U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti

U pogledu pisanja radova ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora

Autorica Martina Kolak

Foto Udruga Pravnik Valentino Kuzelj student je pravnog studija. Glavni je urednik znanstvenostručnog časopisa „Pravnik“ te je bio demonstrator na Katedri za ustavno pravo. Osim toga, ono što ga izdvaja od većine studentske populacije na našem Fakultetu pisanje je znanstvenih radova za koje je nagrađen i s tri Dekanove nagrade (dvije za pisani rad te jednom za izlaganje autorskog rada na međunarodnom znanstvenom skupu). Obzirom na to da i obični seminarski radovi često zadaju glavobolje, odlučili smo porazgovarati s Valentinom o njegovoj posvećenosti pisanju, a usput i pitati za pokoji savjet ako se među nama nalaze studenti željni znati kako uopće početi s akademskim pisanjem.

Možeš li nam ukratko predstaviti svoje djelovanje na području akademskog pisanja?

Imao sam priliku dosad, što kao autor, što kao suautor, objaviti deset znanstvenih i dva stručna rada. Trenutno čekam objavu dva znanstvena rada prihvaćena za objavu. Jedan je pisan u suautorstvu s izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori i doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković. Drugi je pisan u suautorstvu s kolegom Domenikom Kvartučem s Filozofskog fakulteta i izložen u okviru Međunarodne znanstvene konferencije EMAN 2021.

Trenutno u suradnji s doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković i doc. dr. sc. Antonijom Petričušić sudjelujem u organizaciji Međunarodne znanstvene konferencije naziva „Razvoj i izazovi zaštite prava LGBTIQA+ osoba“ koja će se održati 10. prosinca ove godine, te ću biti jedan od triju urednika pri objavi zbornika radova izloženih u okviru konferencije. U pokušaju povezivanja dviju grana prava kojima sam najskloniji (ustavnog i financijskog), počeo me interesirati razvoj ustavnog prava u pogledu fiskalnih i poreznih ovlasti zakonodavca (i njihova ograničenja). Ta me tema dovela do suradnje s dr. sc. Miranom Mareljom te su se u našem suautorskom radu ispreplele tri grane pravne znanosti: ustavno i financijsko pravo te pravna povijest. Taj rad, naslova: „Evolucija fiskalnoga suvereniteta u Engleskoj: od

sredstva ograničenja vladara do prerogativa zakonodavne vlasti“, objavljen je u Zborniku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci kao prethodno znanstveno priopćenje. Dakako, moram spomenuti i suradnju s izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori s kojom sam imao priliku objaviti nekoliko znanstvenih radova te doc. dr. sc. Anom Horvat Vuković s kojom sam u vrijeme prvog lockdowna imao priliku pisati rad naslova „Constitutionality during times of crisis: Anti-pandemic measures and their effect on the rule of law in Croatia“.

Često poistovjećujemo pojmove znanstvenih i stručnih članaka. Možeš li ukratko definirati osnovne pojmove u svijetu akademskog pisanja?

Smatram kako je najprije potrebno razumjeti razliku između stručnog i znanstvenog rada. To je možda najkraće objašnjeno u Uputama recenzentima Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu (dostupno na poveznici: https://

zbornik.pravo.hr/zbornik/upute_za_recenzente). Prema navedenim uputama stručni je rad koji sadrži znanja i iskustva relevantna za određenu struku, ali nema obilježja znanstvenosti. Nasuprot tome stoje tri kategorije znanstvenih radova: izvorni znanstveni rad, prethodno znanstveno priopćenje i pregledni znanstveni rad. Izvorni je rad koji se odlikuje izvornošću zaključaka ili iznosi prethodno neobjavljene izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraživanja. Prethodno priopćenje sadrži prve rezultate istraživanja u tijeku, koji poradi aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti koji se zahtijevaju za znanstveni rad. Naposljetku, pregledni je rad koji sadrži temeljit i obuhvatan kritički pregled određene problematike, no bez značajnije izvornosti rezultata. Ukratko, razlika između stručnog i neke od kategorija znanstvenih radova jest u razini izvornosti. Svaka od kategorija znanstvenih radova odlikuje se određenom razinom izvornosti zaključaka i prikaza određenog teorijskog i/ili praktičnog problema, dok stručni rad u pravilu ne iznosi izvorne zaključke.

