protekle skoro dvije godine, uz potrese i pandemiju, donijele su velike promjene u cijelom svijetu, pa tako i na našem fakultetu. Osjećaj otuđenosti među studentima postajao je sve izraženiji, a mogućnost upoznavanja kolega svela se na komunika ciju putem društvenih mreža. Iako ne treba zanemariti važnost tehnologije, štoviše to je nešto što trebamo podupirati i zajedno s njom živjeti i napredovati, ipak je veći dio studenata jedva čekao povratak na prijašnje stanje. S ciljem smanjenja otuđe nosti, ali i stvaranja platforme na kojoj će studenti moći čitati različite priče i tako bolje upoznati svoje kolege, razvila se ideja o novom časopisu.
uz brojne pozitivne komentare koje smo dobili od vas, naših čitatelja, za naš prvi broj, nastojali smo pronaći što kvalitetnije teme o kojima bismo pisali u sljedećim izdanjima. Dali ste nam motivaciju za nastavak rada, a nadamo se da će i ovaj broj Voxa biti negdje uz vas i da će vam donijeti pregršt novih informacija koje će vam biti korisne.
Snaga pisane riječi velika je i moćna, o njoj uvijek možemo promišljati i diskutira ti, a kada kroz tu pisanu riječ prenosimo priče drugih ljudi ona još više dobiva na značenju.
U ovom broju donosimo vam priče koje će vas, vjerujem, ostaviti bez riječi, priče koje će vas potaknuti na razmišljanje o vama samima i vašoj ulozi u današnjem društvu, ali i one koje će vas potaknuti da uz studij pronađete još nešto što volite, te tako izađete iz svoje zone komfora.
Tea Babić Glavna urednicaI upravo je zbog toga nastao Vox studentium, prvi studentski časopis na našem fa kultetu koji vam omogućuje da kroz prenošenje priča upoznate druge osobe i zaro nite u neke druge svjetove. Neki će reći da s ljudima stvari ne funkcioniraju tako, ali ne bih se složila. Ako malo bolje promislite shvatit ćete da svaki čovjek doista ima svojih neispričanih priča i začudit ćete se koliko se možete s nekime poistovjetiti samo kroz pisanu riječ. Baš kao što je u književnom klasiku to rekao Atticus Finch: „Nikad ne možete uistinu razumjeti osobu dok niste pokušali shvatiti stvari iz njene po zicije… sve dok se ne stavite u njenu kožu i hodate okolo u njoj.“ Upravo to vam želimo pružiti kroz ovaj časopis, da upoznate druge studente koji su vaši kolege, sadašnje i bivše profesore i osobe iz pravne struke koji vam mogu pomoći u izgradnji vaše karijere. Kroz naše tekstove želimo vas informirati, potaknuti da se iz različitih perspektiva osvrnete na svijet u kojem živite, motivirati da ostvarite svoje snove i pružiti vam drukčije iskustvo studiranja.
Nastojali smo prikupiti što više informacija o događajima na našem fakultetu, ali i onima koji nisu izravno povezani s njime, a mogu vam u nekom trenutku koristiti. Tako nastojimo, prije svega, podržati udruge i druge organizacije koje djeluju na našem fakultetu, a onda i brojne projekte i organizacije mladih i za mlade koje djeluju u gradu Zagrebu.
Stručnijim osvrtima na neke teme nastojimo vas potaknuti na kritičko promišlja nje, prije svega, svijeta oko vas, ali i pravnog sustava naše države, da biste vidjeli kroz iskustva drugih kako teorija koju učimo na fakultetu izgleda u praksi. Pone kad se to dvoje doista jako razlikuje, ali to nije razlog za rezigniranost. Na mladi ma nije samo budućnost, nego i sadašnjost, a iako vam to možda izgleda kao velik teret na vašim ramenima, malim koracima mogu se napraviti velike promjene.
A opet, iako ćemo se truditi pružiti vam mogućnost upoznavanja drugih, uvijek imajte na umu da ste vi sami jedan svoj svijet, nemojte svoj svijet uspoređivati s onim drugih ljudi. Vi imate svoj put koji je jedinstven i ne dajte nikome da ga mijenja, osim vas samih. Pustite u svoj svijet ono što vi želite, što vam stvara mir i radost, što vas motivira na učenje, što vam otvara nove spoznaje i čini vas boljim ljudima.
Raditi na jednom ovakvom časopisu nije lako, prije nego što vi primite u ruke novi broj, članovi uredništva mjesecima su marljivo radili kako bi sve bilo kako treba. S obzirom na to da smo tek na početku, pohvale koje smo dobili za prvi broj svakako su nas motivirale za još bolji i kvalitetniji rad. No nemojte se ustru čavati poslati nam i poneku konstruktivnu kritiku, one nam samo mogu pomoći. Na kraju, časopis Vox studentium je vaš koliko je i naš, on je tu za vas i zbog vas. Drage studentice i dragi studenti, predstavljam vam drugi broj časopisa studenta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Vox studentium!
I ne zaboravite na Vox, on je tu za Vas i zbog Vas, možda se nećete uvijek složiti sa svim tekstovima, ali tko zna, možda su neki od njih tako napisani baš kako bi Vas potaknuli na razmišljanje.
Drage studentice i studenti, predstavljam Vam prvi broj novog časopisa studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Vox studentium!
Angel Andonov (60) 2003. godine osu đen je na 21 godinu zatvora zbog kri jumčarenja 300 kilograma kokaina. U ljeto 2021. godine izašao je na slobodu ranije, i to kao diplomirani pravnik. Za Vox je odlučio ispričati svoju neobičnu životnu priču.
Počeli ste studirati pravo još kao mladić ‘80-ih godina prošlog sto ljeća, ali onda ste otišli drugim putem, kako je došlo do toga?
— Upisao sam pravni fakultet nakon što sam završio četvrtu gimnaziju u Zagrebu. To je bila opća gimnazija na Rooseveltovu trgu, a sada je tamo Mu zej Mimara. Akademske školske godine 1978./1979. upisao sam Pravni fakultet u Zagrebu, na kojem sam položio tri ili četiri ispita. Međutim, onda sam se počeo baviti privatnim poslom. Naime, kao klinac, s nepunih 19 godina, otvo rio sam obrt za zabavne igre (onda se to tako zvalo). Postavljao sam flipere, stolne nogomete, biljare po kafićima, dijelio s gazdama po pola, i to je bila velika zarada. Dakle, kao dječarac od 19 godina osjetio sam već dobru zaradu i, naravno, fakultet me prestao zanimati. Najteže mi je bilo ponovno se vratiti u studentske klupe, ponovno početi uči
„Ljudi u zatvoru, počevši od zatvorskog sustava, mislili su da ću ja to pokušati, ali da je to samo neki moj način da tamo dobijem neke beneficije, nisu vjerovali da ću uspjeti.“
Angel Andonov
ti. Međutim, kad sam počeo učiti, vidio sam da sam zadržao nekako te stare navike. Bio sam odličan đak u osnov noj i srednjoj školi, brzo sam učio, brzo sam pamtio tako da mi je to pomoglo, nije mi to bio nikad nikakav posebno velik napor, ali mi je trebalo vremena da uđem u tu rutinu. Kad je čovjeku 18 godina, ne zna ni tko je niti što je, te ne zna, zapravo, što bi htio studirati. Tako da sam se ja opredijelio za pravni fakultet zato što mi je otac bio prav nik, djed mi je bio pravnik i nekako je to bila tradicija. Tako sam po inerciji pošao na taj fakultet.
Je li vam zatvorsko iskustvo promijenilo pogled na pravo koji ste imali prije i pomoglo u učenju gra diva?
— U zatvoru sam tijekom tih osamna est godina pročitao mnogo i napisao mnogo žalbi, mnogo podnesaka i onda sam vidio da se zapravo događa nešto što se ne bi smjelo događati, a to je da zatvorenici, koji su, naravno, u počet ku klijenti, ne dobivaju najbolju mo guću pomoć odvjetnika. U dosta sam slučajeva vidio da je to dosta traljavo napravljeno. Da mi je jedno deset go dina manje, onda bih sigurno otišao u odvjetništvo. Međutim, s obzirom na to da mi je 60 godina, dok bih završio s vježbeništvom, položio pravosudni is pit i postao odvjetnik i općenito stekao iskustvo u praksi barem tri, četiri ili pet godina, prošlo bi previše vremena. Pokazalo se da su najbolji odvjetnici oni koji su prošli kroz sustav. Kad upo znaš kako on funkcionira, kad upoznaš suce, onda je poslije mnogo lakše biti odvjetnik jer znaš kako mehanizam funkcionira.
Kakvo vam je bilo stanje duha u prvim mjesecima?
— U prvim mjesecima loše. Dobio sam veliku kaznu, mislio sam da uopće neću izdržati tu kaznu, nekako mi je 21 go dina zvučala strašno dugo, s obzirom na to da sam uhićen s 42, 43 godine. Upravo zato nisam bio dobar zatvo
renik. Prije sam vodio casino na Trgu bana Josipa Jelačića, živio u Venezue li, bio svagdje, radio svašta i tako čitav život hodao kao ekvilibrist po toj ne kakvoj zamišljenoj crti, ali nisam nikad prestupio, do tog trenutka dok nisam pao u ponor, onda je bilo nemogu će vratiti se. Živio sam dosta avantu ristički, bio dosta nemiran, dugo sam se bavio tim gangsterskim poslom. No onda se dogodilo to što se dogodilo i, naravno, prvih jedno pet-šest godina u zatvoru se nisam mogao pomiriti s tim. Onda je tamo bilo svega, i tuča i mobi tela, nisam bio najbolji zatvorenik. Od tih 18 godina pet sam godina i 11 mje seci proveo po samicama i izolacijama. Jedan dobar zatvorenik se ne dovede u takvo stanje, ali ja sam jednostavno mislio da neću to moći izdržati. Promi jenio sam sedam zatvora tijekom izdr žavanja zatvorske kazne.
U kojem ste trenutku odlučili da je trenutak da promijenite svoj život u zatvoru i dovršite studij?
— Kad su me prevezli u zatvor u Ši beniku, uzeo sam jednog divnog od vjetnika, Velimira Došena, koji je ne kad bio upravitelj zatvora u Šibeniku. Mnogo mi je tamo pomogao s fakulte tom. U Lepoglavi, koja je na glasu kao
najstroži zatvor u nas, nije bilo šanse, nisam mogao s njima naći zajednič ki jezik, mislim da zagrebački fakultet nikad ne bi napravio taj presedan koji su napravili Splićani.
Svugdje na svijetu je zatvor isti, rešet ke i zidovi, ali su važni ljudi koji tamo rade. U zatvoru u Šibeniku sam odmah s ljudima našao zajednički jezik i vidio da bih tamo mogao realizirati zamisao o studiranju. Tada sam već sedam go dina bio u zatvoru, a velika je stvar što mi je kod kuće sve štimalo. Jer kad bih nazvao obitelj, rekli bi mi da se bore, ali da je sve u redu i pod kontrolom, onda imaš snage.
Kako su ostali u zatvoru i vaša obitelj reagirali na vaše studiranje?
— Ljudi u zatvoru, počevši od zatvor skog sustava, mislili su da ću ja to po kušati, ali da je to samo neki moj na čin da tamo dobijem neke beneficije, nisu vjerovali da ću uspjeti. Odobrili su mi upis s figama u džepu, rekli su: ”Možeš, nema problema, upiši”, ali se sve, s obzirom na duljinu kazne, vr stu kaznenog djela, moralo obavljati u kaznenoj ustanovi jer su, naravno, vjerovali da nema izgleda da profesori dođu i da se to sve uspije organizirati. Međutim, uspio sam sve to organizi rati, nisam imao nikakvih veza, oni su jednostavno prepoznali moju situaciju te su mi odlučili izaći u susret.
Kako je izgledalo učenje i polaga nje ispita i studiranje uopće?
— Najprije sam položio prvu godinu do kraja, morao sam položiti razliku ispi ta jer se promijenio raspored predmeta po godinama. Kad sam to položio, upi sao sam drugu godinu, izvanredno sam upisivao godinu za godinom. Mislim da sam u nekakvom posebnom roku to završio.
Za svaki sam ispit trebao platiti 1500 kn za putne troškove, to je bilo divno organizirano, nazvao bih profesora, dogovorio ispitno gradivo. Nakon toga bih nazvao voditeljicu knjižnice na Pravnom fakultetu, u roku od 24 sata dobio bih apsolutno svu potrebnu lite raturu, naučio, platio 1500 kn, nazvao profesora, on bi dogovorio sa zatvorom kad će doći na održavanje ispita, do bio sam peticu. Imao sam prosjek 4,7, što je solidno. Imao sam vremena, učio sam kvalitetno, posvetio sam se tome. Prvi profesor se bojao doći. Međutim kad je vidio kako je to dobro organizi rano, da nisam naučio samo dvije defi nicije pa da će mi se zbog toga što sam u zatvoru dati nekakva prolazna ocje na, prestao se bojati.
Kakvi ste bili kao student?
— Bio sam klasični štreber. Mislio sam da će mi profesor postaviti dva, tri pi tanja, s obzirom na to da smo u zatvo
ru i gotovo. Međutim, najprije bih imao pismeni ispit, pa ako je pismeni bio u redu, prolazan, onda usmeni ispit, pa kartice, pa izvlačenje pitanja. Dakle, apsolutno sve isto kao da sam na fa kultetu, s tim da je bio prisutan profe sor, moja referentica, načelnik tretma na i dva policajca na svakom usmenom ispitu. Nije bilo popusta.
Kako je izgledao vaš dan u zatvoru i kada ste učili?
— Imam sustav učenja, noćni sam tip. Oko sedam, osam navečer skuham si kavu i onda sjednem i učim do dva, pola tri. Čim se probudim, ujutro na kon doručka ponovim sve što sam učio i onda navečer uđem u novo gradivo jer - repetitio mater studiorum est.
Koji vam je predmet bio najdraži, a koji najteži?
— Nisam radio razliku. Znam da se, kad sam upisivao, govorilo da je Nauka o upravi u ono doba bila najdosadniji, najopsežniji predmet. Međutim, svi su mi predmeti bili jednaki, nisam zazirao ni od jednog. Kad nešto naučiš kvali tetno, onda te baš briga hoće li te pitati iz prvog, drugog ili trećeg dijela knjige, spreman si na sve.
Kakva su vam iskustva s profesorima tijekom studija?
— Prvi se profesor bojao, drugi malo manje, a treći je rekao: „Gledajte, mi tu imamo jednog ozbiljnog studenta, bez obzira na to što je zatvorenik. Tamo je sve kvalitetno organizirano“. Dolazili su kao na održavanje predavanja, a ja sam bio ozbiljan i pokazao sam zainte resiranost i dobro znanje. Kad se pro bio led, nije više bilo problema.
Tema diplomskog rada bila vam je Primjena pojedinih odredbi Zakona o izvršavanju kazne zatvora u prak si hrvatskog penološkog sustava, što biste mogli na temelju vlastitog iskustva reći o zatvorskom sustavu u Hrvatskoj?
— S tim zakonom je isto kao i sa svim našim zakonima. Svi su naši zakoni re lativno dobro napisani, međutim zapne u primjeni. Zakon je decidirano napi san i trebao bi se tako primjenjivati. Međutim, ljudi su u nas zadržali tu lošu naviku: “ma papir sve trpi”. Svatko tu mači zakon onako kako njemu konve nira, ali onda to nije to. S tim sam se ja masu puta sreo u zatvorskom sustavu jer kad oni meni, na primjer, kažu: ”Mi to ne prakticiramo”. To bi značilo da ne prakticiraju zakon, a njihova je jedi na obveza da prakticiraju zakon koji je napisan, ne možete vi prakticirati ono što je vrijedilo prije 20 godina na štetu zatvorenika. Na primjer, prošli Zakon o izvršavanju kazne zatvora predvidio je da penalna ustanova mjesec dana prije zadnje četvrtine kazne piše po službenoj dužnosti prijedlog za uvjetni otpust. Četvrtina kazne je praktički tri mjeseca po godini. Međutim, oni nikad nisu nikome dali više od dva mjeseca po godini. Jednostavno sad pišu da je taj zatvorenik divan, krasan, da radi, da se kvalitetno ponaša, gotovo da je zet kojeg bi svaka majka poželjela, ali da oni smatraju da je zbog omjera iz vršenog i neizvršenog dijela kazne, kazna nije ispunila svrhu. I tu te auto matski kod suca izvršenja diskvalifici raju jer je jedina svrha kazne da ispu ni svrhu, da se resocijaliziraš. Govorio sam da time izravno opstruiraju zakon jer tu četvrtinu kazne nisam izmislio ja, nije izmislio niti jedan zatvorenik, nego zakonodavac smatra da se odre đeni dio zatvorenika koji na kvalitetan način prihvate izvršavanje kazne u tri četvrtine kazne može resocijalizirati. Međutim, zakon uvijek daje golemo diskrecijsko pravo penalnoj ustanovi, isto kao sucima koji imaju jedan ras pon kazne u kojem se mogu kretati. Zatvorski sustav treba i može evoluirati, prostora za poboljšanje uvijek ima. Još je to prekrut sustav u kojem jednostav no nerado prihvaćaju bilo kakve izmje ne, imaju ustaljen način rada, šprancu, i to prakticiraju. Razlika između pojedi nih naših zatvora jest nebo i zemlja. U Zakonu o izvršavanju kazne zatvora de
cidirano je napisano da je svrha izvrša vanje kazne zatvora rehabilitacija. Me đutim, u našem je zatvorskom sustavu još 101 posto zaposlenih u njemu koji smatraju da je svrha odmazda društva.
Osjećate li se danas nakon izlaska asimiliranim u društvo?
— Imao sam sreću da sam bio u izu zetno dobroj financijskoj kondiciji, i u to doba kad sam uhićen, tako da je bilo novca. Ako nema novca, onda nema ni ljubavi. Imao sam sreću da je iz tog mog bivšeg života ostalo još dosta novca i, eto, sad kad sam se vratio, usprkos tih 18 godina, dočekala me određena zali ha da sam mogao kupiti auto, da sam si mogao organizirati nekakve poslove i početi normalno funkcionirati. Meni je najbolje priznanje dala sutkinja izvršenja. Dobio sam tri godine uvjet nog otpusta što zapravo znači nastavak izvršavanja kazne zatvora u otvorenim uvjetima. Do 14. rujna 2024. godine trebam se javljati svaki mjesec u poli ciju, u ured za probaciju i sucu izvrše nja. Kad sam u policiji pokazao ugovor o stalnom zaposlenju, rekli su da se više ne moram dolaziti osobno javljati, nego da mogu nazvati potkraj mjese ca. Do toga se nisam smio bez pismene dozvole sutkinje izvršenja kretati izvan Zagreba do 14. rujna 2024. godine. Sut kinja izvršenja me pohvalila jer sam se u roku od sedam mjeseci od izlaska iz zatvora zaposlio i sve je u redu, te mi je rekla da se ne trebam više javlja ti za odlaske izvan Zagreba, jedino za odlazak preko granice moram tražiti pismenu dozvolu. Tako da smatram da sam se resocijalizirao.
Jeste li nailazili na prepreke pri za pošljavanju?
— Nisam tražio posao, prijavio sam se na zavod za zapošljavanje zbog zdrav stvenog jer sam znao da mi neće moći naći posao. Ja sam dečko s asfalta, sad sam već suvlasnik jednog kafića u Bogovićevoj, bavim se nogometnim menadžerstvom, radim u Hrvatskom
helsinškom odboru, čovjek sam koji se brzo snalazi.
Čime se planirate baviti u budućnosti?
— Planiram upisati magisterij iz ka znenog izvršnog prava, doktorirati. Htio bih da kad se spomene kazne no izvršno pravo da ljudi kažu: ”Ajmo ipak pitati onog bivšeg zatvorenika, on se ipak najbolje u to razumije.”
Citat Nelsona Mandele kaže: It is said that no one truly knows a nati on until one has been inside its jails. A nation should not be judged by how it treats its highest citizens, but its lowest ones. (”Kaže se da nitko istinski ne poznaje naciju dok nije bio u njezinim zatvorima. Naciju ne treba suditi prema tome kako se odnosi prema svojim ‘najvišim’ građani ma, nego prema ‘najnižima’”.)
— Čuo sam za taj citat, i to je istina. Prema zatvorenicima društvo nije em patično i nema razloga biti empatično jer svi smo mi napravili nešto što ne valja, inače ne bismo bili tamo gdje je smo. Ali opet onda kad si već tamo, ti si, znači, izgubio samo svoju slobodu, ostala su ti sva ostala građanska pra va koja treba ispoštovati. Naš zatvor ski sustav je još na jednom vrlo niskom stupnju, to bi se moglo dići na mnogo bolju razinu, ali problem je u novcu.
I za kraj, imate li neki savjet za naše čitatelje i mlade općenito?
— Studirajte, učite, ulažite u sebe. Ne mojte maštati o velikom novcu i baviti se glupostima i kriminalom jer to se ne isplati. Trebao sam zaraditi 2,300.000 eura, a što sam na kraju zaradio? Iz gubio sam novac uložen u posao, dobio sam robiju, otuđio se od obitelji. Studi rajte, sad vam je najljepše.
Zahvaljujemo gospodinu Andonovu na izdvojenom vremenu i volji da s našim čitateljima podijeli svoju priču koja će, vjerujemo, biti poučna mnogim mla dima.
Autorica Đorđija Plavšić
Foto
Zvonimir Ferina, Romana Matanovac Vučković
Biti uspješna žena u poslu znači imati hrabrosti priznati tko ste, zašto radite ono što radite i kako možete primijeni ti svoju viziju da biste pozitivno utje cali na svijet. Primjer uspješne žene je prof. dr. sc. Romana Matanovac Vuč ković, izvanredna profesorica na Kate dri za građansko pravo Pravnog fakul teta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija Intelektualno vlasništvo, a predaje i na dvama aka demijama: dramskih umjetnosti i mu zičkoj. Također je i prva žena na čelu Hrvatskog glazbenog zavoda, najstari je hrvatske glazbene institucije, koju je u kratkom roku postavila na noge na kon ne tako zavidne situacije, a potom i pandemije te potresa koji su dodat no narušili zgradu. Govori nam kako uspostaviti ravnotežu u karijeri, kako spojiti nespojivo te kako slijediti svoje snove i ciljeve.
Diplomirali ste na dva fakulteta: Pravnom i Muzičkoj akademiji. Kako ste uspjeli postići balans iz među njih?
— Od djetinjstva sam vozila na dva ko losijeka, što se obrazovanja tiče jer sam uz redovitu školu polazila i glazbenu. Od srednje sam se škole vrlo ozbiljno
svakodnevno i dugotrajno bavila glaz bom. Svirala sam klasičnu gitaru, i već tada počela s prvim pravim koncerti ma pred publikom. U gimnaziji mi je nekako prirodno išlo i uvijek sam bila izvrstan đak, bez nekog napora. Tako sam nekako prirodno nastavila i fakul tete. Moram priznati da nikad nisam bila kampanjac. Kontinuitet u učenju, sviranju i svakodnevnom radu i bav ljenju onim stvarima koje su me zani
Romana Matanovac Vučković Izvor: Zvonimir Ferina„Imam velik privilegij u životu da radim ono što volim. I zato mi nije teško nositi se sa svim svojim ulogama – sama sam ih odabrala, nitko me na to nije tjerao i sve ih volim.“
male, čak bih rekla dril koji sam sama sebi zadala i koji me veselio i činio me samoj sebi korisnom, omogućio mi je da ustrajem u toj paralelnoj vožnji. Ali nikad nisam zanemarivala ni druženja i izlaske. Još sam u srednjoj školi znala ponekad otići s društvom navečer van i vratiti se kući oko ponoći ili jedan sat pa onda naučiti neku lekciju iz povijesti ili nekog drugog predmeta što je treba lo za sutrašnji test ili usmenu provjeru znanja. Na fakultetima je dobra orga nizacija vremena bila ključna, pa se to jednako i nastavilo.
Kakva ste bili studentica? Koje su najdojmljivije situacije koje ste zapamtili iz tog razdoblja?
— Bila sam izvrsna studentica gitare na Muzičkoj akademiji, dobila sam sve stipendije koje su se tada davale i stu dentske nagrade pa i priznanja na na tjecanjima iz gitare. Na akademiji sam
imala ukupno možda dvije-tri četvorke u indeksu. Na Pravnom fakultetu mi je također jako dobro išlo. Nisam imala sve petice jer za to objektivno nisam imala vremena, ali sam sve temeljne predmete polagala ili s izvrsnim ili vrlo dobrim ocjenama. Neke druge, jedno stavnije predmete, položila sam nakon vrlo malo učenja pa sam odmjerila ko ličinu truda i utrošenog vremena pro cijenivši da je u redu da se ponekad za dovoljim i s trojkom. Gotovo sam svakodnevno učila i svirala noću. Ali sam se mnogo družila s prija teljima i kolegama i voljela sam izlaziti i tulumariti. Ujedno sam voljela biti i financijski neovisna o roditeljima pa sam si našla posao u glazbenoj školi i radila pola radnog vremena cijeli stu dij. Na trećoj godini akademije počela sam i intenzivnije koncertirati i svirati na nekim prigodnim događanjima, pa je i to bio dobar izvor zarade.
