anglosaksonci govorili, čitati (‘to read’) u što zrelijoj životnoj

dobi. Kao što se to radi u SAD-u, tek po svršetku četverogodišnjeg studija nekog društveno-humanističkog smjera, ali ne još pune tri godine, dvije su sasvim dovoljne. U protivnom, ako već imamo ovaj pristup da se na pravo ide izravno iz gimnazije, studij ne treba trajati pet godina, četiri je sasvim dovoljno, potom odmah praksa i rad. Tko želi na doktorat, neka ide tim drugim putem, teško da će imati vremena za oba. Uglavnom, pitanje za dulji razgovor. Koju važnu vještinu/osobinu ste stekli na fakultetu? Jesu li Vam i kako te osobine/vještine pomogle u kasnijoj karijeri? — Naučio sam osnove osnova prava. Zadržao neke prijatelje i stekao nove. Još su tu. Da možete promijeniti jednu stvar iz studentskih dana, koja bi to bila? — Ne bih ništa mijenjao, savršen svijet je nesretan svijet. Sva ta lica, osmijesi i suze, geste i grimase žive u meni i sa mnom. Ne usudim se… Budući da će časopis izaći u vrijeme dolaska novih studenata (brucoša) na fakultet, što biste njima rekli na početku studija, ima li nešto što biste voljeli da je Vama netko rekao na samom početku? — Prvi dan studija, 1. listopada 1986. godine, bio je kišovit i hladan. Ne sjećam se ikakvih pozdravnih riječi, premda ih je vjerojatno bilo. Ali se zato dobro sjećam mladosti, ushita, znatiželje i sreće sviju nas, i nade da će život biti lijep i da će sutra biti bolje nego jučer. Bez te vjere nema karijere. Zahvaljujemo predsjedniku Milanoviću na izdvojenom vremenu i danom intervjuu. Vjerujemo da će svatko iz ovoga intervjua moći naučiti nešto korisno te da će mnoge motivirati, a neke možda i usmjeriti. Predsjedniku Milanoviću želimo uspješno daljnje obavljanje njegove funkcije! n |7|

| Intervju s Tinom Oršolić Dalessio

Intervju s Tinom Oršolić Dalessio Autorica Martina Kolak Foto sve fotografije su iz privatnog arhiva Tine Oršolić Dalessio

„ Velike su životne promjene zastrašujuće i nose svoje rizike, ali se višestruko isplate ako su okolnosti za njih sazrele“

Tina Oršolić Dalessio bivša je profesorica našeg Fakulteta na kojem je radila kao asistentica na Katedri za teoriju prava. Posjeduje L.L.M diplomu pravnog studija Sveučilišta u Michiganu te je i doktorirala na pravnom studiju Sveučilišta u Maastrichtu. Autorica je nekoliko znanstvenih članaka za koje se nada da su, kako sama kaže u jednom intervjuu, poslužili javnom dobru. Poslužili, jer je prije nekoliko godina, točnije 2016., odlučila napustiti pravne vode i okrenuti se slikarskim. Upisala je prestižnu Akademiju umjetnosti u Firenci i započela ostvarivati svoj istinski životni poziv. Za početak, možete li nam reći zašto ste odlučili upisati pravni studij, tko (ili možda što) je imao najveći utjecaj na tu odluku u Vašem životu ili je ona došla intrinzično? — Odluka o upisu na pravni studij je bila u potpunosti samostalna, a najviše motivirana željom da se u svojoj budućoj struci posvetim izgradnji pravednijeg, demokratičnijeg i otvorenijeg društva. Nije odmoglo ni to što su mi i najdraži srednjoškolski predmeti bili oni iz kojih su se na prijemnom ispitu tražili visoki rezultati. I u konačnici, odabir prava kao struke barem je, u principu, značio mogućnost odabira cijelog niza zanimljivih poslova, jednom kada studij privedem kraju. S 18 godina teško je znati čime se točno želimo baviti ostatak života. Pra|8|

vo sam odabrala znajući koje su moje sklonosti, strasti i prioriteti vezani uz budući posao, a istovremeno bez nužnosti da se vežem uz jedan uzak izbor. Da ste već krajem srednje škole mogli naslutiti talent koji imate, biste li svejedno upisali pravo ili biste već tada pošli putem umjetnosti? — Ako mislite na umjetnički talent, moram vam prvo zahvaliti na komplimentu. Ne vjerujem da sam osobito talentirana, niti da je talent taj koji je presudan. Vjerujem više u otkriće svoje ljubavi prema slikarstvu i izuzetne strasti vezane uz kreativni proces, koja me odvela u smjeru umjetnosti i koja mi kontinuirano daje snagu i ustrajnost da predano radim kao slikarica. Bih li se ranije odlučila za umjetnost da sam mogla predvidjeti budućnost? Teško pitanje na koje nisam sigurna da mogu dati jasan odgovor. — Nekako intuitivno, čini mi se da svi koraci i izbori na koje se odlučimo u životu imaju svoje zašto i zato. Izbor prava je bio odličan za moj osobni i profesionalni razvoj u toj fazi mog života te se nadam da je bar malo poslužio i društvenom dobru. Upravo me je taj izbor i put u konačnici doveo do mog sljedećeg poziva- umjetnosti. Nije na odmet dodati da se to dogodilo u godinama kada sam imala puno jasniju ideju o vlastitim slikarskim i estetskim preferencijama,

INTERVJU

Autoportret Ulje na platnu, 80 x 70 cm

Tina Oršolić Dalessio u ateljeu

o tome u kojem se smjeru želim usavršavati kao umjetnica i u konačnici gdje pronaći optimalno slikarsko obrazovanje. Tko zna, da sam se posvetila umjetnosti već u mlađim danima i slijedila te afinitete, koji su već tada nedvojbeno postojali, možda bih danas slikala sasvim različite slike i ostvarivala sasvim različite rezultate. Budući da sam ispunjena i zadovoljna putem kojim me život odveo, rekla bih: „Da mogu promijeniti tijek povijesnih događaja, mislim da ih ipak ne bih mijenjala – barem ne što se tiče vlastitih profesionalnih izbora do današnjeg dana.“ |9|

| Intervju s Tinom Oršolić Dalessio

Diplomirali ste 2006. godine. Što biste izdvojili iz sjećanja na studentske dane, što na pravu, što općenito? — Divnu grupu dragih i inteligentnih prijatelja, među kojima nikad nije manjkalo podrške, i koji do danas ostaju najjača i najbitnija poveznica s tim razdobljem mog života. Nakon studija prava, ostali ste raditi na Fakultetu kao asistentica na Katedri za teoriju prava. Koje područje prava Vas je zanimalo? Što ste ponijeli sa sobom iz vremena dok ste radili kao asistentica na Fakultetu?

Izlazak Mjeseca, Chateau de la Tryene Ulje na platnu, 60 x 50 cm

— Zanimala me filozofija prava i različiti odgovori koje nudi na pitanje što je pravo i koji su kriteriji njegove valjanosti. Samim time, uči nas i o različi-

tim mogućim tumačenjima naizgled suhih pravnih pravila, što je po mom mišljenju najzanimljiviji aspekt pravne profesije. Tako sam se na kraju krajeva i odlučila za rad na Katedri za opću teoriju prava i države. Mom konačnom izboru nije odmoglo ni to što je moguć izbor tema i područja istraživanja vrlo širok u okviru tog predmeta. Slično kao i s odabirom studija, željela sam ostaviti dovoljno prostora za bavljenje tematikom širokog spektra: od filozofije prava i europskog prava, do ustavnog i ljudskih prava. Moja stara Katedra se pokazala odličnim odabirom u tom smislu, a rad s motiviranim i inteligentnim mladim ljudima je bila prednost rada na Fakultetu. Dakle, 2016. godina bila je prijelomna za Vas. Odlučili ste napustiti posao na Fakultetu te ponovno postati student na Akademiji umjetnosti u Firenci. Kada je i kako započeo Vaš slikarski put te što mu je prethodilo, kako je uopće došla želja za promjenom karijere i odlazak u potpuno novu granu? — Put je počeo 2015. godine, kada sam se inspirirana radom mog supruga, tada već dugogodišnjeg profesionalnog slikara, odvažila naslikati nekoliko mrtvih priroda u sigurnosti našeg doma. Tjedan kasnije poželjela sam ponovno slikati. Nekoliko dana kasnije ponovno. Na kraju nije bilo dovoljno slobodnih sati u tjednu kada sam imala priliku slikati te je vrlo brzo pao zaključak da se radi o ozbiljnoj strasti, a ne samo o hobiju. Slikanje me odvelo u neku drugu dimenziju u kojoj sam bila u harmoniji sa svijetom oko sebe, te u kojoj rad postaje svojevrsna meditacija. Tu se javila i želja za promjenom karijere. Naime, kroz slikarstvo sam doživjela osjećaj ispunjenosti koji ranije nisam iskusila. Od želje do odluke, pa kasnije i njezine realizacije, prošlo je nekih godinu i pol. No, moram priznati da bih se teško odvažila na taj put bez podrške Marca, mog supruga, koji mi je zaista dao vjetar u leđa u svakom mogućem smislu.

| 10 |

INTERVJU

Kako je okolina reagirala na promjenu, jeste li imali podršku oko sebe? — Imala sam neočekivanu, divnu i apsolutnu podršku. Na tome ću zauvijek biti zahvalna mojim prijateljima, obitelji i kolegama. Biti ponovno student, i to umjetnosti, nakon doktorata u području prava zaista nije nešto o čemu čitamo svaki dan. Na svom blogu freshstartinart.com napisali ste da vam je Fakultet bio drugi dom u punom smislu riječi. Kako su Vam izgledali dani provedeni na studiju, koliko ste dnevno morali raditi, je li postojalo neko natjecanje među kolegama? — Pomisao o vraćanju u studentske dane bila je zastrašujuća i uzbudljiva. Jednom kad je trening na Akademiji krenuo, osjećaj je bio odličan. Tjednima nisam skidala osmijeh s lica, jer sam unatoč potpunoj fizičkoj iscrpljenosti imala onaj neopisivi osjećaj da sam na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Osim toga, nema bolje anti-age terapije, barem u mentalnom smislu, nego othrvati se rutini i ponovno krenuti od nule, studentskim stopama. — Dani u našem ateljeu (Florence Academy of Art) su izgledali otprilike ovako: u 9 ujutro kreće crtanje ili slikanje aktova modela koji bi za studente pozirali tri sata dnevno. Nakon pauze za ručak, sljedeća tri sata provodili smo, u početku, crtajući odljeve gipsanih kipova, a kasnije slikajući mrtve prirode i portrete modela koji bi za nas pozirali. Svaki od tih projekata trajao bi nekoliko tjedana, nakon čega bi prelazili na sljedeći/u crtež/sliku (naravno uz odobrenje instruktora koji su nas svakodnevno obilazili i davali nam konstruktivne kritike). Nakon kratke pauze, uslijedilo bi tzv. večernje crtanje, ponovno u prisustvu modela koji bi pozirali po dva sata. Nakon toga slijedi čišćenje materijala i pripremanje za sutrašnji dan, koji bi se odvijao po istom rasporedu.

Cijelo to vrijeme studenti su na nogama pred svojim štafelajima, otprilike 8-9 sati dnevno.

Slamnate ruže Ulje na platnu, 50 x 40 cm

Koje biste sličnosti i razlike po pitanju osobne zrelosti i pristupa studiju izdvojili iz studiranja u tridesetima naspram studiranja u ranim dvadesetima? — U ranim dvadesetima osoba stvara studentske navike i gradi disciplinu. U tridesetima osoba koja je prošla sve etape studiranja, uključujući doktorat, vrlo dobro poznaje svoje kapacitete i navike. S druge strane, osoba u dvadesetima ima nešto više energije od osobe u tridesetima. Tako da se na kraju sve jedno s drugim izbalansira. No, ipak, moram biti iskrena i reći da je sve stvar karaktera i financijske situacije pojedinca. Dobitna kombinacija za vrhunsku | 11 |

| Intervju s Tinom Oršolić Dalessio

— Definitivno postoji i svodi se na vlastite tematske, estetske, emocionalne i intelektualne sklonosti. Iako poštujem apstrakciju, figurativno slikarstvo je tip slikarstva koji više volim, koji bolje razumijem i kroz koji se, stoga, bolje izražavam. Jednostavno govoreći, reprezentativna umjetnost me privlači više od apstrakcije, jer se radi o jasnom jeziku kojim umjetnik komunicira svoje viđenje stvarnosti. Jeziku kojeg vizualno većina ljudi razumije. To je tip slikarstva koji ne traži posrednike koji gledateljima moraju objasniti poantu ili vrijednost umjetničkog djela. Kako me inspirira slikati ljepotu svijeta oko sebe, bilo u obliku mrtve prirode, pejzaža ili pojedinaca, čini mi se da nema boljeg načina za ovjekovječiti kistom istu nego kroz figurativno slikarstvo. Povremeno odlučim naslikati i pokoje apstraktno djelo, no to iskustvo nikada nije jednako ispunjavajuće kao nastojanje da što je moguće autentičnije prikažem crtice iz života koje me inspiriraju. No, kao što kažete, ne zatvaram vrata niti jednom smjeru i dopuštam da me život možda jednoga dana odvede drugim putem.

Pjesnikinja Ulje na platnu, 120 x 90 cm Pjesnikinja je bila izložena na izložbi „The BP Portrait Awards 2019“ te je dobila nagradu publike.

motivaciju i u konačnici vrhunske rezultate studenata je (govorim iz vlastitog iskustva i uz malu dozu humora) biti radoholičar/ka bez puno novaca i zagarantiranog posla nakon studija. No, kao i uvijek, i od tog pravila postoje iznimke. Trenutno se bavite figurativnim slikarstvom, motivima mrtve prirode, portretima i, kako ste sami opisali na svom blogu, „životnim trenutcima“. Svejedno, napisali ste kako je to trenutno i da nijednom smjeru ne zatvarate vrata. Postoji li pozadina odluke bavljenja upravo klasičnom estetikom u vrijeme kada svijet u svemu traži apstrakciju, senzaciju i neviđenost?

| 12 |

Kako je, po Vama, moguće zadržati originalnost u slikanju u doba hiperprodukcije svega, pa i umjetnosti, preživjeti od nje, a ne dopustiti da ista postane dosadna rutina? — Jedini način, po mom mišljenju, je biti autentičan u nastojanju da na platnu predočimo svoju unutrašnju i vanjsku stvarnost i percepciju svijeta drugima. Čim počnemo tražiti originalni stil, prečice i formule na putu do uspjeha, stvaramo uvjete za pretvaranje kreativnog procesa u rutinu, i bojim se da gubimo vezu sa samima sobom i svijetom oko sebe. Ljudi često znaju podcjenjivati posao stvaranja umjetnosti, a Vama je vrijeme slikanja - vrijeme meditacije. Što je za Vas dok slikate, ono nešto što samo slikari vide i osjećaju?

INTERVJU

— Figurativni umjetnici često obraćaju posebnu pozornost na odnos svjetla i sjene, pozitivnih i negativnih oblika, na perspektivu, atmosferu, kompoziciju te odnos elemenata u prirodi. To su stvari na koje netrenirano oko često ne obraća pažnju. Što se emocija tiče, to je zaista individualna stvar. Iz vlastitog iskustva, način na koji doživljavam mjesta i ljude oko sebe jako se promijenio otkad sam slikarica. Više nisam samo užurbana prolaznica, sada sam strpljiva promatračica. Način na koji radim zahtijeva da na istom mjestu provedem dva sata ili više, koncentrirano analizirajući prizor koji slikam iz života i koji nastojim predočiti na platnu. To podrazumijeva sasvim različit način upoznavanja vlastitog okruženja od onog ranijeg, usudila bih se reći da je sada na puno dubljoj razini.

bodu (jer i u svijetu umjetnosti postoje određena pravila kojima se slikari vode u nastojanju da proizvedu što kvalitetnija djela). I pravo i slikarstvo zahtijevaju pomnu analizu predmeta kojim se bavimo, poznavanje različitih mogućnosti interpretacije relevantnih normi i formi, kontinuiranu kritičku analizu vlastitih (i tuđih) poteza, te razumijevanje da se svijet oko nas konstantno mijenja. Mi smo tu da u datom trenutku ponudimo najbolje moguće tumačenje predmeta kojeg imamo pred sobom, bilo kao pravnici, bilo kao umjetnici. U tom smislu su i pravo i slikarstvo vrlo kreativne profesije. Što biste poručili onima koji se nalaze između dva odabira, kako se odlučiti na preokret? Je li za vas rizik bio vrijedan promjene?

Pravo se „nepravnicima“ često čini strogim i logičnim, a na spomen umjetnosti i slikarstva većinom imamo viziju slobode, estetiku i ono što je oku ugodno. Jeste li ikada pokušavali povući paralelu između slikarstva i prava, ili je nakon završenog jednog životnog poglavlja otpočelo drugo koje je donijelo novi pogled na život? Kojom ste se uopće životnom filozofijom, ili bolje rečeno pogledom na svijet vodili u pravu, a kojom sada u slikarstvu?

— Velike životne promjene su zastrašujuće i nose svoje rizike, ali se višestruko isplate, ako su okolnosti za njih sazrele. Srce će nam reći kojim smjerom zaista želimo ići, a mozak je taj koji će u konačnici presuditi je li naš odabir i izvediv. Puno je faktora koje treba uzeti u obzir i odvagnuti – od financijskih, obiteljskih, logističkih, zdravstvenih, intelektualnih i emocionalnih. Moja je preporuka da, tko god je na rubu promjene, bude odmjeren, ali hrabar u donošenju konačne odluke. I da u njezinoj realizaciji, ako i kada tranzicija krene, požuri polako.

— Iako su slikarstvo i pravo vrlo različite profesije, definitivno se mogu povući paralele između njih. Najvažnija je analitički i kritički način razmišljanja o stvarnosti koja nas okružuje. Niti je pravo strogo i logično (rekla bih baš suprotno, u čemu i je njegova čar), niti slikarstvo podrazumijeva potpunu slo-

Bivšoj profesorici Tini Oršolić Dalessio zahvaljujemo na ovako nadahnjujućem razgovoru. Uz radove koje smo izdvojili za intervju, njezino slikarsko stvaralaštvo možete pratiti na Instagram profilu @tinaorsolicdalessio i @maison_des_peintres na kojem objavljuje crtice iz svakodnevnog života. n

| 13 |

| Filipa Ledić

Filipa Ledić Autorica Filipa Ledić Foto Berislav Žužić, Škola suvremenog plesa Ane Maletić

Moje ime je Filipa Ledić. Imam 21 godinu i studentica sam treće godine studija prava. Već drugu godinu za redom stipendistica sam Zaklade „Zlatko Crnić“. Demonstratorica sam na Katedri za Rimsko pravo. Uz fakultet, profesionalno se bavim primarno plesom, a onda i glumom i pjevanjem. Završila sam V. gimnaziju i Školu suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu. Moj umjetnički put počeo je još u vrtićkim danima kada me mama odvela na prvi sat plesa. Obzirom na to da sam tada bila jako mala, moglo bi se reći da plešem otkad znam za sebe.

Filipa Ledić | 14 |

U početku sam ples smatrala zabavom i hobijem, no s vremenom sam shvatila da je on mnogo više od toga. Stoga sam i upisala, a potom i završila, osnovnu i srednju plesnu školu. Oduvijek sam izražavala interes i za druge oblike izvedbene umjetnosti - pjevanje i glumu, iako se njima nisam ozbiljnije bavila sve do 4. razreda srednje škole. Tada sam se počela pripremati za audicije za Musical Theatre akademije u SAD-u kojima sam pristupila u siječnju 2019. godine. Upravo dobivanje najveće stipendije na temelju audicije pri American Musical and Dramatic Academy (AMDA) u New Yorku, koju su završili poznati američki izvođači poput Jasona Derula i Anthonya Ramosa, smatram svojim najvećim uspjehom u umjetničkom području. Zbog studija prava odustala sam od odlaska u New York, što je većini ljudi kada to prvi puta čuju šokantno, ali meni nije. Smatram da sam donijela

HUMANS OF PFZG

ispravnu odluku jer sam oduvijek bila osoba jednako zainteresirana za učenje kao i za umjetnost, a ostanak u Zagrebu, gdje sam upisala Pravni fakultet, uz koji se nisam prestala baviti umjetnošću, omogućio mi je da barem još neko vrijeme paralelno ‘guram’ i jedno i drugo. Danas uz faks nastupam u raznim plesnim i mjuzikl predstavama i gažama te snimam reklame. Prošla akademska godina bila je nešto mirnija jer je COVID uzburkao umjetničku scenu, no nadam se da će se to uskoro promijeniti. Iako se možda čini teškim uskladiti umjetnički posao s fakultetom, sve se može kad se hoće. Tako mi se, na početku 2. semestra dogodilo da sam imala dogovorena 3 projekta u isto vrijeme predstavu ‘Mila Show’ u kazalištu Komedija, gažu u Kontesi i koncert Nine Badrić u Areni Zagreb. Najbitnije mi je bilo ne slušati Rimsko pravo dok sam toliko zaposlena! Sreća prati hrabre (i

zaposlene) pa su mi se želje i uslišale te sam završila u turnusu koji je prvo slušao Političku ekonomiju koju sam onda učila u pauzama između proba.

Škola suvremenog plesa Ane Maletić

Što se daljnjih planova u umjetničkom smislu tiče, nastavit ću se baviti izvedbenim umjetnostima, no ne dugoročno. U potpunosti sam se pronašla u pravnom studiju i on mi je trenutno primaran, te ću svoj umjetnički poziv pri dogovaranju budućih poslova u potpunosti prilagoditi studiju. Htjela bih poručiti studentima koji su u dvojbama kako se baviti još nečime uz studij prava da se ne boje i da budu ustrajni u onome što žele. Ključ uspjeha je u organizaciji. Smatram da su ljudi koji imaju više obveza upravo oni koji su najorganiziraniji i najefikasniji jer kod njih nema praznog hoda. Ono što bih voljela da sam znala prije početka studija prava, a nitko mi nije rekao je da su strašenja što se tiče težine fakulteta vrlo individualna te da ništa ne uzimam zdravo za gotovo. n | 15 |

| Pokrenut novi studentski časopis, Vox studentium

Pokrenut novi studentski časopis, Vox studentium Autorica Tea Babić

Tea Babić

Đorđija Plavšić

Lovro Matić

Patrik Branšajd

Ana Žagar | 16 |

Novi časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za cilj ima predstaviti različite studentske inicijative i projekte udruga kao i mogućnost razvoja karijere nakon studija, a sve kroz razgovore s osobama iz struke i drugim stručnjacima. Osim toga, u časopisu se kroz šest rubrika studentima predstavljaju važna studentska pitanja, prilike koje se nude za studente i mlade u inozemstvu, ali i u Republici Hrvatskoj. Časopis Vox studentium želi postati mjesto razmjene ideja i mišljenja, povezivanja studenata različitih studijskih smjerova, a sve u svrhu što veće informiranosti, međusobne povezanosti i smanjenja alijenacije među studentima. Da biste u svojim rukama mogli držati prvi broj novog časopisa zaslužno je uredništvo, koje čine studentice i studenti našeg Fakulteta, koji su odlučili izdvojiti svoje vrijeme kako bi stupili u kontakt s različitim akterima i vama donijeli sadržajno bogate tekstove. Na čelu časopisa je glavna urednica Tea Babić čiju ste ideju o pokretanju časopisa i iskustvu rada na prvom broju Vox-a mogli pročitati u uvodnoj riječi. Đorđija Plavšić, zamjenica je glavne urednice te ističe kako se nakon brojnih studentskih poslova i praksi odlučila posvetiti nečemu što je uistinu ispunjava. — Otkada znam za sebe voljela sam pisanje. Još u osnovnoj školi, a kasnije i u srednjoj, sam bila članica novinarske grupe, a zapravo kao i ovdje sam izvršavala dužnost zamjenika glavnog urednika. Smatram da Pravni fakultet u Zagrebu treba imati časopis poput ovoga, koji će se približiti studentima i dovesti do njihovog povezivanja, da

znaju da nisu sami. Sam koncept časopisa je prvenstveno informiranje studenata o aktualnim temama koje se događaju na fakultetu. Drago mi je da sam dio ovog uredništva koje je danonoćno radilo da bi dovelo časopis do ove točke, a to je izdavanje prvog od mnogih brojeva koji nas čekaju. Nadam se da će ovaj časopis biti rado čitan među kolegama i kolegicama, te da ćemo opravdati vaše povjerenje koje nam dajete — govori Đorđija. — Ideju našeg studentskog časopisa zavolio sam odmah, jer znam kako je lijepo pisati i jer sam svjestan da moramo više raditi na razvoju studentskih aktivnosti na Pravnom fakultetu. Ovaj časopis tek je u povojima, ali ako kroz njega uspijemo pokazati što nas zanima, o čemu mislimo i kako se osjećamo, mogao bi s vremenom postati dosta važan i baš jako poseban — priča Lovro Matić. Zbog važnosti pristupa informacijama, koju je uvidio i tijekom bavljenja debatom kroz dugi niz godina, našem uredništvu pridružio se Patrik Branšajd. — Mislim da je važno da mi kao studenti razmjenjujemo informacije koje imamo, da širimo diskurs ideja na fakultetu te se u tim informacijama i idejama zajedno snalazimo. Studentski časopis za takvo što pruža puno prednosti; prednosti poput činjenice da više od jednog studenta ili jedne studentice može biti dio časopisa, prednosti poput činjenice da svi mi možemo posvetiti neko vrijeme proučavajući i produbljujući naše znanje i ideje koje predstavljamo, prednosti poput činjenice da si možemo zajednički pomagati u tom radu te još mnogo drugih prednosti. To sve me dovodi i do toga da osni-

STUDENTSKI KUTAK

vanje ovog časopisa znači i osnivanje grupacije ljudi koji su spremni raditi na njemu i spremni obistiniti početnu ideju bilo kojeg medija, a to je već spomenuto omogućavanje pristupa informacijama drugim ljudima. Zbog svega navedenog sam odlučio pisati za Vox studentium te mi je zbog svega navedenog drago da sam donio tu odluku — objašnjava Patrik. Studentica Ana Žagar se tijekom dosadašnjeg studijskog obrazovanja uvjerila u ljepotu i važnost sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima, a kako voli istraživati i pisati, znala je da je i ovo jedna aktivnost u koju se mora uključiti. — Kroz časopis će se čitateljima davati savjeti, govoriti o raznim prilikama koje mogu iskoristiti, približavati stručne teme na praktičan način, ali nadam se i započeti jednu divnu tradiciju kolegijalnosti i interakcije među studentima. Najvažnijom ulogom ovog projekta ipak mi se čini formiranje trajnog medija koji će osigurati da se glas studenata ovog Fakulteta čuje jer zasigurno imaju mnogo toga reći — ističe Ana. — Pridružila sam se časopisu jer sam htjela oživjeti svoj hobi pisanja iz srednje škole, a već na sami spomen osnivanja časopisa imala sam u glavi bezbroj ideja. Uz odlične suradnike i uredništvo, nadam se da smo započeli tradiciju koja će se nastaviti i ostaviti trag prošlosti i sadašnjosti za buduće generacije — govori Martina Kolak, još jedna članica našeg uredništva. Studentica Barbara Grlić ističe kako je odmah na prvu pomislila da je časopis Vox studentium nešto u čemu se vidi. — Kad sam na Facebook-u ugledala objavu o pokretanju novog časopisa na fakultetu, odmah sam pomislila da je to nešto u čemu se vidim. Oduvijek volim pisati te sam još u osnovnoj školi bila članica novinarske grupe. Na ovaj način mogu dobiti uvid u to kako funkcionira jedan časopis, kako se piše novinski članak i slično. Također,

ovo je prilika za upoznavanje novih ljudi i kolega sa sličnim interesima i, ono najvažnije, informiranje studenata o aktualnim temama. Drago mi je da sam dio redakcije i nadam se da će ovaj časopis biti rado čitan među našim kolegicama i kolegama — zaključuje Barbara. — Mi studenti prava, uglavnom, neskloni smo bilo kakvim inicijativama, a kako i ne bi uz ovakav tempo studiranja. Baš zato, časopis je odličan medij koji uz razne savjete može olakšati studij svima nama. To je i razlog koji stoji iza moje odluke o priključenju ovom projektu. Vjerujem da će ovaj časopis zaživjeti u rukama studenata Pravnog fakulteta te da ćemo se još dugo gledati — govori Ivan Modrić.

Martina Kolak

Roko Roglić časopisu se pridružio jer vjeruje da je upravo ovaj projekt nešto što je nedostajalo na našem Fakultetu. — Obzirom na to da smo poznati kao fakultet na kojem ljudi nisu previše bliski, nadam se da će nam ovaj časopis približiti socijalni aspekt studiranja. Također, imam dojam da velik broj naših studenata želi samo što prije diplomirati i "pobjeći" s fakulteta bez da se uključuju u studentske udruge i izvannastavne aktivnosti te bez da se informiraju o mogućnostima koje im Fakultet nudi, pa se nadam da će ovaj časopis pomoći i u tom aspektu — ističe Roko.

Barbara Grlić

Ivan Modrić

Nika Vuletić je za naš časopis čula od prijatelja koji joj je savjetovao da se priključi. — Pridružila sam se ovoj grupi jer volim stvarati, maštati, pisati i uglavnom raditi sve što je kreativno. Smatram da je ovo savršena ideja, jer osim što ćemo informirati studente o našem Fakultetu i drugim temama, i mi urednici ćemo razvijati ono što sam sigurna da svi volimo raditi-pisati — govori Nika. Nadamo se da ćete uživati u prvom broju časopisa Vox studentium te da ćete nastaviti pratiti i podržavati naš rad. n

Roko Roglić

Nika Vuletić | 17 |

| Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta

Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta. Koje promjene studenti mogu očekivati? Autor Patrik Branšajd Foto Branko Nađ

| 18 |

Profesor dr. sc. Ivan Koprić novi je dekan našeg fakulteta. Mnogima je poznat kao predavač predmeta Upravne znanosti. Profesor Koprić je, uz to što već godinama predaje na našem Fakultetu, već obavljao dužnost prodekana na Pravnom fakultetu te se bavi pravnom znanosti kao član mnogih

udruga, a treba nadodati i kako je dobitnik ugledne međunarodne Nagrade „Alena Brunovska“ za 2016. godinu. Kako se osjećate kao novi dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu? — Nekoliko je razloga zbog kojih se osje-

STUDENTSKI KUTAK

ćam zadovoljno, motivirano i zahvalno. Ponajprije, zadovoljan sam jer je postupak izbora dekana prošao bez poteškoća i kod nas i na razini Sveučilišta. Nije bila tajna da ću se kandidirati, tako da sam relativno rano počeo pripremati ekipu suradnica i suradnika, kao i dekanski program. Premda sam zaposlen na Fakultetu već 31 godinu, a prije toga sam bio student diplomskog i postdiplomskog magistarskog znanstvenog studija, pa imam uvid u stanje i procese na Fakultetu od početka 1980-ih, u pripremi dekanskog programa konzultirao sam veći broj kolegica i kolega koji su mi dali vrijedne inpute. Razgovarao sam i sa studentima, ne samo onima koji formalno predstavljaju studentsku populaciju, nego i s drugima. Razgovarao sam i s našim kolegicama i kolegama stručnjacima iz prakse. To mi je dalo osnovu za pripremu dosta obuhvatnog i ambicioznog programa. Mislim da on dobro pogađa potrebe i interese Fakulteta, studenata, nastavnika i ostalih zaposlenika, kao i stručne i opće javnosti. I moj izbor za dekana, kao i izbor četvero prodekana i dvaju predstojnika studijskih centara koji također imaju status prodekana prošao je uz veliku podršku svih članova Vijeća Fakulteta. Moj program i izbor dobio je jednoglasnu podršku Senata Sveučilišta. Vrlo rano smo počeli razgovarati predsjednik i predstavnici Studentskog zbora i ja te neki od prodekana koji su Zboru u toj fazi bili zanimljiviji, što nam je dalo dodatne uvide u želje i poziciju studenata, a na kraju dovelo i do podrške Studentskog zbora. Obzirom da imamo kvalitetno pripremljen i sa svim zainteresiranima usklađen program, iznimno kvalitetnu, sposobnu, ozbiljnu i visoko motiviranu prodekansku ekipu, podršku studenata, kolektiva i Sveučilišta, jasno je zašto sam zahvalan svima i motiviran voditi Fakultet u idućem mandatu, te zadovoljan dosadašnjom fazom koja je bila faza priprema. Kao i u sportu, i u upravljanju Fakultetom pripreme su važne, a njih smo obavili, po mojem sudu, jako dobro.

