PREHRANA DJECE VRTIĆKE I ŠKOLSKE DOBI

ŠKOLSKE DOBI Piše: Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena

Pravilna prehrana preduvjet je zdravlja djeteta. Za razliku od odraslih, djeca rastu i intenzivno se razvijaju tjelesno, intelektualno i psihički stoga uz osnovne potrebe za energijom, prehranom se mora osigurati i dovoljno za rast i razvoj. Loša prehrana, količinom ili kvalitetom, može imati negativne posljedice na ispunjenje genetskog potencijala za rast, mentalni razvoj, te kašnjenje u pubertetskom razvoju. Uz to, danas se zna kako prehrana u ranoj dobi ima reperukusije i na zdravlje u odrasloj dobi. Naime, dugoročni efekti pravilne prehrane djece primijećeni su u prevenciji najčešćih kroničnih bolesti suvremenog svijeta, kao što su debljina, povišeni tlak, bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti, osteoporoza. U sljedećem tekstu navedeno je što je poželjno u prehrani djece vrtićke i školske dobi. Dob malog djeteta (od 1. do 3. godine)

Ovo je razdoblje kada dijete s pretežno mliječne hrane prelazi na krutu hranu, mada mlijeko ostaje i dalje važan sastojak. Za dob iznad godine dana također postoje adaptirana mlijeka koja su bolje prilagođena dječjem organizmu od običnog tvorničkog mlijeka. Adaptacija je pritom najviše usmjerena na korekciju minerala, prije svega željeza i vitamina D. Očekuje se da su do godine dana uvedene u prehranu razne namirnice, stoga jelovnik treba složiti što raznovrsnije, vodeći se piramidom zdrave prehrane.

Poželjno je da dijete ima tri glavna obroka i dva međuobroka, a ne da se hrani u hodu, nepravilnim razmacima između obroka. Istina, u ovoj dobi dijete je puno aktivnije i istražuje okolinu, pa teško zadržava interes na hrani. Ipak, puštajući ga da se samo hrani omogućavamo mu razvijanje pravilne navike jedenja. Tome u prilog idu i sve bolje motoričke sposobnosti. Odrasli su tu da pomognu kako bi dijete pojelo do punog obroka, međutim, to ne znači da dijete treba pod svaku siliti da sve pojede, već mu dopustiti da to bude prema osjetu gladi. Dijete u ovoj dobi ima obično dovoljan broj zubi za usitnjavanje hrane, a žvakanje je isto zrelije, pa se obroci s kašastog prevode na usitnjene. To treba biti postupno i prilagođeno sposobnosti djeteta, jer svi nemaju isti razvojni tempo.

Pravilo je da se daje toliko usitnjena hrana, koliko je potrebno da se dijete ne zagrcne, te se pomalo povećavaju komadići. Isto tako je važno da zalogaji nisu preveliki i jako kruti, jer kod predugog žvakanja dijete gubi interes za jelo. U ovom razdoblju djeca znaju jasno pokazivati sklonost prema nekoj vrsti hrane i teksturama, dok druge mogu odbijati. Ukoliko dijete odbija neke okuse ili oblike jela, možemo ih probati združiti s onima koje voli. Ako niti to ne pomaže, onda treba kroz neko vrijeme odustati, pa ponovo pokušati. Predškolska dob (od 4. do 6. godine)

Predškolska dob je razdoblje u kojem dijete dalje izgrađuje pravilne prehrambene navike. Djeca se trebaju sama hraniti, a bitno je da su obroci za stolom, zajednički, obiteljski ili u grupi, ukoliko se radi o kolektivu. Oko pete