Što mi je bilo najdojmljivije? U to moje doba studiranja čini mi se da je bio ne kako prisniji odnos između nastavnika i studenata. Pozivala sam neke profe sorice i profesore s Pravnog fakulteta da dođu na moje koncerte i oni su se svi redom odazivali. Tada smo se upozna vali u drugom svjetlu i na drugi način. I taj prisniji odnos koji sam ostvarila s mnogim profesoricama i profesorima bio mi je divan. Njihova je podrška bila sjajna i taj osjećaj da su u publici i žele me podržati i u bavljenju glazbom mi je zaista ostavio jako lijepa i dojmljiva sjećanja.
Evo, da se prisjetim i nedavno premi nulog profesora Marka Petraka. Po znavali smo se još iz srednje škole pa smo se poslije viđali i na fakultetu. On je već postao asistent, a ja sam još bila studentica. Pitao me bih li ja kod njega diplomirala. Rimsko pravo tada baš i nije bilo atraktivno za izradu diplom skog rada – nisam znala nijednog svog kolegu koji bi diplomirao iz rimskog prava. No kako me Marko bio zamolio rekla sam da može, ali da moram imati temu koja ima neke veze s kulturom i umjetnošću. Bila sam mu prva studen tica koja je kod njega radila diplomski rad i zaista si je dao truda. Smislio je sjajnu temu „Pictura u rimskom pra vu“. Sve je bilo super kad mi je rekao da bih to mogla pisati, samo kad sam došla kući vidjela sam da su o tome na pisana sveukupno tri reda u udžbeniku. Potpuno sam se izbezumila kako ću ja sad o tome napisati diplomski rad. To je bila 1996. godina i nije bilo inter neta, online kataloga knjižnice i slič nih pomagala. Sve se tražilo „pješice“. Onda mi je on dao neki popis raznih članaka i knjiga, sve na njemačkom, engleskom i talijanskom i rekao neka ja odem lijepo na Institut za rimsko pravo u Salzburgu (tamo sam, naime, već bila upisala poslijediplomski stu dij gitare na Mozarteumu) i da ću tamo vjerojatno to sve naći i moći proučiti literaturu za diplomski rad. Kad sam to prepričala svojim prijateljima i ko legama s fakulteta, komentari su bili uglavnom da se ne zna tko je „luđi“:
asistent Petrak koji mi je to sve smislio ili ja koja sam to sve prihvatila. Uglav nom, radila sam na tom diplomskom šest mjeseci, on je bio sjajan mentor i baš se bavio sa mnom. Epilog je da sam rad izvrsno napisala i obranila, a poslije smo zajedno o toj temi napi sali i znanstveni rad koji je objavljen i prezentiran na jednoj znanstvenoj konferenciji. I potpuno smo se još bo lje upoznali i sprijateljili za cijeli život. Njegov se, nažalost, prebrzo ugasio, a nama koji smo ga poznavali ostale su prelijepe uspomene.
Da ste sada ponovno na početku svoje karijere/upisa na fakultet smatrate li da biste odabrali isto ili biste možda pošli nekim drugim putem?
— Da parafraziram jednu pjesmu: „Sve bih opet ponovo...“ i zaista ništa ne bih mijenjala. Bilo mi je divno studirati, taj proces je nešto što se nikad više neće ponoviti i u njemu sam maksimalno uživala – bilo mi je žao kad je završilo.
Specijalizirali ste se za intelektual no vlasništvo. Zašto ste se odlučili za baš taj smjer u pravu?
— Željela sam nešto novo, drukčije i povezano s umjetnošću, prije svega zbog svog bavljenja glazbom. Pa sam krenula s autorskim pravom, a onda iz znatiželje zagrabila i u ostala pod ručja intelektualnog vlasništva. Htjela sam imati širu sliku. I tako je to išlo i nadovezivalo se jedno na drugo. In telektualno vlasništvo zahtijeva jedan oblik multidisciplinarnosti u pristupu, i to mi je uvijek jako odgovaralo. Volim raditi dinamične stvari.
Kako komentirate da ste prva žena u 200 godina koja je postala pred sjednicom povijesne institucije kao što je to Hrvatski glazbeni zavod?
— Jako sam ponosna na to i volim što sam postala predsjednicom Hrvatskog glazbenog zavoda. Neki kažu da imam čvrstu ruku za izazovna vremena – ne
očekivano za jednu ženu. Mislim da je dobro da je ta institucija dobila napo kon predsjednicu – kakva bi to bila po vijest od 200 godina bez ijedne žene na čelu?
Kako uopće izgleda radni dan oso be koja se seli na nekoliko lokacija tijekom dana?
— Niti jedan moj radni dan nije isti, i to me veseli. Inače oduvijek malo spa vam i moji radni dani traju do dugo u noć. I vrlo često istodobno radim više stvari i u jednom danu promijenim ne koliko tema i problema kojima se ba vim. Ali uvijek nađem vremena za svog sedmogodišnjeg sina, svaki dan neizo stavno provedem neko vrijeme s njim. Biti majka mi je najveća životna radost.
Imali ste i zavidnu glazbenu karijeru, svirali ste gitaru do 2000. go dine. Kako biste komentirali to ži votno razdoblje i nedostaju li vam nastupi?
— Doba kada sam bila aktivna pro fesionalna glazbenica davno je proš lo i ostalo iza mene. Nisam mislila da ću se zapravo naprasno prestati baviti glazbom. I taj mi je prestanak pred stavljao veliku traumu, ali i vrlo vri jedno životno iskustvo. Naime, dobila sam profesionalnu bolest koja se zove fokalna distonija, nosila sam se s tim problemom nekoliko godina na posli jediplomskom studiju u Salzburgu, od svirala mnogo koncerata s tim proble mom, ali sam na kraju posustala i više nisam mogla svirati. Naime, potpuno su mi otkazali poslušnost prsti desne ruke. Problem je bio i taj što se u doba kad mi se to počelo događati ništa nije znalo o toj profesionalnoj bolesti, a ona sama se može otkriti tek simptomatski, nema stroja koji je može utvrditi. Taj poraz mi je bio jako težak, teško sam se mogla nositi s time da ne mogu svirati gitaru, a to mi je tada bilo najvažnije. Jako sam mnogo uložila u instrument i gubitkom mogućnosti daljnjeg bavlje nja glazbom jako mnogo izgubila. No iz ove perspektive, to iskustvo, ta škola je
nezamjenjiva. Ipak, kad sam došla na mjesto predsjednice Hrvatskog glazbe nog zavoda kao da se sve nekako vrati lo na jedan drugi način.
Znamo da ste na nekoliko polja ak tivni. Kako se nosite sa svim svo jim ulogama?
— Imam velik privilegij u životu da ra dim ono što volim. I zato mi nije teš ko nositi se sa svim svojim ulogama –sama sam ih odabrala, nitko me na to nije tjerao i sve ih volim.
Koji je vaš recept za uspješno svla davanje obveza na više različitih polja?
— Kontinuitet, rad, volja, trud ali isto dobno opuštenost i ležernost. Nema nervoze, ona nije nikome pomogla. Treba žuriti polako, ali sigurno. Uzeti sebi svoje vrijeme.
Kako okolina reagira kada im ka žete da ste izbalansirali “dva svije ta” - glazbu i pravo?
— Svi su se već navikli. Neki koji me ne poznaju od prije znaju se malo iznena diti, neki se i čude zašto sve to radim.
Predajete na tri fakulteta i vodite ljica ste poslijediplomskog studija Intelektualno vlasništvo. Kakva su vaša iskustva s predavanjima on line?
— Intelektualno vlasništvo zahtije va inovativnost, kreativnost i iskorak ispred uobičajenih okvira i vremena. Stoga sam se ja i mnogo prije pande mije informatički dosta dobro obra zovala i nije mi bio nikakav problem organizirati i provoditi online nastavu. Imala sam sjajnih iskustava s nekim studentima, ali bilo je i situacija za mora i gubitka koncentracije na stra ni studenata. Studenti ne slute koliko ih je nastavnik u stanju osjetiti jesu li prisutni ili rade nešto drugo. Ipak, čini mi se da je većini prikladnija kontaktna nastava.
Glazbene industrije žestoko je po godila pandemija, i to se odražava na Hrvatski glazbeni zavod. Kakvi su vaši planovi tijekom pandemije?
— Nadam se da će pandemija uskoro završiti jer je ovo stanje zaista iscr pljujuće. No Hrvatskom glazbenom za vodu se dogodio i razoran potres tako da je zgrada sada u fazi konstruktivne obnove i potpuno je zatvorena. Nadam se da ćemo za dvije godine dovršiti ob novu zgrade i otvoriti svoja vrata no vim vremenima radosti druženja, gu žvanja, fizičkih kontakata i uživanja u koncertima uživo, bez epidemioloških izazova.
Kakav biste savjet dali studentima koji su također, kao i vi, angažirani na više polja uz fakultet?
— Svakako da ustraju u tome jer je svako dodatno iskustvo nova kockica u mozaiku života i izgrađuje bolje osobe u profesionalnom i privatnom smislu.
Dobili ste nagradu za “Ženu 2021. godine”. Jeste li uopće očekivali da ćete dobiti tu prestižnu nagradu, te kakav vam je bio osjećaj?
— Osjećaj je divan, a nadala se tome ni sam, pa je veselje veće. Sretna sam što se primjećuje da mnogo radim i da taj rad daje rezultate. No doživljavam tu nagradu kao platformu za osnaživanje žena u društvu. Sve su kandidatkinje za nagradu sjajne i posebne žene. Trebaju postojati takve nagrade kojima se skre će pozornost na ulogu žene u društvu.
Preuzeli ste HGZ tijekom pande mije koronavirusa te tijekom po tresa koji je pogodio Zagreb. Kakvi su vam planovi bili u tom trenutku? Jeste li se osjećali spremno da preuzmete tu ulogu?
— Spremna sam za izazove i volim izazove, inače mi je dosadno u životu. Volim raditi raznovrsne i dobre stvari. Put do postizanja rezultata jednako je zanimljiv kao i sam rezultat.
Što mislite o vječnom pitanju koje se postavlja uspješnim ženamabalansiranje majčinstva i karijere?
— Nije to lako pomiriti, ali uz dobru organizaciju, mnogo ljubavi i strplje nja, te dobro složene prioritete, sve se može postići. To balansiranje majčin stva i karijere je poput ugađanja ekvi lajzera ili naštimavanja žica na gitari. Treba imati strpljenja, malo isproba vati, balansirati ali na kraju je zvuk prekrasan, kako za onoga koji ga pro izvede, tako i za slušatelje oko njega. Zadovoljna žena je preduvjet za zado voljno dijete.
Romana Matanovac Vučković primjer je žene koja svojim svojim iznimnim djelovanjem i postignućima u karijeri utječe na mnoge studentice i na dru ge žene, te ih ohrabruje da se odvaže raditi ono što žele, što ih ispunjava i za što su kompetentne. Nadamo se da će ovaj intervju otvoriti i vrata mladim djevojkama te ih potaknuti da se ne ustručavaju slijediti svoje snove i biti uspješne u karijeri koju su odabrale.
Ja sam Semih i student sam druge godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Volim raditi sve naizgled obične i svakodnevne stvari koje rade mladi. Volim izlaziti s prijateljima, vo lim duge razgovore uz kavu, preska kanje vijače i čitanje u prirodi. Osobito volim promatrati druge ljude i njihove navike. Uveseljavaju me sitnice i zna kovi kraj puta. Danas sam bio osobito
sretan jer sam naučio koristiti novu hr vatsku riječ - kamoli. Nemojte mi za mjeriti ako je često iskoristim u ovom tekstu. Kao što ste možda već i pretpo stavili, nisam Hrvat. Dolazim iz Tur ske, točnije iz glavnog grada Ankare. Azilant sam iz Turske, odnosno osoba s međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.
U Zagreb sam došao prije pet godina u sklopu programa Erasmus. U An kari sam također studirao pravo i bio uspješan student, te sam odlučio steći nova iskustva i proširiti znanje i vidike u glavnom gradu Republike Hrvatske. Prvi susret sa Zagrebom i jednim Za grepčaninom već mi je bio znak kako će mi u Hrvatskoj biti predivno, ali ni sam mogao ni zamisliti što će se sve dalje događati. Pri slijetanju u zrač nu luku upitao sam jednog gospodina kako mogu najlakše doći do centra, a on mi je pozvao vozača taksija i una prijed platio vožnju do Zagreba. Volio bih sresti opet tog čovjeka jer on sigur no ne zna da ću se te lijepe geste sjećati cijeli život. Ta 2018. godina u Hrvatskoj je bila čarobna. Život u Zagrebu mi se jako svidio, a i upoznao sam mnogo prijatelja. Neki od njih su bili uz mene
„Shvativši da moj novi život počinje ovdje, u drugom gradu i u drugoj državi, zaputio sam se u knjižnicu i posudio slikovnicu za djecu. Počeo sam učiti hrvatski jezik. Trebalo je mi je dosta rada i truda da naučim same osnove. Provodio bih većinu slobodnog vremena učeći i čitajući.“
sve ove godine te ih posjećujem kada putujem. Pratio sam svjetsko prven stvo u nogometu i svaku utakmicu gle dao na Trgu bana Josipa Jelačića, a bio sam i na dočeku Vatrenih. Taj dan bio je neopisiv.
No zbog političke situacije u Turskoj te godine, tamo se nisam mogao vra titi. Život mi se toga ljeta preokrenuo iz korijena. Našao sam se na raskr snici svojeg životnog puta i svaki dan je bio neizvjestan. Nakon podnoše nja zahtjeva za azil, preselio sam se iz Studentskog doma Cvjetno naselje u Hotel Porin u Dugavama, prihvatilište za tražitelje azila Zagreb. Tada nisam uopće znao hrvatski jezik jer smo na Erasmusu uglavnom svi komunicira li na engleskom jeziku. Shvativši da moj novi život počinje ovdje, u drugom gradu i u drugoj državi, zaputio sam se u knjižnicu i posudio slikovnicu za djecu. Počeo sam učiti hrvatski jezik. Trebalo mi je dosta rada i truda da na učim same osnove. Provodio bih veći nu slobodnog vremena učeći i čitajući.
U Hotelu Porin u Dugavama volonteri su organizirali učenje hrvatskog jezika gdje sam također naučio mnogo toga. Poslije sam uz pomoć jedne profesorice s fakulteta pohađao godinu dana tečaj na kojemu sam naučio napredniju ra zinu (do B2 stupnja). Danas mogu reći da sve razumijem, a ponekad pogrije šim neki padež ili glagolsko lice. Velika mi je želja bila nastaviti studiranje koje mi je oduvijek bilo prioritet. Naime, u Turskoj sam završio tri godine pravnog studija, a ostala mi je još samo jedna godina. Zbog nepostojanja prethodnih primjera i zbog nedostatka pravilnika koji bi trebali regulirati pitanje upisa na fakultet mladim azilantima, proces upisa bio je pun nejasnoća i prepreka. Usprkos svemu, zahvaljujući profe sorima i dekanatu Pravnog fakulteta u Zagrebu uz suradnju s djelatnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja, uspješno je riješen problem upisa. Po nosno mogu reći da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja nakon godi nu dana komuniciranja elektronič kim putem o problemima koji se tiču
ostvarivanja studentskih prava (smje štaj, stipendije i prehrana) promijeni lo pravilnik o državnim stipendijama prošloga ljeta te je u procesu i izmjena ostalih pravilnika koji će omogućiti i olakšati proces budućim studentima sa statusom azila. Nažalost, nisu mi pri hvatili godine koje sam položio te sam bio primoran ponovno upisati prvu go dinu studija. Sjećam se da sam već pre ko ljeta kupio dvije knjige iz predmeta Opća povijest prava i države i unapri jed ih čitao. Trebalo mi je tri mjeseca za polovicu knjige, a kada je počeo fakul
tet, to samo gradivo obradili u tjedan dana. Često sam pomislio kako neću uspjeti, ali nisam odustao. Završio sam prvu godinu i položio sve ispite, a za sad mi dobro ide i druga godina. Mno go brže i lakše učim jer sam i usavršio jezik. Sada opet živim u studentskom domu i imam status studenta azilanta, a ne stranog državljana. U Hrvatskoj nisam imao loša iskustva s ljudima, je dino što bih promijenio jest dugo čeka nje na odgovor na mail (malo se šalim, ali i ne). Dobro se slažem s profesorima na fakultetu te su uvijek bili susretlji vi. Hrvati kao narod su simpatični i spremni pomoći, a posebno mi se svi đa kultura kafića. U Turskoj uglavnom pijemo čaj jedni kod drugih u gostima.
Volim ponijeti laptop ili knjigu u kafić i piti kavu uz učenje. Često razmišljam o tome kako ljudi koji me vide u prolazu dok vozim bicikl ili šećem gradom ne znaju što mi je trenutačno u glavi niti koje su moje brige. Katkad se osjećam kao da letim kroz život i da sam s vrlo malo godina svašta prošao. To ništa ne bi bilo moguće bez ljudi koje imam oko sebe. Zbog njih se osjećam kao da baš ovdje pripadam. Unatoč svim nevolja ma i nedaćama mislim da sam sretan čovjek. Smatram da se trebamo fokusi rati na lijepe trenutke u životu, okružiti se pozitivnim ljudima i hrabro koračati naprijed. Život je pun padova i razoča ranja, ali znam da ništa ne bih postigao da sam jadikovao, kamoli odustao.
Jedan je od onih dana u godini. Izlaziš iz Gundulićeve, TRH trojke, Ćirilometod ske. Iz zgrade na kojoj velikim, strogim slovima piše „Pravni fakultet“. Možda je to zbog hladnoće i zimskog vjetra, možda zbog vrućine i ljetnog sunca, ali između tebe i tvojih kolega osjećaš da postoji nekakav dosadni zamor. Kao da su vam se svima moždane stanice na ovom predavanju ili seminaru ili čemu god u lubanji raspuknule poput koki ca u mikrovalnoj. Taj kolektivni umor i zamišljenost primjetni su, ali potraju samo trenutak. Gotovo uvijek ih netko prekine s jednim važnim pitanjem, pi tanjem koje ti zaokupi pozornost i pre siječe tijek misli, koje zarobi tvoj mo zak zagonetkom na koju mora odmah odgovoriti:
„Di ćemo sjest?“
Epohalno, baš pravo legendarno pita nje, staro ko sam Pravni fakultet. Zašto je ono toliko važno? Iskreno - nemam pojma. Volimo u ovim svojim člancima zvučati sveznajuće i pametno, malo se možda i praviti važni, a bome sam (očito) i ja takav. Ali ovako jednostavnu rečenicu neko filozofiranje i nepotreb no razmišljanje samo bi razvodnilo. Ne treba tu tražiti mnogo detalja, treba tražiti odgovor.
Gdje studenti prava u Zagrebu najčešće sjednu?
Stali smo kod onog dijela priče gdje je netko postavio pitanje koje ti je zarobilo mozak i sad ga prisiljava da smisli neki odgovor. Jako dramatično, ali nije to baš toliko neugodna situacija. U glavi ti se u tom trenutku, na pločniku ispred faksa, otvori nešto poput karte grada, i na toj se karti pojave različite lokacije na kojima bi sada ti i tvoji kolege, za
pravo prijatelji, mogli popiti nešto fino i prijatno, razgovarati, zezati se, jada ti ili si komplicirati život onako kako ja kompliciram ovaj članak. Dvojba u tvojoj glavi zapravo je više slatka briga. Jer svi imamo neke klasične, poznate i isfurane, i posebne, opskurnije kafiće oko faksa, koji nam, kako odmiču naši studentski dani, sve više postaju uto čišta. Naša mjesta pod suncem. Priznat ću vam da takvih mjesta imam i ja, i njima želim posvetiti ovaj članak. Da u njemu ostavim barem djelić emoci ja koje sam tamo mogao osjetiti, i da ta „čuvstva“ na ovom papiru ostanu onako kako nam ostane prazna bočica parfema, koja je toliko lijepa da je želiš čuvati iako u njoj - parfema više nema.
Be, ili Boban, kafić je za koji svatko ima neki svoj nadimak. Kafić s mnogo na dimaka i bez pravog imena (jer B041 odbijam priznati kao riječ) zapravo je sličan onim ljudima koje nitko ne zove onako kako se zapravo zovu. Jer što je zapravo B? Kafić ili slastičarnica? Mje sto za fancy Zagrepčane ili studente prava?
Možda ga baš zbog te nedorečenosti toliko i volimo. Jer stripovska estetika oaze u koju se penjemo onim zavrnu tim stubama istodobno je mlada i stara - negdje je između moderne energije mladih (pa i mladih pravnika, nismo svi toliko dosadni) i neke nedorečene… nostalgije. Možda pretjerujem, ali B je u toj nekoj ugodnoj neodlučnosti savr šen za Zagreb u kojem danas živimo. I da, mislim da to treba shvatiti kao kompliment.
Autor Lovro Matić Foto InstagramJer svi imamo neke klasične, poznate i isfurane, i posebne, opskurnije kafiće oko faksa, koji nam, kako odmiču naši studentski dani, sve više postaju utočišta.
Zadimljen je i šarmantan, nije tih, ali je elegantan, poput nekog staromodnog starca sa šeširom, sijedom bradom i širokim osmijehom.
Je li Verdi zarobljen u vremenu? Ima dušu, to je sigurno - neku atmosferu koju je najbolje opisati kao “kapučina stu”. Možda je kafić Verdijeva kalibra zaslužio bolji opis, možda bih mu ga ja trebao pružiti, ali jednom sam kao brucoš tamo naručio točeno crno pivo pa mi se konobar nasmijao i rekao: “aha, znači cappuccino”. Hvala Bogu, čovjek se samo šalio i donio mi je taj verdijevski pivski klasik (koji s dosta pjene stvarno ima neki kavasti štih), ali od tog trenutka u glavi imam velik znak jednakosti između riječi “Verdi”i
i riječi cappuccino. Jer Verdi je smeđe, bež i toplo mjesto. Gotovo je uvijek pun ljudi. Zadimljen je i šarmantan, nije tih, ali je elegantan, poput nekog sta romodnog starca sa šeširom, sijedom bradom i širokim osmijehom. No je li zarobljen u vremenu? Moram priznati da u posljednje vrijeme imam neki osjećaj da je njegovo zlatno doba prošlo. Možda su one dojmljive svje tiljke na zidu stvarno malo oslabile. Stres od potresa, koji je dobro uzdrmao cijelu izmučenu Gundulićevu, možda je i Verdiju učinio svoje. Ali isto je tako moguće da je ta “zarobljenost u vre menu” zapravo nešto u meni. Jer po stoji dio nas koji želi biti drukčiji, po stoje dijelovi koji moraju biti bolji, a postoji i dio našeg bića koji samo traži ono što smo bili nekad. Taj dio mene voli Verdi, a voli i mnoga druga mjesta našeg starog i ponosnog Zagreba.
Puno ime: Hemingway lounge bar. Na ziv koji asocira na nešto aristokratsko, daje dojam da je taj lounge neka titula u stilu grofa ili markiza. Na ovom po pisu kafića Hemingway je definitivno i glavni pretendent na tu neku “viša klasa” kategoriju. Sa svojim pobrati mom Kavkazom, koji nije na listi jer za njega nisam dovoljno velika faca. Hemingway je nama studentima ipak malo, kako bih rekao, pristupačniji: ozbiljan je, malo pretenciozan, laga no skup, ali taj dojam prizemljuje ni jansom opuštenosti i velikom terasom koja je savršena kad je okupa sunce. Koja je nenadmašna na ljetnu večer: jer ovo je mjesto koje se diči pogledom na HNK, na adresu Trg Republike Hrvat ske 1, i na jedan europsko urbani ugo đaj koji mnogi domoroci Zagreba mož da pomalo uzimaju zdravo za gotovo.
Kafić za studente koji vole pomorsko pravo i onaj dio međunarodnog koji se bavi morem. Također je to kafić u ko jem bi se vlasnik turističke jedrilice ili
neke retropodmornice (što god to zna čilo) osjećao glavni. Lokal koji je netko iz dimenzije u kojoj su svi u osnovnoj čitali lektiru i najviše voljeli Julesa Ver nea prebacio, nasukao u središtu Za greba. Na stratešku poziciju haustora u Frankopanskoj, koji je tako postao obitavalište ekipa s Muzičke, Prava i Dizajna.
Nije to bezveze, niti su Milje bezveze kafić. Jer ta neka hipsterska atmosfe ra ima svoju privlačnost. Milje je mogu isfurati. I cijene su im okej. Sve u sve mu preporučujem, i šteta što gospon Verne više nije među nama. Mislim da bi i njemu Milje bile drage i sigurno bi ga inspirirale da napiše neki novi ro man - pustolovni, u kojem bi možda i studenti prava imali važnu ulogu.