Što mislite koju zanimljivost (ili koje zanimljivosti) studenti o Vama ne znaju? — Veliki smo Fakultet, imamo dvadesetak studijskih programa, nemali broj studenata na više stupnjeva studija, od preddiplomske do doktorske, kao i tri velika dijela Fakulteta: pravo, socijalni rad i socijalnu politiku te javnu upravu i javne financije. Premda sam nositelj kolegija na više studijskih programa, ipak ne vjerujem da me svi studenti znaju čak i kao profesora, predavača, ispitivača. Ono što zasigurno još manje znaju je moj znanstveno-istraživački i stručni rad, pogotovo onaj dio koji se odvija izvan Hrvatske. Prije sam bio aktivniji u javnosti pa me neki od studenata, ili možda njihovih roditelja, znaju po zalaganju za reformu lokalne samouprave, profesionalizaciju javne uprave, kvalitetne javne službe i slično. Ono što bi svim studentima, ne samo našeg Fakulteta moglo biti zanimljivo, je da u ime Fakulteta, a za čitavo naše Sveučilište, vodim projekt institucionalnog oblikovanja Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova, UNIC (https:// www.unic.eu/en). Oblikovanje europskih sveučilišta je posebna tema koja trenutačno predstavlja jednu od ključnih komponenti razvoja europskog obrazovnog i istraživačkog prostora. Za naše Sveučilište UNIC je jedan od strateški važnih projekata, projekt stvaranja naše čvrste europske budućnosti. Nekima će možda biti zanimljivo da sam jedan od onih koji su dobili dvije Rektorove nagrade za samostalni pisani rad tijekom studija. Bio sam aktivan u uredništvu studentskog časopisa Pravnik. No, možda bi mogli biti zanimljivi i moji izvanfakultetski interesi. Pišem i objavljujem poeziju, dok pišem radove i druge tekstove u pozadini mi svira rock-muzika, kuham kad stignem za sebe, obitelj i prijatelje, dosta rekreativno hodam, odnedavno s Kynnie, samojedicom koja još nema ni godinu dana, ali iznimno voli šetnje, uživam raditi u vrtu, obožavam putovati i zaljubljen sam u Australiju. To su neka od malih ili malo većih | 19 |

| Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta

zadovoljstava koja si priuštim, odnosno kojima se bavim uz posao. Što Vam je najvažnija stvar koju biste željeli ostvariti u svom mandatu kao dekan? — Ima više ideja koje bih volio barem pokrenuti, ako već ne i ostvariti, u uvjetima koji nisu baš najpovoljniji. Čini mi se da smo prošli najteži dio krize uzrokovane pandemijom i potresima, a to otvara pitanje budućnosti funkcioniranja Fakulteta. Tu budućnost čini više komponenti i na svakoj od njih treba puno raditi da bi se pokazali rezultati koji će biti svima vidljivi. Od rada na kvaliteti studija u okviru svih naših studijskih programa na svim razinama, te pokretanja novih studijskih programa, naročito onih na engleskom jeziku, preko stvaranja prostornih i drugih materijalnih pretpostavki za studiranje i rad, zadovoljstva studenata, svih onih koji ih zapošljavaju i opće javnosti te još veće internacionalizacije studija, istraživanja i rada, do privlačenja što kvalitetnijih studenata na Fakultet, pri čemu bih posebno istaknuo one iz inozemstva koji će dolaziti čitav studij završiti kod nas. Moglo bi se nabrajati i dalje. No, najvažnije je da svi budemo ponosni na naš Fakultet. Meni se to čini ključnim ishodom na koji bih htio da se svi skupa usmjerimo i da ga zajednički ostvarimo. Biti ponosan na samoga sebe zato što sam završio studij upravo na ovom Fakultetu, koji mi je dao uvid u stanje struke u Hrvatskoj i izvan nje, što sam naučio ključne stvari koje mi omogućuju raditi u svim sektorima svoje struke, moći se ravnopravno mjeriti i raditi s drugima, ponajboljima u Europi i svijetu, to su neke od ključnih odrednica tog stručnog ponosa koji bih volio da svi osjećamo. Da bismo postigli tu razinu i kvalitetu ponosa treba nam puno rada, samokritičnosti, međusobne komunikacije i odgovornosti, ali ponajprije moramo graditi kulturu izvrsnosti, razumijevanja i društvene odgovornosti. Moramo upravo mi, iz našeg Fakulteta, najstarijeg i najvećeg u Hrvatskoj, ali i u jednoj dosta širokoj okolini nastojati | 20 |

pokrenuti neke procese u pravnoj struci. I to bez obzira što su za razvoj pravne struke važni i svi pravni fakulteti, i mnogi drugi akteri koji djeluju u pravnoj struci i drugim strukama za koje obrazujemo naše studente, ili uz njih, kao i opća javnost. Nerijetko se kaže da smo mi vodeći Pravni fakultet u zemlji sa značajnim ugledom daleko izvan Hrvatske. S takvom se ocjenom slažem, ali to onda znači da moramo biti objektivni i kritični pa i samokritični tamo gdje vidimo da trebamo raditi bolje, moramo biti spremni i sposobni preuzeti odgovornost za stanje u pravnoj i srodnim strukama, moramo aktivno raditi na okupljanju svih relevantnih aktera te uložiti značajnu energiju u promjene koje su potrebne. Zabiti glavu u pijesak i čekati da se sve odvije samo od sebe ili da netko drugi riješi pravne probleme i s njom povezanih struka nije najbolja strategija. Mislite li da je mandat od 2 godine preograničavajući ili mislite da je dobro da se ideje i ljudi na taj relativno rapidan način mijenjaju u upravi? — Mandat od dvije godine je nesumnjivo kratak i ako pogledamo uokolo vidjet ćemo da su četverogodišnji upravljački mandati uobičajeni u mnogim javnim ustanovama, čak i onima koje su manje upravljački kompleksne nego je to naš Fakultet. Kod nas je dvogodišnji mandat prihvaćen i Statutom reguliran, što ne znači da se to ne bi moglo promijeniti. On se i sada može jednom ponoviti pa se u tom slučaju ostvarenje određenih ideja ili za Fakultet važnih institucionalnih promjena ili projekata protegne na četiri godine, no pitanje je je li to dovoljno. Za vrijeme mojeg rada na Fakultetu, od 1990. godine, samo su trojica dekana imala po dva dvogodišnja mandata, profesori Barbić, Kregar i Gliha. Neki su drugi fakulteti uveli trogodišnje pa i četverogodišnje mandate. Trebalo bi napraviti detaljniju evaluaciju, pažljivo odvagnuti sve argumente za i protiv produljenja mandata i provesti otvorenu raspravu da vidimo jesmo li i mi spremni uvesti takvu promjenu.

STUDENTSKI KUTAK

Što mislite u kojem smjeru se pravna znanost i istraživanje prava mijenja u ovom trenutku? — Pravna znanost ima dugu povijest u kojoj su se uvijek ispreplitala dva suprotna procesa. S jedne strane nastojanje da se analizira, istraži i znanstveno obrade nove društvene pojave i izazovi, a s druge nastojanje da očuva svoj identitet, metodologiju i ciljeve. Naša pravna znanost dijeli sudbinu pravne znanosti uopće, uz određene nacionalne specifičnosti uvjetovane tradicijom, kulturom i specifičnim razvojnim putom naše zemlje. Novi izazovi kojima se bavi pravna znanost tiču se uloge prava u postsocijalističkoj tranziciji i procesima europske integracije, novih i sve bržih i dubljih tehnoloških promjena u društvu pa i u pravnoj i srodnim strukama, posljedica i učinaka globalizacije u raznim aspektima, od globalizacije ekonomskih procesa do sve povezanijih javnozdravstvenih izazova poput pandemije bolesti COVID-19, zaštite ljudskih prava u novim uvjetima i drugih aktualnih tema. Jedno od važnih usmjerenja pravne znanosti je na primjenu prava, ne samo na sadržaj pravnog sustava i njegovu unutarnju koherentnost. Pouzdanost, nepristranost i kvaliteta pravosuđa, javne uprave i ostalih primjenjivača prava od presudne su važnosti za pravo u životu, a pravo i postoji da bi imalo određene regulativne efekte u stvarnom životu, ne na papiru. Nije dovoljno postići kvalitetan sustav pravnih normi, nego postići željene učinke prava u zajednici u kojoj živimo. No, uz sve te važne novine i inovacije, već standardne teme pravnih istraživanja i dalje su aktualne. Nema pravne discipline koja nije zahvaćena potrebama da se istraže novi aspekti njezinih tradicionalnih tema, odnosno klasični aspekti tradicionalnih tema u novim uvjetima, ali tradicionalne teme se niti mogu, niti smiju odbaciti. Metodološki, pravna se znanost drži svojih ustaljenih i provjerenih znanstvenih metoda, ali sve više i češće ulazi u razmjenu metoda znanstvenog istraživanja s drugim društve-

nim pa i ostalim znanostima, nastojeći postići još veću pouzdanost ispitivanja razloga, načina i tehnologije nastanka, kao i uloge prava u promijenjenim uvjetima te institucionalnih, kulturoloških i drugih preduvjeta uspješne primjene prava u tim istim, promijenjenim uvjetima. Uvjeti se mijenjaju brzo, potrebna je brza, ali ne ishitrena znanstvena analiza njihovih učinaka na nastanak, sadržaj i primjenu prava. Naravno, nas kao Fakultet uz znanost i znanstvena istraživanja jako zanima i stručni rad i napredak pravne i njoj srodnih struka, kao i unaprjeđenje metoda poučavanja prava koje primjenjujemo u koncipiranju i realizaciji studijskih programa. U 2021. godini smo po svijetu mogli vidjeti razvijanje kompleksnih AI sistema koji mogu vrlo brzo i vrlo jeftino ljudima dati pravne savjete, brže i lakše obrađivati dokumente, recenzirati ugovore i slično. Mislite li da će takozvani legalni AI biti nešto što će ubrzo promijeniti poslovni život (što pravnika, što svih subjekata prava) te mislite li da se budući pravnici trebaju bojati smanjenja potražnje za njima? — Ima više važnih procesa koji mijenjaju horizont pravne struke. Tehnološke promjene imaju dalekosežne i duboke učinke. Umjetna inteligencija odnosno AI, artificial intelligence sustavi su dio naše budućnosti koja je već započela. Kao i primjerice u novinarstvu ili prevođenju, dio jednostavnijih poslova važnih za primjenu prava relativno se lako može prebaciti na strojeve. Poslije početnih koraka započet će razvoj puno kompleksnijih i naprednijih AI sustava koji će polako preuzimati sve veći dio složenijih poslova u širem području prava. Tko se sjeća početaka prevođenja pomoću kompjutorskih programa zna kakve su kvalitete ti prijevodi bili u početku. Danas su već puno bolji, a ogroman broj istraživača stalno radi na njihovom unaprjeđenju. Slično će se dogoditi i u pravu i zato je važno da se | 21 |

| Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta

dio pravnika i drugih profila koje obrazujemo na Fakultetu dobro educira i u tehnologiji, programiranju, organizaciji rada u novim tehnološkim uvjetima, i sličnim poslovima. Naravno, treba sve to skupa uzeti u vremenskoj perspektivi. Još će dugo ljudi biti nezamjenjivi u čitavom nizu poslova stvaranja i primjene prava. Usput rečeno, pojavit će se i druga važna pitanja, poput onoga hoće li jednog dana AI sustavi moći početi razvijati nešto slično ljudskoj svijesti, hoćemo li doći i do pitanja njihovih prava, nediskriminacije ljudi i AI sustava, etike tih sustava ili bar etičkih pravila u vezi njihovog korištenja, odgovornosti za greške AI sustava i slično. Čovjek stvara novo često i ne razmišljajući o svim posljedicama tih inovacija, ali mi pravnici bismo se trebali na vrijeme početi pitati i takva pitanja. Kako biste opisali trenutno tržište rada koje dočekuje sadašnje studente fakulteta? — Objektivnih podataka o tom tržištu nema puno pa se umjesto utemeljenih studija nerijekto o tome pričaju priče temeljene na osobnom iskustvu, predrasudama i tko zna čemu sve. Mi smo napravili tri ankete u kojima su sudjelovali naši završeni studenti prava, socijalnog rada i javne uprave. One su pokazale kako se informacije dobivene od relevatnog broja anketiranih razlikuju od priča. Ponajprije, vidi se da su naše struke i dalje društveno relevantne i da se bivši studenti zapošljavaju u razumnim rokovima. Vide se i učinci stanja na strani ponude, tako da se primjerice u socijalnom radu, gdje je tek nedavno pokrenut drugi studij u Hrvatskoj bivši studenti brže zapošljavaju. Analiza rezultata ankete završenih studenata javne uprave još nije gotova, ali tu očekujem više problema, jer je ponuda studija u tom području obilna, gotovo da nema javnog veleučilišta ili privatne visoke škole u Hrvatskoj koja ne izvodi neki srodni studij čiji studenti konkuriraju našima, barem kad se usporedi formalni stupanj stečene kvalifikacije. Sadržaj i način stjecanja je druga tema, ali | 22 |

ne manje važna. Tu ima puno problema koje sami teško možemo riješiti, ali na koje trebamo ustrajno upozoravati. Moramo nametnuti temu kvalitete studija, ali ne samo one formalne, koju pratimo brojem studenata na jednog zaposlenog ili brojem citata po nastavniku. Moramo tražiti i nametnuti bolje indikatore. Mjerenje kvalitete visokog obrazovanja mora postati kvalitetnije, a onda će i oni koji imaju diplomu s kvalitetnije institucije i s kvalitetnijeg studija moći biti adekvatno vrednovani prilikom zapošljavanja i napredovanja. Prateći kao nastavnik trideset godina razvoja tržišta rada za naše studente uočio sam velike promjene u sektorima u kojima se oni zapošljavaju. Pojedini su sektori u nekom razdoblju atraktivni, a onda izgube sposobnost privlačenja, iz raznih razloga. Ponekad je to popunjenje neke pravničke službe, ponekad smanjenje plaća ili slično. Tijekom 1990-ih velik broj naših kolegica i kolega zapošljavao se u diplomaciji, sudstvu i drugim državnim službama, jer je tada potražnja u tom dijelu tržišta rada bila velika. Onda su došle agencije, od nezavisnih regulatora nadalje pa su one zapošljavale najbolje naše studente. Nakon toga su pravni poslovi u vezi europskih integracija pa, brzo iza njih, oko korištenja EU fondova postali jako atraktivni. Našim se studentima postupno, ali sve više, otvaraju mogućnosti rada za različita tijela Europske unije, Vijeća Europe i druge međunarodne organizacije i institucije. Odvjetništvo i rad za velike domaće kancelarije i povezivanje s odvjetnicima izvan Hrvatske stalno je područje zapošljavanja pravnika. Javna uprava vapi za kvalitetnim kadrovima u svim svojim dijelovima, ali mnogi od njih nisu posebno atraktivni u smislu plaće, postupka i prakse zapošljavanja, kao i uvjeta rada koje sada nude, no i to će se promijeniti kad veći naglasak bude na učinkovitosti i profesionalnosti uprave, a manji na političkoj priležnosti upravnih službenika. Na kraju bih htio upozoriti na činjenicu da će nam na tržištu rada sve više konkurirati naši kolegice i kolege koji dolaze izvan Hrvatske, studirali su u inozemstvu, nisu naši državljani. Internacionalizacija pravne struke

STUDENTSKI KUTAK

je sve izraženija pa je i pripremljenost za rad u tom kontekstu sve važnija, bez obzira je li riječ o radnim mjestima u odvjetništvu, javnoj upravi, međunarodnim organizacijama, gospodarskim subjektima, organizacijama civilnog društva ili bilo gdje drugdje. Zato nam i jest internacionalizacija obrazovanja koje osiguravamo na Fakultetu jedno od ključnih pitanja. Što mislite kako će situacija u kojoj se nalazimo (kriza izazvana COVID-om, online predavanja i ispiti i slično) odraziti na budućnost studenata? Neki studenti se boje kako će poslodavci biti skeptični prema pripremljenosti diplomiranih studenata zbog uvjeta u kojima su studirali. — Nakon tri semestra studiranja na daljinu uz pomoć digitalnih platformi, vrijeme je da se vratimo nastavi uživo. Čvrsta je želja svih članova Uprave koju predvodim da se to realizira. U uvjetima potresa i ozbiljnih valova korone, kad su bili ugroženi zdravlje i životi studenata i njihovih ukućana, nastavnika i drugih zaposlenika Fakulteta, kao i drugih građana, bilo bi ne samo neodgovorno, nego i nemoguće nastavu održavati u normalnom obliku. No, sad su se okolnosti promijenile, a i svi ih mi mijenjamo cijepljenjem, pridržavanjem epidemioloških mjera i mjerama opreza, pa je upravo radi očuvanja i podizanja kvalitete nastave potrebno vratiti se u dvorane. Mi kao Fakultet imamo dodatni problem, jer su nam dvorane u zgradi na Trgu Republike Hrvatske 14 nedostupne. Ipak, još smo u srpnju pripremili raspored nastave u dvoranama u našim ostalim zgradama, od Gundulićeve i one na Trgu Republike Hrvatske 3 do Ćirilometodske i Nazorove, uz najam dvorana izvan Fakulteta, što nam omogućuje povratak na normalnu nastavu. Premda nemamo provedenu objektivnu evaluaciju, ne vjerujem da je nastava na daljinu bila slabije kvalitete, jer smo na vrijeme poduzeli sve što se moglo da se nastava i ispiti odvijaju uredno, a imali smo i neke povoljne prethodne okolnosti koje su taj

brzi i kvalitetni prijelaz na tzv. online nastavu omogućili, poput stimuliranja e-predmeta, određenih važnih promjena u fakultetskom IT sustavu i sustavu internog službenog komuniciranja, itd. Na kraju, ako baš hoćete, isti bi se prigovor mogao uputiti i drugim strukama. Što s liječnicima, stomatolozima, inženjerima? Svi smo prošli jednaku krizu, ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavom svijetu, i ne mislim da će itko zbog toga biti slabije obrazovan ili trpjeti štetne posljedice kod zapošljavanja.

Fotografija iz privatnog albuma

Što mislite koja je najveća mana Pravnog fakulteta u Zagrebu? — Htio bih da u mandatu Uprave koju predvodim napravimo strategiju dugoročnog razvoja. Njezin sastavni dio je SWOT analiza, uz još neke komponente analize stanja i mogućih ciljeva razvoja, koje bi nam trebale dati uvid u stanje okoline i druge relevantne ulazne veličine. Tu se onda trebaju objektivno istražiti i naše slabosti. Slabosti nisu okolnosti kojih se treba sramiti, nego područja koja | 23 |

| Prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta

traže da ih popravimo. Po meni jedan od najvećih problema proizlazi iz prostornog smještaja Fakulteta. Imamo nekoliko zgrada od kojih je jedna trenutačno izvan upotrebe, a druga već dulje vrijeme u postupku povrata temeljem odluke Vlade. Dijelovi knjižničnog fonda su nam na Borongaju i Velesajmu. Pravna klinika radi u uvjetima koji nisu najbolji. Zgrada Studijskog centra za socijalni rad je relativno daleko od ostalih. Imamo i drugih prostora koji su udaljeni od Trga Republike Hrvatske. Usprkos nacionalnog značenja naše knjižnice dosad nismo dobili ni sredstva ni pomoć za izgradnju te središnje hrvatske pravne knjižnice koja ima veliko nacionalno značenje kao središnja hrvatska pravna knjižnica s poviješću od samog osnivanja Sveučilišta 1776. godine, uz koju bismo imali i pravu modernu čitaonicu, otvorenu i za stručnu i opću javnost, ali i izložbeni prostor u kojem bismo pokazali cjelokupnoj javnosti dio tog knjižnog bogatstva koje brižno čuvamo. Rad na gotovo desetak fizički razdvojenih mjesta utječe na organizacijsku kulturu i sve ono što čini moderne institucije visokog obrazovanja u svijetu. Mislim da je to jedan od trenutačno najvažnijih problema. Imamo i drugih, da ne mislite da nisam u stanju kritički razmišljati ili o slabostima otvoreno govoriti. Trebalo bi metode poučavanja dodatno i značajno modernizirati. Značajnije ojačati dijalog studenata i nastavnika. Dodatno se otvoriti stručnoj i općoj javnosti. Osigurati masovne i intenzivne međunarodne kontakte i stalnu opsežnu razmjenu sa sveučilišnim institucijama iz Europe i ostatka svijeta. Snažnije raditi na privlačenju studenata na naše studijske programe, uključujući studente izvan Hrvatske. Ima, naravno, i drugih područja gdje treba zapeti, ali upravo svijest o njima svjedoči da smo kao institucija u stanju s njima se ozbiljno i odgovorno suočiti. Što mislite u kojem smjeru bi se trebao razvijati i mijenjati (i bi li uopće) modularni sistem, gledajući što možemo napraviti kratkoročno, ali i što bismo mogli napraviti dugoročno? | 24 |

— Modularni smo sustav uveli na integriranom pravnom studiju, dok ostali studijski programi na Fakultetu nisu krenuli u tom smjeru. U akademskoj godini 2021./22. izvest će se modularna nastava po prvi put i na četvrtoj godini pravnog studija, čime ćemo na neki način zaokružiti situaciju s modularnom nastavom, jer će jedna generacija koja je započela po tom modelu u jesen 2022. upisati petu godinu studija te ćemo imati manje-više cjelovitu sliku kako se modularna nastava odrazila na efikasnost i kvalitetu pravnog studija, kako taj oblik nastave percipiraju studenti, a kako nastavnici, itd. Provest ćemo tada cjelovitu evaluaciju, a ona će nam sigurno dati dobru osnovu za odluku o nastavku ili korekcijama modularne nastave. Nisam bio među velikim pobornicima modularne nastave, ali nisam ni među onima koji bi taj režim studija olako odbacili. U neku bi ruku to čak bio institucionalni neuspjeh Fakulteta, a svatko tko makar intuitivno zna nešto o organizacijama svjestan je koliko bi to bilo loše za Fakultet. Ako bi međutim podatci pokazali da uvođenje modularne nastave nije bio dobar potez vjerujem da bismo bili u stanju takav činjenični nalaz prihvatiti i osmisliti nešto bolje. Uglavnom, ne mislim da bi režim studija trebao ovisiti o volji dekana, prodekana za nastavu ili bilo kojeg drugog pojedinca, bio to ja ili netko drugi, nego o objektivno utvrđenim podatcima i usuglašenoj odluci studenata i nastavnika. Mislite li da je potrebno i ako da na koji način popraviti komunikaciju između studenata i različitih tijela fakulteta? — Mi imamo mnoštvo kanala komunikacije, što formalnih, što neformalnih. Kao što možda znate, organizacijske komunikacije su jedna od ključnih tema mojeg znanstvenog interesa, tema na kojoj sam dosta radio i koju sam istraživao za disertaciju, a i poslije toga. Ako komunikaciju svedemo na formalnu komunikaciju Uprave Fakulteta i Student-

STUDENTSKI KUTAK

skog zbora to je jedna dimenzija priče, a ako pogledamo mogućnosti komunikacije u jednom širem kontekstu onda nam se otkriva puno više i imamo puno bolji uvid. Uloga Studentskog zbora propisana je, kao i način izbora studentskih predstavnika. Taj dio mi se čini relativno dobro riješen. Savršenih rješenja nema, ali postojeće rješenje sigurno nije loše. Ono što želim kao dekan i što sam i prije početka dužnosti prakticirao jest otvoreni i stalni razgovor sa studentima, kontakt koji je objema stranama potreban. Mislim da to treba nastaviti kroz redovite sastanke Uprave i Studentskog zbora, komunikaciju oko ključnih, ali i onih relativno manje važnih odluka koje se odnose na studente, „ad hoc“ sastanke kada se pojavi neko izvanredno pitanje, itd. No, studentska je populacija na našem Fakultetu velika i raznolika. Imamo i doktorske studente, studente poslijediplomskih specijalističkih studija, studente socijalnog rada, javne uprave, poreznog studija. Svi oni zavređuju pažnju i vrijeme, sa svima komunikacija treba biti jednake kvalitete, svi argumenti trebaju se uzeti u obzir. Način na koji ja vidim upravljanje Fakultetom je zasnovan na dobroj komunikaciji, a ne na jednostranim potezima, nametanju, prikrivanju ili ucjenama. Da se razumijemo, dobro znam koliko je komunkacija ponekad teška, naporna, odnosi puno vremena, donosi nešto frustracije, itd. No, kako bismo bez nje došli do dobrih rješenja naših problema, kako bismo donosili dobre upravljačke odluke, kako bismo izveli kvalitetne studije? Pored Studentskog zbora mi ćemo kao Uprava biti otvoreni za komunikaciju i sa svim drugim studentima, njihovim organizacijama i predstavnicima. Sigurno je da kao dekan neću moći razgovarati pojedinačno sa tisućama studenata, ali spreman sam u razumnoj i potrebnoj mjeri komunicirati sa svim kategorijama studenata koji na našem Fakultetu studiraju. Nastojat ću graditi takav, otvoreni komunikacijski model odnosa studenata i Uprave, a doista bih volio da u komunikaciju budu stalno uključeni i nastavnici i ostali zaposlenici. Meni

se čini da je u tom smislu pronalaženje rješenja za prostor u kojem bismo mogli i neformalno komunicirati, uz kavu, vidjeti jedni druge u običnim životnim situacijama, izvan formalnih uloga studenta i profesora bitno za ono što sam rekao da mi se čini najvažnijim ishodom mojeg dekanskog mandata, a to je biti ponosan na Fakultet na kojem sam studirao i na kojem radim, jer to znači biti ponosan na studente koji tu studiraju i biti ponosan na profesore od kojih sam učio. A učio sam ne samo za ispit, nego sam učio za život, kroz zajednički život i kroz razgovor i susrete s profesorima, učio sam iz njihovog javnog djelovanja, iz ponašanja na kavi, iz ponašanja kad su se smijali, veselili se uspjesima svojih kolega i studenata, ali i u slučaju razočaranja, kad su bili tužni. Razgovarati, veseliti se i tugovati zajedno, raditi zajedno, stvarati zajedno, to su tako velike vrijednosti koje nitko nikad neće zaboraviti i zbog kojih će biti više ponosan na svoj Fakultet, nego ako dobije ocjenu na ispitu za jedan višu ili nižu. Za kraj, početak je akademske godine, koju biste poruku htjeli poslati studentima? — Usprkos stvaranja sustava cjeloživotnog učenja preddiplomski i diplomski studiji su još uvijek ključna faza obrazovne pripreme i ulaska u struku. To su i važne formativne godine za svakoga, godine koje određuju naš budući profesionalni profil i osnove egzistencije. Na kraju, to su i godine kada se manje-više osamostaljujemo i općenito ulazimo u niz dugoročnih životnih situacija i aranžmana. Volio bih da svi naši studenti kvalitetno prožive ovo životno razdoblje, na studiju se dobro pripreme kako bi se poslije studija mogli uspješno uključiti u stručni i profesionalni život te biti uspješni profesionalci privrženi pravilima struke, dobri ljudi i angažirani građani. Suoblikujte svoj studij i studijsko razdoblje skupa s nama profesorima da biste bili ponosni i zadovoljni poslije studija. n | 25 |

| SFINGA

SFINGA Autor Lovro Matić

Zagrebačka sfinga Sjedi u centru grada, U središtu svijeta, U zidanom, mramornom, Staklenom srcu povijesti. Prostorno ograničen Nematerijalni dio prirode Čija su prošlost, Sadašnjost, Budućnost, Tisuću mladih i starih lica I odgovori na njene zagonetke Koje život znače.

LJEPOTA „ Živimo samo kako bismo otkrili ljepotu. Sve ostalo je oblik čekanja.“ Khalil Gibran Ivanova majka bila je spisateljica. Nije bila previše poznata, pa čak ni u malom zagrebačkom književnom krugu. Nije bila ni previše bogata. Njene kratke romane i zbirke pripovijedaka prodavala je u svojoj maloj knjižari na Kaptolu. Mušterije su joj obično bili svećenici i redovnici, mlade studentice i rijetki ljubitelji njene proze koji bi joj povremeno navraćali više radi pića i razgovora. Ivan nije volio njene priče. Čak su mu i smetale. Jednostavno mu nije bilo stalo za te drame, za likove izvučene iz povijesti, njihove iracio| 26 |

nalne, „mračne“ pobude, njihovo dobro i zlo i borbe za novac, moć i žene. U toj književnosti vidio je nešto gotovo perverzno: s vremenom mu se zgadilo čitati baš sva njena djela, jer bilo mu je jasno kako su neki likovi preslika njegove majke. Voljela je na stranici ostaviti sebe, pokušati čitatelju prenijeti dio svog karaktera. To mu je bilo neopisivo odbojno, bilo je nisko i kao da je bilo katran umjesto književnosti. Bilo ga je sram čitati o tome. Više bi volio da je ispred njega prazan papir. Pravo je bilo drugačije. Ivanu se sviđalo, a majka o njemu nije znala ništa. Otkrio ga je potpuno slučajno, neočekivano, u gimnaziji, kada su njegovi prijatelji iz razreda pod odmorom (nenamjerno) razbili sliku cara. Naravno, bili su kažnjeni, a do kraja tog dana cijeli je razred slušao ravnateljevo uznemireno predavanje o posljedicama kršenja zakona i nabrajanje članaka zakona ovog i onog. Ravnatelj se toliko razljutio da je cijeli razred natjerao da do sutra nauče neke članke (o njegovom kraljevskom i carskom visočanstvu) napamet. Čak im je donio i nekoliko svezaka raznih zakona iz knjižnice: Ivanu je dao Opći građanski zakonik, valjda u bijesu zaboravljajući da tih članaka unutra uopće nema, no gimnazijalac mu to nije zamjerio. Tu je večer proveo čitajući o ugovorima, grbovima, crkvenim pravima. O „normama“, obveznim i ugovornim odnosima. Bilo mu je tako lijepo. Te crno-bijele stranice kao da su vodile u novu i čarobnu dimenziju u kojoj je sve bilo apstraktno, ali istovremeno logično i povezano sa onim što je potpuno stvarno. Sljedećih mjeseci Ivan je počeo čitati udžbenik o teoriji prava kojeg je našao u majčinoj knjižari. I volio ga je. Jer čovjek koji ga je napisao bio je pametan. Svaka je riječ bila odmjerena,

STUDENTSKI KUTAK

formalno i semantički savršena. Ništa nije bilo suvišno. Shvaćao je da je pravo, iako još uvijek o njemu nije znao gotovo ništa, možda jedan zatvoreni, apsolutno racionalni logički sustav. Mala grupa iznimnih ljudi stvarali su ga stoljećima kako bi taj sustav pomogao društvu u kojem su živjeli. Ta misao usadila se duboko u Ivanu, kao da je oslobodila nešto snažno u njegovoj duši. Ivan neće biti poput svoje majke, mislio je sjedeći u dvorištu Pravoslovnog i državoslovnog fakulteta. Dvorište je bilo lijepo uređeno, a zgrada - zgrada je bila prekrasna. Sveučilište se u nju premjestilo prošle godine i bila je jedna od najljepših u tom malom gradu Zagrebu. Danas mu je prvi dan i već je razmišljao kako će postati drugačiji. Majka mu je bila siromašna, on će biti bogat. Ne samo bogat, imat će milijune. Majka mu je pisala patetične knjige o kaosu i propalim životima. Njegova će djela biti savršena. Bit će uredna, odmjerena, proračunata. Bit će jedan od muškaraca s cigarom u crnom fraku, odjelu i kaputu. Gospodin iz Beča i Pešte bit će pravnik, jedan od onih koji kroje društvo. Ulazeći u zgradu kroz velika, drvena vrata, penjući se po glatkim bijelim stepenicama, jednostavno nije mogao sakriti osmijeh.