godine djeca već dobro znaju izreći svoje želje i zahtjeve za hranom. Ponekad djeca, u ovoj dobi, pokazuju veliku izbirljivost, preferirajući samo neke namirnice, pa ih onda znaju naglo zamijeniti drugima. Ponekad tako jelovnik postaje jednoličan. U toj dobi pomoći može lijepo složena i ukomponirana hrana na tanjuru, koja svojim izgledom privlači dijete da ju proba. No, ukoliko se situacija pogoršava, te jelovnik postaje značajno selektivan, primjerice dijete jede manje od deset vrsta namirnica, treba potražiti pomoć stručne osobe gastroenterologa i terapeuta. S druge strane, kako je danas dostupno mnogo slatkiša, grickalica i brze hrane, lako se mogu razviti i loše prehrambene navike jedenja nekvalitetne hrane. Stoga, zaista treba paziti kako se doziraju takve namirnice, u čemu roditelji imaju odlučujuću ulogu. Školska dob

U ovoj dobi djeca većinom imaju izgrađen svoj stav o hrani i navike hranjenja. Zbog izbivanja iz kuće i školskih i izvanškolskih obaveza koje su sve brojnije, danas nerijetko imamo školarce koji jedu neredovito, nekvalitetno i količinski neprimjereno. I za ovaj period vrijedi da se treba truditi jesti u obrocima, koji su što raznovrsniji, izbjegavati suhu hranu, tipa sendviča, kao zamjenu za glavne obroke. Također, treba izbjegavati grickanja pred televizorom i kompjuterom, kao i slatke i gazirane napitke, jer oni su uz manjak fizičke aktivnosti često baza za prekomjernu tjelesnu masu koju sve više susrećemo kod djece.

U bazi piramide nalaze se one namirnice koje trebaju biti najzastupljenije, a prema vrhu se nalaze one koje su potrebne u što manjim količinama.

Na dnu piramide zdrave prehrane su žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir. Poželjno je da ih je najviše u dnevnom u jelovniku. Žitarice su izvor ugljikohidrata (škrobnih i vlakana), bjelančevina, vitamina (posebno B1 i B2) i minerala.

Dobro je da dio čine cjelovite žitari-

Jelovnik predškolskog i školskog djeteta najbolje je složiti prema piramidi zdrave prehrane. Na taj način dijete će unijeti optimalno sve glavne prehrambene tvari: bjelančevine, šećere i masti i mikronutrijente (vitamine i minerale).

Glavne skupine namirnica sadržane u piramidi su: ➤ žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir ➤ voće i povrće ➤ meso, mesne prerađevine, riba, jaja i mahunarke ➤ mlijeko i mliječni proizvodi ➤ masnoće, sol, šećer

ce s očuvanom ovojnicom zrna, jer su vitamini, minerali i vlakna tu značajno sadržani. Krumpir je bogat škrobom, B1 vitaminom i folnom kiselinom.

Na sljedećoj razini je voće i povrće koje je sadrži složene ugljikohidrate uključivo i vlakna, vitamine i minerale, dok je siromašno masnoćama i kalorijama. Uz navedeno velik dio voća i povrća čini voda. Preporuča se sezonsko voće, svježe ili sušeno, prirodni voćni sokovi i kompoti bez dodanog šećera. Od povrća birati svježe, a u nedostatku svježeg može se koristiti i zamrznuto. Vlakna, u velikim količinama, ubrzavaju probavu i snižavaju kalorijsku gustoću hrane, pa ako pretjerujemo, kod male djece možemo oslabiti unos energije i povećati broj stolica. Dnevna potreba za vlaknima u djece izračunava se: dob +5 (u gramima).

Na sljedećoj stepenici nalazi se meso, mesne prerađevine, riba, jaja, mahunarke, a uz njih mlijeko i mliječni proizvodi. Ove namirnice su izvor punovrijednih bjelančevina, ali sadrže i druge korisne tvari; primjerice mahunarke su bogate vlaknima, vitaminima skupine B i mineralima.