Spirit je mjesto obavijeno velom tajni. Legenda kaže da je na kraju hausto ra pored Dežmanova prolaza, na vrhu stuba, negdje daleko, u snovima i među oblacima - ne bih znao, jer čuvari nje govih tajni na našem faksu (a i šire) ne bi baš voljeli da ga otkrivam neupuće nima. Jer kao i sva najbolja malo op skurnija mjesta u našem gradu, Spirit je kafić koji otkriješ na dva načina: 1.) slučajno, jer si u nekom (valjda neura čunljivom?) stanju išao istraživati što je u random haustoru u Ilici, ili 2.) neki ti je lokalni upućenik pokazao gdje je. I otkrio ti njegove čari: ljepote jednog nacionalnog parka zagrebačke mla deži, ekosustava netaknutog visokim cijenama i nevažnim stvarima poput tv-ekrana i konobara koji dolaze do stolova i na taj démodé način pokušaju doznati po što si došao u njihov kafić. U Spiritu se oko šanka razvija moderna bioraznolikost, gdje raznobojni (oz biljno, ljudi tamo dolaze u svakakvim bojama, stilovima, oblekama i oblici ma) i raznovrsni mladi srednjoškolci i studenti čekaju na svoje piće. “Samo posluga”: to je prva riječ koju naučiš kada dođeš u Spirit. Koji se u petak na večer pretvara u velik koraljni greben, pun šarenih riba, kvalitetne glazbe i
dima. I posebna ugođaja. Zagrebačkoga i nezamjenjivoga.
“Zagrebački i nezamjenjivo.” Spirit i Nacionalna i sveučilišna knjižnica potpune su suprotnosti, ali to ne zna či da ih ta fraza ne opisuje oboje i sa vršeno. Tu “nezamjenjivost” NSK-a za nas, mlade, razumiju svi koji tamo uče: od jutra do mraka, ili samo uju tro, pa ručak u menzi, ili samo popod ne, ponekad i do ponoći. A reći da se tamo isključivo uči bilo bi umanjujuće za takvu knjižnicu. Jer ona je stvarno postala središtem studentskog života, mjesto oko kojeg se isprepleću dani nas
Book
Tamo je lakše zaboraviti koliko je blizu rok, koliko još stranica gradiva treba proći do kraja dana i koliko je stresno imati 20 i nešto godina i studirati pravo.
jadnika koji tamo ispunjavamo svoje akademske obveze i mjesto oko kojeg djeluje nekoliko nama studentima do sta važnih kafića.
Krenimo se Bookom (prvim i drugim), koji se profilira svojim klasično lijepo uređenim prostorima i daškom moder noga. Book je mjesto koje zrači nekim ugodnim štreberlukom. Možda igra na sigurno, nije previše alternativan, ali je itekako kvalitetan i pristojan kafić. Tako postoji jedan dio NSK-student ske populacije koji stalno visi u Booku, a postoji i ekipa koja uvijek nađe neki dobar razlog da izabere Spunk ili Hard Place. Bilo da je u pitanju dnevna kavica ili večernje pivo, ova dva lokala baš su nekako opuštenija. Imaju dobru mjuzu, imaju biljar i fliper, i u njima se čovjek osjeća manje kao da danas mora raditi, a više kao da mora, što ja znam, piti kavicu i uživati s prijateljima. Tamo je lakše zaboraviti koliko je blizu rok, ko
liko još stranica gradiva treba proći do kraja dana i koliko je stresno imati 20 i nešto godina i studirati pravo.
Svaki je od tih kafića poseban. Takav bi, mislim, trebao biti i ovaj članak: jer bilo bi isprazno napisati samo još je dan dosadni review zagrebačkih kafića. Bilo bi i neiskreno. Time bih pokušao skriti da sam uz ta mjesta emocionalno vezan. Bilo kakav drukčiji članak bio bi sve, samo ne putovanje kroz posljed njih nekoliko godina mojeg života: vri jeme koje su obilježili ljudi i događaji, knjige i priče i filmovi, Pravni fakultet, Zagreb i kafići.
Putovanje koje mora imati svoj poče tak, kraj i povratak na početak. Meni je taj početak tamo gdje su danas naši brucoši. Ekipa koja danas ikonične predmete poput nacije i Rima slu ša u kinodvoranama moći će do kraja života pričati kako su ušli u povijest našeg faksa. Možda će isto tako govo riti i o okolnim kafićima: o Beertiji, i o kontrastu između njezine bunkera ste unutrašnjosti i otvorene terase. O Virtu i Silentu, koji su se kao blizan ci naslonili jedan na drugog; bliski, a opet dosta različiti. Volim vjerovati da su neki brucoši doživjeli i Plavu pticu. Jer to su mjesta koja su obilježila moje srednjoškolsko doba, a nekima od njih bi mogla obilježiti fakultetsko. Obilježiti nas, i naše vrijeme. Tu u Za grebu, dok smo još mladi, još studenti. Kafići to itekako mogu. Možda neko liko naših godina, možda ne više od jednog dana: ali svako je mjesto, svako druženje i izlazak nova uspomena. A uspomene, one najljepše, drago su ka menje, čiju vrijednost nalazimo u na šem ponosu, kao i u njihovoj ljepoti.
S ljepšim je proljetnim vremenom sti gao i ljetni semestar. Starijim studen tima nije strano učenje i pripremanje zahtjevnih ispita kada im istodobno toplo vrijeme i sunce muti um i pozi va na bezbrižnost. No brucoši će čari ovog duljeg semestra tek upoznati. Nakon prvog, zimskog semestra zani mala su nas dosadašnja iskustva i doj movi brucoša koji su prvi put upisali pravo i je li im ova zima bila najdulja do sada. Stoga je za potrebe ovog ča sopisa proveden upitnik online preko platforme Google forms, kako bismo to doznali iz prve ruke. Ispitana su 194 studenta, koja su odgovarala na pita nja. Pitanja su bila u formi višestrukog odgovora te u formi Likertovih skala, odnosno ljestvica s pomoću kojih se izražava stupanj slaganja. Kao razlog za upis na fakultet čak 68 posto ispi tanih navodi da su se oduvijek htjeli baviti pravom te da im je ovaj fakul tet bio prvi odabir prigodom upisa. S druge strane, 16 posto njih nije ostva rilo upis na neki željeni fakultet te su na kraju završili ovdje, hrvajući se s povijesnim pravom i antinomijama. Čak je 13 od 194 studenata prve godine priznalo je da su pravo upisali na tuđi nagovor. Na to su pitanje osim na po nuđene odgovore, ispitanici mogli na pisati i svoj individualni razlog zašto su se odlučili baš za pravo. „Unatoč činjenici da mi je pravo bilo prvi oda bir pri upisu, sigurno nisam bio jedan od onih ‘zagriženih za pravo od prvog osnovne’. Odabrao sam pravo zbog ši rokog spektra vještina i potencijalnih smjerova za razvoj karijere koje ono nudi“; „Mislim da na pravnom fa kultetu mogu ostvariti svoj potenci jal“, neki su od odgovora ispitanika. Pojedinci navode da im se studij činio zanimljivim te da su pogledali koje kolegije će slušati, što ih je dodat
no zaintrigiralo. Čak nekoliko njih je napisalo da im je pomisao na pisanje mature iz fizike bila okolnost k pribje gavanju pravu, dok neki jednostavno „nisu znali što bi drugo“.
Ovogodišnji brucoši imali su moguć nost hibridna slušanja nastave jer se ona izvodila i uživo i online za osobe koje nisu mogle pristupiti nastavi uži vo. Studenti su online nastavu ocijeni li podjednako s dobrim (29,2 posto), vrlo dobrim (28,6 posto) i odličnim (30,7 posto) dok je ostatak online na stavi dao prolaznu poticajnu dvojku, a tri posto ju je „srušilo“. No unatoč takvoj vrsti nastave čak 57 posto stu denata upoznalo je svoje kolege te se redovito druže, a 39,4 posto u među sobno je kolegijalnom odnosu, no bez kontakta izvan potreba vezanih uz fa kultet.
Svima je već dovoljno poznato koli ko studenti moraju „zagrijati stolac“ prije većine ispita, a vidimo da su i najmlađi pravnici ozbiljno shvatili svoj zadatak. Polovina ispitanika uči svakodnevno između dva i pet sati, ali ipak njih čak 26 posto kampanjski uči samo prije ispita. Nedvojbena veći na (87,5 posto) voli učiti nasamo, dok učenje u paru preferira samo 10 posto
Autorica Nika VuletićSvima je već dovoljno poznato koliko studenti moraju „zagrijati stolac“ prije većine ispita, a vidimo da su i najmlađi pravnici ozbiljno shvatili svoj zadatak.
Polovina ispitanika uči svakodnevno između dva i pet sati, no ipak njih čak 26 posto kampanjski uči samo prije ispita.
Nekoliko je njih napisalo da im je pomisao na pisanje mature iz fizike bila okolnost k pribjegavanju pravu, dok neki jednostavno „nisu znali što bi drugo“.
studenata, a učenje u grupi voli samo petero brucoša.
Što se tiče predmeta iz zimskog se mestra, čini se da su studenti stvarno različiti i da je svatko našao nešto za nimljivo. Sociologija je najzanimljiviji predmet 44,3 posto studenata, a teo rija prava „vodi“ opću povijest prava i države za 5,2 posto (teorija prava26,6 posto, opća povijest prava i dr žave - 21,4 posto). Pri polaganju ispita najviše problema imali su s teorijom prava (58 posto), zatim s općom povi jesti prava i države (27,5 posto) i soci ologijom (13,5 posto). Strani jezici im uglavnom nisu zadavali previše muke.
Na samom kraju ovog istraživanja pi tali smo ih i kako su zadovoljni s vla stitim uspjehom, a odgovori su uglav nom pozitivni i čini se da im je duh i dalje neslomljiv. Sa samim odabirom zadovoljno je gotovo 60 posto ispita nika, a na pitanje koliko je Pravni fa kultet u Zagrebu ispunio njihova oče kivanja najčešća ocjena bila je zlatna sredina, točnije trojka.
Brucošica Anđela je motivirana i op timistična u odnosu prema sljedećem semestru, a poprilično je zadovoljna i
s prvim. Priznaje da treba mnogo uči ti, ali i smatra da nije toliko teško ako se na vrijeme krene učiti i ako si do bro organizira vrijeme. Sociologiju je, kaže, čak i „preučila“, a to joj je dalo dodatni vjetar u leđa za nove pred mete koji je čekaju poput uvriježenog Rimskog prava i nacije. Navodi kako vjeruje da će fakultet završiti te da je ništa drugo osim prava i politike ne zanima. Iskreno govori kako baš voli ovaj faks te da joj je mnogo dobroga donio u životu, misleći na sklopljena nova prijateljstva. S druge strane, jed na je studentica pobila sve predrasude o najzahtjevnijem i najmanje dragom predmetu Teoriji prava, govoreći kako joj je taj predmet bio „top za učenje“, dok joj je gradivo sociologije bilo naj dosadnije. I njoj je, kao i Anđeli drago da je upisala baš ovaj fakultet i smatra da je ovdje pronašla svoje mjesto. Naša posljednja sugovornica bila je Nina, buduća pravnica koja je na pitanje je li upisivanje prava bila samo njezina odluka ili utjecaj nekog drugog od govorila sljedeće: “Apsolutno je bila moja odluka. Mislim da oko našeg fa kulteta ima dosta neutemeljenih pre drasuda te je zapravo rijetkost da će ga netko i preporučiti. Premda bih ga ja preporučila svima koje zanima pravo jer ništa nije toliko teško da je nemo guće. Na pitanje je li joj teže ili lak še nego što je očekivala, govori kako je teže, ali da je znala u što se upušta te redovito ispunjava sve svoje obve ze. Na kraju nas je, naravno, zanimala ona tipična predrasuda, a to je imaju li pravnici društveni život ili svoje dra gocjene mladenačke dane gube uta pajući se u knjigama i skriptama. “Ne bih rekla da nemamo društveni život, ako se čovjek zna organizirati i dobro odvojiti vrijeme za učenje i vrijeme za izlaske, imat će vremena za sve, bez obzira na to studira li pravo ili nešto drugo”, mudro nam odgovara Nina i odmah se nakon razgovora vraća u povijest, više od 2500 godina u Rim sko carstvo.
Razvojem novih tehnologija i interne ta, razvile su se društvene mreže koje su iz temelja promijenile međuljudsku komunikaciju. Danas su postale toli ko važne i sveprisutne da su uvelike i razlog mnogih rasprava. Nevažno jesu li mladi u školi, uče li, rade li bilo što – konstantno su online putem svojeg mobilnog uređaja. Takav način života ostavlja traga na njihovu psihičkom i fizičkom zdravlju. Upravo je zato tema društvenih mreža sve važnija i kontro verznija.
Društvene mreže definiramo kao „uslugu zasnovanu na Webu koja do pušta pojedincu da napravi (polu)javni profil i u okviru ograničenog sustava, artikulira listu drugih korisnika s koji ma dijeli povezanost te vidi i usporedi svoju listu kontakata s onima koje su napravili drugi korisnici unutar susta va“ (Grbavac, Grbavac 2014, 206-219). Facebook, Whatsapp i Instagram samo su neke od trenutačno najpopularnijih društvenih mreža u svijetu. Facebook (osnovan 2004. godine) koristi više od 2,23 milijarde korisnika na mjesec, te je tako na vrhu popularnosti, osim za privatne svrhe, i pri oglašavanju po slovnih korisnika. Whatsapp (osnovan 2009. godine) koristi 1,5 milijardi ko risnika u više od 180 zemalja svijeta što ga čini najpopularnijom aplikacijom za dopisivanje koja se, kao i Facebook, koristi u privatne i poslovne svrhe. Oko milijardu korisnika na mjesec postavlja videe i fotografije na Instagram (osno van 2010. godine), koji postaje sve po pularniji, posebice među mlađom po pulacijom.
Zahvaljujući društvenim mrežama, možemo se virtualno prezentirati tako što ćemo uspostaviti svoj osobni pro fil. „Mladi na mreži tvore identitet koji se često razlikuje od onoga kakvi su u stvarnom životu. Također, mnogo mla dih odlučuje se na mreži napisati samo informacije i interese koji će ih pred drugima definirati kao cool osobe koje se mnogo druže s drugima, sudjeluju u partyjima, zabavljaju se, piju, puše i sl. Tako se mladi često pokušaju pokazati na način da ispadnu bolji nego što jesu, kako bi ih prijatelji prihvatili“ (Obitelj. hr, 2016.). Još je jedna zabrinjavajuća pojava, a to su ni više ni manje nego – emoji. Mladi danas „ne šire vlasti ti vokabular, svoje osjećaje izražava ju, ne riječima, nego s pomoću sličica – takozvanim smajlićima. Mladi gube svijest o granicama između stvarnoga
Autorica Barbara Grlić Foto Pixabay, Freepik, privatna arhiva„Za medijski odgoj ključna je medijska pismenost koja označuje sposobnost pojedinca da medijski sadržaj razumije te kritički i objektivno promatra.“Izvor: Pixabay
i virtualnoga svijeta. Stariji naraštaji, iako nisu imali pristup internetu, sve jedno su znali gdje su njihovi prijatelji, gdje će ih naći i ostvariti komunikaciju s njima – na igralištu, a ne za računa lom“ (Djeca medija, 2016.). Osim toga, postoji studija koja navodi da društve ne mreže uvelike utječu na pozornost mladih te da su se zbog njihove preče ste upotrebe ”ulijenili”, što je ostavilo negativne posljedice na njihov uspjeh u školi ili na fakultetu. Do ovog rezul tata došli su na portalu EduCentar, a psihijatar psihoterapeut i načelnik Kli nike za bolesti zavisnosti Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, prima rijus dr. Ivica Mladenović navodi kako „Osnovu ovog problema čini takozvani virtualni svijet, koji funkcionira prema principu zadovoljstva, bezvremenski je i nema sve one probleme koje sa sobom nosi realni svijet.”
Društvene mreže danas su mnogi ma posao i jedan od glavnih načina za oglašavanje proizvoda, te su mnoge objave upravo rezultat plaćene rekla me i partnerstva. Na naslovnici nam se pojavljuju oglasi na temelju naše ak tivnosti na društvenim mrežama koja se pohranjuje i po tome se zatim pret postavljaju naše preferencije i potrebe za određenim proizvodima. Na popu larnoj platformi Netflix 2020. godine ”izašao” je dokumentarac pod nazi vom The Social Dilemma koji prikazuje na kojoj je mikrorazini naš feed prila gođen upravo nama. Najvažnija lekcija iz spomenutog filma nije da prestane mo koristiti društvene mreže nego da kritički pristupamo svemu što vidimo i pročitamo.
Uz sve ove negativne posljedice druš tvenih mreža, postoji i druga strana priče, a to su prednosti koje društvene mreže sa sobom nose. Postoje istraži vanja koja tvrde da društvene mreže pomažu mladima da razviju sposobno sti komuniciranja, da prevladaju ank sioznost i osjećaj usamljenosti. Klasič na predavanja sve više otvaraju vrata novim medijima, društvenim mediji ma – ali ipak s dozom odgovornosti.
„Kako bismo razumjeli medije, bez kojih ne možemo zamisliti svoju sva kodnevicu, kako bismo odgovorili iza zovima vremena, potreban nam je medijski odgoj“ (Erjavec, Zgrabljić, 2000, 89-107). Za medijski odgoj ključna je medijska pismenost koja označuje sposobnost pojedinca da medijski sa držaj razumije te kritički i objektivno promatra.
Za izjavu odnosno komentar ove teme zamolili smo i psihologa Božidara Nikšu Tarabića, voditelja Ureda za psi hološku podršku, zaštitu mentalnog zdravlja i organizacijsku kulturu Sve učilišta u Zagrebu:
“Promatranje odnosa društvenih mre ža, modernih tehnologija i mladih isto dobno je vrlo popularna tema i izrazi to kompleksan pothvat. Za početak, u razmatranju ovih odnosa često čujemo riječ utjecaj. Riječ utjecaj rezervira na je za eksperimentalna istraživanja, što studenti, a čak i znanstvenici često zaboravljaju. Korelacija (povezanost) je nužni, ali ne i dovoljni preduvjet za identifikaciju uzročno-posljedičnih veza, tj. utjecaja.
To je važno istaknuti jer se većina promišljanja o društvenim mrežama i modernim tehnologija bazira upravo na korelacijskim istraživanjima koja su plodno tlo za stvaranje proizvoljnih i prigodnih tumačenja odnosa među pojavama koje opažamo. Dok u ek sperimentalnim istraživanjima ima mo izravnu kontrolu nad nezavisnom varijablom i barem nominalno izravno promatramo njezin utjecaj nad zavi snom, u korelacijskim istraživanjima je najbolje što možemo provesti moz govni eksperiment, projicirajući vlastite ideje o naravi odnosa u pozadini pro matranih povezanosti. Ističem još jed nom – projekcije vlastitih ideja.
Kada se razmatra utjecaj društvenih mreža i modernih tehnologija trebamo biti svjesni da je svijet u kojem mladi danas žive drukčiji od svijeta u kojem su živjele starije generacije, ali i ge neracija vas koji čitate ovaj komentar. Upravo taj izmijenjeni kontekst zna
či da nije opravdano zdravo za gotovo uzimati predviđanja budućnosti ute meljena na obrascima (načinima funk cioniranja) koji se više možda uopće ne ponavljaju.
Treba stoga razlikovati vlastitu anksi oznost koja se javlja pri susretu s ne poznatim, od vrijednosnog suda prema tom nepoznatom. Umjesto da kažemo da se brinemo kako društvene mreže i moderne tehnologije utječu na mlade, jer to zapravo ne razumijemo, skloni smo davati vrijednosne sudove nazi vajući moderne tehnologije i društvene mreže negativnim utjecajem. Ispravno bi bilo reći da vidimo neke pojavnosti koje bismo okarakterizirali kao nega tivne (tako ih mi iz svoje perspektive vidimo, iako to ne znači da je uistinu riječ o negativnim pojavnostima) te da te pojavnosti jednim dijelom povezu jemo s korištenjem društvenih mreža i modernih medija.
Ljudsko je ponašanje funkcionalno i racionalno. Rijetko tko namjerno bira situacije koje su za njega nepovoljnije u odnosu prema drugim dostupnim mu opcijama. Češće je to da osoba ne vidi da su druge opcije moguće ili da ne vjeruje u mogućnost njihove rea lizacije nego što je riječ o namjernom odabiru lošijega. Svako je ljudsko pona šanje, tako promatrano, funkcionalno i racionalno, ali su granice funkcional nosti i racionalnosti u danom trenutku za danu osobu sukladne razini samo uvida, dostupnih joj psiholoških alata, kontekstu u kojem se nalazi i količini točnih informacija za razumijevanje tog konteksta koje posjeduje. Valja se stoga upitati koju potrebu osoba zado voljava pojedinim ponašanjem i postoji li za zadovoljenje te potrebe neki drugi, adaptivniji način.
U nastavku iznosim primjer iz kliničkog iskustva koji možda može poslužiti kao materijal za promišljanje: „Studentica uči, dolazi do gradiva koje joj je teško razumljivo i/ili dosadno. Preplavljuje je val anksioznosti (nije sigurna je li spo sobna naučiti), straha (boji se da neće položiti ispit) i tuge (osjeća se kao da je
u situaciji s kojom se ne zna sama nosi ti). Trenutačno s njom nisu ni prijatelji niti bliski članovi obitelji, a kad i jesu, o toj anksioznosti, strahu i tuzi s njima ne razgovara jer nisu navikli razgova rati o takvim stvarima. Uzima mobitel. Preko mobitela i društvenih mreža je povezana s većinom svojih prijatelja i nebrojeno drugih ljudi diljem svijeta. Odlazi na mjesto koje uvijek živi i na kojem uvijek ima nekoga (kada smo tužni tražimo kontakt s drugima).“
Scenarij 1.: Listajući objave, lajkajući i komentirajući ili samo prateći neki sadržaj dok to rade i drugi (simultano) ima osjećaj da sudjeluje i da nije sama. Traži utjehu i malo zadovoljstva/zaba ve. Nakon kratkog ”odmora” vraća se na učenje. Sada joj je povratak na učenje još teži, ne zato što aktivnost u koju se uključila (nužno) nije bila ugodna nego zato što je tom aktivnošću zadovoljila potrebe koje nisu ona potreba s kojom se u tu aktivnost i uključila. Nije ni tra žila pa samim time nije niti dobila po ticaj za učenje, pomoć u razjašnjavaju gradiva koje ne razumije, i sl. iz navike je društvene mreže i moderne tehnolo gije koristila na način koji ne pridonosi odgovaranju na potrebu koju je imala, iako su joj možda društvene mreže i moderne tehnologije mogle omogućiti da stupi u kontakt s kolegama, prija teljima, članovima obitelji, razgovara
s njima o svojoj anksioznosti, strahu i tuzi, traži podršku i pomoć oko gradiva koje joj se čini teško i nerazumljivo.“
Scenarij 2.: Studentica odlazi na What sApp grupu kolega s godine, iznosi svoje teškoće i traži savjete/podršku.
Scenarij 3.: Studentica zove prijatelje i/ili uže članove obitelji i dijeli s nji ma svoju anksioznost, strahove i tugu. Scenarij (…).
Pitanja i tumačenja koja su usmjerena na to jesu li društvene mreže i moderni mediji loši sami po sebi stoga bih za mijenio pitanjima: Prepoznaju li i ra zumiju li korisnici društvenih mreža i modernih medija potrebe koje vode njihovo ponašanje i način na koji ih koriste, te sukladno tome: postoji li neki drugi, adaptivniji način korište nja društvenih mreža i modernih me dija za zadovoljenje istih tih potreba?
Riječ je u prvom redu o ”alatima” čiju uporabnu vrijednost još istražujemo. Preporučujem stoga, umjesto fokusi
ranja na ”negativno” opažanje i dije ljenje primjera dobre prakse korištenja društvenih mreža i modernih tehnolo gija, a kojih, siguran sam, ima i uklju čivanje tih primjera u sadržaje progra ma za podizanje pismenosti u domeni korištenja društvenih mreža i moder nih tehnologija.”
Zaključno možemo reći kako je zapra vo sve u našim rukama jer su društve ne mreže tu zbog nas i mi sami tre bamo nastojati izvući najbolje iz njih, koristiti ih na ispravan način i ne do pustiti da se ”izgubimo” u virtualnom svijetu.