SUDBINA „ San razuma stvara čudovišta.“ Francisco Goya Josip ustane i ugasi svijeću. Boljele su ga oči od njena sjajnog crvenog sjaja. Boljela ga je glava od stotina stranica pravne literature koju je čitao cijelu večer. Vani je sve jače puhao vjetar, prvi znak jake ljetne oluje koja se približavala sa zapada. Otvori mali

prozorčić iznad radnog stola i udahne noćni zrak naelektriziran kišom i promjenom vremena. Njegova mala soba u potkrovlju kuće u centru grada kao da je privlačila nalete vjetra koji su je uskoro ispunili hladnim zrakom. Naglo sjedne, gotovo padne u stolac i zatvori oči. Bio je neopisivo umoran. Miris oluje tako mu je godio; osjećaj svježine hladio ga je iznutra. Nije razmišljao o vremenu. Pokušavao se koncentrirati na tutnjavu udaljene grmljavine i sve jače fijukanje vjetra u praznom prostoru oko kuće. Fijukanje se probijalo kroz noć, spuštalo niz prazne ulice i lupalo otvorenim prozorima. Budilo je ljude iz sna i ispunjavalo ih nekom stranom jezom. Kao da je nosilo vijesti iz daleka, iz Europe koja je ovoga ljeta zakoračila u nepoznanicu Velikog rata. Josip nije razmišljao o tome. Noćas će opet sanjati onaj san. A bio je tako umoran. Stvarno, bio je premlad za takav umor. Opet će vidjeti tog bezimenog starca. Uvijek se pojavljivao kad bi se ovako osjećao prije spavanja. Starac će ga gledati strogim, staračkim, prezirnim pogledom. Bit će ljut i nezadovoljan. Nešto će mu reći tihim i hrapavim glasom, kao da govori razmaženom i tupavom klincu koji ne zna svoje mjesto. Josip će ga opet zamrziti, ali neće mu moći ništa. Pred tim starcem će svaki put biti tako potpuno i jezivo bespomoćan. Od starca će dobiti nekoliko papira s pitanjima, a pomisao na te papire u njemu i ovako budnome stvara posebnu vrstu nervoze. Jer zna da će sjesti, uzeti olovku i krenuti rješavati. Pitanja će biti nepregledna, a njegovo znanje nedovoljno. Cijela scena postat će mučna, jer svako će pitanje biti vezano uz starca, njegov život, njegove vještine, njegovu neopisivu važnost, a Josipovo će znanje uvijek biti nedovoljno. Pitanja će biti previše, a vremena premalo. Probudit će se naglo, s gorčinom buđenja usred noćne more. Od stresa neće moći opet | 27 |

| SFINGA

zaspati. A cijelu ga noć neće napustiti osjećaj da je bezimeni starac još uvijek tu. Potkrovlje je bilo u mraku i tišini, čuo se samo povremeni nalet vjetra i sve jače tapkanje kišnih kapi. Josip je gledao u taj mrak osjećajući kako se u sobi miris kiše miješa s dimom ugašene svijeće. Bože, zašto moram biti ovdje? Evo, još jedna hladna, mračna noć. Od njih nije mogao pobjeći ni preko ljeta. Možda je samo nervozan, ispit je sve bliže i bliže, a koliko god da je stranica pročitao, koliko god da je pokušavao naučiti, ako treba sve i napamet, njemu nije bilo dosta. „Hoće li mi ikada biti dosta?“ pitao se. Odkad je upisao Pravni fakultet kao da se svaki dan, svaki sat, svaki budni trenutak natjecao protiv nekog. Natjecanje je bilo konstantno i obuzimajuće, kao da je raslo, kao da je natjecanje postajao on sam. Protiv koga? Protiv svojih kolega? Možda protiv svojih pravničkih roditelja? Uvijek im se htio dokazati, istina, oni su ipak „ozbiljna, kulturna obitelj“, pa bi im valjda svima pravo trebalo biti u krvi. Njegovom ocu, zdepastom i ozbiljnom ljubitelju Beča i Monarhije u glavi izgleda nije bilo ništa osim politike i nekoliko pročitanih knjižica razne pravne literature.

| 28 |

zorski otvor u sobu i namakala papire na stolu. No Josipa više nije bilo briga. Srce mu je lupalo, povuče još jedan dim. Mmmmm, da, to je bio izlaz. Vidio ga je kao svjetlo na kraju tunela, kao vlak koji mu se svom silinom približava. Drhtao je zamišljajući kako već danas izgleda Veliki rat. Kako se Njemačka i Francuska svijaju pod težinom nasilja. Kako ljudi u crnim uniformama, s puškama i bombama, u noćima poput ovih traže pobjedu na spaljenim bojištima. Rat je počeo prije manje od mjesec dana, a Josip kao da ga je već dugo osjećao u sebi. Kao da je rat tu baš radi njega. Ispuhne dim i ugasi cigaretu. Odlučio je, sutra će se otići dobrovoljno javiti za front. Znao je kako u njemu buja nevjerojatna snaga, a opet, nije bio dovoljno jak da još jednom, samo jednom pogleda u gomilu papira na svom stolu. Za njega je to bila borba koju ne može dobiti, ali od borbe nije mogao odustati. Ostane tako nadvijen nad radnim stolom, nije mu smetalo to što je vjetar bio sve jači, kako je svakim njegovim naletom bivalo sve hladnije. „Već sutra idem u rat“, prošapće. „Već sutra bit ću mlad“, pomisli.

Josip nije bio svoj otac. Dane je provodio u sobi u potkrovlju učeći teoriju koja mu je sve više postajala strana i daleka, i pušeći cigarete koje je skrivao ispod kreveta. Sve se više zatvarao u tu sobicu, sve ju je više doživljavao kao svoj zatvor. Kao egzil. Natjecanje ga je tjeralo da nešto radi. Ako zastane, samo na tren, ako osjeti da gubi bitku s knjigom i samim sobom, obuzet će ga onaj osjećaj propadanja. Sanjat će starce, duboku, crnu noć i beskrajne blokove teksta koji će mu se do jutra množiti pred očima.

Draga moja,

Ponovo ustane, udahne hladni, olujni zrak i zapali cigaretu. Njegovi su roditelji već dugo spavali. Sutra idu raditi na sud i imaju naporan dan. Kiša se, nošena vjetrom, slijevala kroz pro-

Osjećam kako mi je sve teže pisati ova pisma. Nestašice su sve ozbiljnije, i nedostaje nam zaista svega, od hrane do municije. Teško je pronaći tintu i čist komad papira. Teško je razmišljati

ŽELJA „ Tamna nas noć razdvaja, ljubavi, I mračna, strašna stepa širi se među nama“ Tyomnaya noch, ruska pjesma

STUDENTSKI KUTAK

što ti želim napisati kada je borba konstantna – kada oko tebe lete metci, kada ne možeš zaspati od grmljavine bombi i artiljerije. Teško je obrisati ruke od prašine i motornog ulja. Ovo pismo, ljubavi moja, sigurno će ti donijeti zadah dima i metala i možda ćeš zbog njega morati provjetriti sobu. Bojim se da će mi svako sljedeće pismo biti posljednje. U svaki od ovih komada papira pokušavam unijeti dio sebe, da se u Zagreb tebi vrate barem moje riječi. Nedavno je prošlo godinu dana od kada sam otišao na istok. Od tada sam ostao bez svega što sam spakirao u Zagrebu, ali uspio sam, nekim čudom, zadržati naše bilješke iz Rimskog prava. Nadam se da ih se sjećaš, one koje smo zajedno sastavljali na prvom roku, kada si ti prošla, a ja pao. Čitam ih svake noći. Pomažu mi da otputujem mislima i da lakše zaspim. Moram se pohvaliti da sam povijesni pregled, koji sam ja napisao, naučio odlično. Znam ga gotovo napamet i svaka mi je godina urezana u pamćenje. Ali ostale dijelove nisam uspio ni proći do kraja. Jer te si bilješke ti pisala. A ja ne mogu zadržati suze kad vidim tvoj rukopis. Taj prelijepi, savršeni rukopis koji čitam na tako mračnom, tako prljavom, užasnom mjestu. Ta obla, tanka slova, riječi pisane brzo, u žurbi, s puno brige i truda, ali opuštene, tako nonšalantne, baš kao da umjesto slova gledam tebe na papiru. Više ne mogu ni gledati tvoj rukopis – podsjeća me na faks, na život prije rata. Na prvo predavanje, na kojem smo se upoznali, i na sve snove koje sam ikada sanjao o tebi. Prije godinu dana nisam to shvaćao, ali sada vidim kakva je privilegija bio taj život. Mi smo ovdje tako nisko, mi smo zvijeri s puškama na leđima i nasiljem u mislima, a uniforme i tenkovi jedino su što nas razlikuje od bijesnih pasa. Borimo se i izgledamo kao životinje, protiv ljudi koji su još strašniji

od nas, ljudi koji su izgubili neopisivo mnogo i osjećam da uskoro neće imati više ništa za izgubiti. Ovdje je sada samo preživljavanje, mržnja, smrt i strah, a toliko smo tužni i umorni da više ni ne govorimo, mi šutimo samo kako bi sačuvali snagu. Draga moja, imam samo prašinu, metke i život koji još nisam izgubio. A kolona ide dalje, marš ne prestaje i u spaljenim prostranstvima ne možemo mu pronaći kraja. Ljubavi, ja više ne znam voliš li me. Zapravo, nikada to nisam znao. Nikada nisam povjerovao da me možeš voljeti. Jer ja sam čovjek koji nosi svoje slabosti u grlu, koji ne može disati bez da se osjeća slabo i nemoćno. A ti si mitološko biće, nešto vječno i esencijalno, stvorenje koje životu daje aromu i okreće ga naglavačke. Kada sam te prvi put vidio na onim bijelim stepenicama ispred faksa, kada sam ti prvi put rekao da te volim, kada sam ti prvi put rekao da odlazim, osjećao sam svu težinu dužnosti da budem najbolji. Jer biti s tobom za mene je bio luksuz, poseban blagoslov koji sam svakoga dana morao iznova zaslužiti. Sada osjećam da bih trebao biti uz tebe. Od prvog dana na istoku znam da imam dužnost da ti se vratim, da ti se opravdam, da te ponovo zaslužim. Ako je ovo moje posljednje pismo, ako se više nikada ne vratim i ako osjetiš da si sama, želim da znaš da sam uvijek htio imati samo tebe u mislima. Da si mi ti ovdje, na kraju svijeta, bila posljednje sveto, i da više nitko neće moći voljeti onako kako sam ja tebe volio.

Pošiljatelj: vojnik br. 1224. Jedinica: 369. pojačana pješačka pukovnija Staljingrad, 27. 8. 1942. | 29 |

| SFINGA

BORBA „ Pravni fakultet je kao stroj. Ako vam zapne samo jedan prst i ne izvučete ga na vrijeme, iščupat će vam cijelu ruku do ramena.“ dr. sc. Miran Marelja „Kolegice, ajde sad spremite taj mobitel.“ Profesor je sjedio u svom uredu, okružen živčanim, uplašenim studentima, kao strogi sudac pred bandom kojoj prijeti smrtna kazna. Ovo je bio jedan od tih dana. Neki prođu, neki ne: njemu je najčešće svejedno, jer misli da je pravedan ocjenjivač, a i nema previše vremena i energije gristi se razmišljanjem kako se osjeća baš svaki student koji mu je došao na ispit. Studentica uzdahne i spremi mobitel u torbu. Pokušavala se koncentrirati na svoj odraz u vitrini iza Profesora. Gledala je u blijed i nervozan, ali lijep i sređen odraz mlade žene koja sjedi ispred starijeg čovjeka, čovjeka koji kao da je uživao u auri autoriteta koja ga je okruživala. Profesor pogleda djevojku kojoj je naredio da spremi mobitel. Izgledala je umorno i krhko, tako mršava, s podočnjacima ispod očiju. Izgledala je kao jedna od štreberica koje prije ispita uče od jutra od mraka, osobe kojima pravo postaje način života, poziv i opsesija. Ali u njenim crnim očima vidio je neku neobičnu odlučnost. Nije mu se sviđalo kako iz te naoko normalne djevojke izvire nemir – kako si popravlja kosu, a nemir se prelijeva i širi njegovim uredom. Postavi joj jednostavno pitanje. Početak gradiva, trebala bi ovo znati. Studentica nije očekivala to pitanje. Nikada zapravo ne očekuješ prvih nekoliko strana knjige na usmenom, jer zašto bi te itko na našem faksu pitao

| 30 |

nešto tako lagano? Nekako se izvukla. Smislila je neku svoju definiciju, začinila ju pravničkim izrazima i nervoznim smiješkom. Profesor ju je gledao tiho, pomalo zbunjeno, pomalo nezadovoljno. Osjećala je kako se njegov oblak autoriteta okreće prema njoj, kao da je osjetio neku duboku slabost u njenom glasu i sada ga zanima što to nije u redu. „Zašto ovakav odgovor?“ pomisli Profesor. Čini se da ju je krivo procijenio. Ona nije neka obična štreberica, znala bi ovo da je učila cijelu noć. Krene joj postavljati potpitanja, podbadati, tražiti jake i slabe karike njenog znanja. Bila je to prava borba, jer Studentica, zapravo, stvarno nije puno učila, ali bila je bistra i davala je elokventne odgovore. Nakon nekoliko minuta govorila je glasno, potpuno slobodno, ali se nadala da Profesor neće osjetiti nemir koji ju je pratio od kad zna za sebe i koji ju je posebno obuzimao kada joj je najmanje trebao. Profesor uzdahne, a nije ju mogao rušiti. Iskreno, mislio je, ova mlada žena ne zna ništa o mom predmetu, ne zapravo, ali morao ju je pustiti da prođe. Kao da je morao poštovati to njeno snažno biće, taj minimum odgovora koje je tko zna kako uspjela sastaviti u glavi. Otvori njen indeks, lupi žigom i napiše ocjenu. „Kolegice, jako je upitno koliko ste zaslužili ovu dvojku“, kaže nakon dubokog, razočaranog uzdaha. Neka osjeti da je on glavni i da je ovo njegova čista dobra volja. „Znam Profesore, sve mi je jasno“, nasmije se Studentica. Ustane i popravi kosu. Najradije bi pojela tu dvojku, ta dvojka je sve za što se dugo borila. Na izlazu pozdravi tog ozbiljnog, ali za nju ipak nekako posebnog Profesora. Vani je bilo sunčano i kad je izašla na ulicu osjetila je sreću. n

STUDENTSKI KUTAK

Korisne informacije koje treba znati svaki brucoš Kao brucoši koji su prvu godinu fakulteta odslušali isključivo u online obliku, generacija koja je prošle godine upisala fakultet bila je više-manje prepuštena sama sebi. Uprava Fakulteta im je donekle pomogla dodjeljivanjem studentskih i akademskih mentora kojima su se mogli obratiti za pomoć, ali puno je stvari i dalje bilo nejasno. Svi znamo koliko je teško doći iz srednje škole i snaći se u potpuno novom okruženju, s novim pojmovima, pravilima i ljudima. Još je teže onima koji dođu u novi grad ili čak i novu državu. Kako bismo pomogli budućim generacijama da se lakše, brže i bolje snađu na Fakultetu, odlučili smo sastaviti kratak vodič za brucoše s najbitnijim pojmovima i informacijama. Modularna nastava: model nastave podijeljen na blokove koji traju otprilike 5 tjedana. U tom se razdoblju sluša i polaže jedan predmet, a onda se prelazi na sljedeći. Trenutno se ovakav oblik nastave izvodi na prve četiri godine pravnog smjera. ECTS bodovi: ključni su dio Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova. ECTS omogućuje da se bodovi stečeni na jednom visokom učilištu uzimaju u obzir za dobivanje kvalifikacije na nekom drugom visokom učilištu u Hrvatskoj ili Europi. Dodjeljuju se predmetima obzirom na radno opterećenje. Jedan bod iznosi 25 do 30 radnih sati. 60 ECTS bodova odgovara jednoj godini studiranja.

svakog modularnog bloka. Opći rokovi su oni na kojima možete izaći na bilo koji predmet koji ste do tada odslušali. Za točne termine ispitnih rokova pogledajte akademski kalendar svog smjera koji možete pronaći na web stranici Fakulteta.

Autor Roko Roglić

Kolokvij: provjera znanja iz jednog dijela ispitnog gradiva, najčešće u pisanom obliku. Položeni kolokvij(i) na našem fakultetu najčešće donose oslobođenje od pismenog dijela ispita, a ponekad i oslobođenje od odgovaranja onog dijela gradiva koji je bio u kolokviju na usmenom ispitu. Komisijski ispit: pojam koji se odnosi na ispit koji se odvija četvrti i osmi put izlaženja na ispit. Komisija se sastoji od predsjednika, koji vas u pravilu i ispituje, te još dva profesora s katedre na kojoj polažete ispit. Ako padnete četvrti put, ne možete na taj ispit izlaziti devedeset dana. Ako na ispit izlazite osmi put, na usmeni dio možete izaći i ako padnete pismeni dio, a ako padnete i usmeni, gubite pravo studiranja na pravnom smjeru Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predrok: pismena (ili usmena) provjera znanja koja se javlja kada za određene kolegije ne postoji mogućnost polaganja ispita putem kolokvija, a želi se pružiti mogućnost polaganja predmeta prije službenog datuma ispita. Ispitni rokovi: na modularnoj nastavi modularni se rokovi odvijaju na kraju | 31 |

| Korisne informacije koje treba znati svaki brucoš

| 32 |

Seminari: birate ih preko web stranice Fakulteta (osim ako vam drukčije ne naglasi netko od nadležnih osoba s Fakulteta). U prvom semestru dodjeljuju se prema poretku na rang listi sa stranice Postani student. Rang lista za dodjelu seminara od drugog semestra nadalje radi se tako da se množi prosjek ocjena s brojem ostvarenih ECTS bodova uz penalizaciju za neredovite upise godina. Na seminarima se uglavnom proširuje/ detaljnije obrađuje gradivo obrađeno na predavanjima, a slušate ih za vrijeme modula u kojem slušate predmet iz kojeg imate seminar, odnosno kroz cijeli semestar na socijalnom radu. Na pravu možete birati između seminara iz bilo kojih od predmeta (osim stranih jezika), a na studiju socijalnog rada možete birati samo između seminara iz dva unaprijed određena predmeta, dok na javnoj upravi i poreznom studiju seminara nema.

rad na neku temu koja je vezana uz seminar koji ste slušali, a koju dogovarate s voditeljem seminarske grupe. Postoje posebna pravila kako se on piše, a duljina je obično 15-20 stranica.

Seminarski rad: jednom u akademskoj godini dužni ste ispuniti seminarsku obvezu tako da napišete seminarski

Parcijala: pojam koji označava da student nije izvršio sve svoje obveze u akademskoj godini, odnosno nije ostvario

Status iznimno uspješnog studenta: možete ga steći već na drugoj godini ako ste na prvoj godini imali težinski prosjek ocjena 4.2 ili veći. Da biste ga zadržali, ukupni težinski prosjek ocjena od početka studija mora vam biti veći od 4.2, a prosjek se uvećava za 0.2 ako ste dobitnici Rektorove ili Dekanove nagrade ili 0.3 ako ste dobitnici više navedenih nagrada (primjenjuje se samo za potrebu izračuna prosjeka za dodjelu tog statusa). Neke od pogodnosti koje vam status nosi su: odabir ispitivača na ispitima, prednost pri odabiru seminara, odabir seminarskih grupa, izdavanje posebne diplome itd...

STUDENTSKI KUTAK

dovoljno ECTS bodova za potpuni upis u sljedeću godinu. Studomat: na njega se prijavljuje AAI identitetom. Služi za prijavu ili odjavu ispita, pregled rasporeda ispita, pregled rezultata ispita, upis akademske godine, izbor izbornih predmeta, traženje ispisa raznih potvrda. Akademska četvrt: pojam s kojim smo se zbog online nastave vrlo rijetko susretali, a odnosi se na nepisano pravilo koje govori da nastava može početi s petnaest minuta zakašnjenja, osim ako se ne naglasi da počinje u točno određeno vrijeme, kada se koristi izraz sine tempore. Primjena pravila ovisi o dobroj volji profesora. Promjena turnusa: turnus možete promijeniti tako da pronađete nekoga iz turnusa u koji želite prijeći i tko želi prijeći u vaš te dogovorite zamjenu. Potom šaljete zahtjev za promjenu turnusa preko web stranice podrska.pravo.hr ili na način na koji vam to posebno napomene netko od nadležnih osoba s fakulteta. Kome se obratiti: u slučaju da smatrate da ste vi i/ili vaši kolege nepravedno oštećeni, da se prema vama neprimjereno postupa i slično, postoji više opcija kome se možete obratiti. Ako su vam povrijeđena studentska prava, najbolje je da se obratite Uredu studentskog pravobranitelja našeg fakulteta ili studentskom pravobranitelju Sveučilišta. Možete se obratiti i Studentskom zboru, no on više služi za dobivanje informacija te borbu za održavanje postojećih i uvođenje novih prava studenata. Student servis: Raditi preko Studentskog servisa mogu svi redovni i izvanredni studenti koji su upisani u tekuću akademsku godinu i koji su u prošloj akademskoj godini ostvarili najmanje 1 ECTS bod (što naravno ne vrijedi za brucoše) te maturanti u roku od tri mjeseca od dana maturiranja. Kako bi započeli s radom, morate se učlaniti u Student servis, a za to je potrebno osobno doći u Student servis i ispuniti upisni

karton i izjavu koje zatražite na jednom od šaltera i priložiti neke dokumente, o čemu više možete pronaći na web stranicama Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu. Iksica: identifikacijski dokument kojim se dokazuje status studenta. Njome redoviti studenti ostvaruju pravo na povoljniju prehranu u studentskim menzama. Svaka 2 tjedna Ministarstvo znanosti i obrazovanja na iksicu dodjeljuje sredstva pomoću kojih se subvencioniraju obroci u menzama. Novac koji nije potrošen do sljedećeg “punjenja” se briše. Također postoje razine prava na prehranu o kojima više možete saznati na web stranicama Sveučilišnog računskog centra. Iksicom možete ostvariti popuste na karte za autobus, vlak, muzeje, kina i sl. JMBAG (jedinstveni matični broj akademskog građanina): dodjeljuje se upisom u neku visokoobrazovnu ustanovu. Možete ga pronaći pored svojeg imena i prezimena na dnu stranice kada uđete u Studomat. Najbliže menze: menze najbliže zgradama Fakulteta na Trgu Republike Hrvatske su menza Odeon na Arhitektonskom fakultetu, ALU na Akademiji likovnih umjetnosti, Superfaks na Prehrambenobiotehnološkom fakultetu te Savska u Studentskom centru. Svaki brucoš bi trebao pročitati Pravilnik o studiju našeg fakulteta kako bi se upoznao sa svojim pravima i dužnostima, a isti je moguće pronaći na internetu. Nekoliko korisnih pojmova koje možete u njemu pronaći su: simulirana suđenja (moot courts), pravo na ponovljeni ispit pred komisijom, pravo na izuzeće profesora s usmenog ispita i dr. Za sva pitanja slobodno se obratite Studentskom zboru na mail: szpfzg@ gmail.com te Instagram ili Facebook: @szpfzg Želimo Vam puno sreće i uspjeha na Pravnom fakultetu! n | 33 |

35% popusta na grupne online tečajeve engleskog, talijanskog, njemačkog, španjolskog i francuskog jezika 20% popusta na pripremne grupne Cambridge i Toles tečajeve

ŽUTA KOPIRAONA Masarykova 26 | 10000 Zagreb | tel. 01 4831 572 Radno vrijeme: ponedjeljak - petak 7.30 - 20.00 | subota 9.00 - 15.00 | nedjeljom i blagdanom zatvoreno

Trebaš printanje, kopiranje, uvez, skripte, zakone, ...? Mi smo PRAVO mjesto za tebe!

20

STROJNO KOPIRANJE, PRINTANJE I SPIRALNO UVEZIVANJE

DONOSITELJU PRIMJERKA ČASOPISA

% POPUSTA

e-mail: zuta.kopiraona@gmail.com | 35 |

| Gdje učiti u gradu Zagrebu?

Gdje učiti u gradu Zagrebu? Autorica Đorđija Plavšić

Svi mi volimo saznati i naučiti nešto novo, no kada dođe vrijeme da se primi knjiga u ruke ponekad se susrećemo s poteškoćama. Uglavnom se već svi fokusiramo na to kako želimo premotati vrijeme unaprijed, želimo imati upisanu ocjenu i da sav taj trud i mnogobrojni sati učenja budu iza nas. No kada razmislimo malo bolje, učenje zapravo ne treba biti „mučenje“, nego pametno iskorišteno vrijeme u kojemu ćemo svaki put nadopunjavati informacije koje nas zanimaju. Možemo slobodno reći da učenje uvelike ovisi o ambijentu u kojemu učimo, pa bi prilikom odabira mjesta za učenje trebali paziti da izaberemo mjesto koje nam odgovara, u kojemu se osjećamo kao kod kuće, pogotovo za populaciju studenata kojima Zagreb nije mjesto prebivališta. Svako mjesto za učenje može biti odlično ako bi nam donijelo određenu dozu smirenosti, harmonije, a ponajviše koncentriranosti. Ponekad bi nam

| 36 |

godio mir knjižnice, dok s druge strane postoji želja za učenjem u prirodi i da krenemo sa poslom koji imamo odraditi. Dok neki studenti vole mir i tišinu, postoje studenti koji se u ne tako malom broju slučajeva odlučuju za kafiće, baš u ono vrijeme dok u njima nije vreva, te sve dok je stol dovoljno velik za mnogobrojne knjige, skripte, flomastere, litre i litre kave. U nastavku donosimo nekoliko mjesta za učenje u gradu Zagrebu, ali ipak je na vama da odaberete hoćete li pokušati učiti na tim mjestima ili ne. 1. N ACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA TE KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA Neizostavno mjesto svakog studenta, bio on iz Zagreba ili ne, je svakako Nacionalna i Sveučilišna knjižnica. Navedena knjižnica je naveliko poznata u

STUDENTSKI KUTAK

krugovima studenata te je idealno mjesto koje pruža sasvim različit doživljaj od ostalih knjižnica koje se nalaze u Zagrebu, prvenstveno zbog svoje prostranosti i raznolike literature koja obogaćuje ovu građevinu. Ako vam treba dodatno vrijeme za učenje, uz prethodnu rezervaciju možete učiti i u kasnijim, večernjim terminima. Također, uz ovu knjižnicu možete pronaći jedno slično, ali manje prostrano mjesto na Filozofskom fakultetu koji se ponosi svojom modernom knjižnicom. Na drugo mjesto stavili bismo Gradsku knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića na adresi Preradovićeva ulica 5, koja osim velike blizine Pravnog fakulteta odiše nekim posebnim ugođajem, te u kojoj ćete pronaći uvijek susretljivo osoblje, a također ako se odlučite izaći na kratko, stvari će vam ostati na mjestu. Treće mjesto na našoj listi zauzima knjižnica koja se nalazi u prostorijama Pravnog fakulteta. Iako ne zavidna svojom veličinom, pojedini studenti su zadovoljni s mogućnošću učenja u ovoj knjižnici. 2. PARK MAKSIMIR I BUNDEK Park Maksimir je neizostavan dio Zagreba koji biste svakako trebali posjetiti, ali pored svoje očaravajuće ljepote,

mira i tišine koja ga okružuje, našao se na našoj listi prijedloga mjesta za učenje. Budući da je park Maksimir poprilično velik, ljubitelji prirode te cvrku-ta ptica (koji katkad dobro dođe da se relaksirate od čitanja nepresušnih činjenica koje se nalaze u skriptama), mogu ga iskoristiti za aktivno učenje u vrijeme ljetnih rokova, a uz to još možete uživati na svježem zraku. Bundek se također našao na našoj listi. Mirnoća ovog jezera i parka koji je uređen oko njega su neizostavan dio tijekom učenja u vrijeme ljetnih mjeseci. Ukoliko ste aktivna osoba koja se bavi sportom, možete povezati ugodno s korisnim te odraditi neku varijantu tjelovježbe. 3. BOOKSA U Martićevoj ulici smještena je Booksa koja je zapravo književni klub, a s plaćenom godišnjom članarinom možete popiti kavu i učiti. Na ovom se mjestu uči, priča, čita, a također možete pronaći i dio stručne literature koja bi vam mogla trebati. Ako neku informaciju ne možete pronaći u knjizi ili skripti, još jedan plus za Booksu je također i internet koji možete besplatno koristiti. 4. K NJIŽNICE U STUDENTSKIM DOMOVIMA Na našoj listi našle su se i knjižnice u studentskim domovima Cvjetno naselje i Stjepan Radić. Ako ste smješteni u studentskim domovima, mjesto za učenje možete pronaći u petom paviljonu studentskog doma Stjepan Radić te u trećem paviljonu Cvjetnog naselja. Važno je istaknuti da je korištenje knjižnica za stanare studentskih domova besplatno. Nadamo se da će vam ovaj kratki vodič biti koristan te da ćete pronaći za sebe idealno mjesto za učenje. n | 37 |

| Studenti s invaliditetom, problemi i rješenja

Studenti s invaliditetom, problemi i rješenja Autorica Barbara Grlić

Osobe s invaliditetom predstavljaju značajan udio populacije u Hrvatskoj, ali u visokom obrazovanju još uvijek su nedovoljno zastupljeni. Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom obvezuje države potpisnice na osiguravanje prava osoba s invaliditetom na obrazovanje bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti. Studentica Leonarda Glavica (20) studentica je prve godine integriranog preddiplomskog i diplomskog pravnog studija u Zagrebu. Za sebe kaže da je vesela, komunikativna, susretljiva i da se trudi svima pomoći. No, po nečemu se smatra posebnom. Naime, Leonarda je studentica s invaliditetom. Nakon završene srednje škole upisala je pravo u Zagrebu. – Otkako sam krenula na Fakultet, susrela sam se i s pozitivnim i negativnim stvarima u vezi mojeg studiranja – kaže Leonarda. Pozitivne stvari koje izdvaja su odličan odnos drugih studenata prema njoj. – Pomažu mi kadgod je potrebno, druže se samnom, što je meni u ovoj situaciji, s obzirom na pandemiju korona virusa, najvažnije, jer sam imala nastavu online, a ne uživo. Obzirom na to da sam u invalidskim kolicima, imam loš vid i lošu motoriku, treba mi više vremena, profesori postupaju po mojoj prilagodbi koju sam dobila na početku akademske godine – govori Leonarda. Nažalost, postoje i negativne stvari. Leonarda nam govori kako joj probleme ponajviše stvaraju arhitektonske barijere na fakultetu. – Meni kao studentu s invaliditetom teško je ući na Fakultet, a uz to ima i

| 38 |

malo dvorana u koje mogu ući. Također, nemamo stalno otvoren parking za nas prvenstveno jer bih dolazila autom na Fakultet zbog toga što mi je tako lakše. No, parking bi uvijek bio zaključan, što na neki način i razumijem zato što bi na taj način svi imali pristup istom parkingu – nastavlja Leonarda I za kraj, Leonarda poručuje. – Mislim da društvo osobe s invaliditetom, a pogotovo studente, smatra lijenima i nesposobnima za samostalan život, ali varaju se zato što mi možemo učiniti puno toga uz pomoć institucija ako se sami malo potrudimo, a toga ljudi koji nemaju takve probleme, nažalost nisu svjesni. – Za svakog studenta s invaliditetom kao i za svakoga čovjeka, a možda i više nego prosječnome čovjeku, najvažnija je kontrola vlastitoga života, u ovome slučaju studija – započinje naša kolegica Iva Rašić, zamjenica studentske pravobraniteljice koja se bavi pitanjem studenata s invaliditetom već drugu godinu za redom. „Smatram kako je važno istaknuti neke od najučestalijih problema s kojima se susreće velika većina studenata s invaliditetom na Pravnom fakultetu.“ Iva nam odmah govori kako je izraz osobe s posebnim potrebama neprikladan, jer problemi i poteškoće s kojima se studenti s invaliditetom susreću na svome akademskom putu često su jednaki problemima s kojima se susreću i ostali studenti, samo je njihovo rješenje posebno, tj. drugačije. Posebna pažnja je posvećena brucošima kojima je ipak potrebno malo više vremena na početku akadem-

STUDENTSKI KUTAK

ske godine kako bi se snašli u novoj ulozi. – Jedan od bitnih problema brucoša s invaliditetom jest i činjenica da su često neupućeni na pravo na prilagodbu nastavnog procesa i načina polaganja ispita. Stoga je naglašavanje tog, ali i ostalih prava na Danima orijentacije izrazito bitna i jedan od zadataka kojim se bavimo u Uredu pravobraniteljice – govori Iva. Iva se također osvrnula i na gorući problem prilagođenosti fakultetske infrastrukture. – Kada govorimo o početcima, bitna je, ako ne i najbitnija stavka, fizički dolazak na Fakultet i pristupačnost infrastrukture. Glavna je zgrada na Trgu Republike Hrvatske, nažalost trenutno teško oštećena potresima, inače vrlo pristupačna obzirom da ima pristup iz prizemlja i dizalo koje je tijekom moje uporabe uvijek bilo u funkciji. Isto vrijedi i za susjednu zgradu na Trgu Republike Hrvatske 3, koja također ima dizalo i rampu na ulazu u zgradu. Sve navedeno vrijedi i za fakultetske prostorije u Ćirilometodskoj ulici. Što se tiče prostorija, u kojima se održava nastava na studiju prava, zgrada u Gundulićevoj ulici nažalost je jedina potpuno nedostupna. Stepenice na ulazu u zgradu, uski prolaz i prostorije na katu bez dizala čine ju potpuno nedostupnom studentima s ograničenom pokretljivošću – nastavlja Iva. Zato je u takvim okolnostima iznimno bitno međusobno si pomagati i biti susretljiv. – Iz razgovora s kolegama, ali i osobnog iskustva, mogu potvrditi da su profesori u tom smislu uvijek spremni na dogovor i prebacivanje nastave ili ispitivanja u neku od drugih zgrada koja je prilagođena za studente s invaliditetom – priča Iva. Također, dotakla se i problema parkirnih mjesta za studente s invaliditetom oko fakultetskih zgrada.

– Izrazito je važno naglasiti da je auto za studenta s invaliditetom mogućnost da se doveze na Fakultet neovisno o nekome često jedina opcija i prozor u slobodu, a svakako ne nepotreban luksuz. Iskreno se nadam da će se u okviru planiranja obnove zgrade na Trgu Republike Hrvatske 14 ovaj problem ozbiljno razmotriti i donijeti najbolje moguće rješenje za studente s invaliditetom – objašnjava Iva.

Iva Rašić, zamjenica studentske pravobraniteljice

Važno je da studenti s invaliditetom budu dovoljno informirani o svojim pravima, ali i da znaju kako i gdje ta prava mogu iskoristiti. Na razini Sveučilišta postoji Ured za studente s invaliditetom, a na razini Pravnog fakulteta kontakt osoba za svaki studijski smjer.

