ASERTIVNOST U DJEČJOJ DOBI

Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Osobe koje se pasivno ponašaju, povlače se iz mogućih sukoba, ne bore se za sebe i svoja prava, te stavljaju potrebe i prava drugih ispred vlastitih, svojim ponašanjem štete sebi i vlastitom položaju u zajednici. U želji da očuvaju odnose, ovakvi se ljudi često ne zalažu za sebe i vlastitu dobrobit. Rezultat takvog ponašanja često je niz negativnih osjećaja koje drže u sebi. Važno je znati kako najviše poštovanja kod drugih izaziva asertivno ponašanje. Što je to asertivnost?

Asertivnost jest pojam koji se često koristi u stručnoj literaturi, a označava vještinu aktivnog zalaganja za sebe i svoja prava, ali bez ograničavanja i ugrožavanja prava drugih. Asertivnost se odnosi na prepoznavanje vlastitih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude s kojima smo okruženi, te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima.

Cilj asertivnog ponašanja je komunicirati na način da poštujemo sebe, svoje osjećaje, potrebe i granice, ali i osjećaje, potrebe i granice drugih ljudi. Asertivna osoba pazi na sebe, ali pritom poštuje i pazi na osjećaje drugih ljudi oko sebe. Ovakva vrsta komunikacije smanjuje vjerojatnost sukoba, odnosi su zadovoljavajući i uspješnije i lakše se održavaju. Djeca uče po modelu, stoga ukoliko se roditelji ponašaju agresivno, pasivno ili asertivno, velike su šanse da će i dijete poprimiti takve oblike ponašanja i ponašati se na isti način, po uzoru na primarne skrbnike, odnosno roditelje.

Asertivnost je vještina koja se može učiti i usvajati u dječjoj, ali i odrasloj dobi. Razgovor i komunikacija veoma su važni u svakom odnosu, a jako je važno slušati i čuti ono što vam dijete govori. Pritom je važno jasno tražiti od djeteta da kaže što želi, kako se osjeća ili što mu smeta? Roditelji moraju poštivati dječji svijet, njegove probleme i osjećaje, ma koliko oni beznačajno zvučali, jer za dijete oni su veliki, stvarni i važni. Primjerice, asertivno i odgovorno ponašanje prema djetetu je kad mu kažete: „Razumijem da si ljut što ti ne dozvoljavamo da budeš dulje vani, ali mi smo odlučili poštovati zakon i da do 23 sata moraš biti kući!“.

■ Iskreno primanje i davanje komplimenata. ■ Reći NE kada nešto ne želimo napraviti. ■ Jasno komuniciranje naših mišljenja i želja. ■ Prihvaćanje različitog mišljenja. ■ Izražavanje vlastitih mišljenja pred većom skupinom ljudi, ali i uvažavanje njihovih. ■ Izražavanje neslaganja s nečijim mišljenjem.

Za razliku od agresije, asertivnost je oblik izražavanja u kojem direktno, staloženo, iskreno i pozitivno komuniciramo svoje potrebe, dok istovremeno uvažavamo potrebe drugih¹. Ona nam omogućuje da se zauzimamo za sebe bez krivnje i anksioznosti te da izražavamo svoje osjećaje bez narušavanja tuđe dobrobiti. Osoba koja se ponaša asertivno ponaša se u skladu sa svojim interesima te iskreno izražava svoje potrebe i želje. Takvom direktnom komunikacijom povećava vjerojatnost da ostvari svoje ciljeve, i to na

način koji dovodi do veće autentičnosti u odnosima te većeg osjećaja zadovoljstva samim sobom.

Vještina asertivnosti se vježba, zajedno s nekim drugim oblicima ponašanja. Važno je naučiti postaviti granice i jasno reći NE u komunikaciji s drugima. Prvi korak prema asertivnoj komunikaciji je zdravo samopouzdanje, odnosno vjerovanje u sebe i vlastite sposobnosti.

Ponekad se asertivan stav neće dobro prihvatiti u društvu, te je tada važno to prihvatiti i ne upirati dalje sa svojim uvjerenjima. Ukoliko niste sigurni jeste li u pravu, situaciju možete komunicirati s osobama za koje znate da asertivno žive i postupaju. Takve će vam osobe pomoći da razumijete vlastiti neuspjeh i prihvatite ga. Razgovor i komunikacija vrlo su važni u svakom odnosu, a jako je važno i slušati i čuti povratnu informaciju, a ne samo sebe. Ovo se osobito odnosi na komunikaciju s djecom, kada pokušavamo poentirati djetetu nešto, a pritom ne slušamo i ne uvažavamo djetetov stav i mišljenje. „Čuti dijete“ znači primati i razumjeti informacije koje nam ono govori, tako da se usmjerimo na dijete i slušamo ga prisutno i bez ometanja. Empatičnim ponašanjem i postavljanjem pitanja pokazujemo djetetu kako je naša pažnja usmjerena na ono što govori, kako smo prisutni i kako nam je važno što se u njegovoj glavici događa. Na taj način gradimo djetetovo samopouzdanje i učimo dijete ispravnoj i prisutnoj komunikaciji.

Prati te nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certifi ciranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

Komunikacija ne uključuje samo govor, komunikacija je mnogo više od govora, ona uključuje i slušanje, te „govor tijela“. Ukoliko djetetu kažemo da smo sretni i ponosni na njega, a istodobno to ne potkrijepimo govorom tijela, već naše lice ostaje zabrinuto, a izražavanje bez emocija, dijete će osjetiti našu neiskrenost. Ovakvo ponašanje može rezultirati zatvaranjem djeteta pred roditeljem i ne dijeljenje vlastitih doživljaja, emocija i situacija. Takav, narušen, odnos roditelja i djeteta osobito će biti osjetljiv u pubertetskom periodu kada roditelji često ne znaju kako doprijeti do djeteta i kako s djetetom komunicirati. Lako je, iskreno, empatično, zainteresirano i prisutno, od samog početka!