Vuković, J. (2016). Utjecaj društvenih mreža na mlade (Diplomski rad). Preuzeto s https://urn. nsk.hr/urn:nbn:hr:156:827097
https://www.arbona.hr/ostalo/cesta-pitanja/dru stveni-marketing-402/koje-su-najpopularni je-drustvene-mreze/550
Istina, odijelo ne čini čovjeka, ali u sekundama potrebnim za stvaranje prvog dojma nema previše prostora za zaobilaženje njegove često pogrešne percepcije i površnosti
Većina nas se može prisjetiti prvih dana početka fakulteta, dok je još uje sen započinjao uživo, i susreta s ko legicama i kolegama s kojima ćemo godinama poslije, a možda još i da nas dijeliti studentske klupe. Tako se i ja sjećam prvog dana fakulteta svoje generacije i kišnog listopadskog dana uz mnoštvo ljudi na hodnicima koji su se izmjenjivali na uvodnim predava njima različitih turnusa. Neki su došli ležerno odjeveni, neki odmjereno ele gantni, a nekima je prvi dan studija na našem prestižnom pravnom fakultetu bila prigoda odijevanjem pokazati o kakvoj karijeri sanjaju. Filmovi i serije u kojima moćni odvjetnici i odvjetni ce samouvjereno koračaju svjetskim metropolama raspirivali su osobne želje čak i kad studij prava još nije bio na vidiku. Upis PFZG-a na najbo ljoj mogućoj lokaciji u gradu gotovo je izravno nudio, a i još nudi mogućnost da studenti svaki dan na predavanja mogu dolaziti kao da su ga završili i kao da godinama rade u struci. I za
čudo, upamtila sam ona izdanja koja su mi baš taj dan izgledala - moćno. Bile su to razne kombinacije s klasič nim komadima poput bež balonera, sakoa i košulja. Vjerujem da smo svi dobro razmislili što ćemo odjenuti za prvi tjedan, ili barem prvi dan početka studija. Neko početno razdoblje, činilo se kao da je nošenje trenirke uređeno nekim zakonom i zaista je bilo izuze tak iako, koliko sam mogla primijeti
Odvjetnica Autorica Martina Kolak Foto Goran Čižmešija za diva.hr
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
ti, nikad nije dočekivano s prijezirom među kolegama. Poslije, kada je uče nje postalo sve zamornije, na jutar njim predavanjima (koliko sam poha đala) popustila je i elegancija. Šalu na stranu, većina je studenata i dalje vrlo pristojno odjevena dolazila na pre davanja. Za fakultet smo se mogli, a i dalje možemo odjenuti prema svo joj volji, u granicama pristojnosti. No izlaskom s fakulteta ipak postoji (ne) pisan kodeks odijevanja.
Prije ponavljanja izreke da odijelo ne čini čovjeka, općenito od informaci ja koje primamo, sedam posto je ver balnog tipa, a sve ostale primamo vi zualnim putem kao i neverbalnom komunikacijom. Odjeća je, dakle, me dij neposredne komunikacije. Uvid u osnovni kodeks odijevanja započeo je tada revolucionarnom knjigom Dress for success autora Johna T. Molloya 1975.
Knjiga je bila rezervirana za muškar ce dok nije izašla i ženska inačica The Woman’s Dress for Success Book 1977. U hrvatskoj je to bio Poslovni bonton iz 1995. Ti strogi inozemni kodeksi vri
jedili su do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok nije došlo do zao kreta iz strogo poslovnog u smart casual stil. Danas je priča o odijevanju sasvim drukčija s obzirom na to da se udalje no radilo od doma, ali i dolaskom novih generacija koje odbacuju sve prošlo i nameću svoj stil izražavanja, a naroči to nisu skloni uniformiranu odijevanju. Hoće li uspjeti razbiti strogoću današ njeg odijevanja u pravnoj struci, vidjet ćemo u narednim godinama.
Uđemo li u tradiciju sudačkog odije vanja u stranim zemljama, ona se ra zlikuju diljem svijeta. U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji duga tradicija koja seže sve do 14. stoljeća. Suci imaju ra zličit stil odijevanja ovisno o tituli koju nose i predmetu u kojem sude. Ondje možemo vidjeti toge, odnosno ogrtače raznih boja, i to crvene, plave, zlatne i roza boje. Na internetskim stranicama britanskog pravosuđa može se pročita ti o složenoj evoluciji odijevanja sudaca za sudnicu.
Perike i šarolike toge pomalo vraćaju u srednjovjekovna vremena i iako su sada tradicija, i perika i toga slovili su u to doba kao ”trendovski” komadi odjeće, prema uvriježenim pravilima tadašnje političke elite. Perike i toge nisu bile uvi jek obvezne, nego su postupno uvođene stoljećima, dok 2011. Vrhovni sud Ujedi njenog Kraljevstva nije proglasio noše nje svečane toge i perike neobveznima, u svrhu što veće „dostupnosti sudstva“, naročito kada suci sude u obiteljskim stvarima. Godine 2008. provedena je re forma odijevanja sudaca u građanskim i obiteljskim predmetima te se tu peri ka ne nosi. Odjeća u kaznenim stvarima nije se promijenila, iako je pojednostav ljena te je karakterizira crvena boja. U SAD-u su sucima perike odbačene, ali su zadržane crne toge koje su zapravo dijelom povijesno naslijeđe britanskog common law sustava, a dijelom su, pre ma nekim teorijama, uvedene zbog vi šegodišnjeg žalovanja nakon smrti bri tanske kraljice Mary II. Godine 1964. nošenje crne boje u sudnici potvrdio je sudac Vrhovnog suda SAD-a John Mar shall pri svom prisezanju, simbolizira jući to da je pravda slijepa.
Što se pak odvjetništva tiče, u Ujedinje nom Kraljevstvu postoji kodeks odije vanja za odvjetnike njihove odvjetničke komore, te načelno predstavlja klasični poslovni stil uz točno propisano for malno odijevanje (ovratnici, toge, peri ke) za odlazak na pojedini sud u odre đenim predmetima. Unatoč tome što je periku neobično vidjeti na odvjetnicima i što u začecima nošenja nije bila luk suz nego potreba (nosili su je zaraženi spolno prenosivim bolestima i ušima zbog posljedica bolesti), ona za njih osobno predstavlja važan element u ka znenopravnom sustavu jer simbolizira odvjetnikovu neovisnost i osobni od mak od slučaja u kojem se bore za pravo nekog pojedinca. I u 2022. i dalje uživa veliku popularnost. Za žene, dresscode jest kostim ili odijelo ujednačenih boja, a za muškarce odijelo u tamnijim boja ma, prilagođenim uredskom odijevanju. U SAD-u odvjetnici su također obvezni držati se legal attire-a koji ne odudara previše od stila u Velikoj Britaniji.
U našem pravnom sustavu odijevanje nije toliko glamurozno kao što smo na vikli gledati u filmovima, ali se i dalje
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
Izvor: Goran Čižmešija za diva.hr
moraju poštivati određena pravila. Naj češće se kao izvor napominju kućni re dovi sudova. U Kućnom redu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu u čl. 15. piše da su se „zaposlenici suda i građani za vrijeme boravka u sudu dužni ponašati na način da ne ometaju redoviti rad suda i moraju biti dolično odjeveni (prekrive na leđa i ramena, duge hlače, te suknje i haljine primjerene duljine), tako da ne dovode u pitanje dostojanstvo služ be i ugled suda.“ Veći je problem danas odvjetničkim vježbenicima visina cijene kvalitetnih poslovnih odjevnih komada s obzirom na to da ne prate i njihove pla će. Godine 2007. donesen je Pravilnik o službenoj odjeći odvjetnika, odvjetničkih vježbenika i drugih zaposlenika u od vjetničkom uredu koji utvrđuje mjerila i kriterije o pravima odvjetnika, odvjet ničkih vježbenika i drugih zaposlenika u odvjetničkim uredima na službenu od govarajuću odjeću, ali nije poznato ko liko se zaista primjenjuje. Nošenje su dačkih toga možemo vidjeti na sucima i sutkinjama Ustavnog i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Povrh svega, neizostavno je spomenuti i pandemiju koja je u svim segmentima
života donijela nova pravila pa tako i u odijevanju za rasprave online. Prema novinama NY Times, neki su se odvjet nici toliko opustili da je sudac jednog okružnog suda na Floridi samostalno, bez dopuštenja suda, uputio odvjet nicima pismo u kojem je jasno dao do znanja da javljanje iz kreveta pod po krivačem ili s ležaljke na bazenu ne dolazi u obzir. Ipak, nadamo se da su pandemijska vremena već prošla te da se sada možemo baviti stilom koji zai sta i vidimo uživo.
Neki će odjevni stil pravnika, čak i prav nici među sobom, nazvati pretencio znim, uštogljenim i formaliziranim, no možda ipak ne treba tako olako podcje njivati poruku koju odjeća može poslati. Istina, odijelo ne čini čovjeka, ali u se kundama potrebnim za stvaranje prvog dojma nema previše prostora za zaobi laženje njegove često pogrešne percep cije i površnosti. Na svakome je odluka, ako se već ne mora pokoriti pravilima, hoće li iskoristiti moć koju odabir odjeće pruža ili će ostati dosljedan svom stilu. Kako ne bi sve ostalo samo na tekstu, na fotografijama Gorana Čižmešije za portal diva.hr možemo vidjeti kako naši odvjetnici i odvjetnice itekako imaju stila. Ovim putem zahvaljujemo mu na ustupanju fotografija. Što se tiče kvali tetnih konkretnih savjeta, preporučuje mo stranicu amazelaw.com s člankom naziva Dress code for lawyers.
1.) Simončić, K. N., Modno poslovno odijevanje, Tekstil 56 (10), 2007., str. 633.-639.
2.) https://www.theguardian.com/law/2021/ feb/16/it-is-helpful-to-wear-the-uni form-barristers-wig-enjoys-surprising-po pularity, pristupljeno 6. 3. 2022.
3.) https://www.barcouncilethics.co.uk/wp-con tent/uploads/2017/10/Bar-Council_Gui de-on-Court-Dress_July-2020-2.pdf, pri stupljeno 6. 3. 2022.
4.) https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbe ni/2007_11_123_3568.html
5.) https://www.nytimes.com/2020/04/15/us/co ronavirus-lawyers-court-telecommute-dre ss-code.html, pristupljeno 6. 3. 2022.
6.) https://sudovi.hr/hr/opszg/o-sudovima/ku cni-red
Kampanjsko učenje u većini slučajeva ne prolazi te je potrebno učiti redovito.
Kada smo upisivali ovaj fakultet, svi smo bili više-manje svjesni koliko će učenja biti potrebno da ga završimo. Pravni fakultet slovi kao jedan od naj težih i najštreberskijih. Kampanjsko učenje u većini slučajeva ne prolazi, te je potrebno učiti redovito. Pogled u Studomat otkriva nam da je trenutačni prosjek generacije koja je fakultet upi sala u akademskoj godini 2018./2019. 3,265 sa 168 osvojenih ECTS bodo va, 2019./2020. 3,015 sa 106 osvojenih ECTS bodova, a 2020./2021. 2,935 s 44 osvojenih ECTS bodova. No ima i onih koji daleko odskaču od prosjeka. U na stavku nam donose savjete za učenje i organizaciju vremena.
Naša prva sugovornica Filipa Ledić, studentica treće godine prava, govori kako je najvažnije pronaći svoj način učenja:
“Što se samog učenja tiče, najvažnija je organizacija, odnosno time manage ment. Meni zna pomoći slaganje dnev nih rasporeda i pokušavam odraditi sve što si zacrtam za taj dan.
Što se načina učenja tiče, tu nema jed noznačnog odgovora. Mislim da je naj važnije naći neki svoj način učenja koji ti odgovara jer svatko je drukčiji i svat ko drukčije uči. Meni osobno pomaže slaganje kartica s pojmovima koje ne mogu zapamtiti i njihovim definicija ma, rađenje vlastitih tablica, ponavlja nje (a ne učenje!) s prijateljicama itd. Uz sve to, mislim da je važno ne zaoku piti se samo faksom jer to može dovesti do burnouta. Zato bih svima preporuči
la da si nađu neki hobi („ispušni ven til“ od faksa) jer će onda sigurno biti produktivniji i sretniji. Meni to mnogo pomaže jer dok sam na plesnim i musi cal satovima, isključim mozak i ne raz mišljam o faksu, pa se nekako opustim i onda mi bude super učiti i mozak mi je odmoran kad se vratim kući”, govori Filipa.
Barbara Grlić, studentica četvrte godi ne prava, smatra da je planiranje vrlo važno:
“Prije svega je važno da vas zanima studij koji ste htjeli upisati. Naravno, neće vam svaki predmet biti jednako zanimljiv, ali pokušajte mu dati prigo du kako biste ga se što prije ‘riješili’ i mogli se posvetiti vama zanimljivijim predmetima.
Osobno mi modularna nastava od govara jer omogućava da se posvetim jednom predmetu tijekom otprilike mjesec dana, te olakšava odlaske na predavanja jer imate samo predavanja iz tog predmeta u tom razdoblju. Pre davanja mi služe kao orijentir što je važnije, a što manje važno od gradiva, kakvi su koji profesori u smislu usme nog ispitivanja te me u konačnici dis cipliniraju da si lakše organiziram dan. Jutarnji sam tip te volim najprije učiti kompliciranije dijelove gradiva, a po tom one jednostavnije. Mislim da je prilično važno imati plan što ćete kada u danu, tjednu, mjesecu raditi jer je to već pola posla i odlična motivacija da te precizirane zadatke i obveze zaista i ispunite. Preporučujem da izdvojite
Autor Roko Roglić Foto Unsplash, Freepikvrijeme, npr., dan prije ili ujutro, kako biste si razvrstali teže i lakše zadatke, hitnije i manje hitne, dakle, napravite si pregledan plan što sve trebate na praviti, naučiti. Nisam nikad točno ra čunala, ali rekla bih da zajedno s pre davanjima, koja traju otprilike četiri školska sata, učim uz to još otprilike četiri-pet sati na dan, ovisno o teži ni gradiva, opsegu literature, koliko je blizu ispitni rok itd…
Glavna motivacija za učenje mi je pri lično detaljno planiranje obveza i sa gledavanje što mi je teže, a što lakše. Kad se jednom ‘ufurate’ u tu naviku planiranja i sagledavanja gradiva, lak še će vam biti zaista i krenuti s uče njem i lakše ćete razlučivati slobodno vrijeme i uživati u njemu jer ćete znati da ste ‘zacrtano’ obavili”, objašnjava Barbara.
Paolo Matteoni, također student če tvrte godine, profesionalni nogometaš i bivši igrač NK Rudeš, govori o balan siranju profesionalnih i akademskih obveza:
“Od malih je nogu nogomet bio moja prva ljubav i znao sam kako želim postati profesionalni nogometaš kad odrastem. Kad se u prvom/drugom ra zredu srednje škole počelo postavljati pitanje što želim studirati, pravo mi se nametalo kao jedina realna opcija, s ob zirom na to kako me ta materija uvijek zanimala. Kad je s nekih 15-16 godina postalo izgledno da će moja nogomet na priča ići dalje od amaterizma, sva ki razgovor o studiranju koncentrirao se oko teze kako neću uspjeti uskladiti sport i fakultet, a kamoli pravni fakul tet. Takva jednolična reakcija svakoga s kim bih o tome razgovarao zapravo me jako dobro pripremila na to kako
ću svaki trenutak svog vremena morati svrhovito isplanirati kako bih zadovo ljio oba svijeta, akademski i sportski. Tako je i bilo od prvog dana studiranja. Zapravo je u organiziranju vremena glavnu ulogu igrao modularni sustav studiranja koji je prvi put uveden na mojoj 1. godini. S obzirom na to da je svakom predmetu namijenjeno oko mjesec dana predavanja prije polaga nja, morao sam odmah početi učiti. U zagrebačkim klubovima, treninzi su većinom ujutro, što je značilo kako ću morati žrtvovati prisutnost na preda vanjima. To mi je omogućilo da si dan organiziram oko treninga. Gradivo bih si podijelio na dijelove, tako da svaki dan prođem određeni dio. Svaki dan barem dio jer kad sam tako konstantno “glavom u gradivu“, lakše ga pamtim. Također sam primijetio da mi je teže koncentrirati se na učenje nakon tre ninga, pa sam se naučio ustajati rano, kako bih veći dio gradiva za taj dan prošao prije treninga, a u popodnev nim satima bih se zadržao na ponav ljanju onoga što bih ujutro učio. Ne kad, naravno, nije sve posloženo kako želim. Na dane s dva treninga učiš kad stigneš, ali uvijek se trudim da barem malo vremena posvetim učenju, koliko god umoran ili dekoncentriran bio. Sve to negdje ostaje, pa je onda pri ponav ljanju lakše sjetiti se i povezati gradivo. Opisano je daleko od idealnog nači na studiranja, te podrazumijeva žrtvu značajnog dijela iskustva studiranja. Gradivo bi se mnogo temeljitije i kvali tetnije naučilo uz pohađanje predavanja i korištenje opcija kao što su konzulta cije i sl., a o upoznavanju i druženju s kolegama s godine da ne govorim. Toga zapravo nema. Ipak, za one koji imaju strast za nešto, uz pravni fakultet mo guće je uskladiti obje stvarnosti, ali to iziskuje određene žrtve i veliku koncen traciju. To da se, u nastojanju usklađi vanja, niti na fakultet, niti na sport, ne može potpuno koncentrirati, vodi tome da oba svijeta pate na određeni način, ali to je neizbježna posljedica takvog iz bora”, zaključuje Paolo.
Luka Petrović magistrirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2020. godine cum laude, primivši za studi ja tri dekanove nagrade. Trenutačno, Luka radi kao asistent na Katedri za europsko javno pravo Pravnog fakulte ta u Zagrebu, a evo što savjetuje: “Prvi savjet svim trenutačnim i budu ćim studentima Pravnog fakulteta jest da se uz studiranje istodobno bave i nekom drugom aktivnosti u kojoj uži vaju. Pravni fakultet nije lagan i po nekad iskustvo studiranja može biti frustrirajuće – prije svega zbog velike količine ispita i gradiva koje treba svla dati. Zbog toga mislim da se ponekad nužno odmaknuti od studija i prona ći druge stvari koje vas ispunjavaju i u kojima uživate. Rekao bih – pogotovo u ovo doba pandemije COVID-a – da je to nužno i radi očuvanja psihičkog zdrav lja. Tijekom studiranja, bavio sam se kompetitivnom debatom kao trener debatnog kluba Gimnazije Tituša Bre zovačkog, ali i studentskom debatom kao debatant Pravnog fakulteta, putem čega sam sudjelovao u studentskim natjecanjima diljem svijeta. Preporu čio bih istu aktivnost svim studentima Pravnog fakulteta jer osim što pruža mogućnost putovanja diljem svijeta i upoznavanja raznih kultura, istodobno i razvija ključne sposobnosti poput kri tičkog razmišljanja, argumentacije te sposobnosti javnog govorništva. Svoj uspjeh na fakultetu u velikoj bih mjeri povezao upravo s debatom jer sam uz nju naučio razmišljati i pisati, ali isto dobno sam naučio kako povezati te in formacije u cjelinu, kako bih si stvorio što širu predodžbu o određenom polju. Što se tiče samog učenja za ispite i uspjeha na fakultetu, vjerujem da ne postoji jedan način ispravna učenja nego da svatko mora pronaći ono što im najviše odgovara. Najbolji primjer toga je neograničen broj načina na koji studenti Pravnog fakulteta podcrtavaju i označavaju stvari u knjigama. Među tim, mislim da je ključno povezati ra zne informacije (ili odredbe zakona) u jednu priču te naučiti kontekst pravnih
odredbi i njihovu svrhu. S jedne strane, to omogućava lakše pamćenje izrazito velike količine informacija, a s druge strane ponekad omogućava odgovor i na pitanja za koja se niste spremili. Za organizaciju vremena, nažalost, ne mam nekih posebnih savjeta jer sam oduvijek učio u zadnji tren – kam panjski. Međutim, takav način učenja sigurno ostavlja svoj trag jer je izra zito stresan, zbog čega bih svima pre poručio da ga izbjegnu te da unaprijed odrede vrijeme dana kada će učiti te da si postavljaju jasne i dostižne ciljeve oko količine gradiva koju će obradi ti. Vjerujem da je sada, s modularnom nastavom, takva organizacija nešto lakša jer je potrebno iz dana u dan učiti i pripremati se za kolokvije, seminare i predavanja.
Napokon, mislim da je važno reći još jedno: uspjeh na Pravnom fakultetu, ali tako i na bilo kojem drugom fakul tetu, ne bismo smjeli definirati isklju čivo prosjekom ocjena. Postoji neogra ničen broj kriterija koji bismo mogli primijeniti kako bismo procijenili je li netko uspješan i vjerujem da je samo prosjek izrazito loš pokazatelj. Jedna od velikih prednosti upravo Pravnog fakulteta veliki je broj aktivnosti u koje se studenti mogu uključiti – poput su djelovanja u debatnom klubu, volonti ranja u Pravnoj klinici, rada u raznim udrugama koji se bave svime: od pra va životinja do edukacije mladih ili čak studentskih praksi u raznim odvjetnič kim uredima ili institucijama. Mislim da iz toga svatko može izrazito mno go naučiti, te da je u konačnici to vrlo relevantno i poslodavcima pri odabiru budućih zaposlenika. Pogotovo bih iz dvojio sudjelovanje u Moot Court na tjecanjima kao jednu od najboljih ak tivnosti. Kao student sudjelovao sam u CEEMC Moot Court natjecanju iz pod ručja prava EU-a i iskreno mogu reći da sam u tih nekoliko mjeseci naučio neopisivo mnogo i da mi je to jedno od najdražih iskustava tijekom studiranja. Zahtijeva jako veliku predanost i anga žman te uzima jako mnogo vremena, ali teško mi je naći drugu aktivnost u
sklopu fakulteta koja pruža toliko zna nja i vještina, a istodobno je jako tra žena na tržištu rada”, izjavljuje Luka.
Naš posljednji sugovornik je magistar psihologije, viši stručni savjetnik za savjetovanje studenata Sveučilišta u Zagrebu, a od ove godine i student pra va, Božidar Nikša Tarabić: “Znanost ili praksa? Znanje ili ‘štreba nje’? Verbalna ili neverbalna komuni kacija – što je važnije? Ako je riječ o ‘pravoj znanosti’, znanstvene spoznaje koje bilježi i komunicira temelje se na opažanju stvarnosti (‘prakse’). Ako je riječ o znanju, riječ je o razumijevanju i mogućnosti primjene zapamćenog materijala (‘naštrebanog’). Jezik, go vor, pismo… simbolička su reprezen tacija stvarnosti koja nam omogućava komunikaciju - prijenos informacija, upravljanje ljudima i dojmovima, te su u tome učinkovitiji i korisniji od ne verbalne komunikacije u akademskom i u poslovnom i privatnom kontekstu. Jezik pri tome ne služi samo komu nikaciji nego određuje i koje dijelove stvarnosti smo sposobni percipirati, o čemu možemo razmišljati i koje rezul tate sukladno tome možemo postići. Kako navedeno može koristiti studen tima svih razina i/ili godina studija? Koje praktične savjete možemo iz ovo ga izvesti? Navedeno pojašnjava zašto se studenti na nižim godinama studija u prvom redu bave usvajanjem znan stvenih spoznaja (usvajaju konden zat praktičnog iskustva, prvi susret s praksom a da toga nisu svjesni), pam ćenjem činjenica, rječnika, značenja pojmova i međuodnosa pojmova struke (ispunjavaju preduvjet za razvoj zna nja, a razvojem znanja i za promjene u načinu i mogućnostima percepcije stvarnosti i mišljenja).
Znanje je krajnji cilj i do njega se ne može doći ‘prečicama’! Oni koji žele znanje trebaju zapamtiti kako se ono stječe i da, iako je osjećaj kompeten tnosti koji se temelji na znanju jedan od najmoćnijih stupova samopouzda
nja koji možete postaviti, a nad kojim istodobno imate potpunu kontrolu, put do znanja nije uvijek zanimljiv! To nitko (razuman) niti obećava, niti bi trebao obećavati! Na tom putu nema ni mnogo ‘kreativnosti’ ni ‘prečica’. Nema ni čekanja motivacije. ‘Čekanje motivacije’ i rituali ‘samomotiviranja’ su jedno od najdestruktivnijih psiho loških mitova modernog doba – treba krenuti raditi, čitati, učiti. Započinja nje, činjenje, prvi korak – ono je što je ključno! Kolegijalnost, podrška i me đusobno poticanje su dobrodošli i čine bitnu pozitivnu razliku, ali kao ni ‘če kanje motivacije’, nisu ključni. Kako si organizirati vrijeme? Nakon što shvatimo da je vrijeme ograničeno i da ga treba ulagati u one aktivnosti koje bilo da vode ciljevima kojima težimo ili su u skladu s našim osobnim vrijed nostima, organizacija vremena je ništa drugo nego organiziranje aktivnosti na koje smo se već ‘predbilježili’, a kako među njima ne bi dolazilo do kolizije. Problem, dakle, nastaje; 1.) kada smo se angažirali u aktivnostima koje ne vode ciljevima kojima težimo; 2.) kada
one nisu u skladu s našim osobnim vrijednostima; 3.) ako aktivnosti koje smo prihvatili /preuzeli zahtijevaju više vremena za njihovo izvršenje nego što ga imamo dostupnog; ili 4.) kada aktivnosti koje smo prihvatili/preuzeli ne upotpunjavaju vrijeme koje nam je dostupno (imamo mnogo „slobodnog“ vremena).
Neka od pitanja kojima se možemo vo diti pri odabiru i/ili planiranja aktivno sti su: „Kojem cilju težim?“, „Radim li u ovom trenutku nešto što vodi nekom od ciljeva koje želim ostvariti?“, „Što ne radim, a trebao/la bih? Što radim, a ne bih trebao/la?“, „Što od onoga što ne bih trebao/la raditi, a radim mogu zamijeniti nečim što bih trebao/la ra diti, a ne radim?” savjetuje Božidar.