Izvori

I za kraj Iva poručuje: „Više informacija o pravima koje imaju studenti s invaliditetom, ali i drugi studenti, kao i druge korisne informacije bit će detaljno pojašnjene u Vodiču koji vam u Uredu pravobraniteljice spremamo!“ n

file:///C:/Users/Katarina/ Downloads/6_S_ Boskovic.pdf - S. Bošković, I. Rinčić: Visoko obrazovanje studenata s invaliditetom u Hrvatskoj; Medicinski fakultet Sveučilište u Rijeci http://www.krila. hr/UserDocsImages/ Konvencija_UN.pdf Konvencija o pravima osoba s invaliditetom | 39 |

| U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora

U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora Autorica Martina Kolak Foto Udruga Pravnik

Valentino Kuzelj student je pravnog studija. Glavni je urednik znanstvenostručnog časopisa „Pravnik“ te je bio demonstrator na Katedri za ustavno pravo. Osim toga, ono što ga izdvaja od većine studentske populacije na našem Fakultetu pisanje je znanstvenih radova za koje je nagrađen i s tri Dekanove nagrade (dvije za pisani rad te jednom za izlaganje autorskog rada na među-

narodnom znanstvenom skupu). Obzirom na to da i obični seminarski radovi često zadaju glavobolje, odlučili smo porazgovarati s Valentinom o njegovoj posvećenosti pisanju, a usput i pitati za pokoji savjet ako se među nama nalaze studenti željni znati kako uopće početi s akademskim pisanjem. Možeš li nam ukratko predstaviti svoje djelovanje na području akademskog pisanja? Imao sam priliku dosad, što kao autor, što kao suautor, objaviti deset znanstvenih i dva stručna rada. Trenutno čekam objavu dva znanstvena rada prihvaćena za objavu. Jedan je pisan u suautorstvu s izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori i doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković. Drugi je pisan u suautorstvu s kolegom Domenikom Kvartučem s Filozofskog fakulteta i izložen u okviru Međunarodne znanstvene konferencije EMAN 2021. Trenutno u suradnji s doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković i doc. dr. sc. Antonijom Petričušić sudjelujem u organizaciji Međunarodne znanstvene konferencije naziva „Razvoj i izazovi zaštite prava LGBTIQA+ osoba“ koja će se održati 10. prosinca ove godine, te ću biti jedan od triju urednika pri objavi zbornika radova izloženih u okviru konferencije.

Valentino Kuzelj | 40 |

U pokušaju povezivanja dviju grana prava kojima sam najskloniji (ustavnog i financijskog), počeo me interesirati razvoj ustavnog prava u pogledu fiskalnih i poreznih ovlasti zakonodavca (i njihova ograničenja). Ta me tema dovela do suradnje s dr. sc. Miranom Mareljom te su se u našem suautorskom radu ispreplele tri grane pravne znanosti: ustavno i financijsko pravo te pravna povijest. Taj rad, naslova: „Evolucija fiskalnoga suvereniteta u Engleskoj: od

STUDENTSKI KUTAK

sredstva ograničenja vladara do prerogativa zakonodavne vlasti“, objavljen je u Zborniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci kao prethodno znanstveno priopćenje. Dakako, moram spomenuti i suradnju s izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori s kojom sam imao priliku objaviti nekoliko znanstvenih radova te doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković s kojom sam u vrijeme prvog lockdowna imao priliku pisati rad naslova „Constitutionality during times of crisis: Anti-pandemic measures and their effect on the rule of law in Croatia“. Često poistovjećujemo pojmove znanstvenih i stručnih članaka. Možeš li ukratko definirati osnovne pojmove u svijetu akademskog pisanja? Smatram kako je najprije potrebno razumjeti razliku između stručnog i znanstvenog rada. To je možda najkraće objašnjeno u Uputama recenzentima Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu (dostupno na poveznici: https:// zbornik.pravo.hr/zbornik/upute_za_recenzente). Prema navedenim uputama stručni je rad koji sadrži znanja i iskustva relevantna za određenu struku, ali nema obilježja znanstvenosti. Nasuprot tome stoje tri kategorije znanstvenih radova: izvorni znanstveni rad, prethodno znanstveno priopćenje i pregledni znanstveni rad. Izvorni je rad koji se odlikuje izvornošću zaključaka ili iznosi prethodno neobjavljene izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraživanja. Prethodno priopćenje sadrži prve rezultate istraživanja u tijeku, koji poradi aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti koji se zahtijevaju za znanstveni rad. Naposljetku, pregledni je rad koji sadrži temeljit i obuhvatan kritički pregled određene problematike, no bez značajnije izvornosti rezultata. Ukratko, razlika između stručnog i neke od kategorija znanstvenih radova jest u razini izvornosti. Svaka od kategori-

ja znanstvenih radova odlikuje se određenom razinom izvornosti zaključaka i prikaza određenog teorijskog i/ili praktičnog problema, dok stručni rad u pravilu ne iznosi izvorne zaključke. U kojem si trenutku studija uopće započeo s pisanjem, je li ti se javila želja na nekom određenom kolegiju? Želja za pisanjem rada javila mi se na drugoj godini, na seminaru iz Ustavnog prava kod prof. dr. sc. Biljane Kostadinov, ali u tom trenutku jednostavno nisam imao dovoljno znanja za napisati rad koji bi udovoljavao uvjetima za dodjelu kakve nagrade ili objavu. Sljedeće godine mi se pružila prilika na seminaru kod izv. prof. dr. sc. Sonje Cindori. Logičnom temom mi se, obzirom na moju ljubav prema ustavnom i financijskom pravu, učinilo upravo pitanje ustavnosti tzv. „kriznoga poreza“. Oko ustavnih pitanja mi je izuzetno vrijednim savjetima pomogla i profesorica Kostadinov. Taj rad je, pod naslovom „Evolucija socijalne države i socijalne pravde kao ustavnih vrednota: od ‹kriznog poreza› do ‹konverzije kredita u švicarskim francima›“, nagrađen Dekanovom nagradom, a kasnije je u izmijenjenom i dopunjenom obliku objavljen u suautorstvu s mentoricom, izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori pod naslovom „Socijalni aspekt kriznoga poreza: fiskalni instrument ili devijacija poreznog sustava?“ kao pregledni znanstveni rad. Na koje sve načine najčešće dolaziš do izvora podataka koje recimo citiraš, parafraziraš i sl.? Na početku sam literaturu prikupljao na klasičan način pretraživanjem ključnih riječi u katalogu fakultetske knjižnice, na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa – Hrčak, prema preporuci mentorica i mentora, a naposljetku sam počeo čitati i izvore koje su koristili autori koje sam citirao. Popis literature u tom smislu ima dvostruku | 41 |

| U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora

svrhu. Prva je važna autoru kako bi se vidjelo odakle preuzima podatke ili navode, dok je druga važna čitatelju kako bi i sam mogao pročitati izvore koje su citirali autori čije je radove pročitao. Koje su po tebi prednosti koje donosi pisanje radova, što za sam studij, a što za budućnost? Dakako, svaki objavljeni rad je jedna stavka u životopisu, a osobito dobivene nagrade. To je i priznanje napornom radu koji je u to uložen. Ipak, iako zvuči otrcano, smatram kako je najveća prednost upravo razvoj studenta kao autora i pravnog istraživača. Naime, zahvaljujući tome što sam napisao i objavio više od nekoliko radova imao sam prilike upoznati način funkcioniranja recenzijskog postupka te sam se kandidirao za glavnog urednika časopisa „Pravnik“. Spoznaja koju sam o postupku recenzije i objave rada dobio kao autor, omogućila mi je da nakon što sam izabran za glavnog urednika pristupim izmjeni koncepta „Pravnika“ iz stručnog u znanstveno-stručni časopis. | 42 |

Možeš li udijeliti neki savjet kolegama koji bi htjeli početi pisati znanstvene ili stručne radove? Važno je izraziti želju za istraživanjem i pisanjem, definirati temu i pristupiti profesorici ili profesoru tako da je odmah svjesna/tan da ćete raditi i dati maksimum svojih mogućnosti. I u pogledu pisanja rada ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora. Stoga, jedini koristan savjet koji bih mogao uputiti kolegicama i kolegama koji žele pisati i objaviti rad jest da tome pristupe krajnje ozbiljno, da u što je moguće većoj mjeri sami definiraju temu i pronađu potrebnu literaturu, a da od mentora očekuju savjete i kritike u pogledu napisanoga rada, a ne pomoć u samom pisanju (druga je situacija, dakako, u pogledu suautorstva kada profesor daje aktivan doprinos pisanju rada). Svaku kritiku koju dobijete (od mentora, suautora, recenzenta, urednika) razmotrite deset puta, jer po svoj prilici će kritika biti opravdana, a ispravljanje rada u navedenom segmentu će vrlo vjerojatno poboljšati kvalitetu cjeline. n

STUDENTSKI KUTAK

Očuvanje mentalnog zdravlja mladih tijekom studiranja „Blago tebi, ti si tek student.“ izjava je mnogih koji su svoje studentske dane ostavili davno u prošlosti i koji gledaju na tu bitku kao generali prisjećajući se samo onih lijepih strana studiranja kojih je itekako mnogo. No, kada se približe ispitni rokovi, a uz to se nagomilaju i predavanja i seminarske obveze, rijetko koji student će povjerovati u te izjave. Tada nas najčešće obuzme stres i panika i teško nam se koncentrirati i fokusirati na učenje. U razgovoru s jednom psihologinjom saznali smo nešto više o tome što je uopće stres te kako se nositi s njim: „Stres je stanje mentalne ili emocionalne napetosti koja nastaje kao rezultat zahtjevnih okolnosti. Razlikujemo dobar i loš stres, odnosno zdravi stres koji je dobar jer podiže adrenalin, poboljšava koncentraciju i povećava produktivnost, a to se očituje u trenucima kada smo željni sustići neke ciljeve ili rokove i dodatno motivirani. S druge strane negativni stres dovodi do pada produktivnosti, a usmjerava na negativnost, što djeluje kontraproduktivno. Stres se može očitovati na više polja, a neki znaci za prepoznavanje su: fizički (znojenje, glavobolja, mučnina, nesanica...), emocionalni (razdražljivost, frustracija, tjeskoba, zabrinutost, manjak interesa, nisko samopoštovanje, depresija), mentalni (zaboravljanje, bježanje misli, slaba koncentracija, otpor promjeni, neproduktivnost) te raznorazne promjene ponašanja (promjene teka, vikanje, psovanje, udaljavanje od prijatelja, povećana uporaba alkohola, cigareta...).“ U trenutcima kada nas obuzme osjećaj bespomoćnosti psihologinja savjetuje promjenu naše percepcije i navodi kako je nužno uvidjeti da to nije nešto

što nas kontrolira, već da smo mi ti koji možemo utjecati na situaciju. „Student treba osvijestiti i razlikovati ono na što može utjecati (primjerice, svaki dan učiti određeni broj sati, dovoljno spavati, imati uravnoteženu prehranu, vježbati, biti redovan na predavanjima) od onoga na što on/ona nema utjecaj (unaprijed biti zabrinut zbog pitanja na ispitu, strahovati od profesora). Kada se osoba fokusira na stvari nad kojima nema utjecaja, oduzima si utjecaj i nad onime što može napraviti te dolazi do neproduktivne zabrinutosti,“- govori psihologinja.

Autorica Nika Vuletić

Važno je shvatiti da je sam upis na željeni fakultet kao i sam odabir istog velika stvar za jednu mladu osobu, pa jedna i od najvažnijih u tom trenutku. Ako ste uspjeli položiti državnu maturu i upisati se na fakultet iz snova budite ponosni na sebe. Također, mnogi studenti su iz svog rodnog grada došli u neki drugi grad i to je još jedna nova nimalo laka prilagodba koja može trajati dulje vremensko razdoblje. Proteklu, a i dio ranije akademske godine studenti su se trebali naviknuti i na online studiranje uzrokovano pandemijom. Oni koji ove godine upisuju drugu godinu fakulteta prvu su godinu svojeg studiranja iskusili s druge strane prijenosnog računala, a mnogima je zasigurno teško palo i privikavanje na studij u takvim uvjetima i stjecanje osjećaja da uopće studiraju. Virus nas je sve zatvorio u domove i manjak socijalizacije je mnogima teško pao. Zasigurno studenti nisu mogli ni zamisliti da će im prvi susret s kolegama i profesorima biti preko računala ni to da će Kolegij Rimsko pravo polagati s mobitela, a skoro svako predavanje slušati u pidžami. Online nastava ima i negativan utjecaj na mentalno zdravlje | 43 |

| Očuvanje mentalnog zdravlja mladih tijekom studiranja

studenata. Zbog pretjerane pasivnosti do koje dovodi statičan način učenja i predavanja iza ekrana, stručnjakinja savjetuje uvođenje tjelesne aktivnosti kako biste „prodrmali“ živčani sustav i udahnuli svježeg zraka te druženje s kolegama i prijateljima. „Potrebno je socijalizirati se s ostalim kolegama kako bi studenti uvidjeli da njihovi problemi nisu uvijek skroz jedinstveni te da su mnoge studentske brige univerzalne. Uvid u tu spoznaju će dovesti do osjećaja olakšanja kod osobe, jer će shvatiti da nije iznimka i da nije u njoj problem. Tijekom studiranja potrebno je pred sebe postaviti ciljeve i plan koji je objektivno ostvariv kako biste stres smanjili koliko možete. Ciljevi trebaju biti realni kako ne bi došlo do pada samopouzdanja kada se oni ne uspiju ostvariti,“ističe psihologinja. Jedan od savjeta stručnjakinje je da kada ste u „dobroj“ fazi napišete sebi poruke ohrabrenja, navedete svoje uspjehe, dobre osobine i slično te papiriće ubacite u posudicu koju ćete otvoriti po potrebi, odnosno kada vam je nužno nekakvo ohrabrenje. Psihologinja ističe nešto što je posebno bitno zbog neizvjesnosti uzrokovane pandemijom, a to je uvesti sebi neke rituale koji daju sigurnost čak i kada vam ništa ne ide od ruke ili po planu, a to su neke stvari koje vas umiruju i vraćaju na „tračnice“. To može biti navika da svaki dan u isto vrijeme liježete ili se budite, uvođenje treninga ili šetnje u svakodnevnu rutinu, kava, vrijeme za sebe, meditacija i slično, a treba se uhvatiti za te stvari kada vam se čini da vam ništa ne ide od ruke taj dan kako biste učinili nešto što vas smiruje i zadovoljava i kako biste se na kraju dana ipak osjećali ispunjeno. Sportaši najčešće imaju vlastite rituale koje ljudi katkad protumače kao praznovjerje, a to je zapravo način smirivanja i vraćanja mentalne snage. Nakon položenog ispita potrebno je i odmoriti se i nagraditi. Kada je čovjek uvijek na sto posto svojeg kapaciteta, prije ili kasnije može doći do sagorijevanja. Potrebno je poznavati sebe i znati kako dozirati svoju snagu i koncentra| 44 |

ciju. Stoga je savjet da katkad u startu budemo umjereniji kako ne bi kasnije došlo do zasićenja. Kako bismo se što bolje mentalno pripremili za nadolazeću akademsku godinu, razgovarali smo i s Lidiom Černi, psihoterapeutkinjom i direktoricom Centra Pozitiva (Centar za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost - https:// www.centarpozitiva.com). Sigurno ste se mnogo puta susreli s „ispitnom anksioznošću“, odnosno tremom pred ispit. Psihoterapeutkinja navodi kako ne treba čekati dan pred ispit ili ispitni rok, već rad na tome treba krenuti upravo sada. „Ono što bi bilo dobro započeti raditi ne samo prije ispita, nego odmah, od sutra - ujutro posvetiti malo pažnje sebi, početi svjesno disati, dakle pratiti svoj udah i izdah 15 minuta svako jutro kad ustanemo iz kreveta što će nas već vrlo brzo dovesti do stanja potpune opuštenosti. Dakle, sjesti negdje gdje nam je udobno, zatvoriti oči, ne u krevetu, opustiti se tjelesno i početi pratiti svoj udah i izdah i ništa drugo. Znači biti koncentriran samo na praćenje svog prirodnog ritma disanja, udaha i izdaha, biti svjestan da dišete. Obično je disanje automatski naučen proces od rođenja kad udahnemo svoj prvi udah, o kojemu (disanju) ni ne razmišljamo u normalnim životnim okolnostima. Sama koncentracija na udah i izdah stvara nevjerojatne dobrobiti, koncentriramo se samo na ono na što želimo, a ne na ono što nam dolazi po navici (rastrošne misli) autopilota koji se vrti u glavi. Druga stvar koju ovo disanje podiže su alfa moždani valovi (u aktivnoj svjesnosti smo u beta moždanim valovima) što nas uvodi u prirodan ‘unutarnji prostor’, mir i spokoj. Treća stvar dobrobiti ovog jednostavnog disanja je podizanje razine serotonina (endorfina i dopamina) hormona zadovoljstva i sreće u mozgu. Uz to lagano učimo biti samo u onome što trenutno radimo, a ne po navici na sve i svašta oko sebe, dakle vježbamo biti u ovome danas i ovdje što i jest jedino vrijeme u kojem živimo. Već 30 godina znanost proučava ovaj fenomen svjesnog disanja i rezultati

STUDENTSKI KUTAK

su fenomenalni. Ja u svojoj terapiji ovo disanje dajem kao dodatnu metodu i jako sam zadovoljna dosadašnjim rezultatima (već 20 godina). Nema prečice u smirivanju osobito ako smo tjeskobni i u strahu, zato ovo disanje može lijepo smiriti u svim životnim stresnim situacijama. Stoga, pred sam ispit potrebno je disati desetak minuta i trema će proći.“ Svaki čovjek je individua pa tako i svaki student. Netko bolje radi pod pritiskom, a drugi pak vole imati vremena na pretek i stvari pod kontrolom. Jednako tako, neke studente pad ispita demotivira, a nekima je upravo to ono što pali iskru i volju za uspjehom kako bi dokazali sebi, a i drugima, da oni to mogu. Psihoterapeutkinja je imala vrlo zanimljiv odgovor na pitanje o neuspjehu, negirajući isti, a odgovor nas može potaknuti na razmišljanje.„Neuspjeh je zanimljivi fenomen o kojemu se puno raspravlja. Moram jasno naglasiti da u svakom uspjehu leži puno neuspjelih dionica. Neuspjeh zapravo ne postoji, postoji samo niz testova koji mi pokazuju da nisam prošla određenu dionicu ‘puta’, uostalom kao i svaki test koji kao student moram proći kako bi išao u viši razred. Bez testova je nemoguće provjeriti svoj uspjeh. Ako sam fokusirana na uspjeh i radim na tome svakodnevno, neću doživljavati neuspjeh. A ako i dođe test, pa padnem neku dionicu svog puta ka uspjehu, to mi je sjajna škola kako se moram bolje potruditi da drugi puta ne padnem na tom ‘životnom ili poslovnom’ testu. Voljela bih da ovo potpuno razumijete – da je uspjeh popločen brojnim neuspjelim dionicama, ali da je krajnji cilj onoga što želim postići to na što se trebam fokusirati, a ne na trenutni neuspjeh. Fokus treba biti uvijek na ono što želim postići, a ne na ono što nisam postigla.“ Stručnjakinja je rekla da se mnogi studenti javljaju upravo zbog problema nesigurnosti pred ispit, a i nesigurnosti i manjka samopouzdanja općenito. Navodi kako su osjećaj krivnje i nedostatak samopouzdanja glavni krivci za probleme u životu, kao i probleme u ljubavnim i poslovnim odnosima.

Zanimalo nas je i je li ovo vrijeme pandemije povećalo pojavu anksioznosti među ljudima. Njeno iskustvo govori kako je najranjivija skupina upravo mlada populacija. „ Sva istraživanja, a i moje osobno iskustvo kao praktičnog psihoterapeuta, govori da je pandemija podigla razinu ljudske tjeskobe, strahova, neizvjesnosti. Među mladima najviše. Mladi su danas pod većim stresom nego ikad ranije jer im se pred očima raspada svijet na kakav su navikli. Poglavito to osjete baš đaci i studenti. Zbog izolacije i korone, školske su obveze veće i traumatičnije kao i sama organizacija nastave, što stvara dodatni stres, a odnosi su im sve fragilniji zbog nemogućnosti prave i prirodne socijalizacije na koju su navikli. Potres je isto ostavio velikog traga na psihi i emocijama mladih ljudi. To se vidi po sve većem interesu za psihoterapijom i lijekovima.“ Na samom kraju ovog ugodnog i vrlo poučnog razgovora pitali smo psihoterapeutkinju kako prepoznati kada je trenutak za potražiti stručnu pomoć i gdje je ta granica nakon koje više ne možemo pomoći sami sebi. Njena preporuka je sljedeća: „Onog trenutka kad osjete već od jutra tjeskobu, strah od nečeg što možda ne mogu sami dijagnosticirati, da ih hvata panika bez ikakvog poznatog razloga, ako ne mogu spavati, jutrom se bude depresivni, nervozni ili napeti, osjećaju se nesigurno i rastreseno. To su sve simptomi koje ne bismo smjeli zanemarivati jer se mogu pogoršati i dovesti do još većih problema i hospitalizacije. Većina ljudi danas osjeća neku vrstu svakodnevne nelagode, stresa ili gore navedenih simptoma. Zato je dobro početi voditi brigu o svojim emocionalnim stanjima i odmah potražiti pomoć. No, nažalost većina nikad ne potraži pomoć pa se to pretvori u neki poremećaj (anksiozno-depresivni, bipolarni, kompulzivni i mnoge druge). Moram također naglasiti da živimo u kulturi koja još velikim dijelom vjeruje u onu ‘da je psihoterapija za luđake’ pa se ne traži adekvatna pomoć. | 45 |

| Očuvanje mentalnog zdravlja mladih tijekom studiranja

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je prije dvije godine da će 2020. godine depresija biti jedna od pet vodećih bolesti u svijetu, a još nismo ni znali da će se pojaviti pandemija. Svakim danom smo svjedoci sve više tegoba sa psihičkim i emocionalnim problemima mladih ljudi, populacije najpotencijalnijih godina života od 25 do 40 godine. Uz karakteristiku da je naslijeđe jedan od uzroka bolesti, najčešći današnji način života rapidne svakodnevne trke, konstantnog stresa gdje smo se počeli loše snalaziti, težiti ka nemogućem, pa nije ni čudo da naš naš um ne može sve ‘provariti’. Prilagodba je jedan od ključeva uspjeha i mira u nama, uz discipliniran rad na sebi (spomenula sam disanje i bilo kakva relaksacija i odmor, posvećenost sebi). Uz psihičke bolesti i druge fizičke bolesti danas, to već znamo, potiče psihosomatika, loše emocionalno i psihičko stanje čovjeka. U mojoj je ordinaciji sve više upravo takvih mladih ljudi koji su poslovno sagorjeli (burning out) pod konstantnim stresom, koji žive na autopilotu i vrlo brzo dođu do kraja svoje psiho-emocionalne izdržljivosti. Trebamo se zaustaviti i posvetiti malo pažnje sebi, poglavito ujutro i započeti dan mirnije. Trebamo znati da su svi naši potencijali u nama, a ne u izvanjskom svijetu kako nas se do sad učilo.“ (Lidia Černi; direktorica Centra pozitiva, psihoterapeut, NLP life coach, hipnoterapeut, info@centarpozitiva.com)

savjetovaliste@pravo.hr. Neke savjete možete pronaći i na webu savjetovališta:

Želimo Vam puno uspjeha u studiranju ove akademske godine i ne zaboravite da je mentalno zdravlje najvažnije!

Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar; Odjel - Centar za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih. https://www.stampar.hr/hr/savjetovaliste-za-mlade

U nastavku donosimo podatke i kontakte centara u kojima možete potražiti pomoć. Na našem Fakultetu djeluje Savjetovalište za studente Pravnog fakulteta svih smjerova, te ukoliko želite porazgovarati s nekim stručnim ili vam je potrebna stručna podrška i pomoć dostupni su na e-mail adresi -

| 46 |

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/pet-jednostavnih-aktivnosti-za-ocuvanje-mentalnog-zdravlja-u-doba-koronavirusa/ https://www.hzjz.hr/aktualnosti/ preporuke-za-ocuvanje-mentalnogzdravlja-u-vrijeme-pandemije-covid19-letak/ https://zdravlje.gov.hr/UserDocsImages//2020%20CORONAVIRUS// HZJZ%20Preporuke%20za%20 o%C4%8Duvanje%20mentalnog%20 zdravlja.pdf http://psiholoska-komora.hr/static/ documents/HPK-Koronavirus_i_ mentalno_zdravlje.pdf Ako biste radije željeli ostati anonimni, postoji i mobilna aplikacija na hrvatskom jeziku, Naomi koja je namijenjena brizi za mentalno zdravlje. Aplikacija je dostupna 24/7 na iOS ili Android uređajima te nudi interaktivne, edukativne i zabavne tehnike, a ako je potrebno spaja vas sa certificiranim psihoterapeutima ili edukantima psihoterapije. Nakon otvaranja osobnog profila, aplikacija potiče da redovito bilježite svoje mentalno stanje i pratite vlastiti napredak. https://naomi.health/ Psihološka savjetovanja također nudi i:

Psihološki centar TESA, Internet savjetovanje – psiho.pomoc@tesa.hr Hrvatski crveni križ https://dck-vz.hr/projekti-i-aktivnosti/besplatno-psiholosko-savjetovanje/ 099/2121-222 n

STUDENTSKI KUTAK

Ured pravobraniteljice s predsjednikom Republike Hrvatske (slijeva na desno: Alix Uzelac Vedriš, Ana Kršinić, Iva Rašić, Klara Vučković, Petar Alerić, Tomislav Babić)

Uloga studentskog pravobranitelja Tijekom studiranja brojnim se studentima dogode situacije u kojima se krše njihova studentska prava. Obzirom na to da ponekad nije sasvim jasno kome se obratiti, porazgovarali smo sa studentskom pravobraniteljicom na Pravnom fakultetu i studentskim pravobraniteljem na Sveučilištu u Zagrebu. Iako primarno djeluju na različitim razinama na fakultetskoj sastavnici i na Sveučilištu, zajednički cilj im je zaštita studentskih prava te su upravo oni osobe kojima se trebate javiti. Boris Rajić student je Pravnog fakulteta u Zagrebu te uz to što je studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu bio je i predsjednik Studentskog zbora Pravnog fakulteta u Zagrebu. O ulozi

studentskog pravobranitelja kaže da postoji kako bi pomogli studentima da ostvare svoja prava te kako bi informirali studente koja to prava uopće imaju. Studentskog pravobranitelja Sveučilišta bira Studentski zbor Sveučilišta na mandat od godinu dana. Javni poziv za isticanje kandidatura obično je na proljeće, te se svaki student koji ispunjava zakonske uvjete može kandidirati.

Autorica Tea Babić Foto Ian Stojanović

Obzirom na to da na Sveučilištu u Zagrebu studira više od 65000 studenata, kako bi studenti dobili što kvalitetnije odgovore na upite Boris trenutačno ima sedam suradnika koji mu pomažu u obavljanju posla: Elenu Kremer, Frana Mršu, Ivana Modrića, | 47 |

| Uloga studentskog pravobranitelja

rati s kolegama, tako da mi se stvarno možete obratiti za bilo što – ističe Boris. Brojni upiti koje rješavaju tiču se gubitka/stjecanja studentskih prava, prava na ispitima, pitanja oko paralelnih studija, prebacivanje na druge fakultete, probleme s mirovanjem godine, pritužbe zbog neisplate plaća studentima i dr. A kada govorimo o pristupu u radu svakom pojedinom slučaju pristup je drukčiji.

Boris Rajić u potresom pogođenoj auli Sveučilišta

Lanu Kotlo, Luciju Krznar, Reu Štoković i Tinu Perić (sve kolege s Pravnog fakulteta). – Primarna obveza je da zaprimam upite studenata te odgovaram na njih. Može se raditi o jednostavnim pitanjima, ali i o dosta kompliciranim slučajevima povrede studentskih prava na kojima se ponekad radi i mjesecima. Uz to dajem odgovore na medijske upite, pomažem Studentskom zboru Sveučilišta oko pitanja koja se tiču studentskih prava, radim na boljem informiranju o studentskim pravima, pomažem fakultetskim pravobraniteljima, uspostavljam koordinaciju i suradnju između svih pravobranitelja itd – govori Boris. Često se studenti nađu u dvojbi trebaju li se i kada javiti studentskom pravobranitelju, no Boris poziva sve studente koji misle da im je pojedino studentsko pravo povrijeđeno ili im samo treba neka informacija o studentskim pravima da mu se jave. – Čak i ako se ispostavi da nemam odgovor na neko pitanje, uvijek vas mogu uputiti na pravu adresu ili saznati informaciju za vas. Trudim se srušiti dojam da je studentski pravobranitelj nedodirljiva institucija kojoj se možete obratiti tek ako imate neki vrlo ozbiljan problem. Moji suradnici i ja smo tek studenti i stoga se ne bi trebali ustručavati da nam se obratite kao kolegama. Štoviše, uvijek mi je drago porazgova-

| 48 |

– Mislim da je upravo to vještina koja čini dobrog pravobranitelja – biti sposoban izabrati pristup koji će riješiti slučaj u korist studenta. To znači da ću ponekad imati formalan pristup te ću npr. slati dopise, a ponekad ću probati diplomatski riješiti slučaj kroz „mekše“ kanale, što obično podrazumijeva sastanke i pregovore. Općenito mogu reći da je uvijek moja politika bila učiniti sve što mogu prije nego budem prisiljen odustati od borbe za studenta – objašnjava Boris. Studentskom pravobranitelju Sveučilišta možete se obratiti putem e-maila na pravobranitelj.unizg@gmail.com, a također je moguće javiti se putem Facebook i Instagram profila. – Čisto pravobraniteljski bih rekao - ne odustajte od svojih prava zbog straha od posljedica. Kao student koji je lagano pri kraju faksa kažem - uključite se u život fakulteta, nije faks samo knjiga! Puno je prilika za stvaranje lijepih sjećanja na studentsko doba, ali samo ako ste među kolegama, a ne zatvoreni u svoja četiri zida – zaključuje Boris. Alix Uzelac Vedriš također je studentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te djeluje kao studentska pravobraniteljica na Fakultetu. Ured studentskog pravobranitelja trenutno broji petero članova, a njeni zamjenici su Petar Alerić, Ana Kršinić, Iva Rašić i Klara Vučković. Studentski pravobranitelj organizira na početku akademske godine kratko predavanje o studentskim pravima za brucoše. Odgovara na upite poslane preko maila, Facebooka ili Instagrama glede

STUDENTSKI KUTAK

pojedinih studentskih prava i načina na koje ih je moguće ostvariti. Svakodnevno komunicira s profesorima i/ili prodekanom za nastavu kako bi se razriješili dobiveni upiti, a u slučaju pokretanja stegovnog postupka može zastupati optuženog studenta. Organizira predavanja, tribine i ostala događanja kako bi promovirala studentska i ina prava. Surađuje sa Studentskim zborom glede aktualnih pitanja vezanih uz studentska prava te predstavlja dvomjesečno izvješće o radu Studentskom zboru. – Studenti nam se najčešće obraćaju s pitanjima oko upisa više godine studija, s pitanjima oko kolizija ispita ili predavanja pojedinih predmeta, pitanjima vezanim uz mirovanje godine, uz priznavanje Erasmus kolegija i slično. Za vrijeme online nastave studenti su nam se javljali s upitima vezanim uz slušanje usmenih ispita, uvida u ispite i ostalih prava koja se nisu uvijek poštovala za vrijeme online nastave. Svaki slučaj zasebno razmatram, a u praksi to znači da kad zaprimim upit prvo ga prokomentiram sa svojim zamjenicima te zajednički odlučimo je li prikladnije prvo kontaktirati nadležnu katedru ili pak prodekana za nastavu. Ako se pro-

blem ne uspije riješiti preko tih razina, iznimno se obraćamo i samom dekanu. Kada je pritužba općenitije naravi, tada se razmatra sa članovima Studentskog zbora. – ističe Alix. Studentskoj pravobranitelji na Fakultetu možete se obratiti putem e-maila pravobranitelj.pravo@gmail.com ili putem društvenih mreža Facebook i Instagram. Na kraju, Alix ima poseban savjet za studente koji su tek upisali studij: “Sada kreće jedno novo poglavlje. Otvarate svoje studentsko obrazovanje i normalno je da ćete u nadolazećim tjednima biti preplavljeni, i to preplavljeni emocijama, obavezama, informacijama, brigama. Budite na to spremni i znajte da su ti osjećaji potpuno normalni. Također, jednom kada počnete učiti, polagati kolokvije, pisati seminarske radove, ne zaboravite se razvijati kao ljudi i kao pravnici čitajući knjige, preispitujući svijet oko sebe i aktivno sudjelujući u studentskoj zajednici. Pozivam Vas da argumentirano kritizirate, znatiželjno istražujete i pažljivo promatrate svijet oko sebe – i upravo tako ćete izvući ono najbolje od studentskih dana.” n Alix Uzelac Vedriš

| 49 |

| Model Ujedinjenih naroda Banja Luka

Model Ujedinjenih naroda Banja Luka Autor Odjel za odnose s javnošću Kluba studenata

Studentski model Ujedinjenih naroda (SMUN) godišnja je konferencija organizirana u obliku obrazovne simulacije rada Ujedinjenih naroda. SMUN organizira Klub studenata Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Banjoj Luci. Prvi put je održan u listopadu 2014. i od tada je ugostio više od 350 sudionika iz cijelog svijeta. Studentski model Ujedinjenih naroda tradicionalno se održava svake godine krajem listopada na Sveučilištu u Banjoj Luci. Studenti su simulirali rad dvaju tijela UN -a: Vijeća sigurnosti i Vijeća za ljudska prava. Na konferenciji su sudjelovali studenti iz Njemačke, Mađarske, Rusije, Češke, Sjedinjenih Država, Kazahstana, Australije, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Unutar ova dva vijeća studenti imaju priliku razgovarati o pitanjima kao što su reforma Vijeća sigurnosti, prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti, globalni radikalni ekstremizam i uključivanje osoba s invaliditetom. Simulacija se odvija u obliku sjednica, s prilagođenim poslovnikom, tako da se sudionici unaprijed dodjeljuju državama članicama UN-a čiju unutarnju i vanjsku politiku istražuju i u skladu s tim predstavljaju njihova stajališta o spomenutim temama. Osim formalnih sjednica za sudionike se organiziraju događaji: predavanja stručnjaka iz svijeta diplomacije, tribine, obilasci političkih i kulturnih institucija te neformalna okupljanja.

| 50 |

SMUN simulacija okuplja mlade ljude zainteresirane za područja međunarodnih odnosa, prava, diplomacije i novinarstva te im pruža platformu za kvalitetnu raspravu o svjetskim pitanjima. Ugošćujući sudionike iz cijelog svijeta, SMUN promiče vrijednosti međunarodne suradnje i razumijevanja, kao i važnost pristupa globalnim pitanjima iz različitih perspektiva. Cilj ove konferencije je potaknuti razmjenu informacija i znanja te pripremiti, motivirati i nadahnuti buduće čelnike za njihovu diplomatsku službu. Također, SMUN služi i kao promocija kulturno - povijesnih znamenitosti, politike i obrazovnog sustava, kao i akademske razmjene između Sveučilišta u Banjoj Luci i akademskih institucija širom svijeta. Značaj ove konferencije nije samo u tome što studentima pruža priliku za praktičnu primjenu znanja, već i u tome što povezuje mlade ljude različitih kultura, akademskog porijekla i interesa, te je mjesto gdje se rađaju nova prijateljstva. Tijekom 2020. godine raspravljalo se o važnim temama poput terorizma i uključivanja osoba s invaliditetom. Tijekom četiriju dana rasprava, na sjednicama su se mogle čuti konstruktivne ideje i vidjeti zanimljiva diplomatska suradnja između suprotstavljenih zemalja. Kao i prethodnih godina, zanimljivo je čuti od sudionika koliko je doista teško držati se interesa države koju predstavlja-

MEĐUNARODNO OKRUŽENJE

Kako studenti prava i mladi pravnici stječu iskustva u institucijama Europske unije? ju, kada su ti interesi u suprotnosti s osobnim stavom delegata. No, jedna od točaka postojanja takve konferencije je upravo to - obucite tuđe cipele i s takve pozicije pristupite problemu. Vrijednost SMUN-a je u tome što je to izvrsna prilika za poboljšanje vještina kao što su: debata, kritičko mišljenje i timski rad. To je prilika za mlade ljude da izađu iz svoje zone udobnosti i razmisle o važnim svjetskim problemima, te ponude moguća rješenja. Svakako najzabavniji dio konferencije su obilasci grada Banja Luke, znamenitosti poput tvrđave Kastel, rijeke Vrbas i kulturnih institucija poput Muzeja suvremene umjetnosti. Večernji satovi bili su ispunjeni neformalnim druženjima na kojima su se sudionici bolje upoznali. Klub studenata Fakulteta političkih znanosti ponosan je na ovaj projekt koji je svake godine sve uspješniji, sudeći prema broju i raznolikosti sudionika, dojmovima nakon konferencije i pohvalama za profesionalnost, izvrsnu organizaciju i sadržajnu konferenciju upućenu organizacijskom timu. SMUN je jedan od koraka prema uvođenju međunarodnih vrijednosti na Balkan. Ova je konferencija studentima pružila priliku da bolje upoznaju Ujedinjene narode, ali što je još važnije da upoznaju sudionike iz drugih zemalja s različitim mišljenjima i vrijednostima. Takve prilike ne samo da stvaraju prijateljstva, već su i korak dalje u procesu upoznavanja sebe. Svaka ideja ključ je novih znanja, a uz suradnju s različitim ljudima ovaj nalaz nije zadatak, već zabava. n

Ako na politiku gledamo kao umijeće vladanja, upravljanja državom, gradom ili kakvom drugom institucijom, vještine poput retorike i logike nezaobilazan su alat. Mnogi su se studenti Pravnog fakulteta u povijesti još od Ante Starčevića i Stjepana Radića, pa do danas prisutnih Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića odlučili okušati u političkom području. No, mogućnosti koje se nude unutar Europske unije puno su više od politike. Hrvatska je svoj put započela sada već davne 2003. godine podnošenjem zahtjeva za punopravno članstvo u Uniji. Službeni status kandidata stekla je u lipnju 2004. godine dok su pregovori otvoreni 2005. godine. Budući da je Hrvatska od 2013. godine punopravna članica Europske unije, dio fokusa prebacio se na međunarodnu, europsku razinu. Europska unija nudi mladim i ambicioznim studentima različita mjesta za stjecanje iskustva i znanja. Najizraženija su stažiranja u Europskom parlamentu i Europskoj komisiji, a moguće je stažirati i u uredima zastupnika članova Europskog parlamenta.