U kojem si trenutku studija uopće započeo s pisanjem, je li ti se javila želja na nekom određenom kolegiju?

Želja za pisanjem rada javila mi se na drugoj godini, na seminaru iz Ustavnog prava kod prof. dr. sc. Biljane Kostadinov, ali u tom trenutku jednostavno nisam imao dovoljno znanja za napisati rad koji bi udovoljavao uvjetima za dodjelu kakve nagrade ili objavu. Sljedeće godine mi se pružila prilika na seminaru kod izv. prof. dr. sc. Sonje Cindori. Logičnom temom mi se, obzirom na moju ljubav prema ustavnom i financijskom pravu, učinilo upravo pitanje ustavnosti tzv. „kriznoga poreza“. Oko ustavnih pitanja mi je izuzetno vrijednim savjetima pomogla i profesorica Kostadinov. Taj rad je, pod naslovom „Evolucija socijalne države i socijalne pravde kao ustavnih vrednota: od ‹kriznog poreza› do ‹konverzije kredita u švicarskim francima›“, nagrađen Dekanovom nagradom, a kasnije je u izmijenjenom i dopunjenom obliku objavljen u suautorstvu s mentoricom, izv. prof. dr. sc. Sonjom Cindori pod naslovom „Socijalni aspekt kriznoga poreza: fiskalni instrument ili devijacija poreznog sustava?“ kao pregledni znanstveni rad.

Na koje sve načine najčešće dolaziš do izvora podataka koje recimo citiraš, parafraziraš i sl.?

Na početku sam literaturu prikupljao na klasičan način pretraživanjem ključnih riječi u katalogu fakultetske knjižnice, na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa – Hrčak, prema preporuci mentorica i mentora, a naposljetku sam počeo čitati i izvore koje su koristili autori koje sam citirao. Popis literature u tom smislu ima dvostruku

svrhu. Prva je važna autoru kako bi se vidjelo odakle preuzima podatke ili navode, dok je druga važna čitatelju kako bi i sam mogao pročitati izvore koje su citirali autori čije je radove pročitao.

Koje su po tebi prednosti koje donosi pisanje radova, što za sam studij, a što za budućnost?

Dakako, svaki objavljeni rad je jedna stavka u životopisu, a osobito dobivene nagrade. To je i priznanje napornom radu koji je u to uložen. Ipak, iako zvuči otrcano, smatram kako je najveća prednost upravo razvoj studenta kao autora i pravnog istraživača. Naime, zahvaljujući tome što sam napisao i objavio više od nekoliko radova imao sam prilike upoznati način funkcioniranja recenzijskog postupka te sam se kandidirao za glavnog urednika časopisa „Pravnik“. Spoznaja koju sam o postupku recenzije i objave rada dobio kao autor, omogućila mi je da nakon što sam izabran za glavnog urednika pristupim izmjeni koncepta „Pravnika“ iz stručnog u znanstveno-stručni časopis. Možeš li udijeliti neki savjet kolegama koji bi htjeli početi pisati znanstvene ili stručne radove?

Važno je izraziti želju za istraživanjem i pisanjem, definirati temu i pristupiti profesorici ili profesoru tako da je odmah svjesna/tan da ćete raditi i dati maksimum svojih mogućnosti. I u pogledu pisanja rada ne bi smjelo biti mjesta strahu od profesora. Stoga, jedini koristan savjet koji bih mogao uputiti kolegicama i kolegama koji žele pisati i objaviti rad jest da tome pristupe krajnje ozbiljno, da u što je moguće većoj mjeri sami definiraju temu i pronađu potrebnu literaturu, a da od mentora očekuju savjete i kritike u pogledu napisanoga rada, a ne pomoć u samom pisanju (druga je situacija, dakako, u pogledu suautorstva kada profesor daje aktivan doprinos pisanju rada). Svaku kritiku koju dobijete (od mentora, suautora, recenzenta, urednika) razmotrite deset puta, jer po svoj prilici će kritika biti opravdana, a ispravljanje rada u navedenom segmentu će vrlo vjerojatno poboljšati kvalitetu cjeline. n