Nadamo se da će vas ovi savjeti usmje riti i da će vam barem malo pomoći da što brže i bolje završite Fakultet. Na đite hobi, planirajte, učite, a najvažni je od svega – ne sekirajte se! Život je mnogo više od ocjena i fakulteta.
Autor Roko Roglić Foto Tina Perić
„Studentski zbor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu studentsko je iz borno predstavničko tijelo koje štiti in terese studenata, sudjeluje u radu i od lučivanju u tijelima Pravnog fakulteta te predstavlja studente Pravnog fakul teta u sustavu visokog obrazovanja.“
Tako glasi prvi članak statuta Student skog zbora, koji najbolje ukratko opi suje što je Studentski zbor i koja mu je uloga. Uz to, Studentski zbor organizi ra predavanja, tribine, radionice, a bavi se i društvenim aspektom studiranja, pa tako organizira druženja, brucošija de, a prije pandemije i studijska puto vanja. Članovi se biraju na studentskim izborima svake dvije godine, a aktualni saziv ima 27 članova (19 s pravnog stu dija, tri sa studija socijalnog rada, četi ri sa stručnih studija i jednog studenta postdiplomskih studija).
Studentski zbor je prošlih nekoliko godina sudjelovao u mnogim važnim procesima na Fakultetu: znatno je pri donio uvođenju modularne nastave, sustava prema kojem danas studiraju studenti prvih četiriju godina prava; tijekom prvog lockdowna, usprkos ot porima, inzistirao je na organizira nju online nastave i ispita, što se du goročno pokazalo kao jedina moguća opcija; organizirao je prosvjed nakon dugogodišnjeg nakupljanja problema i nezadovoljstva studenata koje je kul miniralo poskupljenjem ECTS-a usred godine pandemije i potresa i drugo. Danas je odnos Zbora i uprave Fakul teta vrlo dobar, čemu svjedoči pred
sjednica Tina Perić, studentica treće godine prava, koja nam je otkrila i što to Zbor radi ovih dana:
“Studentski zbor je predstavničko ti jelo studenata i kao takvom je glavni cilj održavati kvalitetnu komunika ciju između studenata i Fakulteta. Uz tu komunikaciju nastojimo zastupati studente kada su im povrijeđena prava te sporazumno tražiti rješenja, potica ti studente na izvannastavne aktivno sti u sklopu i izvan udruga, razgova rati o novim idejama i potencijalnom unapređenju nastave, ali i studentskog iskustva generalno na našem fakulte tu. Nažalost, ono što nas u tome često koči jest situacija s pandemijom, pa se ponekad čini da većinu vremena po svećujemo rješavanju problema koja nastaju s tim u vezi.
Također, u pokušaju da riješimo ad ministrativne probleme u vrijeme upi sa, u siječnju i veljači smo u suradnji s upravom organizirali ono što nam je sada poznato kao Studentski call centar.
U Centru su radili stariji i iskusni stu denti, a posao im je bio odgovarati na generičke i jednostavne upite kako bi se referada mogla posvetiti onim kom pleksnijima, koji zahtijevaju više vre mena.
Osim toga, jedna od stvari koju bih vo ljela izdvojiti kao važnu jest iznimno dobar odnos i komunikacija s Upravom fakulteta. Uz uspostavljenu brzu i laku komunikaciju uvijek možemo postaviti pitanja koja nam studenti upute i vra titi im provjerenu i točnu informaciju.
Uz uspostavljenu brzu i laku komunikaciju uvijek možemo postaviti pitanja koja nam studenti upute i vratiti im provjerenu i točnu informaciju
Kao neke dnevne i uobičajene zadatke, navela bih upravo to odgovaranje na upite koje dobivamo putem društvenih mreža i na e-adresu zbora.
Jedan od meni dražih projekata u koji se naš Zbor uključio bio je prvi Advent Sveučilišta u Zagrebu 2021. godine. Projekt je imao humanitarni karakter, a naši su studenti pripremili razne ko lače i ukrase koje su onda prodavali na našoj kućici. Tu svakako treba pohvali ti Studentski zbor Učiteljskog fakulte ta, koji je cijeli projekt osmislio, orga nizirao i proveo u djelo.
Za budućnost imamo još mnogo pla nova, ostajemo optimistični te ćemo se i dalje truditi raditi ono što je najbolje za naše kolege”, govori Tina.
Kako je raditi s kolegama i odgovara ti na njihove upite, otkrio nam je član predsjedništva Zbora zadužen za od nose s javnošću, student treće godine prava, Lovro Matić.
“Studentski zbor ne bi baš imao smisla kao organizacija bez komunikacije sa studentima. S obzirom na to da sam ja prije svega zadužen za društvene mreže Zbora, dosta te komunikacije ide preko mene. Nije to mala odgovornost. Tu po sebno zna ‘zagustiti’ oko rokova i kad krenu upisi. Onda dolazi mnogo raznih upita od studenata. Neki budu opušteni i ljubazni, neki ljutiti, nervozni, nape ti. Na meni je onda da im svima dam što točniju informaciju i da pomognem koliko je to moguće. Naravno, ne znam baš sve bitne informacije i nisam ap solutni stručnjak za sve PFZG stvari. Zato je super što su sa mnom u Zboru jako bistri i informirani ljudi pa se tako uvijek imam kome obratiti kada zapne s nekim upitom. Treba tu uložiti dosta truda i zato jako cijenim kad su studen ti koji traže pomoć ljubazni i strpljivi i kad razumiju ono najvažnije: da sam i ja, iza svih tih poruka i razgovora, za pravo samo student”, objašnjava Lovro.
O iskustvu rada u Studentskom zboru, više nam je rekla tajnica Zbora, stu dentica druge godine socijalnog rada, Slavica Martnić-Meštrante.
“Dosadašnje iskustvo u Studentskom zboru mogla bih opisati kao pokušaje balansiranja okolnosti vezanih uz CO VID-19 i zadovoljstva studenata. Svi ostali članovi, pa tako i ja sama, če kamo da se stanje malo primiri, kako bismo se mogli početi baviti onim zbog čega i jesmo tu gdje jesmo. Neposredan rad s kolegama donosi mi određenu dozu zadovoljstva što je mož da dijelom i zbog pomagačke struke koju sam odabrala, no svakako me jako veseli kada mogu pomoći kolegama i biti im na usluzi. Dosadašnji rad u Zboru uistinu mi je priuštio korisna i pozitiv na iskustva te s veseljem mogu reći da se radujem novim izazovima i iskustvi ma. Na samom početku mandata bilo je mnogo novoga što je trebalo naučiti, no svaka mi je novost donijela iskustvo koje će mi svakako dobro doći u bu dućnosti. Za kraj bih željela još jednom istaknuti da sam jako zadovoljna svojim angažmanom u Studentskom zboru te bih definitivno preporučila svakome tko ima imalo ambicije da se odvaži i sam uključiti”, zaključuje Slavica.
Studentski zbor je tu za i zbog svih nas. Sa svojim problemima, pitanjima i pri jedlozima možete mu se obratiti na Fa cebook i Instagram (@szpfzg) ili mail: szpfzg@gmail.com.
Studentima se pruža mogućnost obrazovanja, putovanja, upoznavanja novih ljudi, država i kultura i sve to uz financijsku potporu
Sigurno ste u nekom razdoblju studira nja čuli za Erasmus studijski boravak i pohvale takvom iskustvu. O čemu je ri ječ? Naime, riječ je o programu Europ ske unije kojim studenti imaju prigodu provesti semestar ili cijelu akademsku godinu na jednom od partnerskih fa kulteta država članica Europske unije.
Boravak na stranom fakultetu može trajati najkraće dva mjeseca, a na sva koj razini studija najdulje dvanaest mjeseci. Studentima se pruža moguć nost obrazovanja, putovanja, upozna vanja novih ljudi, država i kultura, a sve to uz financijsku potporu.
Studenti se prijavljuju na natječaj koji raspisuje Sveučilište u Zagrebu. Osnovni su kriterij za odabir studena ta pismo motivacije, akademski uspjeh (broj ECTS bodova i prosjek ocjena) te poznavanje engleskog, odnosno dru gog stranog jezika na kojemu se odr žava nastava na stranom sveučilištu. Kako sve ne bi bilo toliko savršeno, ci jeli proces prati i opsežna administrativna procedura. U ovome ćemo član ku pokušati na što jednostavniji način objasniti cijeli proces, dati pokoji savjet, ali i upozoriti na najčešće dvojbe stu denata.
Za početak, kada otići na Erasmus? Iako ne postoji savršeno vrijeme, ve ćina se studenata našega fakulteta za Erasmus odlučuje u desetom seme stru studiranja. Naime, taj je semestar predviđen samo za pisanje diplomskog rada te su do tog razdoblja (u pravilu) položeni svi potrebni predmeti. Narav no, u suprotnom, predmeti bi trebali biti kompatibilni s predmetima matič nog fakulteta kako bi se oni na njemu mogli priznati. Na umu valja imati i mogućnost pisanja diplomskog rada na stranom sveučilištu. U tom se slučaju student o tome mora izjasniti već pri prijavi, kao i znati temu te mentore na matičnom i na stranom fakultetu. Kako izabrati fakultet na kojem želite studirati? Potencijalne fakultete mo žete naći na internetskoj stranici Sve učilišta pod Mreža partnerskih Sve učilišta Pravnog fakulteta u Zagrebu. Svakako na umu treba imati prosječ ne troškove života u gradu koji birate. Studenti često komentiraju kako u ze mljama kao što su Belgija, Njemačka, Austrija, Danska, Nizozemska dobive na stipendija nije dovoljna za pokriva nje osnovnih troškova. Zemlje kao što su Španjolska, Portugal, Italija studen tima su često pristupačnije, ovisno o veličini grada u koji se odlazi. Poljska, Slovačka, Češka, Rumunjska, Sloveni ja pak slove kao studentima financijski najprihvatljivije.
Financijska potpora i varira ovisno o zemlji koju student bira, a moguće je
i da student ne dobije financijsku pot poru (zero grant status), no i tada ima ista prava i obveze kao i student s pot porom. Pri planiranju troškova stu dijskog boravka, valja imati na umu i da student prije odlaska na razmjenu dobije samo 70 posto ukupnog izno sa stipendije, dok se ostatak studentu uručuje nakon povratka s mobilnosti.
Postoji i mogućnost povišenja iznosa stipendije na osnovi statusa studenta s manje mogućnosti (što je objašnjeno u dodatku broj dva natječaja). Postoje razne kategorije te svakako preporu čujemo da pažljivo proučite pripadate li jednoj od njih!
Informacije o prosječnim troškovima i o savjetima pri odabiru fakulteta naj bolje je potražiti od studenata koji su već bili u gradu koji vas zanima. Pred lažemo postaviti upit na Facebooku ili pogledati rezultate natječaja prošlih godina, te izravno kontaktirati neke od studenata.
Kako ide proces prijave za Erasmus studijski boravak? Nakon što Sveu čilište objavi natječaj i nakon što ste odabrali željeni fakultet, potrebno je pripremiti svu traženu dokumentaciju i ispuniti prijavu online.
Za početak je potrebna potvrda o zna nju stranog radnog jezika inozemnog fakulteta na koji se prijavljujete, na minimalnoj razini znanja B2. Ako ćete nastavu slušati na engleskom jeziku, potvrdu treba zatražiti od profesora kod kojega ste položili kolegij Engleski jezik pravne struke. Ako fakultet izdaje navedenu potvrdu, ona mora biti izda na na memorandumu s pečatom fakul teta i potpisom odgovorne osobe. Sve potvrde koje je izdala ista sastavnica moraju biti identične, sadržajem tek sta, izgledom i kriterijima.
Za online prijavu važno je znati da se ona ispunjava samo jednom. Prije is punjavanja treba dobro proučiti pravila za ispunjavanje. Prijavu treba isprintati te vlastoručno potpisati i predati ECTS koordinatoru. Potrebno je i ispuniti ta kozvani upitnik u kojemu treba navesti
svoje izbore te opisati razlog zašto se student odlučio upravo za njih. U upit niku treba navesti i prosječne troškove života u odabranim gradovima, o čemu informacije možete naći na raznim fo rumima na internetu.
Prijavi treba priložiti i prijepis dosad po loženih ispita i ocjena i ostvarenih ECTS bodova, Europass životopis te motiva cijsko pismo na hrvatskom jeziku koje sadrži maksimalno tristo riječi. Različi te predloške i savjete za pisanje također možete naći na internetu. Dokumenta cija se predaje u pisarnicu Fakulteta u navedenim rokovima u natječaju.
Nakon pristiglih rezultata, nastavlja se borba s papirologijom. Potrebno je ri ješiti ispit iz engleskog jezika, ponovno s minimalnom razinom B2 ili ići na te čaj online, dostaviti dvije kopije osobne iskaznice, dvije kopije IBAN kunskog žiroračuna, dvije kopije OIB-a (ako ga nemate na osobnoj iskaznici), kopiju Online Learning Agreementa (objašnje nje u nastavku), potvrdu referade u ko joj piše da je student upisan u tekućoj akademskoj godini s upisanom razi nom studija te obveznom napomenom da je student zadovoljio uvjete za upis u semestar u kojem ide na razmjenu,
kopiju europske kartice zdravstvenog osiguranja te tri primjerka vlastoručno potpisanih ugovora o Erasmus finan ciranju.
Što je, dakle, Online Learning Agree ment? Naime, riječ je o digitalnom spo razumu o studiranju koji se ispunja va putem internetske platforme OLA. Važno je prije ispunjavanja provjeriti je li izabrani fakultet dio spomenutog online sustava. Ako nije, ugovor se is punjava na Word obrascu koji možete pronaći na stranici Sveučilišta. U tome ugovoru morate izabrati predmete koje ćete upisati na stranom fakultetu, pri čemu, naravno, treba paziti da se oni izvode na engleskom jeziku. Za vrijeme mobilnosti student mora zadržati jed nako opterećenje koje bi imao na ma tičnom studijskom programu u istom razdoblju, odnosno obvezu polaganja najmanje tri ECTS boda po mjesecu mobilnosti (dakle, ako student na mo bilnosti ostaje pet mjeseci mora ostva riti minimalno petnaest ECTS bodova).
Postoje li kakve administrativne obveze tijekom i nakon mobilnosti? Nažalost, procedura ne prestaje vašim odlaskom, nego se ona nastavlja i tijekom i nakon mobilnosti. Najvažnije je napomenuti potvrdu o dolasku na strano sveučilište koja je veoma važna za isplatu stipen dije, ali i mogućnost promjene Learning Agreementa čije razdoblje počinje s do laskom na strani fakultet. Iako je procedura doista opsežna i na porna, pogotovo jer se obje faze obav ljaju za vrijeme ispitnih rokova, sigur no niti jedan student ne bi rekao da u konačnici nije vrijedno truda. Općenit je savjet da nađete i komunicirate s drugim kolegama koji također odlaze na razmjenu kako biste zajedno lako i brzo riješili nedoumice. Pažljivo čitajte upute i na vrijeme pitajte ako nešto nije jasno, ali najvažnije je ne dopustiti da vas strah od procedure ili od nepozna tog spriječi u vašem odlasku i iskori štavanju ove neponovljive prigode.
„Temeljna je svrha obaju projekata stvaranje dugoročne, održive i funkcionalne mreže intenzivne suradnje najprije osam, a poslije treće godine projekta deset sveučilišta iz čitave Europe“, prof. dr. sc. Ivan Koprić
Mnogo studenata, vođeni znatiželjom, potrebom upijanja raznovrsnih znanja i sklapanja niza poznanstava, traži na čin kako biti što uključeniji u akadem ski život, traži način kako uključiti svo je prijatelje, često drukčijih zanimanja, kako uključiti raznolike skupine ljudi u zajedničku sferu koja će omogućiti poboljšanje i napredak svih polja i svih
ljudi koji sudjeluju. Upravo je to cilj projekta Europskog sveučilišta postin dustrijskih gradova (UNIC), stvaranje mobilnosti i povezivanje svih studena ta. Sveučilište u Zagrebu postalo je dio projekta UNIC čiji cilj je, uz tri najvaž nije komponente, povećati mobilnost studenata te nastavnika i drugog oso blja što bi stvorilo inkluzivnije sveuči
Autorica Pamela Senjak
Foto
Petar Kleščić Televizija student
lište, bolju suradnju različitih polja te najvažnije, omogućilo sklapanje novih poznanstava i širenje znanja. U srpnju 2020. godine UNIC projekt je, uz još dvadeset i tri druga, odobren te je dobio visoke ocjene u svim komponentama što ga je istaknulo među čak šezdeset dvije prijave. Provedba projekta, koja traje do 30. rujna 2022. godine započe la je 1. listopada 2020. godine, a osobi ta važnost se pridodaje trima kompo nentama koje omogućuju da se sam cilj projekta ostvari što brže i učinkovitije. Prva je komponenta projekta virtualni kampus koji omogućuje inkluzivnost studenata iz svih osam gradova, dru
ga komponenta je akademija izrazite raznolikosti koja potiče prihvaćanje svih studenata i zaposlenika, neovi sno o njihovu podrijetlu i ostalim ka rakteristikama, čime se širi jednakost i sprečava diskriminacija među novim naraštajima, a treća pak komponenta, gradski laboratoriji, omogućuju praksu koja će studente upoznati s nizom su vremenih problema i načinima njiho va rješavanja te naučiti studente kako da provedu brzu prilagodbu u vreme nu kada je to nezaobilazno. Kao što je već rečeno, projekt povezuje osam po stindustrijskih gradova koji se protežu od Hrvatske do Finske te od Istanbula (Turska) do Corka (Irska). Uskoro će im se priključiti još dva sveučilišta, iz Łódźa i Malmöa pa će savez nuditi još više mogućnosti mobilnosti i surad nje. Uz osnovni projekt istom je savezu odobren još jedan, komplemenatarni, UNIC4ER, koji je usmjeren na jačanje suradnje uključenih sveučilišta u istra živanjima i inovacijama. Projekt je tre nutačno u prvoj fazi, s perspektivom da bude odobreno još šest godina, što znači da bi trajao ukupno devet godi na, što bi uvelike pomoglo da se puna zamisao ostvari i da se puni potencijal iskoristi. Koordinator projekta je Era smus sveučilište u Rotterdamu, a ko ordinator na Sveučilištu u Zagrebu je Pravni fakultet s voditeljem projekta prof. dr. sc. Ivanom Koprićem s ko jim smo razgovarali o tome kako pro jekt može pozitivno utjecati na širenje znanja među studentima, povećanje inkluzivnosti i zašto bi preporučio na šim čitateljima da se uključe u UNIC projekt.
„Projekt institucionalnog oblikovanja Europskog sveučilišta postindustrij skih gradova (UNIC), koji se financira u posebnoj liniji u sklopu programa Era smus+, i njegov komplementarni istra živačko-inovacijski projekt odnosno komponenta koja se financira u sklopu programa Horizon, UNIC za angažira na istraživanja (UNC4ER) strateški su važni za Sveučilište u Zagrebu u cjelini, a posebno za naš, Pravni fakultet koji je koordinator UNIC projekta.
Temeljna je svrha obaju projekata stvaranje dugoročne, održive i funk cionalne mreže intenzivne suradnje najprije osam, a poslije treće godine projekta deset sveučilišta iz čitave Eu rope (Bilbao, Bochum, Cork, Istanbul, Liege, Łódź, Mölme, Oulu, Rotterdam, Zagreb). Suradnja se usredotočuje na mobilnost studenata, nastavnika i ostalih zaposlenika te bitno unapre đenje njihova međunarodnog iskustva studiranja, istraživanja, držanja nasta ve i funkcioniranja sveučilišnih službi, stvaranje združenih studija, zajednič ka istraživanja u postindustrijskom okruženju, suradnju s gradskim upra vama gradova u kojima ta sveučilišta djeluju, potpuno uvažavanje izrazite raznolikosti studentske i opće popu lacije te zaštitu i unapređenje položaja svih skupina studenata i stanovnika tih gradova koji žive u situaciji rizika. Koliko je to sve ambiciozno zamišlje no govori, na primjer, opredjeljenje da se već u prvih nekoliko godina osigu ra mobilnost, u određenim fleksibilno definiranim oblicima, minimalno 50 posto studenata te 25 posto nastavni ka i zaposlenika ključnih sveučilišnih službi kao što su studentske refera de, knjižnice, laboratoriji, upravljanje kvalitetom, i druge.
Mi iz UNIC tima od samog početka su rađujemo s Gradom Zagrebom, kroz gradske laboratorije i druge oblike su radnje i povezivanja, zajedničkog pla niranja i provedbe istraživanja i na druge načine. Cilj nam je uključiti sve skupine koje su u situaciji rizika ili u nekom drugom manje povoljnom po ložaju, kao i pripadnike različitih ma njinskih društvenih skupina u studije i istraživačke aktivnosti zagrebačkog sveučilišta, pritom im još dodatno otvarajući međunarodnu perspektivu u sklopu UNIC alijanse osam, odnosno deset sveučilišta.
Već dosad smo osigurali sudjelovanje sve 34 sastavnice i svih službi Rekto rata u ovom projektu, a posebno smo ponosni na mrežu studentskih pred stavnika sa sve 34 sastavnice kao i na
njihovu suradnju sa Studentskim od borom UNIC saveza sveučilišta. U ti jeku je rad na nizu združenih studija, provode se zimske i pripremaju ljetne škole, održavaju gradski laboratoriji i festivali, itd. Nastojimo dobro informi
rati sve zainteresirane putem različitih komunikacijskih i medijskih kanala te putem društvenih mreža.
Sudjelovanje u tom projektu meni je najzanimljivije i najuzbudljivije isku stvo međunarodne suradnje, surad nje s Gradom Zagrebom, promovira nja pozitivnih vrijednosti, kvalitete i društvene odgovornosti akademskih institucija u životu, a doista sam i pri
je iskusio opsežnu i intenzivnu među narodnu suradnju i prije UNIC projek ta. Ovaj će projekt osjetno promijeniti sva uključena sveučilišta te nas učiniti važnim akterom zajedničkog Europ skog obrazovnog prostora.
Općenito, očekujem izrazito velik uči nak UNIC projekta na naše sveučilište i na naš fakultet jer sam potpuno sigu ran da svi želimo mnogo više među narodnog akademskog iskustva i su radnje, razmjene znanja i istraživačkih praksi, mobilnosti i uz sve to bitni rast kvalitete studijskih programa, studi ranja, istraživanja i akademskog rada uopće”, govori prof. dr. sc. Ivan Koprić, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditelj UNIC projekta za Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje za projekt u nekih je kolega, kao što je Karlo Kožina, već preraslo i u izravnu uključenost i sudjelovanje. Karlo Kožina, student poslijediplom skog specijalističkog studija Javnog
prava i javne uprave, približio nam je ideju samog projekta iz perspektive njega kao studenta te nas uputio u mo gućnosti koje projekt nudi.
„U UNIC sam se uključio još kao stu dent 5. godine pravnog studija. Ono što sam odmah prepoznao kao po sebnu vrijednost UNIC-a jest to što su voditelji ovog projekta, pa tako i naš dekan prof. dr. sc. Ivan Koprić, otpo četka uključili i studente u ovu važnu europsku inicijativu. Studenti su tako zastupljeni u svim radnim paketima projekta, studentske su ideje važan se gment njegove realizacije, a sudjelujem u radu Studentskog odbora UNIC-a kao predstavnik studenata Sveučilišta u Zagrebu. UNIC omogućuje studentima povezivanje s kolegama s partnerskih sveučilišta, pohađanje kolegija, broj nih radionica i seminara kroz različite oblike mobilnosti. Pritom treba napo
menuti da je UNIC projekt koji se još razvija i da ima još mnogo prostora za napredak, no uvjeren sam da će u bu dućnosti mogućnost sudjelovanja na ših studenata biti dodatno olakšana, a iskustva koja će studenti moći steći dragocjena su za njihov budući profe sionalni, ali i društveni život“, govori Karlo.
UNIC projekt još je u svom razvoju i ostavlja mnogo prostora za napredak, no mogućnosti koje nam nudi, sudje lovanja na radionicama, predavanjima raznih europskih sveučilišta, komuni kacija s kolegama različitih zanimanja, stručnjacima u raznim poljima, samo su neke od pogodnosti koje nam otva ra ovaj savez, usmjeren na budućnost, usmjeren na mlade ljude, usmjeren na povezivanje i širenje znanja izvan okvira koji poznajemo.
Udruga ZaPravo, privatna arhiva
Leonardo Mikac, privatna arhiva
Ako pitamo ljude za njihove asocijacije na temu transgendera/transrodnosti, uglavnom se susrećemo s odgovorima poput ne znam ili nisam siguran. ili do bijemo odgovor koji je potpuno drukči ji od očekivanoga. U najboljem slučaju spomenu tranvestite ili transseksualce koji su najveća nepoznanica i najpre poznatljiviji po svojoj ”drugačijosti”.