Autor Ivan Modrić

Stažiranje u Europskom parlamentu – stipendije Schuman Stipendije Schuman plaćena su stažiranja u jednom od službenih mjesta rada Europskog parlamenta (Bruxellesu, Luxembourgu i Strasbourgu) ili u njegovim uredima za vezu u državama članicama. Stažiranje u takvom okruženju razvija razne vještine i, dakako, može obogatiti vaše studentsko i buduće pravničko iskustvo. | 51 |

| Kako studenti prava i mladi pravnici stječu iskustva u institucijama Europske unije?

Za prijavu na ovaj program potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta: ■ imati navršenih 18 ili više godina ■ biti državljani države članice Europske unije ili države pristupnice/kandidatkinje (može se ponuditi i vrlo ograničen broj stipendija državljanima drugih zemalja) ■ imati sveučilišnu diplomu ■ odlično poznavati jedan od službenih jezika EU-a i vrlo dobro poznavati drugi jezik (državljani zemalja koje nisu članice EU-a moraju imati vrlo dobro znanje engleskog, francuskog ili njemačkog jezika) ■ dostaviti valjanu potvrdu o nekažnjavanju ■ ne smiju prethodno raditi niti stažirati više od dva uzastopna mjeseca u nekoj od institucija, tijela ili agencija EU-a ■ šest mjeseci prije stažiranja ne smiju sudjelovati u studijskim posjetima Glavnom tajništvu Europskog parlamenta. Postoje dva termina stažiranja, od listopada do veljače i od ožujka do srpnja. Da biste se mogli prijaviti na ovo stažiranje potrebno je registrirati se na stranici, izabrati stažiranje i unijeti osobne podatke te priložiti životopis i motivacijsko pismo.

Stažiranje u Europskoj komisiji (Blue Book) Dva puta godišnje Komisija nudi petomjesečno plaćeno stažiranje u svojim glavnim upravama, agencijama i tijelima. Pripravnici rade diljem Europske komisije, njezinih službi i agencija, uglavnom u Bruxellesu, ali i u Luksembourgu te drugdje u Europskoj uniji. Posao ovisi o funkciji koja vam je dodijeljena. Možete, na primjer, raditi u području prava tržišnog natjecanja, ljudskih resursa, politike zaštite okoliša i sl. Ako se prijavite, bavit ćete se organizacijom sastanaka, radnih grupa, konzultacijama, istraživanjem i izradom dokumenata, odgovarati na upite građa| 52 |

na i razno drugo. Kriteriji za prijavu su: završen najmanje standardni trogodišnji stupanj visokog obrazovanja, prijavljeni ne smiju imati prethodno radno iskustvo bilo koje vrste u bilo kojoj instituciji ili agenciji Europske unije u trajanju dužem od 6 tjedana, dobro znanje dvaju službenih europskih jezika, od kojih jedan engleski, francuski ili njemački na barem C1 razini i drugi na minimalno B2 razini.

Stažiranje u uredima zastupnika članova Europskog parlamenta Zastupnici Europskog parlamenta, kao jedinog izravno biranog tijela EU, bave se raznim zakonodavnim, nadzornim i proračunskim poslovima. Stažiranje u uredima zastupnika pretpostavlja rad u organizaciji i pripremi parlamentarnih sjednica, organiziranje konferencija za novinare, pripremu raznih dokumentacija, govora i svega drugog. Od stažista se pak očekuje odgovornost, samouvjerenost, volja i želja za učenjem i radom, te naravno razne komunikacijske i IT vještine. Tina Novak studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu, iz prve nam je ruke rekla svoja iskustva i dobrobiti takvog stažiranja. Tina je prvi bliski susret s Europskim parlamentom imala već 2014. godine kad je jedan od prvih zastupnika EU parlamenta i današnji premijer Andrej Plenković posjetio njenu srednju školu kao bivši učenik XVI. gimnazije u Zagrebu. Na trećoj godini pravnog studija, uvidjevši iskustva kolega s Fakulteta koji su sami stažirali u uredima zastupnika EU parlamenta, odlučila se i sama okušati u tome. – Moja priča sa stažiranjem u Bruxellesu započela je još prije početka krize povezane s koronavirusom, u jesen 2019. godine, kada sam vidjela javni poziv za stažiste u Europskom parlamentu u uredu zastupnice Sunčane Glavak. Za prijavu je bilo dovoljno poslati svoj životopis i motivacijsko pismo te nije postojao neki određeni kriterij poput prosjeka ocjena, godina iskustva ili slično. Nakon prijave, slijedio je selekcijski krug te su odabrani

MEĐUNARODNO OKRUŽENJE

kandidati pozvani na testiranje. Testiranje se sastojalo od pitanja na zaokruživanje i esejskih odgovora, a sva pitanja odnosila su se na povijest, funkcioniranje Europske unije te same institucije. Pozitivan odgovor dobila sam početkom 2020. godine te je termin mog staža trebao biti u proljeće te iste godine. Nažalost, nastupila je kriza izazvana koronavirusom te su sve aktivnosti stopirane do daljnjeg, pa tako i moj staž u Europskom parlamentu. Konačni termin dobila sam tek potkraj 2020. godine, pa sam u Bruxellesu boravila u travnju i svibnju 2021. godine – govori Tina. Istaknula je i kako se prije pandemije i „lockdown-a“ sav posao obavljao u Bruxellesu u samom Parlamentu. Ona je svoj posao obavljala na daljinu, od kuće, ali to je nije spriječilo da svoje znanje i svoj trud usmjeri u organizaciju i pripremu zastupnice Glavak. – Radni zadatci bili su različiti, ali su se uglavnom sastojali od priprema za plenarne sjednice, sastavljanja objašnjenja glasovanja za konkretne prijedloge na plenarnoj sjednici, zatim upućivanje pitanja prema komisiji te praćenja plenarnih sjednica. Vrlo je zanimljivo i to što je svaki zastupnik član određenog broja odbora te je jedan od zadataka također praćenje rada tih odbora – nastavlja Tina. Zastupnica Glavak članica je Odbora za vanjske poslove, posebnog Odbora za vanjsko uplitanje u sve demokratske procese u EU, Izaslanstva za odnose sa SAD-om i drugih odbora. – Posebnost tih odbora je što se ovdje uglavnom raspravlja o konkretnim i aktualnim pitanjima, pa je tako jedna od glavnih tema bila zelena COVID potvrda, zatim procijepljenost i cjepiva te borba protiv raka u Europskoj uniji, kao i odnosi s Turskom nakon ekscesa u Ankari, Europski zeleni plan, Konferencija o budućnosti Europe – istaknula je Tina. Kako ne biste mislili da je to samo rad, rad i rad, Tina nam je ispričala kako je putovala Belgijom, posjetila atrakci-

je poput Atomiuma, park Mini Europe, Waterloo, te obližnji Luxembourg. Rekla nam je i za dugogodišnju tradiciju i druženje stažista. – Svakog petka okupljali su se stažisti iz institucija Europske unije u parku Leopold (odmah ispod glavne zgrade Europskog parlamenta) radi druženja i razmjene iskustava, a sredinom svibnja oživjela je ponovno i višegodišnja tradicija okupljanja na Trgu Luxembourg, ispred glavnog ulaza u Europski parlament, od stažista do dugogodišnjih zaposlenika iz svih institucija – zaključuje Tina. Svi zainteresirani prijavu trebaju podnijeti izravno zastupnicima u EU parlamentu. Stažiranje traje od šest tjedana do pet uzastopnih mjeseci, a o njemu odlučuje zastupnik koji ga dodjeljuje. Stažiranje može početi bilo kada u godini. Samo stažiranje plaća se po mjesečnoj naknadi od oko 800 do 1300 eura za ugovor na puno radno vrijeme.

Kandidat/kinja mora: 1. b iti državljanin/ka države članice Europske unije ili države pristupnice/ kandidatkinje 2. biti potpuno poslovno sposoban/na 3. izvrsno poznavati hrvatski jezik, napredno se služiti engleskim, a znanje drugih službenih jezika EU je prednost 4. p ohađati ili u posljednje 3 godine završiti preddiplomski ili diplomski studij, 5. poželjno društvenog usmjerenja 6. p oznavati osnove informatičke pismenosti, rada na računalu i rada na društvenim mrežama Kandidat/kinja ne može pristupiti stažiranju ako je: za vrijeme stažiranja kandidat/kinja stranka ugovora o radu ili ima bilo kakav radni ugovorni odnos (osim ako stažiranje predstavlja dio stručnog usavršavanja ili dio akademskih istraživačkih aktivnosti), ako je već prethodno bio/la stažist u zastupničkom uredu ili prethodno radio/ la kao lokalni ili akreditirani parlamentarni asistent u zastupničkom uredu. n | 53 |

Nextbike godišnja pretplata za studente Pravnog fakulteta u Zagrebu

UNAJMI ME! Vrlo jednostavno REGISTRIRAJ SE

Skini nextbike aplikaciju i registriraj se.

AKTIVIRAJ RAČUN

Unesi podatke svoje bankovne kartice i aktiviraj nextbike račun s 10HRK*.*10 HRK će biti iskorišteno za prvu vožnju.

UNAJMI

Otvori nextbike aplikaciju i skeniraj QR kod na stražnjem dijelu bicikla. Otključaj lokot na biciklu.

VRATI

Vrati bicikl na bilo koju nextbike stanicu. Prati upute u aplikaciji i za uspješan završetak vožnje pričekaj potvrdu.

365 dana

=

200 kuna

Godišnja pretplata uključuje neograničen broj besplatnih vožnji do 30 minuta. Uz aktivaciju pretplate svi studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu dobivaju 100 bonus minuta za besplatnu vožnju! Za bonus minute javiti se na info@nextbike.hr s promo kodom STUDENTPRAVO.

| 54 |

STUDENTSKI KUTAK

www.iusinfo.hr

Portal IUS-INFO je najveća, sveobuhvatna zbirka propisa, sudske prakse i pravne literature u Republici Hrvatskoj. Omogućava pristup svim važećim propisima, pročišćenim tekstovima zakona i podzakonskih propisa, odabranoj sudskoj praksi sudova u RH te Europskog suda za ljudska prava s poveznicama na zakone i njihove članke, pravnim mišljenjima, stručnim člancima i drugim korisnim pravnim informacijama. Iznimno nam je zadovoljstvo što u dogovoru s Pravnim fakultetom imamo priliku podupirati razvoj mladih pravnika te što svim studentima Pravnog fakulteta možemo omogućiti besplatan akcijski pristup propisima i sudskoj praksi. Pozivamo vas da se registrirate unutar promocijske akcije na adresi: www.iusinfo.hr/registracija/GAUDEAMUS

HRVATSKA UDRUGA ZA MEDIJACIJU | 55 |

| Iskustva s ERASMUS+ studijskog boravka i stručne prakse

Iskustva s ERASMUS+ studijskog boravka i stručne prakse Autorica Tea Babić

Studenti tijekom studiranja imaju priliku otići na razmjenu studenata u svrhu studijskog boravka ili stručne prakse. Tako studenti Sveučilišta u Zagrebu na studijski boravak mogu otići u okviru programa Erasmus+, CEEPUS, bilateralne razmjene u okviru međusveučilišnih i međufakultetskih sporazuma te stipendija temeljem bilateralne suradnje Republike Hrvatske u području visokoškolskog obrazovanja. Jedan od popularnijih programa je Erasmus+ koji studentima omogućuje da steknu iskustvo studiranja u stranoj zemlji, ali i iskustvo obavljanja stručne prakse. Studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Dora Tramišak, u ljetnom semestru akademske 2020./2021. godine sudjelovala je na dvije Erasmus studentske razmjene. – Prvo sam pet mjeseci provela u prelijepom Portu (Portugal) na Erasmus studijskom boravku, a zatim sljedeća dva mjeseca u kraljevskom Madridu (Španjolska) na Erasmus studijskoj praksi. Uz studentske obveze, iskustvo uvida u nove obrazovne sustave i pravne sisteme, praksu u internacionalnom pravnom uredu, uživala sam i u svim pogodnostima koje putovanje može

ponuditi - novim poznanstvima, inozemnim i lokalnim, razgledavanju, kušanju tradicionalne kuhinje, otkrivanju kulture i običaja. Svim budućim generacijama toplo preporučujem ovo iskustvo kojim mlada osoba raste i razvija se jednako na profesionalnom i privatnom planu – govori Dora. Studentica Marija, također studentica našeg Fakulteta, svoj Erasmus je provela na Sveučilištu la Statale u Milanu, što je ujedno bio i njen prvi izbor, jer Milano smatra savršenim spojem današnje urbanosti i nekadašnje povijesti. – Na Erasmus razmjenu sam se odlučila iz čiste radoznalosti, zanimalo me kako izgleda život izvan granica Hrvatske, plaču li i strani studenti nad literaturom od više od osamsto stranica i čekaju li i oni odgovor svojih referada više od mjesec dana. Studij prava u Milanu naspram studija prava u Zagrebu je doista nebo i zemlja, učenje nije koncentrirano na učenje šturih zakona koji se najčešće zaborave nakon prve poslijeispitne kave. Učenje se bazira na slučajevima, samostalnom radu studenata i interaktivnosti rada između studenata i profesora. Slušala sam sve kolegije na engleskom jeziku tako da su mi se predmeti bazirali uglavnom na međunarodnom pravu, pravu EU i komparativnom pravu koje nemamo priliku vidjeti u obveznim predmetima moga matičnog fakulteta – ističe Marija. Također dodaje kako je studij u Milanu ispunio sva njena očekivanja glede učenja, organizacije fakulteta i općenito odnosa profesora i studenata koji je pristupačniji i prisniji nego na matičnom fakultetu u Zagrebu. – Studentima koji planiraju odlazak na Erasmus bih preporučila da produ-

| 56 |

MEĐUNARODNO OKRUŽENJE

že svoj ostanak koliko god mogu, jer je to sigurno jedno od najboljih životnih iskustava koja će doživjeti – za kraj poručuje Marija. A da iskustva drugih studenata mogu pomoći prilikom odluke o prijavi na studentsku razmjenu, govori i jedna naša studentica koja se za odlazak na razmjenu odlučila upravo zbog toga što su je potaknula iskustva ostalih kolega. “Bila sam na razmjeni na Sveučilištu La Coruñi u Španjolskoj - UDC. Prvenstveno sam se prijavila jer je to idealna mogućnost u kojoj možemo dosta naučiti o drugoj kulturi, upoznati nove prijatelje te vidjeti drugi princip rada na fakultetu spram našeg Pravnog fakulteta u Zagrebu. Studij u stranoj zemlji se uvelike razlikuje od studija u Zagrebu. Sama predavanja su drugačija jer su koncipirana tako da se može sudjelovati i diskutirati s profesorima o temi koja se obrađuje, te su manje grupe studenata na samom predavanju. Ispiti su također drugačije koncipirani te mi se taj način puno više svidio nego koncepcija ispita kod nas. Od kolegija nisam ništa slušala drugačije nego bi slušala na našem Fakultetu. Dala bih primjer njihovog kaznenog prava koje sam pohađala, u kojemu nismo učili samo zakon, nego smo dobili slučaj koji bismo obrađivali i dobili bolji uvid u samu praksu. Studij u stranoj zemlji je definitivno ispunio moja očekivanja, čak i više nego sam smatrala, te bih svakome od kolega preporučila odlazak na strano sveučilište – zaključuje studentica. Da biste dobili mogućnost odlaska na razmjenu studenata morate se na vrijeme prijaviti na natječaje, a sve informacije o rokovima i potrebnoj dokumentaciji možete pronaći na stranicama Sveučilišta u Zagrebu. n

Koje mogućnosti pruža Amerika nakon završenog studija prava? Za studij prava često se govori da je težak, iscrpljujući i dugotrajan, ali dojam, pogotovo van krugova „pravnika“ jest da je on „štreberski i dosadan“. Dakako vjerujem da je većina nas studenata prava ovaj studij odabrala s voljom, željom i ciljem ostvarenja karijere u ovom području te da uz sve mane ovo ipak vole. Ovaj fakultet broji velik broj studenata od kojih se neki jasno istaknu. Formula uspjeha poprilično je „jednostavna“ i temelji se na onoj staroj maksimi „red, rad i disciplina“.

Autor Ivan Modrić

Naša bivša studentica Žaklina Bregović, mag. iur., vodila se time za vrijeme cijelog studija. Žaklina nam je dočarala neka svoja iskustva s fakulteta, opisala svoj dan i pokazala da je uspjeh ipak moguć. – Moj društveni život tijekom studiranja gotovo i nije postojao. Jako sam temeljita i detaljna studentica i da bi postigla rezultate koje želim nešto sam morala žrtvovati. Svaki sam se dan budila u osam ujutro i učila do šest/sedam sati s pauzom od sat vremena za ručak. Učila bih svaki dan, neovisno o vikendu ili prazniku – započinje Žaklina. Fakultet je ovakvim tempom i radom završila u gotovo četiri i pol godine i to sa | 57 |

| Koje mogućnosti pruža amerika nakon završenog studija prava?

statusom 2 posto najboljih studenata u generaciji. Ispričala nam je kako studiranje kod svakog studenta, tako i ovako vrsnih kao Žaklina, ima uspona i padova. – Nemojte se sputavati da je nemoguće, i još bitnije, nemojte da vas bilo kakav pad spriječi da idete dalje. Ispite sam gotovo sve položila iz prvog pokušaja, ali nikad neću zaboraviti Međunarodno pravo i prvi usmeni koji sam pala. Bilo mi je zaista jako teško jer sam bila svjesna svojeg znanja i vidjela sam određenu nepravdu, ali na drugom pokušaju sam uspjela i danas na to iskustvo gledam s ponosom – govori Žaklina. Žaklina nam je rekla i pokoju riječ o tome kako su na nju i njeno akademsko, a i životno iskustvo utjecale studentske udruge, točnije Međunarodna udruga studenata prava (ELSA). – Na trećoj godini sam se uključila u

| 58 |

organizaciju studenata ELSA-u i zaista bih preporučila svakom studentu da se uključi u neku organizaciju. Meni je ELSA bila izvrsna. Svaku godinu bih položila sve predmete na ljetnim rokovima i ljeto mi je bilo slobodno od učenja. Obzirom na to da sam imala vremena (i puno volje), educirala sam se na dodatne četiri ELSA-ine ljetne škole prava (Malta, Trst, Portugal, Cipar). Na kraju treće godine sam bila i na ljetnoj školi prava u Cambridgeu – priča Žaklina. Također, otkrila nam je kako je završna, peta godina pravnog studija za nju bila najlakša te da je tada, kao članica ELSAe, imala priliku otići na zasjedanje UN-a i zasjedanje za forum demokracije u Vijeću Europe u Strassbourgu. Istaknula je kako joj je to iskustvo pomoglo da upozna pravnike i studente prava iz raznih dijelova svijeta, a isto tako stvorilo širu sliku o raznim pravnim sustavima.

MEĐUNARODNO OKRUŽENJE

Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu odlučila je upisati doktorat iz kaznenopravnih znanosti, te su je zapravo razgovori s profesorima i mentorom potakli da svoje obrazovanje nastavi i izvan Hrvatske. Naposlijetku se odlučila za LLM, što je specijalizacija određene grane prava i to traje u prosjeku jednu do dvije godine. – Moje spremanje za LLM je trajalo svega 2 mjeseca, ali to je zaista jako subjektivno, jer obično treba puno više. Da vas prihvate na LLM morate imati titulu mag. iur. Drugi zahtjev je da se položi ispit iz engleskog jezika (TOEFL ili IELTS). Ja sam ljeto prije živjela na Floridi i engleski mi nije bio problem, ali ako niste savršeni govornik krenite s pripremama sto prije. Moje pripreme su bile kroz Zonu znanja i odličnu mentoricu koja mi je puno pomogla oko traženja fakulteta koji želim, kao i s komunikacijom s fakultetima. Prijavila sam se na Univeristy of Miami (International arbitration) i na Loyolu Law School u Los Angelesu (Criminal law and Procedure) – govori Žaklina. Za fakultete se prijavila u izvanrednom roku u listopadu te su joj oba fakulteta na koja se prijavila ponudili stipendiju od 50 % na temelju uspjeha u Zagrebu. Nakon dugog razmišljanja odlučila se za odlazak u Los Angeles, na Loyola Law School. – Svaki dan sam išla na fakultet u devet ujutro. Predavanje je u prosjeku dva sata i imala bih tri predavanja dnevno. Ali obzirom na to da sam često imala razmak od tri sata, ostala bih učiti na kampusu i dolazila doma oko devet sati – priča Žaklina. Objasnila je kako je na studiju u SAD-u način učenja u potpunosti drugačiji. – SAD je baziran na Common law sustavu, a ne na Civil law kao u Europi. Prije svakog predavanja profesor zadaje 3 predmeta/presude koje morate pročitati i o njima na sljedećem predavanju diskutirati. Unatoč tome da nikada niste vidjeli pravnu regulativu, smatra se da ju nakon čitanja znate. Meni je osobno

bilo najzahtjevnije popratiti jezik svih presuda. Unatoč vrhunskom razumijevanju engleskog jezika, taj pravni jezik je nešto sasvim drugačije. Pandemija uzrokovana koronavirusom utjecala je kako na nas ovdje, tako i na studiranje u SAD-u. Žaklina je višak vremena kojeg od sad više nije trošila na putovanje, mudro iskoristila na učenje. To je rezultiralo odlukom o polaganju pravosudnog ispita u Californiji. Istakla je kako su profesori susretljivi i pažljivi. – Ispiti su bazirani na nekoliko slučajeva o kojima morate odlučiti, razjasniti i donijeti presudu. Pišu se po šest sati i zaista su zahtjevni u tom pogledu. Usmeni nisam imala niti jedan, što je olakšavajuća okolnost. Položila sam sve ispite iz prvog pokušaja, diplomirala sam 16. 5. i danas imam dvije titule Masters of Law-u Hrvatskoj i u SAD-u. Pravosudni ispit se u Americi može pisati bez prakse, ako imate te dvije titule, i odlučila sam ga pisati sto prije. U 7. mjesecu sam pisala pravosudni u Californiji i u 8. mjesecu Multidtate Professional Responsibility Exam (još jedan ispit vezan za kompetenciju da se bude odvjetnik) – objašnjava Žaklina Dobila je vizu i počinje raditi u Americi, uskoro potencijalno otvara i svoj prvi ured. Žaklina je svojim radom i trudom pokazala svima nama da je ostvarenje sna uistinu moguće. Kako bi to postigla bilo je potrebno puno odricanja, puno „reda, rada i discipline“. Želimo joj puno sreće u razvitku njene odvjetničke karijere! – Moji ciljevi su oduvijek bili visoki i nikad nisam dozvolila da me prepreke sputavaju, koliko god bilo teško. Sama sam ovdje, nitko ne vidi koliko učim, koliko mi nedostaje potpora i koliko je zapravo teško, ali vjerujte mi da se svaki trud isplati. I nikada ne bih promijenila ni jednu stvar na svojem putu. Zahvalna sam za sve sto sam prošla i ponosna sam gdje se nalazim s 26 godina – zaključuje Žaklina. n | 59 |

| Medijacija i pravo

dr. sc. Srđan Šimec, predsjednik Hrvatske udruge za medijaciju te sudac na Visokom trgovačkom sudu

Medijacija i pravo Autorica Đorđija Plavšić Foto Photo 4B

Konflikti i sporovi neovisno o njihovoj vrsti sastavni su i neizbježni dio života i poslovanja. Primarna zadaća Hrvatske udruge za medijaciju je poticanje i ohrabrivanje pojedinaca te organizacija kako bi se nosili sa svakodnevnim problemima i konfliktima koji proizlaze iz njihovog međusobnog nerazumijevanja i primarno nekomunikacije. Donosimo vam intervju s dr. sc. Srđanom Šimcem, predsjednikom Hrvatske udruge za medijaciju te sucem na Visokom trgovačkom sudu. Dugogodišnji ste pravnik i sudac u Visokom trgovačkom sudu RH. Svakodnevno se susrećete s tužbama, sporovima i strankama u raznoraznim sukobima, što biste rekli, zašto se ljudi najčešće spore, zašto dolaze na sud tražiti pravdu? Za većinu ljudi konflikt je enigma, pa i za pravnike, premda tako ne bi smjelo

| 60 |

biti. Svi smo u životu iskusili raznovrsne konflikte. Već i sama riječ konflikt asocira nas na neugodu. Tvrdi se da konflikt sam po sebi nije problem, već je problem naša reakcija na njega. Zato konflikt može predstavljati opasnost ili priliku. Zamislite dva susjeda u dobrim odnosima. Jednog dana jedan odluči podići nisku betonsku ogradu između dva imanja, jer su susjedove kokoši stalno dolazile pred njegovu kuću na ledinu punu slasnih kukaca. Drugi susjed, kad je to vidio, došao je do ovog prvog i kazao mu povišenim glasom: „Ne možeš ovdje graditi ogradu! Tu nikada nije bila ograda!“ Susjed, graditelj ograde, iznenađen, jako se naljutio, pa mu je još agresivnije odgovorio doživljavajući susjedove riječi i ton kao napad. Nakon razmjene teških riječi nasrnuli su jedan na drugoga sve dok ih njihove supruge nisu razdvojile.

PRAVO ZAPRAVO

Prekinuli su izravnu komunikaciju, osim uvredljivih pisanih poruka i prijetnji. Razočarali su se jedan u drugoga i izgubili međusobno povjerenje. Susjed graditelj je sada podizao još i višu ogradu, a ovaj drugi je noću potajno rušio. Zato je ovaj gradio još višu. Uskoro se jedan od njih obratio odvjetniku koji je protiv ovog drugog podigao tužbu. Njihov konflikt se od životnog konflikta pretvorio u pravni spor – parnicu. Drugi je također angažirao odvjetnika koji je još agresivnije uzvratio. Započeli su bespoštedni pravni rat. Njihov početni konflikt sada se višestruko uvećao i eskalirao tako da niti jedan od njih više nije želio razgovarati s neprijateljem, već samo pobijediti ga u parnici. Svakom od njih želja je bila dobiti na sudu pravdu samo za sebe. Oboje su vjerovali da su u pravu. Ne upravljajući konfliktom i uključivanjem u parnicu, oba susjeda postali su gubitnici (u odnosu, vremenu, novcu, frustraciji, boli, nemiru itd.), a eventualni pobjednik u parnici ostvarit će pirovu pobjedu – ostat će sam usred razrušenog odnosa. Poraženi susjed učinit će sve da mu zagorča život dok je živ, a njihov sukob prenijet će se ne samo na njihove obitelji, već i na buduće generacije. Zato se kaže: „Bolje ti je preseliti nego izgubiti parnicu od susjeda.“ Zato se ljudi (olako) obraćaju sudovima. Niti oni, a niti itko drugi, uključujući i pravnike, najčešće ne znaju ili ne žele pomoći im upravljati konfliktom i umiriti prije nego eskalira. Lako je neslaganje, uz pogrešnu komunikaciju uz pomoć pravnika, pretvoriti u tužbu i pravni rat. Pravnike tijekom cijelog Pravnog fakulteta nitko nije učio kako „ugasiti“ konflikt i mirno tražiti rješenje, već samo kako ga zapravo i bez svijesti o tome, uvećati i pretvoriti u pravni rat u sudnici i izvan nje. Zato još uvijek većina pravnika nije svjesna koliko je u 21. stoljeću takav pristup, iako ponekad nužan, često promašen, neproduktivan, destruktivan i devastirajući, ne samo za stranke, već i za njih te za pravnu profesiju i društvo u cjelini.