Meso je dobar izvor željeza, dok riba ima višestruko nezasićene masnoće. Meso, riba, jaja i mahunarke mogu se naizmjenično kombinirati u tjednom jelovniku, s tim da se riba preporuča što češće, a minimalno jednom do dva puta na tjedan. Meso se preporučuje konzumirati četiri do pet puta, a jaja do dva do tri puta tjedno. Za mesne prerađevine korisno je da se izbjegavaju u prehrani djece, a ukoliko ih djeca konzumiraju, važno je da se u njima nalaze vidljive strukture mesa.

Mlijeko i mliječni proizvodi bogati su biološki vrijednim bjelančevinama i značajan izvor kalcija za mineralizaciju kostiju tijekom rasta. Mlijeko je u dobi malog djeteta potrebno u količini od tri do pet decilitara, a preporuča se koristiti punomasno mlijeko. U predškolskoj dobi djeca već mogu konzumirati djelomično obrano mlijeko, odnosno ono s manje masnoća, kao vid rane prevencije krvožilnih bolesti i debljine. Količina koja je dostatna da se napune rezerve kalcija kod djece predškolske dobi je oko dva do tri decilitra na dan, odnosno jedna čaša mlijeka dnevno. Ukoliko dijete odbija piti mlijeko, ne treba forsirati, u slučaju da unosom mliječnih proizvoda ili hrane bazirane na mlijeku pokriva dnevnu količinu.

Na samom vrhu piramide nalaze se namirnice koje se preporučaju rijetko i u malim količinama. To je hrana s velikim udjelom masnoća, dodanih šećera i soli. Dobar primjer su slatkiši, od kojih je najbolje izabirati one na bazi mlijeka, ili koji sadrže voće. Što se tiče marmelada, džemova i meda preporučaju se s manje sladila. Industrijski slani proizvodi ne bi trebali biti dio svakodnevnog jelovnika djeteta, a općenito se ne pre-

poruča pretjerana konzumacija soli, jer je to loša i nepotrebna navika, koja dugoročno nosi rizik za povišeni krvni tlak.

Od ulja treba birati biljna ulja, poput maslinovog, suncokretovog, repičinog, jer su ona izvor zdravijih nezasićenih masnoća. Što se tiče brze hrane, koja sadrži dosta zasićenih masnoća, te namaza poput majoneze, kečapa, instant umaka, koncentrata juha, nije poželjno da su u sastavu svakodnevnog jelovnika. Razlog su nezdrave transmasne kiseline i dosta soli.

Najbolje piće je voda i treba je davati po želji. Osobito je važno nuditi je manjoj djeci koja još ne znaju sama izraziti žeđ. Od drugih napitaka preferiraju se prirodni voćni sokovi, najbolje svježe iscijeđeni ili gotovi i bez dodanih šećera. Ne preporuča se upotreba sirupa na razrjeđivanje i gaziranih napitaka. Priprema i serviranje hrane

Kod pripremanja jela potrebno je pokušati očuvati vrijedne sastojke, odnosno ne izgubiti ih pripremom i kuhanjem obroka. Primjer za to je povrće i voće, koje pretjeranom termičkom obradom gubi vitamine i hranjive tvari. Stoga je važno u jelovniku koristiti svježe namirnice, ako se one kao takve mogu konzumirati.

Za namirnice koje se termički obrađuju preporuča se kuhanje u malo vode, na pari, ili pirjanje, ispred pečenja i pohanja u dubokim masnoćama.

Oprezan treba biti s lako pokvarljivim namirnicama, tipa gljive, ribe ili plodovi mora, te ih ne davati ukoliko nismo sigurni u njihovu svježinu. Treba voditi računa o serviranju orašastih i zrnatih plodova, koji u dobi do 3 godine mogu izazvati aspiraciju i gušenje, ako se konzumiraju cijeli Upravo iz tog razloga preporuka je usitniti ih i dodati hrani. Za ribu se preporuča da je filetirana, odnosno bez kostiju. Jaja moraju biti termički obrađena, a izbjegavati treba i nekuhane kreme na bazi jaja.

*Vitamin D pridonosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, održavanju normalnih kostiju i zubi.