Transrodnost je teško objasniti i shva titi prije svega zbog toga što u hrvat skom društvu ne postoji dovoljno ra
zvijena svijest o razlici između roda i spola koji čine temelj za razumijevanje transrodnosti. No počnimo od samog starta i riječi transrodnost. Transrod nost je pojava kod koje rodni identitet osobe nije u skladu s spolno uvjeto vanim tradicionalnim rodnim uloga ma; često se koristi kao sveobuhvatni termin za različite načine iskazivanja rodnih identiteta koji su drukčiji od tradicionalno uvjetovanih uloga. Tran srodni pokret uključuje najrazličitije oblike rodnoga i spolnog izražavanja i identificiranja a koji su redovno u ne skladu sa zadanim rodnim ulogama i identitetima. Transrodni pokret, s queerom i problematikom interseksu alnosti, najviše utječe na promišljanje o rodnoj i spolnoj binarnosti, odnosno njezinoj dekonstrukciji. Kakav je osjećaj kad za sreću i dosto janstvo osoba treba platiti deset ti suća eura? Toliko je, naime, novca transrodnim osobama potrebno da se ostvare operacijom spola. Nažalost, osim iznosa za operaciju prepreka jest to da se ona u Hrvatskoj uopće ne obavlja. Najbliža država u kojoj je ta kva operacija moguća jest Srbija, ali si je rijetki mogu priuštiti. Da bi se tran srodne osobe odvažile na takav korak, najprije moraju proći dug i zahtjevan proces prilagodbe spola koji se sasto ji od uzimanja hormonalne terapije i razgovora s kliničkim psiholozima i psihijatrima. Također se mnogi neri jetko susreću s raznim oblicima dis kriminacije prijatelja i obitelji. Ipak, postoje oni koji, unatoč izrazito teškim okolnostima ustraju u svojim nastoja njima da promjene percepciju javnosti i pogled društvene zajednice na cjelo kupnu situaciju.
Leonardo Mikac (21), student je Prav nog fakulteta u Zagrebu. Baš kao i dru
gi studenti njegove dobi, dane provodi učeći, družeći se s prijateljima, ispija jući kave te izlazeći. Naizgled običan muškarac, po jednoj se karakteristi ci razlikuje od svojih vršnjaka. Naime
Leonardo je rođen kao transrodna oso ba, te je preseljenje u Zagreb bila prva stuba u početku njegove tranzicije. „Kada sam došao u Zagreb, morao sam si uzeti jedan određeni vremenski pe riod da bih se prilagodio na sam faks, ali također sam se u isto vrijeme učla nio u Zagreb Pride, koji mi je uvelike pomogao pri prilagodbi“, započinje Leonardo.
„Najveći problem u čitavoj mojoj tran ziciji hormonalne su promjene, zbog kojih postoji mogućnost depresije zbog te prilagodbe. Također, kako sam bio tek prva godina na fakultetu, morao sam retroaktivno pauzirati godinu, te kontaktirati s fakultetom, te slati bez brojne mailove, koji su zapravo otkri vali moju privatnost, sve to je trajalo otprilike dva-tri mjeseca dok nije došlo do potpuna odobrenja“, nastavlja Leo nardo.
Kada smo pitali Leonarda što bi pro mijenio kad bi mogao tijekom samog procesa tranzicije, Leonardo zaključu je: „Jedina okolnost koju bih htio pro
mijeniti jest birokracija na fakultetu i u drugim ustanovama. Smatram da bi sam fakultet, a tako i druge ustanove trebale dopustiti da transrodne osobe mogu koristiti svoje ime i zamjenice prije finalne tranzicije.” No što bi to značilo? Iako je hrvatska administracija poznata po procesima koji iziskuju mnogo dokumentacije i vremena, transrodnim osobama za konski je dopušteno promijeniti ime i oznaku spola na dokumentima. Za promjenu osobnog imena dovoljno je pribaviti potvrdu o nekažnjavanju, dok
je promjena oznake spola nešto slože nija. Naime, potrebno je predočiti dija gnozu rodne disforije, mišljenje soci jalnog radnika o osobnim i obiteljskim uvjetima te zahtjev za promjenu ozna ke spola koji se potom upućuju Naci onalnom zdravstvenom vijeću. Tu po nekad može doći do problema jer Vijeće reagira sporo i često traži dodatne do kumente, poput potvrde o započinjanju hormonske terapije i ovjerene preslike domovnice, što podrazumijeva dodat ne troškove.
Postupak promjene imena je u Hrvat skoj reguliran Zakonom o osobnom imenu (Narodne novine 118/2012). Služ beni postupak je opisan na stranicama Ministarstva uprave. Važno je istaknuti da svaka osoba može i ima pravo pro mijeniti osobno ime. To da se neko ime smatra muškim ili ženskim ili rodno neu tralnim ne smije biti prepreka pri pro mjeni imena, bez obzira na to koji spol piše u dokumentima. Cijeli postupak košta 65 kn (30 kn za uvjerenje suda + 35 kn pri predaji zahtjeva za promje nu), ali onda dodatno košta npr. vađe nje osobne iskaznice, vozačke dozvole, nekad i izdavanje novih bankovnih kar tica, itd. Budući da je promjena imena odvojena od promjene oznake spola u dokumentima, postoji mogućnost da se ima npr. “muško” ime i ženski spol ili obratno, te JMBG (matični broj) iz ko jeg se može vidjeti spol ostaje isti dok god se i oznaka spola u dokumentima ne promijeni. Nakon promjene imena, u novom rodnom listu nije vidljivo koje ti je ime bilo prije promjene.
Postupak promjene imena je sljedeći:
1. Izvaditi uvjerenje suda (inače op ćinski sud, u Zagrebu kazneni sud) da se ne vodi kazneni postupak (u svrhu promjene osobnog imena), plaća se 30 kn biljega.
2. Odlazak u ured opće/državne upra ve (tj. matični ured) prema mjestu prebivališta (ili ako niste u mjestu prebivališta, onda može i neki dru gi matični ured, te će osoblje tamo kontaktirati ured prema mjestu prebivališta i tako to riješiti), te u
ured matica rođenih.
3. Popunjavanje zahtjeva za promjenu osobnog imena, u kojem se navodi bilo koji razlog za promjenu osob nog imena, tako da se može, a i ne mora spominjati svoj rodni identi tet kao razlog.
4. Potpisivanje zahtjeva i uz njega prilaganje gore navedenog uvjere nje suda da se protiv ne vodi ka zneni postupak. Nikakva dodatna dokumentacija nije potrebna – ni medicinska, niti bilo kakva druga.
5. Nakon što se preda zahtjev, čeka se nekoliko tjedana dok se postupak provede, i nakon toga na adresu prebivališta dolazi rješenje o pro mjeni osobnog imena.
6. S tim se rješenjem može izvaditi novi rodni list, domovnicu, novu osobnu iskaznicu, vozačku, zdrav stvenu iskaznicu, nove kartice u bankama (neke banke to naplaću ju), promijeniti podatke u banka ma, u poreznoj, u školi/fakultetu/ poslu/HZZ-u, itd.
Pravno priznanje roda je regulirano Za konom o državnim maticama (izmjene kojima se postupak uveo su iz Narod nih novina 76/2013), i Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske doku mentacije te utvrđivanju uvjeta i pret postavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (Narodne novine 132/2014). Važno je istaknuti da prema Pravilniku, nijedna osoba ne smije biti prisiljena na podvrgavanje medicinskim postupcima, uključujući kiruršku prilagodbu spola, sterilizaci ju ili hormonsku terapiju, kao uvjet za priznanje promjene spola ili života u drugom rodnom identitetu, te da svaka osoba ima pravo na poštivanje njezina osobnoga i obiteljskog života u skladu s vlastitim rodnim identitetom. Tako đer, važno je i da se kao i s promjenom imena, ne vidi ni promjena podatka o spolu u rodnom listu, tako da što se tiče dokumenata koje dobijete nakon završetka ove procedure imate potpu nu zaštitu od potencijalne diskrimina cije, nasilja i neugodnosti i izbor kome
želite reći informacije poput toga da ti je podatak o spolu promijenjen. Pro blemi u društvu mimo dokumenata i dalje, nažalost, ostaju, a nije jasno re gulirano što sa starim dokumentima, npr. diplome izdane prije promjene – zakoni to ne reguliraju u Hrvatskoj, iako su neki fakulteti već prije izdavali izmijenjene diplome, pa bi trebali na staviti tim smjerom, posebice kako je to u duhu Zakona o državnim matica ma koji je propisao zaštitu privatnosti pri promjeni imena i oznake spola. Ukoliko smo probudili želju u našim čitateljima, na Pravnom fakultetu Sve učilišta u Zagrebu je osnovana najmla đa studentsko-nastavnička udruga ZA PRAVO LGBTIQA+ OSOBA (ZA-Pravo) okuplja nastavnike/ce i studente/ice Pravnog fakulteta u Zagrebu koji za jednički stvaraju sigurno, podržavaju će i otvoreno okruženje za studente/ice Pravnog fakulteta u Zagrebu bez obzi ra na njihovu seksualnu orijentaciju i rodni identitet.
Udruga ZA-Pravo je inspiraciju našla u studentskim i učeničkim udrugama u Sjedinjenim Američkim Državama pod nazivom Gay-Straight Alijansa.
Udruga ZA-Pravo nudi sigurno i po ticajno okruženje za studente/ice, one koji/e propituju svoj identitet, kao i za one studente/ice koji/e imaju LGBTIQA+ prijatelje/ice i članove/ice obitelji ili one koji/e podržavaju prava LGBTIQA+ osoba. Članovi/ce udruge sastaju se prvim po nedjeljkom u mjesecu, a udruga orga nizira stručne rasprave, gostujuća pre davanja i konferencije.
Možemo zaključiti da je proces pro mjene osobnih dokumenata te same tranzicije dug i mukotrpan, izisku je mnogo snage te želje da bi se došlo do krajnjeg cilja, međutim kao što je S. Hawking jednom rekao: ”Vrlo je važno ne odustati. Tek tako možete nešto i učiniti.”
Izvor: Udruga ZaPravo PRAVOReferendum je, pored izbora, temeljni oblik neposredna odlučivanja građana
Pandemijom u Republici Hrvatskoj, kao i idejom da se o ukidanju COVID potvrda odluči referendumom, pota knute su mnoge rasprave o njegovu uređenju, prednostima i nedostatcima.
U povijesti Republike Hrvatske može mo pronaći samo nekoliko referen duma i građanskih inicijativa. Važni su bili onaj kojim i započinje naša po vijest – referendum o osamostaljenju RH kao i onaj o pristupanju Europskoj uniji. Na temelju građanske inicijative došlo je i do referenduma nakon kojega se u Ustavu definirao brak. Zahvaljuju ći uspješnosti te inicijative, pokrenut je i niz drugih inicijativa tijekom godina, a nekih od njih se valja prisjetiti.
Tako je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara zahtijevao provođenje refe renduma o ćirilici kojemu je cilj ukrat ko bio povećati postotak srpskog sta novništva potrebnog za upotrebu toga pisma. Ipak, Ustavni je sud takav pri jedlog proglasio neustavnim i nedopu štenim. Postojala je i referendumska inicijativa Narod odlučuje koja je traži la promjenu izbornog sustava, ali nije prikupila dovoljno potpisa. Istodobno s njom, javila se i inicijativa Istina o Istanbulskoj, za koju nije prikupljeno dovoljno potpisa. Nedovoljan broj pot pisa bio je problem i inicijativi Zaštiti mo hrvatsku kunu.
Što je, dakle, referendum? Referendum je, pored izbora, temeljni oblik nepo srednog odlučivanja građana. Birači se na referendumu izjašnjavaju na jasno postavljeno pitanje s „da“ ili „ne“. Ne
može se postaviti dvosmisleno pitanje ili više pitanja unutar jednoga.1
Kako i o čemu se referendum može raspisati? Pitanje koje je predmet re ferenduma može biti prijedlog za pro mjenu Ustava, zakona, drugo pitanje koje spada u djelokrug Sabora, a za koje predsjednik RH smatra da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstoj nost države. Hrvatski sabor referen dum može raspisati sam ili na zahtjev deset posto birača. Takvu odluku Sabor donosi većinom glasova, uz uvjet da je na sjednici nazočna većina zastupnika. Referendum može raspisati i predsjed nik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade.2
U našoj su referendumskoj povijesti značajniji pokušaji referenduma putem građanskih inicijativa. Takva je moguć nost uvedena promjenom Ustava 2000. godine kad je institut prihvaćen. Re ferendum se tako može inicirati o bilo kojem pitanju iz mjerodavnosti Sabora ili drugome važnom pitanju, ali se tim oblikom neposredne demokracije nikad ne bi moglo odlučivati o pitanju temelj nih vrednota, umanjenju sloboda i pra va. O tome je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom, na zahtjev Hrvatskog sabora odlučuje Ustavni sud.3
1 Smerdel, B., Ustavno uređenje europske Hrvatske – II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2020., str. 417.
2 Ibid., str. 428.
3 Blagojević, A., Sesvečan, A., Ustavnopravni okvir referenduma u Republici Hrvatskoj: Trenutno sta nje i budući izazovi, Zbornik radova Pravnog fa kulteta u Splitu, god. 56, 4/2019, str. 835-876.
Valja dodati da osim fakultativnog, po stoji i obvezni referendum, do kojega dolazi kad je riječ o udruživanju RH u saveze s drugim državama, a opcija za koju se građani na njemu izjasne jest obvezujuća.4
Koji su onda nedostatci, a koje pred nosti referendumskog odlučivanja? Profesor Smerdel upozorava na neke probleme istog objašnjavajući pojam referendumanije.5 Navodi kako neade kvatna regulacija građanskih inicijati va potencijalno dovodi do mogućnosti manipulacija, a sve više s rastom popu lističkih stranaka tradicionalnih vrijed nosti, općenito skeptičnih prema pred stavničkoj demokraciji. Profesor ovdje govori o takozvanom kontaminiranom populizmu, koji podilazi masi, kojim se manipulira neinformiranim građanima, potiče predrasude i potenciraju konflik ti o prijepornim pitanjima, a sve znako vitom propagandom, neistinama i po djelom na „nas“ i „njih“. Problematiku ukratko objašnjava na ovaj način: dok razvitak demokracije zahtijeva aktivno građanstvo i prosvijetljeno i odgovorno vodstvo, populizam se temelji na pozi vanjima na akciju neobrazovanih i neu pućenih masa.
Dakle, sposobnost birača da donesu odgovornu odluku, uvelike ovisi o in formiranosti o referendumskom pita nju, političara ili medija.
Poseban je problem na koji se upozo rava okolnost da dobro informirani i osviješteni birači svojim neizlaskom na referendum žele pokazati stav u koje mu ne podupiru referendumsko pita nje. Upravo se tu upućuje na prigodu za promjenu zakonske regulative, gdje bi se postavljanjem referendumskog kvo ruma i preciznim određenjem sadržaja koji mogu biti predmet referenduma spriječila tiranija manjine. Upozorava se i kako se referendumi sve više kori ste pri donošenju odluka koje ne mogu proći u parlamentu, ali i da je takav
4 Ibid.
5 Smerdel, B., Ustav, populizam i kraj liberalne de mokracije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 56,4/2019, str. 761.-784.
Unatoč tim prigovorima, u Švicar skoj, zemlji u kojoj se referendumi često održavaju, vidimo neke drukčije trendove. Navodi se kako je u kantoni ma te države, u kojima građani mogu jače odlučivati o financijskim stvari ma, gospodarska uspješnost petnaest posto veća nego drugdje, a u kantoni ma u kojima građani izglasavaju javni proračun, utaja poreza manja za tri deset posto. U tim je kantonima niža i potrošnja po stanovniku, troškovi javnih službi i poslova, pa čak i odvoz smeća.7
Zanimljivo je kako je u toj zemlji već održan referendum o ukidanju COVID potvrda, ali na kojemu su dvije treći ne švicarskog stanovništva podrža le mjere koje njihova država provodi.8 Preostaje pitanje hoće li i naši građani imati prigodu o tome odlučivati na re ferendumu, ali i ako takvu prigodu do biju, hoće li je doista i iskoristiti. Osim toga, uzmemo li u obzir cijelu procedu ru kako je trenutačno uređena, njezinu tromost i sporost, postavlja se pitanje hoće li takav referendum preduhitriti neka odluka na razini države ili Europ ske unije, postojanje sve većeg broja cijepljenog stanovništva ili možda čak i kraj same pandemije.
6 Ibid.
7 Toplak, C., Referendum: prednosti i nedostaci, Političke analize 4(14), 44-49.
8 Izvor: Večernji list, 2021.
Capella juris posebna je po tome što uvijek vlada opuštena i prijateljska atmosfera, što je možda i tajna našeg uspjeha
Pjevački zbor Pravnog fakulteta u Za grebu Capella juris jedinstvena je stu dentska udruga. Kako je prošle godine proslavila svoj 15. rođendan, a tom je prigodom objavljena i monografi ja “Capella juris - Prvih 15 godina”, obratili smo se našem kolegi Stjepanu Gvozdiću koji je svojim radom itekako pridonio Capelli juris. Stjepan je, osim što je priređivač monografije o sastavu, član udruge već šest godina i odradio je četiri mandata u njezinu upravnom odboru. Zato je taj marljivi kolega (ro dom iz Mostara) savršeni sugovornik svakome tko želi znati nešto više o toj zanimljivoj studentskoj aktivnosti.
1. Za početak - što je Capella juris? Kako taj sastav najbolje predstaviti našim čitateljima?
Pjevački zbor Pravnog fakulteta u Za grebu Capella juris jedna je od starijih studentskih udruga na našem fakulte tu. Okuplja tridesetak mladih ljudi koji dijele ljubav prema zborskom pjevanju i sastaje se dva puta na tjedan na Gor njem gradu na probama pod stručnim vodstvom. Više od polovine nas je s Pravnog fakulteta (sva tri studija), ali imamo i članove koji su studenti drugih fakulteta ili nisu više studenti. Capella juris slovi kao jedan od boljih amater skih zborova u Zagrebu – niti s jednog natjecanja nismo se vratili bez nagra de, održavamo po dva svoja koncerta svake godine te nastupamo na različi tim festivalima i manifestacijama (na primjer, dvije godine bili smo središnji zbor koncerta „Božić u Ciboni“). Cape lla juris posebna je po tome što uvijek vlada opuštena i prijateljska atmosfe ra, što je možda i tajna našeg uspjeha.
2. Kada ste se uključili u rad Cape lle juris? Koje je najljepše iskustvo koje ste stekli s ovim zborom?
Osobno sam se pridružio Capelli čim sam upisao Pravni fakultet. Iskreno, oduševili su me kad sam ih čuo na stu bama u hodniku na Trgu Republike Hr vatske 14. Već sljedeće godine izabrali
su me za predsjednika te sam ukupno odradio četiri godine u upravnom od boru, što je iznimno vrijedno iskustvo za svakog budućeg pravnika. Rado se sjećam Capellina koncerta iz 2019. u mom Mostaru gdje smo uživali tri dana, i na kraju iznenadili i sebe i pu bliku doista inspirativnom izvedbom. Ali svakako najljepše iskustvo koje no sim iz zbora jesu stečena prijateljstva za cijeli život.
3. Kakve pjesme zbor takvog tipa ima na repertoaru? Imate li možda neke koje su vam posebno prirasle srcu?
Capella juris nastupa na svim promoci jama diplomanata Pravnog fakulteta, gdje izvodimo državnu i akademsku himnu. No pored toga imamo potpu nu slobodu izabrati pjesme koje nam se sviđaju, tako da za svaki koncert složimo zanimljiv program koji pra ti određenu temu. Izvodimo zapravo i klasičnu i folklornu i suvremenu glaz bu. Osobito volimo skladbe iz bogate hrvatske glazbene baštine, a jedan od mojih dražih koncerata je „Od Mure do mora“ koji je prikazivao napjeve razli čitih hrvatskih krajeva.
4. Sigurni smo da postoji mnogo naših studenata koji bi se voljeli baviti i nečim ovakvim, umjetnič kim, tijekom studija. Kako posta ti član Capelle juris, je li potrebna neka vrsta ranijeg glazbenog obra zovanja?
Capella juris je amaterski zbor – mogu nam se pridružiti i ljudi koji ne zna ju čitati note. Glavno je da imate želju i volju učiti, te neki minimum sluha. Redovito priređujemo audicije neko liko puta u semestru, ali svatko može doći na svaku našu probu kao „slušač“ te iz prve ruke vidjeti kako to izgleda. U tom slučaju napravimo i malu privat nu audiciju nakon probe. Ne treba se za nju posebno pripremati: audicija služi ponajprije da dirigent rasporedi kandi data u odgovarajuću dionicu. Svakako
bih preporučio svim kolegicama i ko legama koje razmišljaju da se učlane u zbor – dođite bez obveze na Capellinu probu i vrlo je moguće da vam se svidi! Za detalje nam se slobodno javite pu tem društvenih mreža.
5. Je li teško uskladiti studiranje prava s takvom aktivnosti? Imam osjećaj da kolege često imaju želju baviti se nečime što izlazi iz okvira učenja i polaganja ispita, ali da se mnogi boje pogoršanja akademskog uspjeha.
Moje je mišljenje upravo suprotno. Mi slim da je studiranje na našem Fakul tetu mnogo lakše i uspješnije ako se istodobno bavimo i drugim aktivnosti ma, poput sporta ili umjetnosti. Stu denti prava dosta su podložni stresu i izgaranju, zato treba napraviti balans u životu. Pjevanje u zboru može biti vrlo opuštajuće (a ako nešto i pogrije šiš, publika u pravilu ne primijeti). Ta kođer, mi nakon svake probe i nastupa ostajemo na druženju, što osobito paše brucošima koji zbog online nastave nisu imali previše prigode za upozna vanje uživo.
6. Nedavno je objavljena monografija “Capella juris - Prvih 15 godina.” Vi ste priređivač te mo nografije - što nam možete reći o njoj?
Ideja o monografiji javila mi se dosta davno; htio sam, naime, kao pred sjednik Zbora dostojno obilježiti našu 15. obljetnicu koja je padala u svibnju
2021. Sastavio sam tekst o zboru i pe torici dirigenata koji su ga vodili te popis svih nagrada, nastupa i članova. Zamolio sam prof. emer. Ivu Josipovi ća, po čijem nagovoru je Capella osno vana, da napiše tekst o njezinu osniva nju. Također sam zamolio prof. dr. sc. Davora Derenčinovića i prof. dr. sc. Hr voja Sikirića da napišu osvrte, znajući da već godinama rado prate naše djelo vanje. Veliki dio knjige čine fotografije s naših koncerata, putovanja i druže nja, koje je trebalo pažljivo posložiti i predstaviti. Iznimno mi je drago što je izdavač knjige upravo Pravni fakultet u Zagrebu, koji je podržao tu moju ideju, a dovršili smo je i predstavili javnosti u prosincu 2021. godine. Monografija o Capelli juris danas je dostupna u Knjiža ri Fakulteta i pripadajućem web-shopu. Mislim da će monografija biti osobito zanimljiva bivšim članovima Capelle, ali ona je usto vrijedan dokument koji svjedoči o uspjesima kojima se malo koji fakultet u Zagrebu može pohvaliti.
7. Kako je to raditi na monografiji?
Koliko je truda i vremena uloženo u nju, s koliko ste suradnika sura đivali pri njezinoj izradi?
Monografiju sam sastavljao s prekidi ma godinu dana dok nisam bio potpuno zadovoljan tekstom i izborom fotogra fija. Pomogla mi je bivša predsjednica Zbora Ivana Zelić, osobito s podacima prije mog djelovanja u Capelli. Veoma sam zahvalan prof. dr. sc. Siniši Zrin ščaku koji je glavni urednik Odjela za izdavačku djelatnosti na našem fa kultetu, s kojim sam slagao i najsit nije detalje o izgledu knjige. Također zahvaljujem izv. prof. dr. sc. Terezi Rogić Lugarić koja je bila prodekanica za financije u doba kad smo zatvorili financijsku konstrukciju. Zahvale idu i Uredu za kulturu Grada Zagreba koji je prepoznao ideju i uvrstio monogra fiju u Program javnih potreba u kulturi. Na kraju moram osobito zahvaliti na šem dekanu prof. dr. sc. Ivanu Kopri ću i prof. dr. sc. Hrvoju Sikiriću (koji je odavno počasni član Capelle juris) što su bili nadahnuti govornici na predstav ljanju monografije javnosti prošlog prosinca u Auli Sveučilišta.
8. Monografija se bavi bogatom povijesti Capelle juris koja sve više postaje prepoznatljiv simbol našeg fakulteta. Koji su neki važni trenutci u njezinu razvoju i radu od osnutka 2006. koje biste voljeli istaknuti?
Ne bih posebno izdvajao na ovom mje stu određene trenutke jer se bojim da nešto ne izostavim. No rekao bih neko liko brojeva: u petnaest godina osvoji li smo sedamnaest nagrada (u Pragu, Varšavi, Ohridu i drugdje). Priredili smo 25 koncerata, nastupali na smo trama i zborskim festivalima, na sve učilišnim i drugim svečanostima. Su rađivali smo s istaknutim kolegama glazbenicima, objavili CD i monografi ju. U zboru je ukupno nastupalo više od 200 pjevačica i pjevača, a neki su se tu upoznali i poslije vjenčali!