Želite li i vi postati baš uvijek dio te priče ili možda ipak ne? Alarm je upaljen. Kako biste najbolje objasnili što je to medijacija? Medijacija predstavlja pregovore između sudionika konflikta ili spora uz pomoć treće osobe od njihovog povjerenja u sredini između njih – medijatora. Medijator je treća neutralna osoba koja nema ovlaštenje donijeti odluku o predmetu spora, već pomoći strankama obnoviti prekinutu komunikaciju, suprotstavljanje zamijeniti suradnjom, razmijeniti potrebne informacije, slušati se i razumjeti te pronaći rješenje s kojim će svaka od strana zadovoljiti neki svoj interes. Stranke u medijaciji vraćaju punu kontrolu nad svojim sporom i životom. U parnici je nemaju. Aktivno i izravno se uključuju u rješavanje spora, najvažnije su osobe u postupku, mogu iznijeti sve što je njima važno, a ne samo ono što je pravno relevantno, kao u parnici, i kontroliraju u potpunosti rezultat postupka. Tvrdi se da je medijacija najbolje vrijeme u životu jednog spora, jer je to jedini postupak rješavanja sporova u kojem stranke ulaze s problemom, a izlaze s rješenjem. Medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima. Pravi trenutak za medijaciju i medijatora je trenutak kada pregovori između stranaka ne uspiju. Čak 50 % pregovora ne uspijeva. Medijator dodaje novu vrijednost pregovorima i pomaže strankama na sasvim drugačiji način od onog koji je doveo do spora ili ga uvećao. Medijaciju zovu „umjetnošću biti čovjekom“, jer se zasniva na multidisciplinarnim ljudskim vještinama. Stranke su u medijaciji jedini vlasnici spora i centralne figure. Svaka točka i zarez u nagodbi ovisi samo o njima. Takva nagodba je njihovo vlastito rješenje koje im nitko nije nametnuo. Zato ga smatraju pravednim i odmah ga dobrovoljno izvršavaju. | 61 |

| Medijacija i pravo

Stranke na ovaj način rješavaju spor jednom zauvijek i stvaraju uvjete da se konflikt među njima više ne ponovi. Nema ovrhe, žalbe, revizije, ustavnog i europskog suda. U Hrvatskoj udruzi za medijaciju (HUM) preko 80 % medijacija završava s nagodbom, a od toga čak 50% njih već na prvom i jedinom medijacijskom sastanku. Prosječno trajanje medijacija u HUM-u od podnošenja prijedloga do nagodbe iznosi 29 dana. Koji su glavni principi i načela medijacije? U medijaciji su stranke jedini eksperti za svoje živote. Osnažuju se aktivno i izravno sudjelovati u postupku, ispričati sve što je njima važno i aktivno kreirati rješenje spora skrojeno prema njihovoj mjeri. Medijator ih potiče, motivira i pomaže doći do rješenja. U medijaciji se ne utvrđuje čija je istina prava ili tko je u pravu, a tko u krivu. Stranke zajedničkim snagama traže najbolje rješenje za njih. Sporu pristupaju kao zajedničkom problemu i zajednički ga napadaju, umjesto međusobnog napadanja u parnici. Medijacija je povjerljiva. Sve što stranke utvrde povjerljivim ne smije se koristiti u eventualnoj parnici. Zato stranke slobodno razmjenjuju informacije koje inače kriju u parnici. Više informacija, nude bolje izglede za nagodbu. U medijaciji se stranke spajaju, umjesto razdvajaju. Uz razdvajanje stranaka, prekid komunikacije i međusobno suprotstavljanje, kao u parnici, nemoguće je postići mirno rješenje spora. U medijaciji su svi sudionici jednaki, nema nadređenih. Medijator vodi postupak, a stranke i njihovi punomoćnici su odgovorni za nagodbu. U medijaciji se stranke odnose s visokim stupnjem uvažavanja, slušaju se, ne prekidaju, ne napadaju, ne vrijeđaju, ne osuđuju i sve se odvija u sigurnom ozračju u kojem medijator upravlja negativnim emocijama, održava stranke za stolom, facilitira i unosi strukturu u pregovore, ohrabruje, unosi mir, nadu i optimizam. Medi| 62 |

jator osnažuje i uvjerava stranke u njihovu sposobnost pronalaženja najboljeg rješenja za njih. U medijaciji se konflikt personalizira i humanizira. Odnos se vraća na početak kada je između stranaka bilo sve u redu. Ljudski se komunicira, vraća se ljubaznost, poštovanje i povjerenje, unosi empatija i postupa asertivno. Aktiviranjem ljudskosti konflikt prvo blijedi, a potom nestaje. Mogu li se medijacijom rješavati sporovi ili problemi koji nisu pravni? Je li medijacija prikladna za rješavanje svih vrsta sporova? Možda će vam se, kao budućim pravnicama i pravnicima, učiniti neobično kada vam kažem da u stvarnosti ne postoje pravni problemi ili sporovi. Kreiramo ih isključivo mi pravnici. Između pravnika i stranaka u sporu postoji svojevrsni civilizacijski nesporazum. Naime, one od nas traže i očekuju da im pomognemo riješiti njihov veliki životni ili poslovni problem („problem solvers“). A mi pravnici im umjesto toga nudimo rješavanje pravnih problema. Mi kao profesija njihove životne i poslovne probleme prevodimo na pravni jezik i pretvaramo ih u pravne. Bavimo se samo pravno relevantnim i pri tome zaboravimo ne samo koji se stvarni problem krije iza pravnog, već i ljude uključene u njega. Stranke se pasiviziraju i glavnu riječ vodimo mi pravnici. Te stranke koje traže našu pomoć ne samo što nemaju pojma što je pravno relevantno, već sve što je nama pravno relevantno njima je životno ili poslovno potpuno nerelevantno i nerazumljivo. Na ovaj način, kada je u pitanju poremećeni odnos između stranaka, mi pravnici im jako malo možemo pomoći, ako to radimo isključivo na tradicionalni način, guranjem stranaka u i onako velikom konfliktu i problemu u suprotstavljanje, napadanje, okrivljavanje, vrijeđanje, osuđivanje samo s ciljem pobjede nad drugom stranom i bez prave volje, želje i znanja da se nađe mirno rješenje

PRAVO ZAPRAVO

spora. Na taj način pravo postaje barijera između stranka koja im trajno priječi pronaći rješenje i mir. Suprotno tome, moderni pravnici koriste pravo kao kreativni alat ne samo u rješavanju sporova, već i u njihovom preveniranju. Važni dio tog modernog pristupa je medijacija. Cilj je da se stranke uključe u medijaciju prije nego što se obrate sudovima i prije nego njihov konflikt eskalira i postane pravni spor. U pogledu prikladnosti sporova za medijaciju drži se da nije toliko važno koja je vrsta spora, već jesu li stranke spremne svoj spor rješavati na miran način. Spremnost stranaka na medijaciju znači unaprijed preko 50 % uspjeha u sklapanju njihove buduće nagodbe. U medijaciji uspijevaju samo stranke koje se u nju uključe u dobroj volji i koje doista žele rješenje. Rijetki su sporovi koji nisu prikladni za medijaciju. Tu su najčešće oni kod kojih stranke u medijaciji nisu uspjele sklopiti nagodbu, u kojima se radi o nekim važnim društvenim pitanjima za široki krug ljudi i koji zato zahtijevaju sudsku odluku ili je predmet spora vezan uz teža kaznena djela (premda se i tu stvari mijenjaju). Svi ostali sporovi su u pravilu prikladni za medijaciju. Kako predložiti medijaciju ako smo u lošim odnosima s drugom stranom? To je pravo umijeće i najteža zadaća i ujedno najslabija karika medijacije. Zbog raznih razloga mnoge stranke u sporu odbijaju uključiti se u medijaciju. Neke od njih ili njihovi punomoćnici ne znaju dovoljno o medijaciji i apriori odbijaju uključiti se u nešto nepoznato. Neki u eskaliranom konfliktu pogrešno vjeruju da je pristanak na medijaciju i mirno rješavanje spora znak slabosti i možda signal drugoj strani da slabo stoje u sporu. Malo tko zna da ako stoje dobro u pravu (parnici) da će dobro stajati u medijaciji, odnosno da ako stoje loše u pravu, da će puno bolje proći s dogovorom u medijaciji, nego u parnici.

Neki ne žele tražiti mirno rješenje, jer su uvjereni da su u pravu, premda jednako misli i druga strana. Mnogi odbijaju svaki prijedlog druge strane, neovisno koliko je dobar, samo zato što je došao od druge strane koju smatraju neprijateljem. Zato predlaganju medijacije treba pristupiti s mnogo takta, strpljivosti i nenametljivosti. Mnoge stranke tretiraju onu drugu neprijateljem, posebno zato što su s njom imali veoma loše iskustvo i u parnici i izvan nje. Zato vjeruju da im nitko osim suda ne može pomoći. Pomaže kada se strankama predloži medijacija prije nego što je konflikt eskalirao i dok nisu učvrstile pravne pozicije. S druge strane pomaže i kada se stranke umore od dugog parničenja u kojem sve ide onako kako nisu očekivali i izvan njihove kontrole. Tada su mnogo spremnije za medijaciju. Veliku ulogu u tome imaju odvjetnici koji vjeruju u medijaciju i koji u interesu stranaka njima s uvjerenjem predlažu ili prihvaćaju medijaciju. Sjajne osobe za poticaj strankama u prihvaćanju medijacije su suci koji vjeruju u medijaciju. Oni imaju zakonsko ovlaštenje strankama narediti sudjelovanje u medijaciji. Stranka koja to odbije neće imati pravo na buduće troškove postupka neovisno o tome je li uspjela u sporu. Strankama može pomoći i neka treća osoba koju obje poznaju i kojoj vjeruju. I konačno, puno im oko toga mogu pomoći medijatori s kojima bez obaveza mogu razgovarati o tome što je medijacija i zašto je za njih prikladna. Kako razgovarati sa strankama o tome posebna je vještina koja se posebno izučava. Zašto odabrati medijaciju umjesto rješavanja spora u sudu? Nema li sudska nagodba veću obveznost i težinu od nagodbe u medijaciji? Je li nagodba u medijaciji ovršna? Ako stranke žele brzo rješenje i mir trebaju izabrati medijaciju. Tajna medijacije je u relativno dugom vremenu sjedenja stranaka za zajedničkim stolom. | 63 |

| Medijacija i pravo

Često jedan sastanak kvalitetne medijacije (5-6 sati) traje duže nego sva ročišta u parnici koja su trajala pet ili više godina. Medijacija je prikladnija jer se u njoj umjesto pravnog koristi jezik koji stranke razumiju. Stranke samostalno odabiru medijatora, a suca u parnici ne mogu birati. U parnici stranke uvjeravaju suca u održivost njihovih pravnih pozicija, u medijaciji u to uvjeravaju drugu stranu. U medijaciji nije primarno koja je stranka u pravu, već kako pronaći elemente suglasnosti oko spornih pitanja. Sudska odluka stvara pobjednike i gubitnike, u medijaciji sve stranke pobjeđuju rješenjem spora u kojem su pronašle vlastiti i zajednički interes. Uspjeh u parnici je rizičan i neizvjestan, dok nagodba u medijaciji isključuje i neizvjesnost i rizike, jer njen sadržaj ovisi isključivo o volji stranaka. Presudom se trajno narušavaju ionako poremećeni odnosi između stranaka, dok ih vlastita nagodba u medijaciji čini zadovoljnima i omogućuje im zadržavanje odnosa u budućnosti. Nagodbom se spor trajno okončava, a sudsku presudu stranke mogu pobijati pravnim lijekovima. Parnica je u pravilu dugotrajan i skup postupak, a medijacija je brza i ekonomična. Parnica nudi najčešće samo jedno jedino moguće rješenje utemeljeno na pravu, dok je u medijaciji moguće postići raznovrsna i kreativna rješenja. Parnica ne isključuje medijaciju, a medijacija ne isključuje parnicu. Strankama je sud uvijek na raspolaganju kao alternativno rješenje. Prema Ovršnom zakonu nagodba u medijaciji opskrbljena privatnom ovršnom klauzulom je ovršna isprava i ima jednak učinak kao pravomoćna presuda ili sudska nagodba. Vjerovali ili ne, pitanje ovršnosti je nevažno za stranke, već samo za njihove pravnike. Naime, kada stranke postignu vlastito rješenje spora, one ga dobrovoljno i odmah izvršavaju. | 64 |

Kako mirite ulogu suca i medijatora? Vrlo dobro pitanje. Pokazalo se da je teško pravnicima izaći iz pravničke uloge i razmišljanja kao pravnika. Jedna od najtežih zadaća pravnika, pa i drugih profesionalaca u ulozi zastupnika stranke, a posebno medijatora ili medijatorice, je prihvatiti činjenicu da strankama u medijaciji ne nudimo naše rješenje za njihov spor. To je zamka u koju upadaju svi profesionalci, pa i pravnici. Kao pravnici puno možemo stranci pomoći, primjerice oko sklapanja ugovora. Stranka s tom pravnom uslugom i s nama može biti veoma zadovoljna. Međutim, ako je stranka usred poremećenog odnosa i u konfliktu, takav pristup nije djelotvoran, čak je kontraproduktivan. Medijacijski pristup polazi od toga da su stranke jedini vlasnici svoga spora, da su jedini eksperti za svoje živote ili poslovanje, da jedine znaju što se između njih dogodilo u konfliktu (imaju sve informacije), da jedine imaju puno ovlaštenje za sklapanje nagodbe te da jedine znaju koje je najbolje rješenje za njih. Zato su one najpogodnije osobe za kreiranje rješenja za njihov spor ili problem i u tome im samo treba pomoći. Umjesto nuđenja vlastitog rješenja za njihov problem, kojeg će stranke možda prihvatiti zbog vašeg autoriteta, međutim s kojim nikad neće biti zadovoljne, jer nije njihovo, ponudite im pomoć oko zajedničkog pronalaska rješenja spora po njihovoj mjeri. Nema boljeg rješenja spora od onog u čijem kreiranju sudjeluju same stranke. Medijator mora suspendirati vlastiti osjećaj o tome što je pravo ili pravedno. Jedino što je važno je ono što je pravo i pravedno strankama. To se ne mora i ne treba poklapati s vašim osobnim mišljenjem o tome. Ovo nije vaš spor, već njihov. Zato ne kradimo im spor, već im ga prepustimo. Odatle i zadovoljstvo stranaka zbog izravnog sudjelovanja u kreiranju vlastitog rješenja za vlastiti spor.

PRAVO ZAPRAVO

U Hrvatskoj udruzi za medijaciju (HUM) provodite osnovne i dodatne obuke za medijatore. Tko se može prijaviti na obuku i koje vještine i znanja se na obuci mogu steći? Mi medijatori dijelimo život na onaj do osnovne obuke za medijatore i onaj nakon nje. Da bi dokučili što govorim morate iskusiti tu obuku. Obećavam vam, promijenit će vam pozitivno osobni i budući profesionalni život te poboljšati sve vaše odnose. Što to znači morat ćete otkriti samo kada dođe vrijeme. Pored ostaloga, u takvu priliku vas može dovesti volontiranje u HUM-u. Baš svi se mogu prijaviti na ovu obuku, neovisno o dobi i profesiji ili budućoj profesiji. Medijacija nije rezervirana samo za pravnike, već za sve ljude i sve profesije. Naučit ćete kvalitetno komunicirati, slušati, upravljati svojim reakcijama i pravilno reagirati na reakcije drugih u konfliktu, naučiti osnove pregovaranja, vještine i tehnike medijacije i osnove medijatorskih znanja uz pomoć koju ćete biti u stanju pomoći na poseban način svima u konfliktu u bilo kojoj vašoj budućoj ulozi. Možemo li neke aspekte medijacije primjenjivati u svakodnevnom životu? Apsolutno. Medijacija i medijacijski pristupi temelje se na brojnim multidisciplinarnim znanjima iz psihologije, neuroznanosti, sociologije, antropologije, ekonomije i dr. Moderna znanstvena i praktična dostignuća otkrila su brojne tajne ljudske prirode i našla odgovore kako se s njom nositi. Obukom o medijaciji, prije svega, radimo na sebi i osobnom razvoju. Iz obuke doslovce ne izlazimo kao bolji ljudi. Kako je jedna polaznica rekla: „Mislili smo da sve znamo o komunikaciji, a vi ste nas zapravo u tom pogledu naučili ponovno hodati.“

Rado koristim slogan: „Budite prvo čovjek, a tek potom profesionalac.“ Čovjek s čovjekom rješava konflikte, a ne profesionalac s čovjekom. Zato je kvalitetni medijator možda jedini profesionalac koji već na samom početku medijacije skida s lica masku profesionalca, odlaže je na stol i djeluje kao autentični čovjek. Zato se medijacija zove „umjetnošću biti čovjekom.“ Uz ljudski pristup u medijaciji se često događaju prave male ljudske „čarolije“ koje kao rukom odnose konflikt među sudionicima spora i stvaraju prostor za njegovo rješenje. Kada ste se prvi put susreli s medijacijom i što vas je njoj privuklo? Prvi put sam čuo za medijaciju 2000., u Montrealu, u Kanadi. Bio sam jedan od petnaest hrvatskih sudaca na studijskom putovanju kako bi upoznali dostignuća njihovog pravosudnog sustava. Jednog dana imali smo predavanje o medijaciji. U učionicu je ušla sutkinja Louise Otis u crvenom odijelcu. Napunila je čitavu prostoriju svojom osobnošću i toplim osmijehom. I potom je počela govoriti o medijaciji… Izvrnuo sam se sa stolice od pozitivnog iznenađenja. Zabezeknuo sam se mogućnostima medijacije i to doznavši za njih od sutkinje medijatorice. Taj trenutak mi je promijenio život u najpozitivnijem smislu. Uskoro sam se uključio u medijacijske obuke i postao prvo bolji čovjek u svim mojim životnim ulogama, a potom i bolji profesionalac i sudac. Želim vam svima da već na početku vaše buduće karijere, ili ranije, osjetite sve to što i ja. Je li se vaše shvaćanje o medijaciji mijenjalo s protekom vremena? Vidite, na mom medijacijskom putu kao pravnik i sudac, susreo sam se s mnogo nerazumijevanja, otpora, podcjenjivanja, pa čak i podsmjeha. Nije teško nositi se s njima kada vjerujete u ideju i praksu koju primjenjujete i živite. Medijacija je nešto najbolje što je čovjek izmislio u | 65 |

| Medijacija i pravo

svijetu rješavanja sporova. Ona funkcionira! Možda ne za sve ljude i za sve sporove i ne u svako vrijeme. Međutim, kod većine koja se hrabro odlučila uključiti u kvalitetnu medijaciju, sreći i zadovoljstvu s nagodbom najčešće nema kraja. Sretni su sa sobom, sa svojim odvjetnicima, s medijatorom i sa sustavom koji im je medijaciju omogućio. Riješiti spor koji je trajao 3, 5, 8 ili 16 godina za samo nekoliko sati ili dana, iz ove vaše perspektive i svih onih koji se nisu susreli još s medijacijom, čini se nevjerojatnim. Kako sada već u nekih 450 medijacija imam ogromno iskustvo i nagomilano znanje, kroz ljude i organizacije kojima sam kao medijator pomogao riješiti brojne konflikte i sporove, samo sam osnažio svoje uvjerenje o medijaciji kao najefikasnijoj metodi rješavanja konflikata i sporova. Od samih početaka radim na sebi, svakodnevno stječem nova znanja i sudjelujem u sjajnoj priči koja mi je oplemenila cijeli život. Vjerujem u medijaciju više nego ikad! Pridružite se medijacijskom svijetu i vi! Što je najvažnije što ste naučili o ljudima i međuljudskim odnosima kroz svoju dugogodišnju praksu? U odnosima s drugim ljudima uvijek prvo budite čovjek pa tek onda profesionalac. Ne upadajte u zamku profesionalca i ne nudite svoja rješenja za tuđe probleme u odnosima s drugima. Strankama u sporu nitko treći ne može udijeliti pravdu osim njih samih. Vi im u tome možete pomoći u medijaciji i izvan nje. Kada razgovarate s drugim ljudima imajte na umu da se pred vama uvijek nalazi jedinstveno, neponovljivo i jednakovrijedno ljudsko biće i tako se prema njima odnosite. Neka vam uvijek najvažnija osoba na svijetu bude osoba s kojom razgovarate. Prestanite biti interesantni, već zainteresirani, za ljude oko vas. Iskažite pre| 66 |

ma svima duboko poštovanje i budite ljubazni. Ljudi funkcioniraju na osnovi reciprociteta. Dobit ćete od drugih ono što im dajete. Naučite sve što možete o komunikacijskim – ljudskim vještinama. Riječ je o vještinama koje su ključ za vaš osobni i profesionalni uspjeh. Najvažnija i najmoćnija komunikacijska vještina je slušanje. Napustite svoj osjećaj da ste centar svijeta i da ste u pravu. Vaš osjećaj „ja sam u pravu“ nije mjerilo za njegovu točnost. Vaše mišljenje o bilo kojoj stvari je samo jedno od mnogih mogućih i uvijek je subjektivno. Beskorisno je biti u pravu u bilo kojem odnosu. Umjesto da se natječete oko toga tko je u pravu i na taj način pokvarite svaki odnos, fokusirajte se na ono što je pravo ili ispravno i za vas i za stranke. I imajte na umu da niti iz jednog rata nitko nije izašao u boljem stanju od onog u kojem je bio na početku rata. Jednako je i s konfliktima i sporovima, vašim i vaših stranaka. Zato birajte svoje bitke i bitke svojih stranaka. Primijenite za sebe i svoje stranke 11. zapovijed: „Ne naudite drugome u konfliktu.“ Ne možete druge ljude promijeniti, možete promijeniti samo sebe i tako posredno utjecati na druge. Ne podcjenjujte mogućnost da svojim pristupom, riječima i tonom glasa uvelike utječete na ponašanje drugih. Birajte svoje riječi i u tom pogledu budite besprijekorni i kad govorite i kad pišete, posebno kao budući pravnici. Riječi mogu biti ubojite, a mogu biti iscjeljujuće i pomirujuće. Gospodari ste neizgovorenih (nenapisanih) riječi, a sluge izgovorenih (napisanih). Vaš najdraži film, band, pisac ili knjiga koju smatrate bitnom u ovom kontekstu? – Ja, naravno, pripadam rock-generaciji i rocker sam u duši. Najdraži bandovi

PRAVO ZAPRAVO

su mi Crosby, Stills, Nash & Young. Najdraža pjesma, Almost Cut My Hair. Uf, mnogo je dragih mi filmova. Ovih dana mi se jako svidio film Aloha. Volim moderne filmove iz razdoblja samuraja. Tako mi se svidio Mulan. Od knjiga iz ovog područja imam veliki popis. Izdvojio bih sve knjige velikog i možda najvećeg medijatora Kennetha Clokea. Među njima bih možda na prvo mjesto stavio Mediating Dangerously. Potražite ga na Youtube-u, i definitivno započnite s knjigom koja je udarila temelje modernom pregovaranju i medijaciji, Getting to Yes, ili u hrvatskom izdanju Kako do da? Da se možete vratiti u Vaše dvadesete, koju biste stvar učinili drukčije? Premda životno iskustvo i sijede sa sobom donose mirnoću i mudrost, samopouzdanje i lakše nošenje s životom, da mogu ušao bih u medijacijski svijet po prvi put u dvadesetima, umjesto u četrdesetima. Čvrsto vam preporučujem da to vi napravite već danas, odmah. Ne čekajte druge da to učine, posebno ako mislite postati pravnik i pravnica novog kova – 21. stoljeća. Neki savjet mladima za kraj? Ne napuštajte svoje ideale i temeljne vrijednosti, niti osobne niti profesionalne. Oni će vam biti nepogrešivi putokazi i oslonci za donošenje budućih odluka. Pravna profesija suočena je s ozbiljnim izazovom kao posljedicom snažne negativne javne percepcije. Želimo li zadržati kredibilitet i relevantnost u društvu, moramo učiniti mnogo više od pojedinačnog individualnog doprinosa. Naša profesija žurno treba zaokret sa usmjerenosti na sebe na orijentiranost ka ljudima, strankama i humani i kreativni pristup pravu. Depersonalizacija prava i sudskih postupaka te naših uloga doživjela je neodrživi vrhunac. Iza prava i iza svakog

predmeta su ljudi. Ne dopustite da pravo bude barijera među njima. Svaki čovjek je najveći ekspert za vlastiti život i mi pravnici trebamo prestati pretvarati se da jedino mi znamo što je za njih najbolje. Jedino što mi najbolje znamo je pravo, a ono samo po sebi odavno više nije dovoljno. Niti jedna profesija više ne može opstati bez dodavanja znanja i vještina iz drugih profesija. Kombinacija pravnih znanja i vještina u kojima smo već najbolji ili ćete to postati, s vještinama komunikacije, pregovaranja i upravljanja konfliktom, te medijacije i zastupanja u medijaciji može vam dati nemjerljivu prednost u osobnom i profesionalnom životu. S tim pristupom trebali bi započeti već na pravnom fakultetu. Vaši profesori i mi pravnici praktičari morali bi vam u tome pomoći. Zadaća je nas pravnika za stranke postići odgovarajući rezultat u što kraćem vremenu i uz što manje troškova i kada je god moguće u postupku lišenom rizika i neizvjesnosti, frustracije i opasnosti koje su posljedica nekontroliranog suprotstavljanja usmjerenog na poražavanje protivnika. I zapamtite, nikada nemojte misliti da radite za drugoga. I ako se zaposlite kod nekoga, uvijek ćete raditi za sebe. Vi ste predsjednici uprava vlastitih „poduzeća“ – sebe, i samo o vama ovisi vaš uspjeh. Dajte uvijek sve od sebe i svaki posao obavite s jednakom žarom. Na taj ćete način najbrže doći do posla koji vam je najdraži. Naravno, ništa nije i ne može biti idealno ili savršeno. Uskoro ćete se svi suočiti sa stvarnim životom izvan zidova Pravnog fakulteta. Sjetite se tada ovih mojih riječi. Neka vam one budu podsjetnik u traženju prave mjere između idealizma i realizma. Učinite sve da potvrdite razloge zbog kojih ste upisali Pravni fakultet te da vratite pravnoj profesiji mjesto koje joj pripada u društvu. Trebate ga zaslužiti! Vaše vrijeme dolazi i iskoristite ga na najbolji način. Računam i računamo na vas! n | 67 |

| Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda

Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda Autor Lovro Matić

Jedan rječiti čovjek jednom je rekao: „Oni koji bi predali osnovne slobode radi malo privremene sigurnosti ne zaslužuju ni slobodu ni sigurnost.“ Taj rječiti čovjek bio je Benjamin Franklin, a ova je izjava nastala u 18. stoljeću. Danas je ona jedna od onih ikoničnih izjava na kojima mnogi, ekonomsko ili socijalno liberalni, grade svoje svjetonazore i ideološke sklopove. Oni koji gaje takve stavove iznimno poštuju ideju iza ovog citata – ideju nekih osnovnih, temeljnih, ljudskih prava koje imaju veliku važnost za zajednicu. Društvo, po njima, mora počivati na nečemu što služi kao štit od tiranije, autokracije, nedemokratskih razmišljanja i sličnih opasnosti. Zato ta prava postaju baza političko-pravnih uređenja kojima je individualnost utkana u temelje i u kojima se naglašava važnost „prava i sloboda“ kao nečeg bez čega smo ne samo ranjivi, već u neizmjernoj opasnosti. Ovo je, jasno, jedna vrsta liberalizma, no liberalizam ne izvire samo iz američke revolucije. Ta revolucija ima svoju europsku sestru u obliku Francuske, na koju su značajno utjecale ideje europskih filozofa poput Lockea, Rousseaua i Kanta. Kant se tako posebno bavio svojim „kategoričkim imperativom“ koji ne možemo spomenuti bez tzv. zlatnog pravila: „Ponašaj se onako kako bi volio da se drugi ponašaju prema tebi.“ Ovo je pravilo staro valjda kao etika i filozofija zajedno, a iz njega lako dobivamo i drugu misao: „Slobodan si sve dok svojim ponašanjem ne ugrožavaš slobode drugih.“ Takva razmišljanja utjecala su jednako, ako ne i više, na razvoj liberalne demokracije i način na koji doživljavamo ideju slobode, kao i razmišljanja američkih „očeva osnivača“. S jedne strane imamo prava koja ne smijemo gubiti, čak niti ako time ugrožavamo sigurnost, jer čak ni manjak fizičke sigurnosti nije opasan za zajed-

| 68 |

nicu kao erozija osnovnih prava. No s druge strane je misao da imamo prava, maksimalnu osobnu slobodu, ali ne u trenutku kada njima ugrožavamo prava drugih. A sigurnost u bilo kojem obliku neupitno je jedno od najosnovnijih ljudskih prava. Nešto što moderno društvo jednostavno mora svima osigurati. Te dvije ideje rasle su kao i čovječanstvo. Primjetno ili neprimjetno, s vremenom su sve više stvarale razdor u liberalno-demokratskoj ideologiji koja je u 21. stoljeću postala dominantna vodilja političara i pravnika u svijetu. Sigurnost ili sloboda? Treba li nas štiti država, ili to trebamo činiti sami? Ova su pitanja bila postavljena mnogo puta. I nikada zapravo nisu do kraja odgovorena. Jer veliki su tu ulozi, a neslaganje je još veće. S tom smo dvojbom svi mogli nekako preživljavati. Mučila je, filozofe, pravnike, političare i debatante, a ostali su imali luksuz da ne moraju razmišljati o tim teškim stvarima. I onda je uletjela ta prokleta korona i sve pokvarila. Pa tako danas, htjeli mi to ili ne, moramo imati neki stav o cijepljenju, epidemiološkim mjerama, opasnosti koju virus predstavlja i cijelom nizu drugih tema od kojih smo svi vjerojatno već jako umorni. Jer čak i ako mislimo da nemamo stav, naše svakodnevno ponašanje ovisit će o načinu na koji doživljavamo ovu dvojbu. Jako zamorno, znam. Ali mi smo studenti prava, i studenti prava (valjda) moraju ovakve stvari pogledati u oči i nekako tog filozofsko-ideološkog demona potjerati nazad u pakao iz kojeg je izašao. E sad, bilo bi odlično (meni bi to bilo jako smiješno, ne znam zašto) da ja tu vječnu dvojbu moderne civilizacije fino riješim u ovom kratkom članku, pa da tako promijenim tijek povijesti i da se time više nitko ne mora baviti. Ali to nažalost baš ne ide tako, pa ću samo pokušati, kroz prizmu

PRAVO ZAPRAVO

te dvojbe, pogledati pravnu koronasituaciju u Hrvatskoj.

Ustav i zakoni i mjere i kritike… Kada se zaraza javila u Hrvatskoj, a nadležne su institucije krenule u organiziranu borbu protiv širenja epidemije, pojavio se cijeli niz kontroverzi koje su velikim dijelom bile pravne prirode. Jedna od takvih kontroverzi, koja je s vremenom postala iznimno aktualna, bila je upitna legalnost epidemioloških mjera koje je donosio Stožer civilne zaštite. Kritike upućene vlasti u tom su trenutku često dovodile u pitanje čak i ustavnost tih mjera, jer su, iako donesene u trenutku očite opasnosti za stanovništvo, uzrokovale nejednakosti i nisu bile donesene dvotrećinskom saborskom većinom. Ograničavale su slobode i prava zajamčena Ustavom, pa bez dvije trećine glasova u Saboru i s uzrokovanim nejednakostima koje su im inherentne te mjere, po kritikama mnogih, krše 17. članak Ustava. Naravno, postoji i druga strana priče. Ne smijemo ignorirati zakonski okvir u kojem se odigravala pojava zaraze i epidemioloških mjera. Dva najvažnija zakona, koja su u tom trenutku pravnici i političari masovno analizirali i učili u detalje bili su Zakon o sustavu civilne zaštite i Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih

bolesti. Oba su zakona jasna: u slučaju nastupanja „posebnih okolnosti“ koje ugrožavaju građane, imovinu, okoliš ili gospodarstvo, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje onda provode Stožeri civilne zaštite na razini pojedinih jedinica lokalne i regionalne samouprave. Po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, središnji Stožer civilne zaštite u točno određenim iznimnim situacijama (WHO mora proglasiti pandemiju, epidemiju ili opasnost od nje, a u odnosu na tu prijetnju RH mora proglasiti isto) može donositi tzv. sigurnosne mjere i to u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Ministarstvom zdravstva. Ne navodim ovo da bih članak pretvorio u udžbenik, mislim da je jasno da su u slučaju epidemije COVID-a-19 vladajući odlučili krenuti u smjeru odredbi ovih zakona i tako normiranjem putem sigurnosnih epidemioloških mjera (koje nisu zakoni) izbjegli mehanizam predviđen Ustavom koji bi nalagao saborska izglasavanja (dvotrećinsku većinu!) i vjerojatno još ozbiljnije prijepore oko sadržaja i ciljeva tih mjera. Jasno, ovdje je moguće vrlo argumentirano postaviti tezu da je cijeli taj proces bio protuustavan. Tvrdnja da je Vlada potpuno pogazila ustavnu garanciju zaštite osnovnih prava kako bi reagirala na širenje zaraze (čitaj: sigurnost iznad slobode) može

| 69 |

| Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda

biti potkrijepljena. No Ustavni sud nije to tako doživio. Također, ako je ovakav zakonski okvir zaštite od epidemije protuustavan, zašto nije već odavno pao na Ustavnom sudu? Zašto Zakon o zaštiti pučanstva od širenja zaraznih bolesti i Zakon o sustavu civilne zaštite nisu zatrpani ustavnim tužbama i napadani od pojave njihovih prvih nacrta, nego su još uvijek na snazi, još uvijek nam kroje svakodnevicu? Očito je po ovom pitanju Ustavni sud odlučio da zaštita sigurnosti treba imati primat i da je korištenje Stožera i njegovih sigurnosnih mjera u tom cilju potpuno legitimno.

… i razmjernost (nerazmjernost?) Još jedna pravna zavrzlama vezana uz epidemiju izvire iz svakodnevne nevjerice i razočaranja kojima svjedočimo svaki put kada Stožer uvede nova ograničenja ili postroži postojeće mjere. Tuga i bijes naših sugrađana tada više proizlaze iz nezadovoljstva što će morati npr. nositi maske u tramvajima i neće smjeti piti kavu u zatvorenom, nego što se temelje na ljutnji zbog manjkavog pravnog sustava. Koji god da je razlog posrijedi, svi se tada žale da Stožer može što hoće i da ih nije briga za ništa osim za epidemiološke brojeve. Mislim da je | 70 |

zato bitno razumjeti kako provesti test razmjernosti, koji poznaje jako malo ljudi, a (po meni osobno) odličan je kad treba analizirati epidemiološke mjere. Njegov je cilj pronaći ravnotežu između sigurnosti građana i zaštite njihovih ustavnom zajamčenih prava. Prvi korak: Je li ograničenje prava (čitaj: mjera) propisano baš zakonom? Tu mogu opet krenuti razne polemike, ali činjenica je da sigurnosne mjere izviru iz ranije opisanog zakonskog okvira. Drugi korak: Jesu li mjere uvedene radi legitimnog cilja? Mislim da se možemo složiti da jesu. Na kraju se moramo zapitati jesu li mjere sposobne ostvariti taj cilj i postoji li možda neki manje tegoban način, neki oblik borbe protiv bolesti koji ne ograničava u tolikoj mjeri naša prava i slobode (jesu li mjere nužne?). Test razmjernosti pravi je pravnički klasik, s njim ćete uvijek biti u pravu i dobiti svaku raspravu o (ne)opravdanosti mjera, ali zapravo nitko neće razumjeti o čemu točno pričate i brzo će promijeniti temu.

Zaključak Stari sukob između kolektivne sigurnosti i individualnih sloboda nastavit će nas mučiti u dogledno vrijeme. Možda ćete se složiti sa mnom kada kažem da su se vlast i većina političkih opcija u Hrvatskoj opredijelile za politiku koja više naginje zaštiti sigurnosti, nego riskiranju potpunim očuvanjem prava i sloboda u vrlo opasnoj situaciji. Je li to bila pravilna odluka? To mogu presuditi samo budućnost i građani na izborima. Između osiguranja sigurnosti i zaštite određenih prava, ipak, možda može postojati neka vrsta ravnoteže koju bi postigli mudrim korištenjem testa razmjernosti – ali i on je kao alat ograničen, nužno podrazumijeva hijerarhiju vrijednosti koja se temelji na subjektivnoj procjeni koje nam je ljudsko, ustavno, temeljno, građansko, kakvo god pravo bitnije od drugog. Na neki način dobar je onoliko koliko su dobri naši argumenti. A to je stara priča oko koje se vrti baš svaki pravni sukob od kad je zakona i pravde. n

PRAVO ZAPRAVO

Izlasci u doba korone - konzumiranje alkohola na javnom mjestu Izlasci u doba epidemije izgledali su dosta drugačije od uobičajenog – piće u vrećicama, okupljanje po parkovima, trgovima, terasama, nadjačavanje zvučnika i bijeg od virtualnog. Premda i to ima svojih čari, ipak se nadamo da ćemo sljedeći put kada izaberemo otići u park, a ne u klub, tu opciju odabrati svojevoljno. Međutim, postavlja se pitanje jesmo li uopće slobodni izabrati svoju večer provesti u parku ili na bilo kojem drugom javnom mjestu konzumirajući alkohol. Zasigurno ste se nekad sami našli u situaciji ili ste čuli priče osoba čiji je izlazak završio ranije zbog dolaska policije i rastjerivanja okupljene skupine. Nesumnjivo je i nakon toga bilo komentara o tome smije li to policija učiniti, s dvije oprečne teorije – jedna o slobodi ponašanja na javnom mjestu, druga o remećenju javnog reda i mira. Dakle, odgovor za početak možemo potražiti u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94; u daljnjem tekstu ZPPJRM). Spomenuti Zakon u svom prvom članku navodi definiciju takvih prekršaja pa kaže da su to djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim Zakonom. Riječ je o doista širokoj definiciji pod koju bi mogla potpasti različita ponašanja.

Upravo zato, ZPPJRM u daljnjim člancima navodi primjere takvih ponašanja. Prva relevantna odredba za naš slučaj nalazi se u članku 20 koji kaže da će se onaj tko se na javnom mjestu odaje pijančevanju ili uživanju opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava kazniti za prekršaj novčanom kaznom u kunama, protuvrijednosti od 50 do 200 DEM. Izraz „pijančevanju“ djeluje pomalo zbunjujućim pa se postavlja pitanje kakvim bi se ponašanjem ostvarilo biće ovog prekršajnog djela. Prema jednom tumačenju za ostvarenje ovog prekršaja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1) da je prekršaj počinjen na javnom mjestu i 2) da je radnja prekršaja – koja se sastoji u pijančevanju – kontinuirano ponavljana.1 Autor navodi kako ovaj prekršaj zauzima sve veći udio u ukupnom broju sankcioniranih prekršaja u praksi, a kako se često ovdje podvode prekršaji koji to nisu.2

Autorica Ana Žagar

Prema autoru bi drugi element bio zadovoljen tek u situaciji kada osoba takvo ponašanje ponavlja i nije u stanju obavljati aktivnosti kojima stječe sredstva za život. Smatra kako je zakonodavac odabirom termina „pijančevanje“, a ne konzumiranje alkohola, htio spriječiti da se po naslovu ovog prekršaja sankcioniraju umjerene i jednokratne konzumacije alkoholnih pića, već samo one posljedica kojih je gubitak društvene funkcionalnosti osobe te utjecaj na druga kažnjiva ponašanja.3 Zaključuje 1G ržin, M., Odavanje pijančevanju s aspekta kolektivnog prekršaja, u: Policija i sigurnost, Vol. 25., No. 3. , 2016., 289-302., str. 289., dostupno na: https://hrcak.srce. hr/168476 (30. 8. 2021.) 2 Ibid., str. 290. 3 Ibid. | 71 |

| Izlasci u doba korone - konzumiranje alkohola na javnom mjestu

da jednokratnim opijanjem na javnome mjestu okrivljeni ne čini prekršaj iz zakonske odredbe članka 20 ZPPJRM-a, iako je u praksi upravo takvo ponašanje najčešće sankcionirano, uglavnom kroz mjeru pisanog upozorenja, a da prethodno nisu utvrđeni svi bitni elementi prekršaja.4 Čak ni u samom prijedlogu ZPPJRMa5 pod ovim prekršajem nisu uključena jednokratna ponašanja. U prijedlogu stoji da je smisao uvođenja ovakve inkriminacije zabrana ponašanja osoba koje su se svojom krivnjom dovele u stanje u kojem nisu mogle shvatiti značenje svog postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom, te u takvom stanju prouzroče uznemirenost ili zgražanje prolazećih građana. Nesporno je da javnost uznemiruje pojava osoba na javnome mjestu koje konzumiraju alkohol i za sobom ostavljaju nered. Ipak, mišljenje je da bi reguliranje ovakvog ponašanja na javnim mjestima trebalo prepustiti tijelima lokalne samouprave.6 Prekršajni zakon (NN 10 7/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 ; u daljnjem tekstu: PZ) propisuje da se osim zakonom prekršaji mogu propisivati i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave7, no takva zabrana nije predviđena u Odluci o komunalnom redu grada Zagreba od 15. srpnja 2019. ni u njenoj novijoj dopuni iz 2020. godine.8 4 Ibid, str. 291. 5P rijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz rujna 2012., str. 13., dostupno na: https://vlada.gov.hr/ UserDocsImages/2016/Sjednice/Arhiva/74155.%20-%203.pdf (30. 8. 2021.) 6 Gržin, M., op. cit. (bilj. 1.), str. 297. 7 Članak 2., stavak 1.-2. PZ-a. 8O dluka o komunalnom redu grada Zagreba, dostupno na: http://www1.zagreb. hr/zagreb/slglasnik.nsf/rest-akt/5b1bd3a e0a4b22ddc12584380043d526?Open (30. 8. 2021.) Jedino ponašanje koje ova Odluka zabranjuje je ostavljanje otpada, a konkretno u točki 8. članka 88. navodi: „Na površinama javne namjene zabranjeno je obavljati radnje kojima | 72 |

Zaključak je da ovakvo ponašanje neće biti sankcionirano dokle god je u skladu sa svim državnim i lokalnim propisima koje valja pogledati i dok se sve osobe ponašaju sukladno njima. U slučaju da vaše ponašanje nije u skladu s ovim uvjetima, prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima9 policajac može tražiti na uvid osobnu iskaznicu, a prema Zakonu o osobnoj iskaznici osoba koja osobnu iskaznicu nema ili ju odbije dati može biti kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 200 kn.10 Konačno, čak i u slučaju da je ponašanje tvoga društva protivno bilo lokalnom bilo državnom propisu, policija će u praksi najčešće prvo opomenuti. Eventualni neposluh ZPPJRM predviđa u članku 23. te kaže da se onomu koji se ne udalji iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe, može izreći novčana kazna u kunama, protuvrijednosti od 50 do 200 DEM ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Možemo tumačiti kako ovakvo ponašanje inicijalno nije protuzakonito, ali vrlo lako može postati takvim. Važno je biti svjestan svojih prava i prilagoditi ponašanje obvezama, a u vrijeme epidemije treba pratiti i mjere donesene u svrhu njenog suzbijanja. U svakom slučaju, ako vaša zabava bude opravdano prekinuta od strane policije, preporučamo dati dokument na uvid i razići se na njihov zahtjev, kako ovakav izlazak ne bi bio i skuplji od onoga u klubu. n

se onečišćuju površine javne namjene ili propuštati obavljati radnje kojima se sprječava onečišćenje površina javne namjene.“ Ipak, člankom 117. kazna je predviđena samo za pravnu osobu. Za razliku od Zagreba, gradovi Osijek i Rijeka su u svojim odlukama predvidjeli kaznu za konzumaciju alkohola na javnom mjestu. 9Č lanak 31. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09, 92/14, 70/19). 10 Č lanak 29. Zakona o osobnoj iskaznici (NN 62/15, 42/20, 144/20).

PRAVO ZAPRAVO

Umjetna inteligencija i pravo Područje umjetne inteligencije postiglo je ogroman napredak u posljednjih nekoliko desetljeća, ali koliko god umjetna inteligencija sada bila ‘pametna’, eksponencijalno postaje sve pametnija i autonomnija u svojim postupcima. Profesor prava, F. Patrick Hubbard, opisao je inteligenciju kao „brzinu kojom stroj može primati, procjenjivati, koristiti i prenositi informacije te u kojoj mjeri može učiti iz iskustva i koristiti rezultate učenja za određivanje budućih odgovora“. Postoje tri vrste umjetne inteligencije: uža umjetna inteligencija, opća umjetna inteligencija te umjetna super-inteligencija. Uža umjetna inteligencija je specijalizirana za točno određeno područje. Primjerice, sposobna je pobijediti čovjeka u šahu, ali ne i objasniti kako se podatci pohranjuju na tvrdi disk. Možemo ju pronaći primjerice u Google prevoditelju, ali i Google tražilici. Opća umjetna inteligencija se odnosi na računala koja su inteligentna kao i ljudi. Stvaranje ove vrste umjetne inteligencije je tek u usponu i posebno nam je zanimljiva zato što ona upravo znači da bi roboti koji imaju mogli razmišljati, planirati, rješavati probleme, brzo učiti i učiti iz iskustva

i to s jednakom lakoćom kao i ljudska bića. Treća vrsta inteligencije je posebno zastrašujuća. Naime, umjetna super-inteligencija jest ona koja je mnogo pametnija od natprosječno inteligentnih ljudskih bića u gotovo svakom području, uključujući znanstvenu kreativnost, opću mudrost i društvene vještine. Upravo ova vrsta inteligencije uzrokuje prijepore i strah među ljudima. Ljudi su sve više ovisni o sustavima koji rade s umjetnom inteligencijom za održavanje i funkcioniranje fizičke i digitalne infrastrukture. ‘Pametna’ tehnologija ključna je u mnogim industrijama, od e-trgovine, robotike, tvorničke automatizacije, medicinske dijagnostike itd. Međutim, kako napreduje tehnologija, tako mora napredovati i pravo... Program umjetne inteligencije pod nazivom Case Cruncher zamisao je četiriju studenta prava s Cambridgea, a sve je počelo s jednostavnim chatbotom koji je odgovarao na pravna pitanja. 2017. godine više od stotinu odvjetnika iz najluksuznijih londonskih tvrtki suočilo se sa Case Cruncher Alpha. Dobili su osnovne činjenice o stotinama slučajeva pogrešne prodaje i trebali su predvidjeti hoće li financijski pravobranitelj odobriti tužbu. Sveukupno su podnijeli 775 predviđa-

Autorica Barbara Grlić

| 73 |

| Umjetna inteligencija i pravo

nja, pri čemu je Case Cruncher postigao točnost od 86,6 %, a odvjetnici 66,3 %. Umjetna inteligencija koju su razvili računalni znanstvenici Sveučilišta u Londonu predvidjela je sudske odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) sa 79 % točnosti. Trebamo li strahovati da će nas zamijeniti računala? Naravno, za stvaranje ekonomski otpornije radne snage potrebno je više ulaganja u digitalne vještine, tehnologiju i računalnu pismenost. Unutar specijaliziranih i visokokvalificiranih poslova upotreba umjetne inteligencije samo za dopunu i podršku obavljanju posla dovodi do toga da se radnici mogu više usredotočiti na međuljudske ili „mekše“ vještine (tzv. soft skills), a ne isključivo na tehničke vještine koje može obavljati i računalo. Osim što se može koristiti za veću učinkovitost u poslu, umjetna inteligencija se može i zlouporabiti. Prema Europolu (2017.), dronovi predstavljaju stvarnu prijetnju u obliku automatiziranog krijumčarenja droga. Također, roboti na društvenim mrežama dodaju ljude kao ‘prijatelje’ kako bi dobili pristup njihovim osobnim podatcima, lokaciji ili telefonskom broju (Bilge i sur., 2009.). Umjetna inteligencija se također može koristiti za počinjenje bankarske prijevare krivotvorenjem identiteta žrtve, uključujući oponašanje glasa osobe. Europski parlament je među prvim in-

stitucijama koje su dale preporuke o tome što bi pravila o umjetnoj inteligenciji trebala uključivati u pogledu etike, odgovornosti i prava intelektualnog vlasništva. Europska komisija objavila je 19. 2. 2020. godine dokument pod nazivom „Bijela knjiga o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja“. Predsjednica Komisije, Ursula von der Leyen, u svojim je političkim smjernicama najavila koordinirani europski pristup etičkim implikacijama umjetne inteligencije i njezinim posljedicama na ljude. U travnju 2021. Komisija je predstavila prvi svjetski opsežni plan za reguliranje umjetne inteligencije. Postoje Zakon o digitalnim uslugama, Zakon o digitalnim tržištima, Digitalno desetljeće, Strategija kibernetičke sigurnosti, Strategija podataka i drugo. Roboti i umjetna inteligencija nesumnjivo će stvoriti novu eru za čovječanstvo. Naravno, diskutabilno je hoće li ta era biti pretežito pozitivna ili negativna za ljude. Ako umjetna inteligencija dosegne drugu i treću razinu, i pravne i društvene rasprave će morati biti revidirane. Na tim višim razinama umjetne inteligencije roboti bi bili pametniji od ljudi. No, potrebno je suživot takvih robota i ljudi učiniti korisnim za ljude na način da se njome poboljšaju svakodnevne usluge te ju naravno držati pod kontrolom. n

Izvori https://www.elgaronline.com/view/edcoll/9781786439048/9781786439048.xml - Research Handbook on the Law of Artificial Intelligence edited by Woodrow Barfield and Ugo Pagallo https://www.bbc.com/news/technology-41829534 - „The robot lawyers are here - and they’re winning“ https://www.kurzweilai.net/will-ai-replace-judges-and-lawyers - „Will AI replace judges and lawyers?“ https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2021/662911/IPOL_STU(2021)662911_EN.pdf – „Improving working conditions using Artificial Intelligence“ https://waitbutwhy.com/2015/01/artificial-intelligence-revolution-1.html - „The AI Revolution: The Road to Superintelligence“ https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2020/634452/EPRS_STU(2020)634452_EN.pdf – „The ethics of artificial intelligence-Issues and initiatives“ https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/commission-white-paper-artificial-intelligence-feb2020_hr.pdf - „Bijela knjiga o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja“ https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2021/662926/IPOL_STU(2021)662926_EN.pdf – „Artificial Intelligence governance as a new European Union external policy tool“ https://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20201016IPR89544/parliament-leads-the-way-on-first-set-of-eu-rulesfor-artificial-intelligence - „Parliament leads the way on first set of EU rules for Artificial Intelligence“ | 74 |

PRILIKE ZA STUDENTE

Pravna klinika – prilika za učenje, ali i puno više od toga Pravna klinika oblik je nastave gdje studenti imaju mogućnost građanima pružati pravnu pomoć u različitim pravnim poteškoćama koje su ponekad i od egzistencijalne važnosti. Činjenica da se studentu povjeri sudbina čovjeka pred kojim je ovršni postupak, obiteljski spor ili bilo što drugo ulijeva povjerenje i samopouzdanje koje je za razvoj mladog pravnika od neizmjerne važnosti. Studenti u Pravnoj klinici imaju mogućnost davati opće pravne informacije, pravna mišljenja te pomagati u izradi pismena za bilo koju vrstu postupka. Rad je organiziran kroz sedam skupina primarno fokusiranih na određenu problematiku ili granu prava. Grupe su sljedeće: grupa za pomoć azilantima (i strancima), grupa za zaštitu od diskriminacije i manjinska prava, grupa za prava djece i obiteljsko uzdržavanje, grupa za pomoć svjedo-

cima i žrtvama kaznenih djela, grupa za zaštitu prava radnika, grupa za pomoć građanima u ovršnom postupku te grupa za zaštitu prava pacijenata, a u posljednje vrijeme djeluje i skupina za pomoć osobama koje žive u potresom pogođenim područjima.

Autorica Ana Žagar

Kako zapravo funkcionira volontiranje u Pravnoj klinici? Studenti mentori grupe pomažu u upoznavanju novih studenata kliničara s radom Klinike te ih vode kroz postupak pružanja besplatne pravne pomoći. Pored studentskih, svaka grupa ima i nekoliko akademskih mentora koji svojim stručnim znanjem pomažu djelovanju radne skupine. Ako ste se i sami nekad požalili na količinu teorije koju morate naučiti i zapitali se kako to sve izgleda u praksi, razveselit će vas činjenica da se prijave | 75 |

| Pravna klinika – prilika za učenje, ali i puno više od toga

za ovaj oblik praktične nastave otvaraju početkom svakog semestra. Nakon pismene prijave slijedi usmeni intervju sa studentskim mentorima grupe koju je student odabrao. Student je obvezan sudjelovati na sastancima, posjetima pružateljima besplatne pravne pomoći, sudjelovati pri pružanju besplatne pravne pomoći u vanjskim klinikama, dežurati u rezidentnoj klinici, individualno istraživati i preliminarno obrađivati predmete za slučajeve koji su mu dodijeljeni u rad te izraditi šest pravnih mišljenja. Student svoju obvezu dežurstva ispunjava jednom u dva tjedna. Dežurstva se održavaju svakim radnim danom od 10 do 12 sati te četvrtkom i petkom od 17 do 19 sati. U navedene dane u tjednu primaju se i telefonski pozivi stranaka. Kliničari stranke primaju osobno u službenim prostorijama na adresi Ulica Jurja Žerjavića 6/II. kat. Obveza sudjelovanja pri pružanju besplatne pravne pomoći, u suradnji s vanjskim udrugama, obuhvaća studijske posjete studenata udrugama civilnog društva s kojima Pravna klinika ima sklopljen Sporazum o suradnji. Sudjelovanje pri

| 76 |

pružanju pravne pomoći u vanjskoj klinici sastoji se od dvaju posjeta klinikama izvan Zagreba te zaprimanja predmeta tamošnjih stranaka. – U Pravnoj klinici primjenjujemo naučeno kako bismo pomogli drugima, a istovremeno obogaćujemo sebe i to je za mene najljepša stvar cijele ove priče – ovako je Ana, studentica 4. godine, opisala svoje iskustvo volontiranja u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta u Zagrebu. Student u radu Klinike radi ispunjavanja akademske obveze sudjeluje jedan semestar, no ostavljena je mogućnost daljnjeg rada i u narednim semestrima. Volontiranje nosi 10 ECTS bodova. – Iako je riječ o sadržaju pete godine, u njenom radu sudjeluju i studenti treće i četvrte godine, zbog čega gotovo više od polovice studenata volontira više od jednog semestra. Studenti, stoga, volontiranjem u Pravnoj klinici dobivaju vrijedno praktično iskustvo tijekom studija, a ujedno razvijaju i osjećaj društvene solidarnosti. Rad u grupama studente uči timskom radu, ali specifična organizacija omogućuje najvrjednijim studentima dodatni angažman, što znači da u Pravnoj klinici ima prostora i za samostalnu inicijativu. Studenti koji ostaju više semestara tako mogu postati studentski mentori koji nadziru rad mlađih kolega, a najaktivniji mogu postati i jedan od četiriju studentskih administratora. Sve je to lijepa crtica u životopisu, ali i izvanredna prilika za učenje. U Pravnoj klinici mogu se steći specifična znanja o temama koje se detaljno ne obrađuju u sklopu fakultetskog kurikuluma (npr. prava pacijenata), može se produbiti znanje stečeno u okviru obveznih kolegija (npr. Kazneno pravo), ali razviti i specifične komunikacijske vještine i vještine pisanog izražavanja koje su izrazito korisne za buduću pravničku karijeru. I poslodavci sve više cijene i shvaćaju značenje Pravne klinike u životopisu svježe diplomiranih pravnika, što potvrđuju ne samo anketna istraživanja koja smo proveli među bivšim

PRILIKE ZA STUDENTE

studentima kliničarima, već i sami poslodavci koji nam se često obraćaju s upitom imamo li ‘na lageru’ kolegica i kolega koje bismo mogli preporučiti – rekao je pomoćnik voditelja Pravne klinike i asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu Juraj Brozović, mag. iur. Pravna klinika pruža iskustva i znanja koja se nikako ne mogu steći kroz redoviti oblik nastave. Student mnogo toga radi individualno, ali uvijek uz nadzor mentora, što osigurava da posao, unatoč velikoj samostalnosti, odradi izvrsno. Svakako treba istaknuti mogućnost upoznavanja pravih ljudi s pravim problemima i vidjeti da svaka ona norma koju smo davno zapamtili možda i bez razmišljanja – ima svoje posljedice. Treba napomenuti i da je riječ o izvrsnoj prilici upoznavanja studenata sličnih interesa, od kojih se kroz razgovor i mentorstvo može puno naučiti. Klinika ulaže velik napor kako bi se unutar grupa i međusobno razvilo zajedništvo i prijateljstvo, često organizira različita druženja, kvizove, domjenke i takozvane team buildinge pa većini kliničara ovo iskustvo predstavlja daleko više od odrađivanja prakse. – Prva dobra stvar u vezi Pravne klinike koju ću spomenuti jest ona najočitija koja je studentima najvjerojatnije već poznata, a to je činjenica da volontiranjem studenti imaju mogućnost ranijeg odrađivanja prakse koja se inače odrađuje na petoj godini. Iako sam ga naveo kao prvi, ovo je zapravo posljednji razlog zašto bih vam preporučio volontiranje u Pravnoj klinici – riječi su Bartula, studenta 4. godine koji je tijekom volontiranja upoznao prave prijatelje i zbog toga odlučio ostati. – Pomisao na sve izazove i ispite koji me čekaju mi se više ne čini toliko crna, jer znam da ću biti kliničar. Pravna klinika je prilika da steknete nova poznanstva i iskustva kako biste jednoga dana bili dobri pravnici te, još bitnije, dobri ljudi – zaključuje Bartul. n

Katedra za strane jezike Pravnog fakulteta Katedra za strane jezike izvodi nastavu na Pravnom studiju, kao i u okviru programa Centra za socijalni rad i Centra za javnu upravu i javne financije. Strani jezik struke obvezan je na prve dvije godine studija u okviru svih programa, a studenti mogu birati između engleskog i njemačkog jezika struke, što uključuje Engleski jezik pravne struke I-IV i Njemački jezik pravne struke I-IV u okviru pravnog studija, Engleski jezik socijalne struke I-II i Njemački jezik socijalne struke I-II na preddiplomskom sveučilišnom studiju socijalnog rada, te Engleski socijalne struke i Njemački jezik socijalne struke na diplomskom sveučilišnom studiju socijalnog rada, zatim Engleski jezik za javnu upravu I-IV i Njemački jezik za javnu upravu I-IV u okviru preddiplomskog stručnog studija javne uprave, te Engleski jezik za javnu upravu i Njemački jezik za javnu upravu u okviru specijalističkog diplomskog stručnog studija javne uprave, kao i Engleski jezik za poreznu struku I-IV i Njemački jezik za poreznu struku I-IV u okviru preddiplomskog stručnog poreznog studija.

Autor Katedra za strane jezike Pravnog fakulteta

Uz obvezne kolegije, studenti svih godina mogu upisati Francuski jezik pravne struke kao neobavezan predmet, što znači da se taj kolegij ne upisuje u indeks, no studenti mogu dobiti potvrdu o odslušanom programu. Francuski jezik pravne struke podučava se u grupama ovisno o razini predznanja francuskog jezika u rasponu od početne, srednje do napredne grupe. | 77 |

| Katedra za strane jezike pravnog fakulteta

Studenti koji su položili engleski jezik struke I-IV unutar svih gore navedenih programa imaju mogućnost izabrati Njemački jezik struke kao neobavezni predmet za koji mogu dobiti potvrdu o odslušanom programu. U okviru pravnog studija engleski, njemački i francuski jezik pravne struke mogu se upisati i na petoj godini studija kao izborni predmeti. Na petoj se godini kao izborni kolegij može upisati i Komparativna pravna lingvistika/Comparative Legal Linguistics koja se bavi različitim aspektima suodnosa između jezika i prava (povijesni razvoj najvažnijih europskih pravnih jezika, njihove osobine i međusobni utjecaji, pravna terminologija i prevođenje, jezična politika, jezična prava, itd.) Potrebno je imati u vidu nekoliko pojedinosti koje su važne za odabir jezika struke: - j ezik struke se razlikuje od općeg jezika prije svega po sadržajima, stručnoj terminologiji i vrstama tekstova -v isoka razina znanja općeg jezika dobra je polazišna osnova za rad na jeziku struke, ali ona ne garantira uspjeh bez ulaganja dodatnog vremena i napora u usvajanje jezičnih i sadržajnih elementa vezanih uz pravnu struku - komunikacija na stranom jeziku jedna je od osam ključnih kompetencija (prema europskim standardima) koja osigurava napredak i uspjeh u cjeloživotnom obrazovanju i poslovnom okruženju – stoga je preporuka iskoristiti sve mogućnosti kako bi uz stručna znanja paralelno stjecali i produbljivali i znanja stranih jezika -z nanje stranih jezika otvara veće mogućnosti tijekom i nakon studija – čitanje stručne literature na stranim jezicima, studentske razmjene (npr. Erasmus), povezivanje sa stranim

| 78 |

studentima, komunikacija sa stručnjacima i kolegama u inozemstvu itd.

Koji jezik odabrati? Preporuka je da studenti koji su pohađali intenzivnije programe njemačkog jezika tijekom srednjoškolskog obrazovanja: -o pće i jezične gimnazije (9. ili 12. godina učenja) dodatne programe za stjecanje nje- mačke jezične diplome (DSD 1 i 2) -p olagali ispit državne mature iz njemačkog jezika ili -n a druge načine stekli višu razinu znanja njemačkog jezika biraju njemački jezik pravne struke. Za studente koji nemaju predznanje njemačkog jezika, barem na razini B2, preporuča se odabir engleskog jezika pravne struke. Takvi studenti na trećoj godini mogu upisati njemački kao neobavezni izborni predmet. Kao i u svim ostalim područjima tako i u pravnoj struci vrijedi poznata maksima: „Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš.“ Za sve dodatne informacije profesori na Katedri za strane jezike vrlo rado vam stoje na raspolaganju: dr. sc. Irena Horvatić Bilić – irena. horvatic.bilic@pravo.hr (njemački i engleski) dr. sc. Snježana Husinec – shusinec@ pravo.hr (njemački i engleski) dr. sc. Marijana Javornik-Čubrić – marijana.javornik@pravo.hr (engleski) Miljen Matijašević, univ. spec. philol. – miljen.matijasevic@pravo.hr (engleski) vanjska suradnica mr. sc. Sonja Stević za francuski jezik – soniagranic@ gmail.com n

PRILIKE ZA STUDENTE

Savjet mladih Grada Zagreba Uloga mladih u društvu je nemjerljiva, no da bi se njihov položaj poboljšao i da bi mogli izraziti svoje potrebe postoje različita tijela koja im u tome pomažu. Tako se mladi mogu uključiti u organizacije, studentske udruge, ali mogu postati i dio savjetodavnih tijela na lokalnoj i nacionalnoj razini. Jedno od takvih tijela koje djeluje za mlade na razini grada Zagreba jest Savjet mladih Grada Zagreba. To je savjetodavno tijelo Grada Zagreba, točnije, Gradske skupštine i gradonačelnika. Glavna uloga Savjeta je osluškivanje glasa mladih, vođenje komunikacije s njima te na koncu djelovanje i suradnja s lokalnim vlastima radi boljitka života mladih u gradu Zagrebu, a na koncu i boljitka samoga grada. Savjet mladih Grada Zagreba broji ukupno trideset ljudi, od kojih je petnaest članova i petnaest zamjena članova. Predsjednica Savjeta mladih Grada Zagreba je Lucija Topolovec, studentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu. – Povjerenje da postanem predsjednicom Savjeta mladih Grada Zagreba dalo mi je ostalih 14 članova i članica Savjeta tako što su glasali za mene, međutim,

prije toga sve zajedno su nas izabrali zastupnice i zastupnici Gradske skupštine. Postati članom može svatko tko je u nekoj udruzi ili sakupi dovoljan broj potpisa. Tada sam bila članica i tajnica Europske udruge studenata prava u Zagrebu te sam se uz njihovu pomoć prijavila na izbor za članove novog saziva Savjeta mladih Grada Zagreba – započinje Lucija.

Autorica Tea Babić Foto Savjet mladih Grada Zagreba

Iako još uvijek traje pisanje Programa rada Savjeta mladih Grada Zagreba za 2022., saznali smo koje će biti najvažnije stavke. – Nešto od važnijih stavki svakako je formiranje Savjeta mladih po gradskim četvrtima kako bismo još više poboljšali međusobnu komunikaciju između mladih i vlasti. To je nešto što je želio pokrenuti i prošli saziv te smo mi, kao njihovi nasljednici, odlučili nastaviti boriti se za tu ideju i nadamo se da ćemo u tome i uspjeti. Od ostalih problematika koje bismo voljeli riješiti jesu i upisi u strukovne škole. Sve manje i manje mladih odlučuje se za strukovne škole te to dovodi do prevelikog manjka ljudi određenih profesija. Također, bavit ćemo se i odnosom mladih i politike, odnosno, potrudit ćemo se smanjiti

Lucija Topolovec, predsjednica Savjeta mladih Grada Zagreba | 79 |

| Savjet mladih Grada Zagreba

njihovu apolitičnost. Nadalje, cilj nam je uvesti nove stipendije. Voljeli bismo pokrenuti stipendije za mlade majke kako bismo ih potaknuli na završetak svojeg obrazovanja te svakako povećati kvotu stipendija za umjetnike jer ih premalo dobiva. Jedan od projekata bit će i otvaranje garaža za bicikle, za početak kod studentskih centara – govori Lucija. Brojni su problemi koji muče mlade kako u gradu Zagrebu, tako i na razini cijele države, a Lucija ističe kako je glavni problem upravo apolitičnost mladih. To su uvidjeli i iz provedenog istraživanja Savjeta 2019. godine koje je pokazalo da mnogi ispitanici nisu uopće upoznati s postojanjem SMGZ-a, ali i radom vlasti, primjerice Gradske skupštine. Lucija smatra kako je taj problem najbolje riješiti tako da se na mlade ne gleda kao da su nebitni i smetnje, već da se na njih gleda kao na važan čimbenik u donošenju odluka te ih uvesti i poslušati tijekom tog procesa. – Ove je godine na Međunarodni dan mladih gradonačelnik grada Zagreba, Tomislav Tomašević, upravo na prijedlog SMGZ-a odlučio potpisati Europsku povelju o radu s mladima na lokal| 80 |

noj razini. To bih izdvojila kao jedan od većih uspjeha. SMGZ sudjeluje u radu Gradske skupštine. Dajemo prijedloge, amandmane, odlazimo na mnogobrojne sastanke sa zastupnicima i gradonačelnikom te gradskim uredima na kojima dajemo svoje ideje i konzultacije. Ovim potpisivanjem započelo je novo poglavlje za mlade u našem gradu. Ono je potaknulo razvitak mnogih ideja i suradnji. Zagreb se tako i pridružio gradovima koji su izrazili težnju za izgradnju dugoročnih temelja rada s mladima, a riječ je zapravo o načelima koja predstavljaju okvir rada s mladima na lokalnoj razini. Među njima su i vrijednosti prema kojima se taj rad temelji: na odgovaranju na potrebe mladih, promicanju kritičnog razmišljanja, uključivanju mladih u donošenje odluka – priča Lucija. Ako se želite uključiti u rad Savjeta mladih Grada Zagreba to možete učiniti putem društvenih mreža, e-maila ili dolaskom u prostorije Savjeta kako biste iznijeli svoje probleme, ali i ideje i kritike koje imate. – Borite se za svoja prava i ne dajte da vas drugi ušutkuju. Budite spremni reći, ali i poslušati – zaključuje Lucija. n

PRILIKE ZA STUDENTE

Studentske udruge na Pravnom fakultetu Iako većina ljudi na spomen fakulteta pomisli isključivo na ispite i učenje, to ne mora biti tako. Upisom fakulteta i dolaskom u akademski svijet studentima se pružaju različite mogućnosti, a jedna od njih je i sudjelovanje u radu studentskih udruga. Postoje brojne studentske organizacije koje djeluju kako na Sveučilištu tako i na fakultetskim sastavnicama. Tako se brojni studenti već na početku svog fakultetskog obrazovanja odluče uključiti u rad neke organizacije kako bi stjecali dodatna znanja i vještine kroz različite oblike neformalnog obrazovanja. Na Pravnom fakultetu djeluje nekoliko studentskih udruga u čiji rad se možete uključiti već na početku akademske godine, a u neke od njih i naknadno. U nastavku predstavljamo sve organizacije koje djeluju na našem Fakultetu, informacije o projektima koje provode i kako se možete uključiti u njihov rad.

ma i odvjetnicima te drugim pravnicima i poduzetnicima i na taj način proširiti njihova poznanstva, a osobito ih potaknuti na aktivno djelovanje kako na Fakultetu, tako i akademskoj zajednici u cjelini.