9. Kako su problemi s kojima se faks susreo posljednjih godina utjecali na rad sastava? Prije svega mislim na pandemiju i probleme s prostorom uzrokovane potresom.
Potres nam nije zadao prevelike pro bleme jer je zgrada u Ćirilometodskoj ulici (gdje mi održavamo probe) bila gotovo neoštećena. No protupande mijske mjere zabrane proba i nastupa svih amaterskih ansambala – koje su mjesecima bile na snazi – onemogu
Stjepan Gvozdić Izvor: privatna arhivaćile su nam redoviti rad, tako da pune dvije godine nismo nastupali uživo. No uoči prošlog Božića održali smo prvi koncert nakon te stanke. Sada već primjećujemo povratak na staro te tako planiramo svoj završni godiš nji koncert i odlazak na natjecanje u Tuhelj, a imamo i ugovorene nastupe na Farmaceutsko-biokemijskom fa kultetu (koji inače nema svoj zbor). Nastupali smo ove godine i na 245. obljetnici Pravnog fakulteta, na otvo renju Memorijalnog turnira „Kristian Jukić“ i na komemoraciji za pokojnog profesora Petraka.
10. Imate li neku viziju budućnosti Capelle juris? Njezina prošlost opisana u monografiji svakako obećava.
Ne bojim se za budućnost Capelle ju ris! Nakon niza uspješnih godina pod ravnanjem Davora Kelića, jednog od najboljih mladih dirigenata u državi, te zatim pandemijske stanke, od je seni imamo novog dirigenta Kristiana Hiršla, koji pjeva u Capelli gotovo de set godina i već se pokazao kao odličan izbor. Imamo mnogo novih pjevača, uglavnom s nižih godina Pravnog stu dija, ali imamo i dosta iskusnih člano va. Druženja nakon proba se podrazu mijevaju, planovi za projekte samo se nižu, te sam uvjeren da nam slijedi još mnogo umjetničkih uspjeha u radosti zajedničkog muziciranja.
Foto
Domagoj Krunić, Krume Ivanovski
Projekt 21 put prema uspjehu V2 na stavak je projekta koji je pokrenula Vedrana Likan već 2012. godine, a cilj projekta je mladima pokazati i pri bližiti inspirativne priče žena koje su svojim radom i požrtvovnošću ostva rile brojne uspjehe u karijeri i privat nom životu. Također, mladima se želi pokazati da se disciplinom, ustrajnim radom i ljubavlju prema onome što se radi, mogu ostvariti veliki ciljevi. Pro jekt se provodio od siječnja pa sve do svibnja 2022. godine, a nadamo se da je to tek početak jedne lijepe i inspirativ ne priče za mlade koja će unaprijediti njihov profesionalni i osobni razvoj. O projektu smo imali prigodu razgo varati i s jednom od moderatorica, od vjetnicom Natalijom Labavić, koja je, odgovorivši na naša pitanja, dodatno razjasnila ciljeve projekta te važnost tema koje su bile aktualne na panelima.
Što je projekt „21 put prema uspjehu V2“ i kako je nastao? Koji je ra zlog pokretanja takvog projekta te što se njime želi postići?
Riječ je o drugoj fazi istoimena pro jekta kojeg je Vedrana Likan pokrenula 2012. godine.
Projektom ”21 put prema uspjehu V2“ želi se promicati, poticati i stvara ti ohrabrujuće i poticajno okruženje u kojemu mladi mogu razvijati profesio nalni i osobni potencijal. Uz zanimljive
razgovore i inspirativne priče uspješnih žena, fokusiramo se na ulogu žena u društvu kao i na važnost interdiscipli narnosti, uključivosti i prihvaćanja ra zličitosti, te potičemo kulturu uspjeha. Cilj je projekta motivirati i inspirirati primarno mlade - studente završnih godina fakulteta i u fazi ranog zaposle nja, da vjeruju u uspjeh utemeljen na predanosti, upornosti, znanju, pravim vrijednostima i vlastitim vrlinama. Nova faza projekta provodi se u suradnji sa sveučilištima i fakultetima u pet hr
Odvjetnica Natalija Labavić Izvor: Domagoj Krunić
„Odustanak nije opcija. Učite, prije svega o pravu, ali i o biznisu, psihologiji, tehnologiji, komunika ciji, širite si vidike edukacijama i izvan Hrvatske i imat ćete poslovno ispunjen život, to je sigurno.“
vatskih gradova – Zagrebu, Splitu, Rije ci, Osijeku i Puli. U ovoj fazi projekta, u sklopu 15 panela i tri tematske cjelineŽene u pravnoj profesiji, Žene na startup i scaleup sceni te Žene u kreativnoj in dustriji i kulturi neke od najuspješnijih Hrvatica pokazat će, svojim iskustvima, kako se može mijenjati društvo, jača ti gospodarstvo i utjecati na pozitivne promjene. Panele, uz Vedranu Likan, moderiramo Manuela Šola, Saša Cve tojević i ja, ovisno o tematskoj cjelini, a paneli se održavaju svakog četvrtka počevši od siječnja do svibnja 2022. go dine s početkom u 18 sati na lokacijama hotela Hilton u Zagrebu te uz live stream na Entrio platformi. Krovno događanje projekta bit će LeaderSHE konferencija u lipnju 2022.
Važnost i vrijednost projekta prepo znali su i mnogi institucionalni po krovitelji i partneri, a među njima predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, Grad Zagreb, Vladin ured za ravnopravnost spolova, Europski par lament - Ured u Zagrebu, Europska banka za obnovu i razvoj, Akademija za politički razvoj.
Jeste li na početku očekivali velik interes koji se pokazao partner stvima i suradnjama, te mnogim sudionicima panela?
Očekivali smo da će zanimanje biti ve liko jer smo prije pokretanja projekta iz razgovora sa studentima i mladim profesionalcima shvatili da im nedo
staje stvarnih životnih priča. Smatra la sam da se premalo govori o načinu rada u pravnoj profesiji, a studentima i mladim profesionalcima osim pravnih znanja, koja jesu najvažnija za prav ničku struku, trebaju i druga znanja i vještine kako bi bili što bolji profesio naci. Zato mi je drago da se u projektu govori o pravnoj profesiji. Jedna od osnovnih vrijednosti projekta je i poticanje interdisciplinarnosti i čini mi se da je i to uzrok velikog zanimanja za projekt. Zato i govorimo o uspjesi ma žena u različitim industrijama i zato nam ciljana publika i jesu studenti različitih fakulteta – kako bismo uči li jedni od drugih. Samo jedna crtica s panela o komunikaciji u kreativnoj in dustriji i kulturi - na pitanje iz publike poveo se razgovor i o komunikaciji u pravnoj profesiji te o tome koji bi način komunikacije bilo korisno implemen tirati u pravnu profesiju, iako inicijalna tema panela uopće nije bila pravnička.
Kako nova faza projekta odmiče i upoznajemo sve više žena s inspirativnim pričama koje postaju mo tivacija mnogim studentima i mladima, možete li nam reći postoji li te ako da, koja je nit poveznica iz među žena čije govore imamo mogućnost slušati na panelima?
Poveznica je među svima da su to žene koje su autentične, hrabre, ustrajne na svom putu i jednostavne. One o uspje hu ne govore iznosima na računu koje su zaradile, niti o pozicijama u druš tvu koju uživaju, nego time koliko su učinile za svoju okolinu. Iako sve imaju iznimno uspješne karijere, uspjehom nisu opterećene i svaka ima svoju in dividualnu definiciju uspjeha.
Osim što se na panelima progo vara o uspjesima tih žena, mogli smo vidjeti da se stavlja osvrt i na prepreke s kojima se susreću ili su se u svojoj karijeri susretale - koju prepreku, odnosno problem biste posebno istaknuli i koji je način njegova rješavanja?
U sklopu panela na temu rodne rav nopravnosti i ženskog leadershipa u pravnoj profesiji dotaknule smo se i teme zašto je na visokim pozicijama u pravnoj profesiji više muškaraca, iako je generalno u pravu više žena. Nijednoj od gošći na panelu to što su žene nije bila prepreka da ostvare svoje uspješ ne karijere, ali rodna neravnopravnost jest tema o kojoj ćemo još slušati. Neke od gošći na panelu su također spomenule i da im nije lako naći urav notežiti poslovni i privatni život. Ni to pitanje nije jednostavno rješivo. Poenta je truditi se, pronaći svoje vrijednosti, a uspjeh je onda neizbježan.
Projekt je ušao u novu fazu i neko liko panela je već održano, kako ste zadovoljni dosadašnjim tijekom projekta i što možemo očekivati od sljedećih panela?
Jako smo zadovoljni, a što projekt od miče čini mi se kako bi mogao traja ti mnogo dulje nego je predviđeno. U sljedećem panelu razgovarat ćemo o modernim tehnologijama i budućnosti prava. Vidimo kako moderne tehnolo gije utječu na razne industrije pa ćemo razgovarati o tome kakav je utjecaj na našu pravnu profesiju i kakva će onda biti budućnost prava. Razgovarat ćemo i o interdisciplinarnosti u pravnoj pro fesiji. Gošće će nam i dalje bili jako za nimljive.
Kako vi iz svoje perspektive, kao odvjetnica, gledate na sve ove pa nele, posebno one koji su posvećeni pravnoj profesiji te imate li nešto što biste posebno htjeli ista knuti (dosadašnji paneli) ili naja viti (budući paneli i teme vezani za pravnu profesiju)?
Paneli su mi prije svega jako zanimlji vi i inspirativni. Svaka me je gošća ta knula na nekoj razini i iako su mi teme panela poznate, jako sam mnogo nau čila na panelima. Tema prvog panela je bila Multiteritorijalno djelovanje – je li moguće i u pravu? Gošće su nam bile
odvjetnice Marina Kovač Krka i Vesna Alaburić te dekanica Pravnog fakulte ta u Rijeci Vesna Crnić Grotić. Marina, koja je pravo diplomirala u Njemačkoj, navela je neke od prednosti sustava vježbeništva u Njemačkoj. Naime, u Njemačkoj vježbenike financira država i tijekom vježbeništva prolaze program koji uključuje i rad u državnoj upravi, na sudu, u državnom odvjetništvu te u odvjetničkom uredu, što uvelike olak šava izbor mladim pravnicima u oda biru buduće karijere.
Profesorica Vesna Crnić Grotić istaknu la je kako na Pravnom fakultetu u Rije
Panel Rodna ravnopravnost żenski leadership u pravnoj profesiji
Izvor: Krume Ivanovski
ci uvode u nastavu i predmete koji nisu čisto pravnički, poput komunikacijskih vještina, što će sigurno pomoći budu ćim pravnicima u bilo kojoj karijeri koju odaberu, s obzirom na to da je komuni kacija u pravnoj profesiji izrazito važna, a o njoj se na fakultetu gotovo uopće ne uči. Vesna Alaburić je navela kako je u pravnoj profesiji najvažnije graditi zna nje. K tome, važno je steći i ekspertno znanje. Međunarodno iskustvo vidi kao veliku prednost u profesionalnom ra zvoju jer upoznavanje različitih ljudi i kultura širi horizonte.
Na drugom panelu razgovarali smo o rodnoj ravnopravnosti i ženskom lea dershipu u pravnoj profesiji s gošćama, profesoricom Snježanom Vasiljević, odvjetnicom Tarjom Krehić, pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter te odvjetnicom Tinom Dro lec Sladojević.
Razgovarali smo o tome zašto su žene u pravnoj profesiji na liderskim pozici jama manje zastupljene iako je žena u pravnoj profesiji općenito više i obra zovanije su. Odgovor na to pitanje nije jednostavan i nadamo se da će istra živanja koja će se na tu temu provesti, a jedno upravo provodi Međunarodna odvjetnička komora, dodatno rasvije tliti to pitanje. To su samo neke od pri ča i tema koje smo dotakli na panelima.
Vjerujemo da ste se u svojoj kari jeri susreli s mnogim preprekama, žrtvovanjima i satima i satima predana rada da biste došli tu gdje jeste, što biste poručili svim mla dima kada su na izmaku snaga i kada ih dijeli korak od odustajanja?
Pravnička profesija zaista nije jedno stavna. Govorim konkretno o odvjet ničkoj profesiji jer sam u odvjetništvu od kada sam završila fakultet. Mnogo je stresa, pogreške se skupo plaćaju pa je tako velik i pritisak da se ne napravi pogreška. Međutim, taj osjećaj da ste nekome pomogli – bilo pojedincu u ne koj za nju/njega važnoj pravnoj stvari, bilo da ste pružili potporu poslovanju nekoj tvrtki – donosi nezamislivo za dovoljstvo pri kojem zaboravljate sve teškoće s kojima ste se susreli. I upravo se zbog toga isplati uložiti taj dodat ni napor, taj sat-dva više, položiti taj ispit više, istražiti temu dodatno - iza toga slijedi sva ona sreća koja se veže uz odvjetničku profesiju. Odustanak nije opcija. Učite, prije svega o pravu, ali i o biznisu, psihologiji, tehnologiji, komunikaciji, širite si vidike edukaci jama i izvan Hrvatske i imat ćete po slovno ispunjen život, to je sigurno.
Svojim nam je odgovorima odvjet nica Natalija Labavić pokazala da su ove žene stvarne, realne, u njih nema pretjeranog uljepšavanja, ali mladima daju putokaz, daju im vjeru da se i uz prave vrijednosti mogu ostvariti veliki ciljevi. Svakog četvrtka u hotelima Hil ton u Zagrebu mračne konferencijske sobe postajale su prostorije pune živo ta, snage i nade da ćemo unatoč broj nim padovima uz dovoljno uloženog truda i ljubavi prema samom procesu doći na mjesto na koje želimo. Sve odr žane panele možete i dalje pogledati na njihovom YouTube kanalu 21 put prema uspjehu, a 30. lipnja održava se i Lea derSHE konferencija, krovni događaj na kojem će se okupiti žene koje svo jim primjerom potiču mlade na uspjeh i profesionalni razvoj.
Postojanje centara za mlade nije prak sa koja se ustalila na nacionalnoj razi ni, ali onaj u gradu Zagrebu postao je prepoznatljiv po brojnim aktivnostima koje se pružaju za mlade. Kako bismo doznali konkretnije infor macije i što više detalja, razgovarali smo s predsjednicom Centra za mlade Zagreb Gloriom Gudelj, diplomiranom pravnicom na našem fakultetu koja radi u struci, a u slobodno vrijeme u Centru volontira.
Koja je vaša uloga u Centru za mla de Zagreb?
Moji su zadaci koordiniranje i organi zacija aktivnosti, kontakt s izvoditelji ma i korisnicima, rad na društvenim mrežama Centra, izrada programa rada i izvješća o radu, sazivanje i održavanje sjednica Skupštine Centra za mlade i još mnogo toga, a u svemu tome poma že mi koordinatorica aktivnosti Marija Žigman. U rad Centra za mlade uklju čila sam se 2019. jer sam u sklopu svog angažmana u Savjetu mladih Grada Zagreba surađivala sa Svjetlanom Ma rijon, predsjednicom udruge Zamisli i tadašnjom predsjednicom Centra za mlade Zagreb. Centar za mlade trenu tačno je u Ulici Frane Petrića 1, a prije je djelovao u Gajevoj 2.
Tko je pokretač ideje o osnivanju Centra te čime se Centar bavi? Postoji li financijska podrška i je li ona dostatna za aktivnosti?
Centar za mlade Zagreb udruga je osnovana 2011. pod nazivom Pogled u budućnost, a sadašnje ime dobio je 2015. odlukom skupštine. Udruga je
osnovana s ciljem stvaranja aktivnih mladih građana i promoviranja rada s mladima. Do 2020. Centar je djelovao kao samozatajni brat udruge Zamisli, ali završetkom projekta Centar za mla de grada Zagreba koji je vodila Udruga s 30 partnera, dogovor između Svjetlane
Foto CMZG
Radionica 2022.
Marijon i mene bio je da ćemo nastaviti provoditi projektne aktivnosti u sklopu udruge Centar za mlade Zagreb. U sve mu što radimo najveća podrška i par tner upravo je udruga Zamisli zahva ljujući kojoj imamo prostor u Zagrebu na adresi Frane Petrića 1. Predmetni prostor od 100 četvornih metara udru ga Zamisli iznajmljuje od fizičke osobe, dakle, nismo u gradskom ni državnom prostoru. Nemamo stalnu financijsku podršku, nego ovisimo o odobrenim sredstvima od Grada Zagreba, mini starstava i drugih javnih tijela, a i ti iznosi nisu dostatni za aktivnosti pa “preživljavamo” od svoje volonterske snage. U siječnju ove godine uveli smo mogućnost članstva u Centru za mlade Zagreb sa simboličnim mjesečnim čla narinama u iznosu od 10 kuna ili go dišnjom članarinom od 100 kuna.
Što Centar pruža mladima u gra du Zagrebu te kako se mladi mogu uključiti? Koja je uloga Centra za mlade?
Ulogu Centra za mlade volim nazva ti posredničkom, i to u smislu da po sredujemo mladima u fazi odrastanja do faze aktivnog građanstva. Ukratko, Centar mladima u dobi od 15 do 30 go dina pruža niz besplatnih aktivnosti; individualni rad u obliku savjetovanja, psihoterapije i informiranja, grupne aktivnosti u formi radionica, preda vanja, seminara i edukacija u raznim područjima poput svih aspekata zdrav lja, političkog obrazovanja, financij ske pismenosti, ekologije, umjetno sti, kulture, zapošljavanja, medijskog opismenjavanja, ljudskih prava i tako dalje. Sve najave za aktivnosti objavlje ne su na našim društvenim mrežama - Instagramu i Facebooku, a podcast “Zagreb za mlade”, nastao prošle go dine uoči lokalnih izbora, i našu “Malu školu kuhanja” možete pronaći i na YouTube kanalu Centra za mlade Za greb. Prošle smo godine sudjelovali u projektu udruge Zamisli pod nazivom “Da bi kotač bolje LEGO” u kojem smo od lego-kockica izrađivali rampe za osobe s invaliditetom i djecu u dječjim kolicima, a koje su postavljene na se dam lokacija u gradu Zagrebu. Projekt je financirala Zaklada Novo sutra. Tije kom 2020. i 2021. održali smo i pouke hrvatskog jezika inozemnim studen tima pod nazivom “Croatian for Be ginners” koje smo vodile naša vrijedna volonterka Paula Čatipović i ja.
Mislite li da bi u gradu Zagrebu, ali i u ostalim gradovima trebalo postojati više centara za mlade? Imate li neke prijedloge kako po boljšati sadašnju situaciju te kako doći do donositelja odluka kako bi se stanje promijenilo?
Zagreb bi, s obzirom na broj mladih koji u njemu živi, trebao imati neko liko centara za mlade koji bi im nudi li besplatne aktivnosti. Smatram da bi pojedini centar trebao voditi konzorcij udruga. Projekt Centri za mlade tre bao bi biti stavka u proračunu Grada Zagreba na temelju koje bi se raspisao javni natječaj, a sredstva za proved
bu projekta dodijelila udrugama koje bi prijavile najkvalitetniji projekt, od nosno program rada centra. 5. saziv Savjeta mladih Grada Zagreba, u ko jem sam bila zamjenica predsjednika, podnio je amandman na Prijedlog pro računa Grada Zagreba za 2020. godi nu kojim smo tražili da se u proračun unese stavka Projekt Centri za mlade u iznosu od 520.000 kuna. S obzirom na “težinu” proračuna, taj iznos stvarno nije velik. Amandman je odbio grado načelnik Milan Bandić, kao i vlada juća koalicija u Skupštini na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. Tada sam shvatila da vladajući uopće ne razumi ju koncept centara za mlade, kao niti potrebe mladih, a jedan od zastupnika iz te koalicije mi je, misleći da su centri za mlade i Savjet mladih isto, tada uz niz uvreda rekao: “Tražit ću da vas se ukine!”. Vjerujem da će aktualna vlast imati više sluha za mlade, posebice jer su klubovi zastupnika koji sada čine većinu u Skupštini uvijek podržavali kvalitetne prijedloge mladih, a i sam gradonačelnik Tomislav Tomašević je dan je od rijetkih zastupnika, uz Radu Borić i Renata Peteka, došao na dodje lu nagrade Mlada gradonačelnica 2019. Svjesna sam da će se aktualna vlast neko vrijeme morati baviti sanacijom zatečenog stanja pa se promjene neće dogoditi preko noći.
Sudjeluje li na neki način Centar u aktivnostima koje uključuju dono sitelje odluka, a vezano za poboljšanje položaja mladih u društvo?
Centar za mlade Zagreb i njegovi čla novi nisu ni u jednom tijelu koje ima izravan kontakt s donositeljima od luka. Međutim, ne sjedimo zato pre križenih ruku. Tijekom 2020. i 2021. snimali smo podcast ”Zagreb za mla de” koji smo lansirali 1. siječnja 2021. na našim društvenim mrežama, a u njemu je gostovalo 15 političara i po litičarki, od čega većinom zastupnici Gradske skupštine Grada Zagreba, a koji su odgovarali na set pitanja u vezi s mladima i njihovim potrebama, kao
i kako djeluju u korist mladih. Osim toga, u veljači 2021. proveli smo on line istraživanje o percepciji mladih o radu Gradske skupštine Grada Za greba i gradonačelnika u mandatu od 2017. do 2021., što smo objavili i poslali svim zastupnicima tog mandata i svim gradonačelničkim kandidatima i kan didatkinjama. Ukratko, uvijek postoji način da djelujete.
Koje su planirane aktivnosti Centra u budućnosti, kakve edukacije mladi mogu očekivati te kako se mogu uključiti?
Nastavljamo sa svim aktivnostima koje smo dosad imali jer čak i unatoč epide miološkim mjerama imamo vrlo dobar odaziv jer smo se u cijelosti prilagodili mješovitom virtualno-fizičkom nači nu funkcioniranja. Prošle smo godine proveli anketu među mladima u kojoj smo ih pitali koji sadržaji ih zanima ju kako bismo usmjerili svoj program rada pa smo doznali da najveći posto tak mladih, čak njih 75 posto želi su djelovati na radionicama pisanja proje kata, potom u aktivnostima koja se tiču pravnog opismenjavanja (29,5 posto), mobilnosti i volontiranja (27,3 posto), vođenja udruge (25 posto), zdravlja i psihologije (25 posto) te političkog opismenjavanja (22,7 posto), dok su ostala područja dobila manje od 20 po sto glasova, a najmanje povijest i filo
zofija (3,4 posto). Drago nam je što već pokrivamo sva ta područja većeg inte resa, a potaknuti spoznajama odlučili smo radionice pisanja projekata redo vito održavati svaka dva do tri mjeseca. Mladi se u Centar mogu uključiti kao volonteri, izvoditelji aktivnosti i kori snici. Obično se kreće od korisničkoga, odnosno volonterskog angažmana. Sa svim zainteresiranim korisnicima i vo lonterima obavljamo individualni ini cijalni upitnik kako bismo detektirali njihova područja interesa i tako našli njihovo mjesto u Centru. Koristim pri godu da pozovem sve zainteresirane da se učlane u Centar za mlade, javiti nam se mogu na naše profile na Facebooku i Instagramu te na mail. :)
Koji su projekti trenutačno u tijeku?
Iako nije projekt, tu bih svakako spo menula individualni rad u formi psi hološkog savjetovanja i psihoterapije koje provode naši volonteri - edukanti psihoterapije uz superviziju mentora ili psihoterapeuta koji rade samostalno. Donedavno je to bio dominantan oblik aktivnosti, što je očekivano, s obzirom na pandemiju, potrese i sada, najaktu alnije, rat u Europi. Od sredine veljače pokrenuli smo projekt “Ženski četvr
tak” koji se provodi u formi niza okru glih stolova koji se održavaju online, na kojima se raspravlja o raznim temama, primjerice, ekonomskom nasilju u od nosima, očekivanjima društva, majčin stvu, predrasudama, postavljanju osob nih granica, političkom angažmanu i slično. Također, već dva tjedna pro vodimo projekt Osvijestimo emocije u obliku online radionica, a od travnja ove godine s radom je započeo i naš čitatelj ski klub koji će se sastajati jednom na mjesec. Tu je, također, i spomenuti ci klus radionica pisanja projekata. Udruzi Zamisli smo, uz Hrvatski savez udru ga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI, partner na projektu Edukacije za jačanje civilnog društva.
Mogu li udruge udruge organizacije mladih koristiti usluge centra i kako?
Mogu, naravno. Odlukom Skupštine Centra za mlade Zagreb iz prosinca 2021. članstvo u Centru otvoreno je i udrugama kojima je omogućeno kori stiti prostor Centra za svoje aktivnosti u dogovoreno vrijeme. Svjesni smo da je prostor udrugama u Zagrebu velik problem pa ovako barem malo pokuša vamo pomoći našim kolegama i kole gicama u drugim udrugama. Također, određen broj mladih koriste usluge više udruga tako da smo uvijek sretni kada nas netko preporuči, a nismo škr ti ni s promoviranjem aktivnosti udru ga mladih i za mlade pa ćete često na našim društvenim mrežama vidjeti da dijelimo objave s najavama aktivnosti naših prijatelja i prijateljica iz civilnog društva.