Prikupila i obradila Tea Babić

Neki od održanih projekata su: ■ godišnji Kongres ■ Dani karijere ■ studijski posjeti pravnim fakultetima u susjednim državama i šire ■ Alimentin kulturni kutak ■ Humanitarne akcije ■ razna predavanja i radionice ■ razne konferencije. Iz Udruge Alimenta posebno ističu posljednji održani projekt odnosno konferenciju pod nazivom „Koga zvati kad je korupcija na vlasti?“ čiji je cilj bio razotkriti kako prepoznati korupciju, njezino lice i naličje, kako na istu reagirati, otkriti koji se psihološki aspekt iza toga krije te koji je utjecaj javnog mnijenja na istu. U nadolazećoj akademskoj godini članovi Udruge će raditi na velikom broju zanimljivih i korisnih projekata, konferencija, predavanja, organizirati

UDRUGA ALIMENTA Alimenta je udruga studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je osnovana 2010. godine i bavi se promicanjem prava studenata i kvalitete studiranja na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Nizom projekata, radionica, konferencija i predavanja na godišnjoj razini želja Udruge jest studentima Pravnog fakulteta pružiti što širi uvid u praksu i tržište rada, proširiti znanje stečeno na fakultetu, povezati ih s poznatim suci| 81 |

| Studentske udruge na Pravnom fakultetu

razne suradnje s drugim fakultetima, ali i prirediti razna putovanja. – Svi su naši projekti iz godine u godinu sve bogatiji sadržajem, što studenti prava redovito nagrađuju velikim odazivom. Svake godine broj aktivnih članova raste, a sama se udruga povezuje s novim organizacijama i osobama. Našim članovima pružamo mogućnost jednakog sudjelovanja u organiziranju svih aktivnosti Udruge, što smatramo iznimno važnim. Također potičemo osobni razvoj pojedinca kroz unaprjeđenje organizacijskih i komunikacijskih vještina u timskom okruženju – ističe predsjednica Udruge Alimenta, Nina Jagušt Udrugu obogaćuje i vrijednih petnaest članova, a sastanci se održavaju ponedjeljkom na adresi TRH 3, dvorana 2 od 18 do 19 sati. Ako želite postati članom Alimente možete ih kontaktirati putem Facebook stranice, Instagrama ili službenog e-maila.

UDRUGA ANIMALEX Udruga ANIMALEX osnovana je na inicijativu studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu 2017. godine. Njezini osnivači su Iris Ban-Krošelj, Morana Rešetar i Ivan Iharoš. Od tada Udruga uspješno promovira i djeluje na području pravne zaštite životinja u čitavoj Republici Hrvatskoj. Za svoju djelatnost Udruga je dobila i Rektorovo posebno priznanje. Kao jedina takva udruga u Hrvatskoj, ista je osvojila brojne simpatije i povjerenje građana diljem Hrvatske. Osim prijavljivanja i inzistiranja na dosljednom provođenju pravne zaštite životinja, Udruga često provodi i zaštitu životinja na terenu. Od terenskog rada svakako valja posebno istaknuti više| 82 |

mjesečne napore i spašavanje oko petnaest životinja s područja pogođenih potresom u Petrinji. Trenutno Udruga broji oko desetak članova i uvijek vrlo rado prihvaća nove. Kroz timski organizirani rad i kolegijalnost, članovi udruge svakodnevno uspješno pomažu i pridonose zaštiti životinja, usvajaju sposobnosti komunikacije i djelovanja u timu, na životnim situacijama uče funkcioniranje institucija Republike Hrvatske (Državnog odvjetništva, veterinarske inspekcije, funkcioniranje službenika na razini lokalne samouprave), a studenti su u svom radu direktno u komunikaciji sa službenicima. Udruga je od osnutka do danas podnijela oko 200 kaznenih i prekršajnih prijava temeljem kojih su nadležne institucije pokretale kaznene i prekršajne postupke u kojima su kažnjeni počinitelji kaznenih djela i prekršaja. Osim studenata pravnih fakulteta, članovi Udruge su i diplomirani pravnici, stoga mlađi kolege kroz zajednički rad mogu puno naučiti od starijih kolega.

CAPELLA JURIS Capella juris mješoviti je pjevački zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji okuplja tridesetak studenata prava te prijatelja Fakulteta. U petnaest godina postojanja Capella juris na mnoštvu različitih nastupa doprinosi ugledu Pravnoga fakulteta te razvija glazbenu kulturu u akademskoj zajednici, istovremeno potičući prijateljska druženja među mladim ljudima. Ova skupina entuzijasta – s formalnim muzičkim obrazovanjem ili bez njega – sastaje se na Gornjem gradu, na probama pod stručnim vodstvom. Capella juris nastupa na mnogim akademskim svečanostima, no s godinama nadrasta funkciju glazbene pratnje promocijama diplomanata i ostalim mani-

PRILIKE ZA STUDENTE

festacijama vezanim uz Pravni fakultet i Sveučilište u Zagrebu. Zbor održava samostalne koncerte, tradicionalno po jedan u semestru, te sudjeluje na zajedničkim koncertima, festivalima i smotrama. Repertoar Zbora svjetovnog je i sakralnog karaktera, uz naglasak na bogatu i raznoliku hrvatsku glazbenu baštinu. Zbor je osnovan u svibnju 2006. godine na inicijativu prof. Ive Josipovića i prof. Wolfganga Ruscha, koji je prve dvije godine bio umjetnički voditelj. Nakon toga Zborom su ravnali mladi dirigenti sa zagrebačke Muzičke akademije – sedam godina Jurica Petar Petrač, a zatim Darijan Ivezić, Davor Kelić i Maro Rica. Početkom 2018. godine na mjesto dirigenta vratio se Davor Kelić, član zagrebačkog Gradskog kazališta „Komedija“. Tijekom godina ostvarene su suradnje s istaknutim kolegama glazbenicima, poput Hrvatskog baroknog ansambla, Gudačkog kvarteta Rucner, ansambala Ayllu, Col Legno i Glazbene staze te s Orkestrom mladih glazbenika. Od zajedničkih projekata s drugim zagrebačkim zborovima izdvaja se nosač zvuka izdan 2013. godine s Oratorijskim zborom crkve sv. Marka Cantores sancti Marci. Svoju visoku umjetničku razinu Capella juris dokazuje nagradama s domaćih i inozemnih zborskih natjecanja, osvo-

jivši dosad sedamnaest zlatnih, srebrnih i brončanih plaketa, od Ohrida preko Zagreba do Praga i Varšave. Zbor je nastupao i u svečanim prigodama na poziv veleposlanstava Savezne Republike Njemačke i Republike Bugarske te Društva sveučilišnih nastavnika. Capella juris pruža mogućnost za razvitak umjetničkog izričaja i javnog nastupa kako studentima pravne struke, tako i drugim mladim ljudima koje povezuje ljubav prema glazbi. Zbor je otvoren mladima bez obzira na njihovo glazbeno obrazovanje, no zahvaljujući stručnom vodstvu i prijateljskoj atmosferi uvijek je među najboljim amaterskim zborovima u Zagrebu.

DRUŠTVO STUDENATA SOCIJALNOG RADA (DSSR) Društvo studenata Socijalnog rada (DSSR) udruga je studenata Socijalnog rada Sveučilišta u Zagrebu osnovana 31. ožujka 1995. godine. Članovi Udruge uglavnom su studenti studija Socijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali uz njih Udruzi se

| 83 |

| Studentske udruge na Pravnom fakultetu

nja znanja o struci i budućim korisnicima ■ Filmske večeri - druženje studenata uz zajedničko gledanje filma Osim niza aktivnosti Udruga djeluje i u partnerskom projektu „Mentalno zdravlje za sve“ te se rado odaziva i na druge projekte i suradnje, osobito one volonterske naravi. Osim toga, članovi Udruge sudjeluju i na Regionalnom kongresu studenata socijalnog rada kao i na drugim događanjima kojima unapređuju svoje iskustvo vezano uz ovu struku.

mogu pridružiti bivši studenti i počasni članovi koji nemaju pravo sudjelovati u radu tijela Udruge. Članom Udruge postaje se vrlo jednostavno - javljanjem u inbox stranice na društvenoj mreži Facebook, putem poruke na Instagramu ili putem e-maila. Nakon izražene želje za pristupanjem u Udrugu, budući članovi imaju obvezu ispuniti pristupnicu koja će im biti poslana te potom postaju aktivni članovi Udruge. Društvo studenata Socijalnog rada vrlo je aktivna udruga koja provodi niz aktivnosti i projekata. Neke od aktivnosti su: ■ Tjedan zagovaranja prava beskućnika - tjedan posvećen temama beskućništva ■ Biti brucoš (ni)je lako - pomoć brucošima pri snalaženju tijekom prvih dana studija ■ Brucošijada ■ Socius - godišnji časopis studenata socijalnog rada ■ Svakog 25. Božić nekome - mjesečna pomoć potrebitim građanima ■ Tjedan zagovaranja struke socijalnog rada - tjedan posvećen struci socijalnog rada ■ ReSoc - rekreativno druženje studenata ■ Ciklus tribina „Želim znati više“ - organizacija tribina s ciljem unaprjeđe| 84 |

– O našem aktivizmu govori i činjenica da su naše članice 2020. godine dobile Dekanovu nagradu za projekt „Svakog 25. Božić nekome“ te smo 2015. godine dobili priznanje tadašnje dekanice Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 20 godina kontinuiranog rada u pružanju podrške studentima te promociji profesije socijalnog rada kroz različite vrste aktivnosti. Uz spomenute uspjehe sudjelovali smo na dodjeli nagrade „Svjetionik“ za dostojno izvještavanje o siromaštvu povodom koje smo razgovarali s korisnicom koja živi u siromaštvu te napisali o tome rad. Također, prilikom posjete građanima uključenima u akciju HRT-a je snimio reportažu o našem projektu „Svakog 25. Božić nekome“, a zatim smo tijekom Tjedna zagovaranja prava beskućnika gostovali na radiju HRT-a i na Z1 televiziji gdje smo detaljnije razgovarali o ovoj problematici, a povodom ujedinjene božićne akcije „Pravnikovo srce“ sudjelovali smo u emisiji na radio Studentu. Za kraj, najavljujemo da će naš članak posvećen Tjednu zagovaranja prava beskućnika biti objavljen u jesenskom broju časopisa Uličnih svjetiljki. Svakako nas čitajte i tamo! – ističu članice DSSR-a Lorena Bošnjak i Matea Mrdeža Ono što bi vas uz sve navedeno moglo zainteresirati da se pridružite DSSR-u jest i činjenica da je to jedina Udruga koja okuplja studente socijalnog rada u cijeloj Republici Hrvatskoj.

PRILIKE ZA STUDENTE

EUROPSKA UDRUGA STUDENATA PRAVA (ELSA) ELSA (Europska udruga studenata prava) najveća je svjetska neprofitna i nepolitička udruga studenata prava i mladih pravnika osnovana 1981. godine u Beču. Svoje podružnice ima u 44 europske zemlje te okuplja više od 70.000 članova s preko 300 fakulteta. ELSA djeluje na tri razne: lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj te na svakoj od njih postoji upravni odbor od sedam ili osam članova. Prva podružnica ELSA-e Hrvatska osnovana je 1986. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a u Splitu, Rijeci i Osijeku tijekom 1989., 1990. i 1991. Glavna misija ELSA-e je obrazovanje studenata prava i mladih pravnika za život u demokratskom i socijalno osviještenom društvu, dok je jedan od glavnih ciljeva promicanje i edukacija o ljudskim pravima. Zahvaljujući položaju najveće svjetske nevladine organizacije studenata prava, Udruga uživa status konzultanta i promatrača u najvećim međunarodnim organizacijama kao što su Vijeće Europe, UNCITRAL, WIPO, INTA, UN ECOSOC i mnogim drugim.

Sektori koji se bave izravnom organizacijom projekata su Sektor za STEP, Sektor za akademske aktivnosti i Sektor za seminare i konferencije, dok su tajništvo, blagajništvo i marketing sektori koji pružaju potporu pri realizaciji svih projekata. ■ Sektor za STEP (The Student Trainee Exchange Programme) STEP se bavi razmjenom studentskih praksi. Program studentima prava iz čitave Europe omogućava rad u pravnim poslovima unutar odvjetničkih ureda i drugih tvrtki kako bi stekli dodatna znanja i radna iskustva u praksi. U jednoj godini ELSA otvara 2 roka za prijavu prakse, tada se STEP sektor javlja odvjetničkim uredima i tvrtkama te dogovara suradnje. U slučaju ostvarene suradnje, nakon proteka roka za prijavu šaljemo im studente koji udovoljavaju postavljenim kriterijima. Tada odvjetnički ured ili tvrtka odabire studente koji zadovoljavaju kriterije. ektor za akademske aktivnosti ■S U želji da studentima približi praktični dio pravničkog obrazovanja te na taj način unese novine u rutinsko učenje, sektor nekoliko puta godišnje organizira različite interaktivne radionice i predavanja koje vode istaknuti pravni stručnjaci. Tako možete sudjelovati na različitim radionicama i predavanjima kao što su Akademsko pisanje, Pravno

Sve projekte osmišljavaju i provode studenti volonteri samostalno ili u suradnji s važnim institucijama u RH (Hrvatski sabor, Ured predsjednika RH, Ustavni sud RH, Ured pučkog pravobranitelja i Ured pravobraniteljice za djecu, Psihijatrijska bolnica Vrapče, Pravni fakultet u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu te mnogi drugi), a neki su se od njih već održali pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Grada Zagreba. ELSA Zagreb djeluje kroz šest sektora kojima upravljaju dopredsjednici na čelu s predsjednikom Udruge, a njima u radu pomažu asistenti. | 85 |

| Studentske udruge na Pravnom fakultetu

pisanje, različita gostujuća predavanja, Škola retorike, Simulirani parlament. ■S ektor za seminare i konferencije Fokus je, kao što ime kaže, u organizaciji seminara i konferencija, ali i brojnih drugih edukativno-interaktivnih događanja kojima je cilj pravno i društveno usavršavanje polaznika, a neki od njih su: Mala škola ljudskih prava, Međunarodne pravne škole, organizacija institucionalnih posjeta i studijski posjeti. ELSA Zagreb organizira i druge prigodne konferencije, moot court natjecanja, natjecanja u pregovaranju i slično, a Udruga je poznata i po organizaciji brojnih društvenih događaja.Njegujući i promičući zajedničke ciljeve ELSA-e, ELSA Zagreb je stekla ugled vodeće studentske organizacije na zagrebačkom Sveučilištu za što je Udruga 2010. godine primila Sveučilišnu nagradu za međunarodnu suradnju! Članom ELSA-e Zagreb može postati svaki student prava, a za učlanjenje je potrebno ispuniti upisni list koji se može naći na našoj web stranici, članarina iznosi pedeset kuna i traje pet godina od upisa. Detaljnije upute o učlanjenju možete pronaći na službenoj web stranici.

HRVATSKA AKADEMSKA ZAJEDNICA (HAZ) Hrvatska akademska zajednica udruga je koja se zalaže za njegovanje hrvatskog jezika, promicanje te čuvanje kulturne baštine hrvatskog naroda kao i prirodne baštine Republike Hrvatske. Osim toga, članovi Udruge zalažu se za visokoobrazovni sustav koji potiče znanost i njezino povezivanje s gospodarstvom te promiču ideju binarnog sustava koji je razvijen unutar europskog | 86 |

prostora visokog obrazovanja. Također, iz Udruge ističu kako se snažno zalažu za zastupanje studentskih interesa na visokim učilištima, za studentske udruge i za snažniju uključenost i sudjelovanje studenata u studentskim zborovima svih razina. Vrijednosti koje udruga njeguje su sloboda, demokracija, pluralizam mišljenja, poštivanje različitosti, zaštita ljudskih prava i izgradnja pravne države. Kada govorimo o projektima, članovi Udruge organiziraju različite seminare, okrugle stolove, predavanja i izložbe, kulturne, obrazovne i znanstvene tematike, sudjeluju na športskim natjecanjima i neformalnim druženjima. Neke od aktivnosti HAZ-a u akademskoj godini 2020./2021. su: Temelji obnove, u organizaciji HAZ-a na Pravnom fakultetu – dvodnevna edukacija koja je za cilj imala educirati studente i građane o procesu sanacije i obnove potresom stradalih područja kroz edukativne radionice koje drže vrsni stručnjaci, te upoznati korisnike sa njihovim pravima. Poduzetnička akademija In media res, u organizaciji HAZ-a na Ekonomskom fakultetu, organizirala je In media res – edukaciju o marketingu razumijevajući njegovu važnost. Kroz četiri vrhunska predavanja, u dva dana, polaznici su od vrhunskih predavača imali prilike dobiti znanja iz područja marketinških kampanja, organizacije događanja, neuromarketinga i poduzetništva. Akademija humanizma, u organizaciji HAZ-a na Filozofskom fakultetu, – Cilj projekta je da se okupe svi studenti zainteresirani za znanstveno-istraživački rad kako bi na zanimljiv i interaktivan način mogli dobiti sve informacije potrebne za pisanje svih vrsta radova i za prijavljivanje studentskih projekata na razini fakulteta. Projekt se izvodi kroz tribine, debate i video intervjue. Glas studenta - pokrenut je 2019. godine kao internetska platforma za međusobnu edukaciju i razmjenu mišljenja, u okviru studentske udruge Hrvatska

PRILIKE ZA STUDENTE

akademska zajednica na Ekonomskom fakultetu te je u svome kratkome postojanju zaživio i na ostalim fakultetima u Zagrebu i zaprimio status „Sveučilišnog“, a ne isključivo „ekonomskog“ portala. Wings4life - Trkački tim Hrvatske akademske zajednice svake godine sudjeluje u humanitarnoj utrci Wings for life. Studentska akademija u Stobreču – Dvodnevna akademija u Splitu koja se održava svake godine u mjesecu rujnu, s naglaskom na panel rasprave i RolePlay radionice tijekom koje studentski i alumni članovi preuzimaju uloge pojedinih sudionika te zagovaraju svoje stavove iz zadanih pozicija.

te i akcije te nastoji povezati studente prava, ali i studente ostalih fakulteta u Zagrebu. Novi članovi primaju se na početku svake akademske godine, a regrutacijski postupak obuhvaća sastavljanje kratkog motivacijskog pisma i intervju s voditeljima budućeg tima, tj. tima po izboru studenta. Sve informacije o regrutaciji mogu se pronaći na društvenim mrežama udruge. Zanimljivost je da osim studenata prava, udrugu čine i studenti drugih fakulteta kao što su studenti ekonomije, psihologije, sociologije, povijesti i socijalnog rada.

MERITOKRAT Udrugu Meritokrat osnovali su studenti Pravnog fakulteta 2018. godine okupljeni oko ideje stvaranja društva koje počiva na načelima meritokracije. U svega nekoliko godina djelovanja udruga je provela raznovrsne projek| 87 |

| Studentske udruge na Pravnom fakultetu

U Udruzi djeluje više timova koji provode različite projekte, a najprepoznatljiviji tim i projekt svakako je projekt Financijsko i pravno opismenjavanje (FIPO), čiji je cilj osnovne pravne pojmove približiti široj društvenoj zajednici na jednostavan i praktičan način, putem animiranih videa i popratnih članaka koji se nalaze na YouTubeu i na web stranici meritokrat.hr. Tim Mijenjajmo znanjem sadržajno je povezan s timom FIPO, jer članovi tima Mijenjajmo znanjem provode interaktivne prezentacije i radionice za zagrebačke srednjoškolce na temelju materijala koje proizvede tim FIPO. Članovi ovog tima nastoje potaknuti srednjoškolce na kritičko razmišljanje i argumentaciju svojih stavova, a oni najbolji nagrađeni su prikladnim nagradama. Tim Law MeetUp usmjeren je na studente prava i razvoj njihovih vještina kroz projekte kao što su: LegalHack Hackathon, Career speed dating, Tjedan medijacije i različita predavanja. Tim Danas radim nešto novo volonterski je tim Udruge koji organizira i provodi volonterske akcije kao što su: darivanje krvi, humanitarni turniri i slično, a često djeluje u suradnji s drugim volonterskim udrugama. U Udruzi također djeluju timovi Tajništvo i financije i Mark-It koji obavljaju administrativne poslove i osiguravaju prisutnost udruge na društvenim mrežama. Udruga je u svom kratkom postojanju dobila Rektorovu i Dekanovu nagradu za projekt Financijsko i pravno opismenjavanje. Također, svoje je projekte predstavljala u različitim televizijskim i radijskim emisijama, a u Udruzi smatraju da nije pretjerano zahtjevno uskladiti fakultetske obveze i članstvo u Udruzi uz dobru organizaciju. Udruga također nastoji svojim članovima organizirati zanimljiva i korisna predavanja i radionice koje će im pomoći u njihovoj karijeri, a ujedno je i izvrsno mjesto za networking. | 88 |

UDRUGA PRAVNIK Udruga Pravnik osnovana je 1967. godine što ju čini najstarijom studentskom udrugom na Pravnom fakultetu u Zagrebu i jednom od najstarijih udruga na zagrebačkom Sveučilištu. Kroz 54 godine djelovanja Udruga je okupila niz danas priznatih pravnika koji čine klub naših alumna. Među pravničkim alumnima valjda istaknuti: trećeg predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, Ivana Šimonovića, Borisa Šavorića, Doru Hanžeković Žuža kao i mnoge druge koji su svoju pravnu karijeru započeli upravo u Pravniku. U udrugu se mogu učlaniti svi studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu. Upisi se odvijaju dva puta godišnje, početkom zimskog i početkom ljetnog semestra. Učlaniti se može putem upisnica koje se nalaze na stranicama Udruge, nakon čega je potrebno doći na jedan sastanak. Nakon što ispuni upisnicu i prisustvuje sastanku student se smatra članom. Članovi Udruge podijeljeni su u tri sektora : uredništvo časopisa Pravnik, tim za projekte i tim za provedbu i organizaciju. Rad u uredništvu podrazumijeva rad na uređivanju časopisa pod vodstvom glavnog urednika. Projektni tim priprema Kongres i tribine, definira temu i određuje predavače. Tim za provedbu i organizaciju brine o financiranju i efektivnoj provedbi projekata te se iz njegovih redova biraju voditelji stručne prakse. Udruga Pravnik provodi niz projekata kojima je cilj oplemeniti studentski život na Pravnom fakultetu, a 2018. godine Udruga Pravnik nagrađena je Dekanovom nagradom za višegodišnje tradicionalno organiziranje kongresa studenata prava s međunarodnim sudjelovanjem koji okuplja studente, pravne praktičare i pravne znanstvenike.

PRILIKE ZA STUDENTE

Neki od projekata koje Udruga provodi su: ■ KONGRES STUDENATA PRAVA Najznačajniji projekt je Kongres studenata prava koji će se ove godine održati trinaesti put za redom. Na Kongresu se svake godine obrađuje druga tema iz područja pravne znanosti. Ovogodišnji Kongres nosi naziv: “Ius mundi: Suvremeni i zaboravljeni pravni sustavi”. Temu Kongresa svake godine zajednički dogovaraju članovi Udruge, a vrijeme održavanja Kongresa je tradicionalno početkom listopada. ■ ČASOPIS PRAVNIK Prvi broj časopisa „Pravnik“ tiskan je davne 1967. godine te se tradicija njegova izlaženja zadržala do danas, što ga čini jednim od najdugovječnijih časopisa u Hrvatskoj. Kao dugoročni cilj određeno je kako će se u časopisu objavljivati najkvalitetniji studentski radovi te se Pravnik u konačnici razvio u stručni časopis u kojem studenti prava i ostalih društvenih studija te mladi pravnici objavljuju svoje stručne i znanstvene radove. Časopis pokriva teme iz svih grana prava, ali i ostalih društvenih disciplina (sociologija, filozofija, politologija i sl.) što predstavlja osobitu vrijednost časopisa. Svi radovi prije objave prolaze recenzijski postupak sveučilišnih nastavnika, kao i stručnu evaluaciju Uredništva. Danas se časopis tiska u 500

primjeraka te je dostupan u knjižnicama više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (npr. Pravni fakultet, Fakultet političkih znanosti), Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, u konačnici, časopis se dostavlja i profesorima te čini dostupnim studentima. Časopis je dostupan i u digitalno čitljivom obliku na stranicama portala Hrčak (www.hrcak.hr/pravnik), što omogućuje njegovu široku rasprostranjenost. ■ PRAVNIKOVA STRUČNA PRAKSA Projekt Pravnikova stručna praksa izvorni je projekt Udruge kojemu je cilj povezati sposobne i ambiciozne studente prava s uspješnim i kvalitetnim odvjetničkim uredima ili drugim poslodavcima u kojima bi studenti mogli odraditi pravnu praksu. ■ TRIBINE Udruga Pravnik tradicionalno, svakog semestra, organizira tribinu na kojoj se razjašnjavaju i problematiziraju aktualna pravna i politička pitanja kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini. ■ PRAVNIKOVO SRCE Pravnikovo srce je humanitarna akcija koja se održava u predbožićno vrijeme. Provodi se u suradnji s udrugama Zagrebački humanitarci i Noina arka. Kroz dva tjedna studenti prikupljanju hranu i higijenske potrepštine, te hranu za | 89 |

| Studentske udruge na Pravnom fakultetu

životinje. Prikupljena pomoć dostavlja se potrebitima uz pomoć partnerskih udruga.

ŠPORTSKA UDRUGA STUDENATA PRAVNOG FAKULTETA ZAGREBA Športska udruga studenata Pravnog fakulteta Zagreba osnovana je na osnivačkoj skupštini 28. 09. 2007. godine, s ciljem organizacije i provedbe sportskih aktivnosti. Glavni ciljevi Udruge jesu omogućiti studentima da se tijekom studija rekreativno bave sportom, promicanje, razvoj i unaprjeđenje športskih aktivnosti, koje doprinose izgradnji akademski obrazovanih članova društva, te povezivanje i mobilnost među studentima. Članom Udruge može postati svaki student, nastavnik, suradnik (profesor, docent, asistent, predavač, znanstveni novak) i druga osoba zaposlena na Pravnom fakultetu, te bivši studenti Pravnog fakulteta. Članom Udruge postaje se upisom u popis članova kojeg vodi tajnik Udruge te se za članstvo ne plaća članarina ni prilikom upisa ni ti-

| 90 |

jekom članstva u Udruzi. Za poticanje i provođenje sportskih aktivnosti zadužene su sekcije na koje je udruga administrativno podijeljena. Udruga se sastoji od 5 sekcija: futsal (mali nogomet; muški), košarka (ženska, muška), odbojka (ženska, muška), rukomet (ženski, muški), tenis (ženski, muški). Ostale sportske aktivnosti koje u ovom trenutku nisu organizirane od strane Udruge, moguće je pokrenuti uz punu potporu Udruge i Zagrebačkog sveučilišnog športskog saveza. Ako ste zainteresirani da osnujete novu sekciju unutar Udruge koja će poticati sportsku aktivnost koja već nije organizirana pri Pravnom fakultetu, kontaktirajte nas putem poruke e-pošte (suspfz@gmail.com) u kojoj ćete se ukratko predstaviti. Korak iza je poziv Udruge zainteresiranima za prisustvovanjem na redovitom sastanku Udruge na kojem ćete moći dobiti sve daljnje potrebne informacije i te ostalu vrstu pomoći. Udruga, osim što se bavi planiranjem rada i razvitka sporta te organiziranjem i provođenjem redovitih sustavnih treninga članova radi pripreme za natjecanja, također sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskih natjecanja (Uskršnji malonogometni turnir), surađuje s drugim udrugama (suradnja u organizaciji akcije Udruge Pravnik “Pravnikovo srce”, suradnja s udrugom Kondicijska priprema sportaša) i redovito sudjeluje na humanitarnoj utrci Wings for life. Neki od većih uspjeha naših sekcija jesu: 2016. - srebro košarkaša na turniru EuroMilano, bronca tenisača na Sveučilišnom turniru, bronca košarkašica na Sveučilišnom natjecanju, četvrto mjesto teniske sekcije na turniru EuroMilano, Dekanovom nagradom za izniman sportski uspjeh bili su nagrađeni Filip Dragosavac, ženska košarkaška momčad (grupno), Zrinka Spretnjak i Kristina Smiljanić; 2017. - prvo mjesto muške sekcije Futsal na turniru u Zlatiboru, 2019. - bronca rukometašica na Sveučilišnom natjecanju. Ako se želite baviti sportom i postati dio jedne od sekcija možete kontaktirati voditelje sekcija, a njihove kontakte možete pronaći na društvenim mrežama Udruge

PRILIKE ZA STUDENTE

(Facebook i Instagram) te na web stranici (http://sport.pravo.hr/udruga).

Veslačka sekcija Pravnog fakulteta Veslačka sekcija Pravnog fakulteta postoji od 1996. godine, kada je na inicijativu tadašnje uprave fakulteta, prof. dr. Jakše Barbića i prof. dr. Željka Pavića oformljen muški osmerac. Prvi nastup budući pravnici imali su na Međufakultetskoj utrci osmeraca sveučilišta u Zagrebu 25. 5. 1996., u čast Dana državnosti. Na tom je natjecanju spomenuta posada osvojila treće mjesto, čime su ti veslači ušli u povijest kao osvajači medalje na prvom veslačkom prvenstvu Sveučilišta u Zagrebu. Do 2003. godine studenti Pravnog fakulteta ostvarili su rezultate i na natjecanjima u inozemstvu, od kojih treba izdvojiti 2. mjesto u Luzernu (regata Svjetskog kupa), 2. mjesto na Europskom prvenstvu Sveučilišnih osmeraca u Milanu i 1. mjesto na Prvenstvu europskih Sveučilišta u Nantesu. No, kroz godine ova sekcija nije uvijek bila aktivna. Udruga je tije-

kom vremena prestala s djelovanjem, ali od 2020. godine, zahvaljujući inicijativi bivših veslača na Pravnome fakultetu predvođenih Lukom Markulinčićem, studentom prve godine integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija prava, veslačem u regatnom pogonu Veslačkog kluba Trešnjevka, danas voditeljem Sekcije, Veslačka sekcija Pravnog fakulteta ponovno je pokrenuta. Trenutno Sekcija broji dvadeset i dvoje aktivnih veslača od kojih je dio prethodno imao iskustva s ovim sportom, dok dio nije. Veslačkoj sekciji Pravnog fakulteta ključno je da svaki njezin veslač ima želju za individualnim napretkom u svim aspektima svog života, stoga ona svoje treninge i pristup veslanju u potpunosti prilagođava potrebama pojedinca, sukladno njegovoj ili njezinoj motivaciji i volji. Posebno valja istaknuti da je veslanje sport koji stvara disciplinu i upornost kod sportaša, što je potrebno studentima Pravnog fakulteta, ne samo zbog težine ovoga fakulteta, već i zbog zahtjeva njihove buduće profesije. Upravo je ova disciplina i mogućnost usredotočenosti na cilj, koju svi uspješni veslači neizbježno razvijaju, ono što izdvaja veslače od ostalih i olakšava sve izazove s kojima će se oni susresti kasnije u životu, te se zbog toga cijeni među sadašnjim i bivšim studentima Pravnog fakulteta. n | 91 |

| Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

| 92 |

www.intergrafika.hr

Klake 7, 10 290 Zaprešić, Croatia tel. +385 (0)1 3639 987 | e-mail tisak@intergrafika.hr

o d r a | d k a a s i | t d | ost n j a av z i a d

offset digitalnitisak XXXLformati

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | Listopad 2021.

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | Listopad 2021. | Broj 1. | Godište I.

INTERVJU

Časopis studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | 2021.

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske Tina Oršolić Dalessio Srđan Šimac, Medijacija i pravo prof. dr. sc. Ivan Koprić, novi dekan Pravnog fakulteta Koronakriza, sigurnost i/ili sloboda? 1