Za sve zainteresirane za aktivnosti koje Centar provodi, više informacija mo žete pronaći na društvenim mrežama Centra te javljanjem na e-adresu: cen tarzamladezagreb@gmail.com
Nadamo se da će studenti u gradu Za grebu, ali i svi mladi prepoznati aktiv nosti Centra za mlade kao nešto ko risno i vrijedno. Zahvaljujemo Gloriji Gudelj na razgovoru te želimo mnogo uspjeha u radu.
Mnogi studenti našeg fakulteta pri upisu na seminar Javnog menadžmen ta naiđu na drukčiji tip rada na Labo ratoriju upravnih inovacija (LAB). LAB je osnovan 2020. godine te omogućava studentima razvijanje sposobnosti or ganizacije rada, kreativnosti, timskog rada, sposobnosti rješavanja problema, kritike i samokritike, primjene znanja u praksi, prezentacijskih i komunika cijskih vještina koje su nam postale nužne u 21. stoljeću. Studenti u radu LAB-a su podijeljeni u tri skupine, a sam projekt vode izv. prof. dr. sc. Ve dran Đulabić, izv. prof. dr. sc. Jasmina Džinić, izv. prof. dr. sc. Romea Manoj lović Toman i dr. sc. Petra Đurman s Katedre za upravnu znanost.
“Kroz Laboratorij mogli smo osjetiti kako funkcionira javna uprava, s prou čenim gradivom mogli smo detektirati probleme te predložiti rješenja, te mi se sviđa način rada profesora koji nas je poticao da naučeno primijenimo u praksi”, započinje priču o LAB-u stu dentica Ivona Piršić
Rad LAB-a bavi se problemima koje studenti nalaze u društvu te prona laženjem konkretnih načina na koje ih možemo riješiti. Taj se rad obavlja u četiri glavne faze: opis problema, analiza odabranih problema, prijedlog inovativnih rješenja, prezentacija rje šenja te se taj proces obavlja tijekom jednog (zimskog) semestra. Prije svih je tih faza, naravno, uvod i upoznava nje te, kako nam studenti objašnjavaju, na samom početku se razvija vrlo pro duktivna komunikacija, a kako su stu denti podijeljeni u skupine ona dovodi do intenzivna razvijanja sposobnosti timskog rada koju studenti iznimno cijene kako nam govori i studentica
Monika Kasalo: “Najvažnije što sam naučila iz rada u Laboratoriju jest po boljšanje timskog rješavanja problema i timskog rada općenito, povezivanje stečenog znanja iz kolegija javni me nadžment s praksom te analitičko pro mišljanje o upravnim problemima” Nakon uvoda i upoznavanja počinje rad LAB-a u već spomenute četiri faze koje nam studentica Monika Kasalo opisuje ovako: “Prva faza tiče se opisa proble ma te smo tu pokušavali doći do nekih upravnih problema koji se događaju u praksi te svaki je tim odabrao uprav nu organizaciju s kojom će se bavi ti te probleme te organizacije. Druga faza tiče se detaljnije analize problema izabranih organizacija i pronalaženja potencijalnih prijedloga i rješenja pro blema. U sklopu te faze provodili smo intervjue s osobama iz tih upravnih organizacija. Zatim treća faza tiče se samo provedbe toga, odnosno pisa nja seminarskog rada svakog tima, te četvrta faza tiče se prezentiranja rada našim mentorima, zainteresiranim profesorima, organizacijama s kojima smo se bavili u radu te zainteresiranim studentima, a svi su se mogli priklju čiti online jer je zadnji sastanak održan online kako bi moglo pristupiti što više osoba.“
Studentica Kata Matković ovako nam objašnjava glavnu svrhu rada LAB-a: “Rad u Laboratoriju izrazito je za nimljiv i koristan. Gradivo predmeta učili smo drukčije i zabavnije nego što smo navikli. Glavno čime se bavimo su zapravo određeni problemi upravnih institucija koje smo mi, kao korisnici tih institucija, uočili, a koji bi se mogli riješiti bez potrebe za velikim financij skim izdacima.”
Autor Patrik Branšajd Foto FreepikTakva se svrha ne postiže samo pro cedurom rada i podrškom profesora, nego i suradnjom s drugim organiza cijama koje su predmet istraživanja pa je tako LAB do sada provodio istraži vanja na šest organizacija: poslovnici Hrvatske pošte u Baškoj Vodi, Zemljiš noknjižnom odjelu Općinskog građan skog suda u Zagrebu, Područnoj službi Sisak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, studentskoj refe radi Studijskog centra za javnu upra vu i javne financije Pravnog fakulteta u Zagrebu te Gradu Slunju, te je važno istaknuti kako su se predstavnici tih organizacija odazvali pozivu na surad nju, sudjelovali u provođenju inter vjua te svojim komentarima pridonijeli kvaliteti završne konferencije. Svrhe praktičnog i inovativnog rada sa studentima mogu se vrlo lako osjetiti u intervjuu sa studentima koji konti nuirano ističu kako ih je taj rad naučio komunikacijskim sposobnostima, kri tičkom razmišljanju, praktičnom radu te već spomenutom timskom radu.
Studentica Ivona Piršić komentira: “Najvažnije što sam naučila iz rada u Laboratoriju jest važnost timskog rada kao i ostvarenje kvalitetne komunika cije s upravnom organizacijom. Naime, pri prvom pristupu s osobama unutar upravne organizacije potrebno je kva litetno objasniti sadržaj intervjua, od nosno svrhu postavljenih pitanja kako se detektirani problemi ne bi shvatili kao kritika rada te upravne organi zacije. Detektirani problemi upravnih organizacija izgledali su kao mana te organizacije predstavljena sa stajališta nas kao promatrača i korisnika uslu ga tih organizacija, a s druge strane su se predložila i rješenja tih proble ma. Drago mi je da su kroz Laboratorij i završno predstavljanje svih proble ma bile uključene i osobe iz upravnih organizacija koje smo obrađivali se minarskim radom, te su mogli izni jeti razloge postojanja tih problema i koliko je realno očekivati primjenu predloženih rješenja. Kao i na drugom pitanju, zadovoljna sam s praktičnim radom kroz koji smo istraživali i ujed no bolje shvatili predmet Javnog me nadžmenta.”
U konačnici, svima koje je sumacija rada LAB-a zaintrigirala ostavljamo komentar studentice Ilijane Blažanović: “Ono što razlikuje ovaj seminar od drugih njegova je inovativnost i proak tivnost te se ne svodi na obično pisa nje seminarskih radova i prezentiranja istih pred profesorima i kolegama, nego ide korak dalje te uključuje i predstav nike odabranih upravnih organizacija te otvorenu raspravu s njima o uoče nim problemima i potencijalnim rješe njima. Kolegama koji imaju interesa i želje za istraživanjem, promišljanjem i analiziranjem problema te ih zanima područje menadžmenta svakako bih preporučila da se pridruže Laboratoriju jer će zaista steći zanimljivo i poučno iskustvo, te praktične vještine. Osim toga mentori su bili otvoreni za naše prijedloge i ideje te su se i sami mnogo angažirali u radu, što je dodatan poti caj za uključivanje u Laboratorij.”
Quot linguas calles, tot homines vales, u prijevodu s latinskog jezika, koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš, poznata je izreka koju smo, vjerujemo, tijekom školova nja svi čuli. Osim što omogućava lakše snalaženje u stranoj zemlji, poznavanje nekog od stranih jezika otvara i vrata u poslovnom svijetu. Francuski je jedan od takvih jezika, često nazivan jezikom diplomacije, na glasu kao poprilično te žak za učenje gdje posebne muke izazi vaju upravo njegovi, prema nekim mi šljenjima, najljepši dijelovi - harmonija i melodičnost.
Za one koje nisu dosad znali, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu u sklopu Katedre za strane jezike nudi moguć nost učenja francuskog jezika besplat no za sve studente. Kako bismo razbili neke mitove, odlučili smo razgovara ti s profesoricom koja vodi nastavu iz francuskog jezika te sa studentima koji već neko vrijeme marljivo dolaze na predavanja i pomalo svladavaju fran cuski jezik pravne struke.
Od 2018. godine kao vanjski predavač francuskog jezika na Pravnom fakul tetu, a zahvaljujući dugogodišnjem radnom iskustvu u Francuskoj alijansi Zagreb, radi profesorica Sonja Stević Profesorica je francuskog i talijanskog jezika i književnosti, magistrica gloto didaktike i francuskog jezika struke s dugogodišnjim iskustvom u poučava nju francuskog jezika struke za potrebe državnih službenika i dužnosnika Mi nistarstva vanjskih poslova i europskih integracija kao i zastupnika Sabora RH.
Zašto je, prema vašem mišljenju, važno znanje francuskog jezika za pravnu struku?
Francuski jezik radni je jezik europskih institucija. 13. travnja 2021. donesen je prijedlog europske rezolucije na teme lju koje bi samo francuski jezik bio EUov radni jezik. Nadalje, sjedišta svih europskih institucija većinom su u ze mljama koje su frankofone (Bruxelles i Luxembourg). Bez obzira na poštivanje jezične raznolikosti u europskim in stitucijama (24 službena jezika EU-a ) pravni tekstovi vrlo su precizni, struč ni i vrlo je važno poznavati jezik na kojem su napisani, i tu je poznavanje francuskog jezika velika prednost. Pri mjerice, dokaz o stručnosti francuskog jezika pravne struke jest da prevodite lji pravnih tekstova moraju biti ujedno lingvisti, ali i pravnici.
“Počeo sam učiti francuski jer je uvijek korisno znati više stranih je zika. Pošto je većina pravnih dokumenata na svijetu napisana na tom jeziku, smatram da će mi njegovo poznavanje biti jako korisno u kari jeri na državnim ili međunarodnim okupljanjima. Dalje od toga, sviđa mi se njegova zvučnost i tečnost, kompleksnost i sofisticiranost. Na stava je opuštajuća i zabavna, iako se radi ozbiljno.”, govori student Josip-Alesandro Bajan.
prof. Sonja Stević
Kako izgleda nastava francuskog jezika na fakultetu, je li potreb no prethodno znanje jezika, koje grupe postoje te kako se studenti mogu uključiti?
Nastava francuskog jezika provodi se za četiri razine učenja - od početničke
A1 do napredne B2. Prije četiri godine imali smo samo početničku i naprednu razinu, ali se s vremenom pokazalo da studenti žele nastaviti učiti francuski jezik tako da iz godine u godinu na preduju u znanju i formirala se jedna
”Budući da već učim francuski jezik u Francuskoj alijansi, bila sam oduševljena mogućnošću pohađanja tečaja Francuskog jezika prav ne struke na našem fakultetu. Upisala sam se ove akademske godine i vrlo sam zadovoljna. Na svakom satu naučimo nove izraze iz prav nog područja te često obrađujemo aktualne teme, a uz to atmosfera je odlična i opuštena”, kaže nam Talia Miškulin.
vrlo simpatična i motivirana student ska skupina koja ne propušta nastavu. Svake se godine zapravo otvara počet nička grupa i moram priznati da je riječ o mnogo zainteresiranih studenata koji se, nažalost, s vremenom reduciraju zbog objektivnih razloga tj. preklapa nja satnice kolegija na fakultetu.
S obzirom na to da je riječ o kole giju pod nazivom Francuski jezik pravne struke, koje se teme obrađuju tijekom nastave? Koji su is hodi učenja te što studenti mogu očekivati nakon određenog raz doblja učenja?
Bez obzira na razinu učenja, studen ti vrlo brzo dolaze u doticaj s jezikom prava kroz prilagođene aktivnosti i zadatke. Koriste se vrlo aktualni ma terijali, pratimo sudske procese, na primjer, ovu smo jesen pratili suđenje bivšem predsjedniku Francuske Nico lasu Sarkozyju. Studenti pripremaju prezentacije nakon kojih imamo ra spravu. Uspoređujemo francusko pra vosuđe s hrvatskim, predstavljamo europske institucije, otvaramo nova poglavlja kao, npr., o umjetnoj inteli genciji u pravnom okviru, itd. Narav no da je tu i gramatika koju nastojimo obrađivati kroz zanimljive aktivnosti. Ukratko, metodologija poučavanja je aktivna i komunikacijska tj. studenti već na početnoj razini komuniciraju na francuskom jeziku kroz zadatke pred stavljanja, pozdravljanja, telefonira nja, traženja informacija itd.
S obzirom na vaše dosadašnje iskustvo, koliko je traženo znanje francuskog jezika u pravu? Susrećete li se s odvjetnicima iz odvjet ničkih društava ili korporacija koji uče, odnosno traže znanje francuskog jezika?
Poznavanje francuskog jezika pravne struke velika je prednost zbog speci fičnosti i preciznosti pravnih tekstova. Komunikacija i razumijevanje fran cuskog jezika pravne struke posredo vanjem engleskog kao dominantnog
jezika nije uvijek uspješno i često se događaju pogreške u interpretiranju pojmova i komunikacijskih situacija. Trenutačno imam jednu simpatičnu skupinu mladih odvjetnica i pravnica koje poučavam u Francuskoj alijan si francuskom jeziku pravne struke. Njihova je motivacija usmjerena tome koliko je znanje francuskog jezika prednost u kontekstu EU-a i rada u od vjetničkim društvima i korporacijama.
Nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije, bez obzira na to što je engleski jezik službeni je zik u još nekoliko zemalja, ima li francuski jezik šansu promaknuti se kao „glavni“ jezik, hoćemo li doživjeti da „svi“ znaju francuski jezik kao engleski jezik?
Francuski jezik možda neće u praksi preuzeti mjesto engleskom jeziku tj. globishu EU-a, međutim njegovo na slijeđe kao jezika diplomacije i elitna patina kojom se taj jezik okitio daje mu posebnu vrijednost. Niz godina, u suradnji s hrvatskim i francuskim di plomatskim institucijama, radimo na promicanju učenja francuskog jezika već u ranoj dobi (vrtići, OŠ, jezična gi mnazija s djelomičnim programom na francuskom jeziku), nadalje od 2000. godine u suradnji s Međunarodnom organizacijom za Frankofoniju orga niziramo tečajeve francuskog jezika za državne službenike i visoke dužnosnike RH, poučavamo studente prava, eko nomije i politologije francuskom jezi ku. Aktivnost je velika i nadam se da će francuski jezik zauzeti svoje mjesto i opravdati svoju dodatnu vrijednost u curriculumu nadolazećih generacija
Često se uspoređuje zahtjevnost učenja stranih jezika, što biste poručili studentima koji se boje kre nuti s učenjem francuskog jezika jer im se čini kao jezik koji je teško naučiti?
Ono što francuski jezik čini težim ili specifičnijim od ostalih jezika njego va je melodičnost, izgovor nekih fo
”Učenje francuskog jezika na našem fakultetu izvrsna je prigoda za studente. Jezik se uči na općoj i stručnoj razini. Ono što je izvrsno mnogima jest to što postoji i početnička grupa, dakle, nije potrebno prethodno znanje jezika. Sati francuskog, uz to što su iznimno kori sni, daju lijepu notu našem studiranju jer je atmosfera na satu opu štena, profesorica ljubazna i pristupačna, a prijateljstva koja se skla paju među studentima dugoročna su”, zaključuje Nikolina Đaković.
nema koji ne postoje u hrvatskom ili engleskom jeziku, kompleksna mor fosintaksa i bogati leksik koji zahtjeva poznavanje društveno-kulturoloških referenci. Nadalje, izloženost tom jezi ku nije toliko velika, tako da se učenici moraju potruditi da istražuju sadrža je na francuskom jeziku. To je danas olakšano zahvaljujući digitalnim do stignućima i društvenim mrežama. Za kraj bih rekla da je svako učenje jezi ka uspješno ako je interakcija između učenika i profesora na dobroj motiva cijskoj razini i ako profesor vjeruje u svoje studente i daje im prigodu da se izražavaju i kreativno sudjeluju u pro cesu učenja. Studenti Prava zaista su divni, mladi i motivirani učenici. Ovim im putem zahvaljujem.
Nadamo se da vas je ovaj članak pota knuo da već od sljedeće akademske go dine sudjelujete na nastavi Francuskog jezika pravne struke te da time obo gatite sebe i svoj životopis te spremni dočekate tržište rada. Zahvaljujemo se profesorici Stević te želimo i njoj i svim studentima mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Foto
Dea Barić Krišto, Ian Stojanović
Od 24. do 26. rujna 2021. godine na te renu Sportskog centra Keglić, u spo men na našeg prerano preminulog ko legu Kristiana Jukića i u organizaciji Studentskog zbora Pravnog fakulteta, održan je malonogometni memorijalni turnir.
Kristian nas je napustio u srpnju 2020. godine, kad je izgubio bitku s teškom bolešću. U humanitarnu akciju u svr hu njegova izlječenja koja je prethodno bila pokrenuta bili su uključeni mno gi profesori i studenti našeg fakulteta, kao i mnoge javne ličnosti.
Ideja o održavanju malonogometnog turnira u njegovu čast potekla je iz kruga njegovih prijatelja, kolega i no gometnih suigrača. Naime, Kristian je uz to što je bio i uzoran student, ta kođer bio nogometni zaljubljenik i kao igrač stasao u NK Sesvete.
Turnir je započeo svečanim otvo renjem na kojem su se okupljenima obratili bivši i sadašnji dekan, prof. dr. sc. Igor Gliha i prof. dr. sc. Ivan Koprić te svećenik studentskog pastorala don Tomislav Lukač. Umjetničku notu sve čanosti dao je zbor Capella juris, a svo
jim ju je nazočnošću uveličala i obitelj pokojnog kolege.
Na turnir se prijavilo 16 ekipa koje su bile podijeljene u četiri skupine. Pehar je u završnici podigla ekipa Wildbrau, a drugo i treće mjesto osvojile su ekipe Moby Dick i Trnava. Mnogi su oku pljeni gledatelji svjedočili i pravoj no gometnoj poslastici, revijalnoj utakmi ci između “reprezentacije” profesora i ekipe studenata. U tvrdoj utakmici pu noj pravih nogometnih majstorija po bjedu su na kraju odnijeli profesori uz ovacije prisutnih.
“Nakon preranog odlaska našeg Kiki ja, u razgovorima s prijateljima i ko legama koji su poznavali Kristiana i s njime dijelili fakultetske klupe, poja vila se inicijativa za organizaciju Me morijalnog turnira. Prije svega, želja nam je bila da se svake godine prisje ćamo našeg Kikija i njemu smo u čast organizirali turnir, za kojeg se nadam da će postati tradicija našeg fakulteta”, kazao nam je student Josip Pokorny iz organizacijskog odbora turnira.
Napetoj atmosferi u okvirima istinskog sportskog duha ipak su u konačnici ključni pečat dale emocije kojih nije
manjkalo među publikom i natjecate ljima i koje su, uz izraze lica članova Kristianove obitelji, ispričale najljepšu priču s porukom da će uspomena na dragog kolegu živjeti kroz sport koji je toliko volio.
Po svemu sudeći, “čarobno skakutanje lopte” (prema riječima legendarnog Antona Samovojske) u Kikijevu čast bi na Kegliću mogli gledati ponovno u rujnu.
Od 11. do 13. travnja 2022. u Opatiji odr žana je studentska Konferencija PRAVO & NOGOMET 2022. Studentski zbor na šeg fakulteta organizirao je Konferenci ju ove godine u partnerstvu s kolegama s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a organizaciji su se pridružili i kolege s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku i Splitu te je time uspješno ostvarena međusveučilišna studentska suradnja. U gotovo četiri dana zajedničkog učenja i neizostavnog druženja bio je vidljiv inte res za najvažnijom sporednom stvari na svijetu, nogometom, ali u sklopu sport skog prava čija je tema pravo i nogomet privukla mnogo studentica i studenata, što je bilo vidljivo brojem od gotovo 120 sudionika te njihovim aktivnim sudjelo vanjem u cjelokupnoj konferenciji.
U nedjelju 10. travnja, HNK Rijeka ugo stila je sudionike na utakmici RijekaDinamo koja je poslužila kao uvertira u konferenciju. U ponedjeljak 11. travnja u dvorani opatijskog hotela Admiral usli jedilo je službeno otvaranje Konferencije s pozdravnim govorom naše studentice Karle Nogić. Potom su se studentima obratili dekan našeg fakulteta, prof. dr. sc. Ivan Koprić, prodekanica za zna nost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Ri jeci, prof. dr. sc. Ivana Kunda te dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, izv. prof. dr. sc. Tunjica Petrašević. Kao predstavnik GNK Dinamo, sudionici ma se obratio gospodin Mirko Barišić, predsjednik GNK Dinamo. U ime Grada Opatije sudionike je pozdravila zamje nica gradonačelnika, gospođa Kristina Đukić. Nakon otvaranja uslijedio je panel Nogomet nekad i sad, koji je moderirao Robert Matteoni, novinar Sportskih no vosti. Panelisti su bili predsjednik GNK Dinamo, gospodin Mirko Barišić, dr. sc. Mladen Vedriš, počasni predsjednik Hr
vatskog nogometnog saveza i bivši pro fesor našeg Fakulteta, koji se javio online te gospodin Duško Grabovac, bivši glav ni tajnik HNS-a. Ostatak Konferencije pratila su zanimljiva predavanja i paneli te mnogobrojna pitanja studenata go stujućim predavačima.
Svi nazočni istaknuli su važnost odr žavanja studentskih konferencija, pro micanje sportskog prava, ali i sporta kao neizostavnog elementa za ljudsko zdravlje. Izražen je ponos zbog surad nje studenata sva četiri pravna fakulte ta, naročito nakon gotovo dvije pande mijske godine. Organizacija zahvaljuje svim predavačima i panelistima koji su iznimno profesionalno i stručno održali svoja predavanja i sudjelovanja na pa nelima. Treći dan, studijskim posjetom HNK Rijeka na stadionu Rujevica, služ beno je zatvorena Konferencija.
Ovim putem studenti zahvaljuju i svima koji su pomogli u organizaciji, što sadr žajno, što novčano, a posebno glavnim partnerima GNK Dinamo i Hrvatskom nogometnom savezu što su i ove godi ne podržali Konferenciju. Zahvaljujemo i našem prof. dr. sc. Siniši Petroviću za podršku i ove godine.
Za sve koji žele pogledati predava nja preporučujemo da nas pronađu na
YouTube kanalu Pravo & Nogomet 2022 i društvenim mrežama Facebook i In stagram (@pravo_nogomet). Nadamo se još boljoj i uspješnijoj Konferenciji za dvije godine.
Upravni odbor udruge
Alimenta
Izvor: udruga Alimenta
Osim što marljivo uče, studentice i studenti na našem fakultetu volon terski djeluju u mnogim udrugama. U sljedećim ćete retcima moći pročitati o prošlim i budućim aktivnostima u te kućoj akademskoj godini koje su nam predstavili njihovi predstavnici. Možda pronađete neki projekt koji vas zanima, a možda se odlučite i pridružiti jednoj od udruga koja vam se čini naročito zanimljivom. Sudjelovanje u njihovim
aktivnostima donosi iskustva koja sa mostalno učenje ne može zamijeniti, ali još važnije, ono donosi poznanstva i prijateljstva koja se iz istih rode. Sve to čini studentski život ljepšim i zani mljivijim. Stoga, nemojte previše dvo jiti o pridruživanju, nećete požaliti.
Udruga Alimenta akademsku godinu počela je s humanitarnim djelovanjem kroz Alimentin humanitarni pub kviz održan potkraj listopada, a sva priku pljena sredstva bila su donirana Hrvat skom Crvenom križu. U prosincu održan je i Alimentin 2. humanitarni pub kviz u suradnji s udrugom Mali zmaj – sva prikupljena sredstva bila su donirana udruzi Mali zmaj koja se bavi poboljša njem kvalitete života siromašne i nez brinute djece. U ožujku su održali radi onicu Mama i tata, koja su moja prava? o pravima djece u udruzi Mali zmaj s ciljem upoznavanja korisnika udruge s pravima djece. Dječja prava temelje se na potrebama svakog djeteta da pre živi, odraste, ispuni svoje potencijale i sudjeluje u životu svoje zajednice i toga svaka odrasla osoba mora biti svjesna. Tako su njihove korisnike kroz Obitelj ski zakon i Konvenciju o pravima dje teta upoznali s pravima djece i pribli žili obveze i odgovornosti roditelja, ali i sankcijama kojima će biti podvrgnuti u slučaju njihova ignoriranja. Radionicu je vodila prof. dr. sc. Olja Družić Ljubo tina sa studija socijalnog rada.
Događanja„Sudjelovanje u aktivnostima udruga donosi iskustva koja samostalno učenje ne može zamijeniti, ali još važnije, ono donosi poznanstva i prijateljstva koja se iz njih rode“
Od 10. do 11. svibnja održali su konfe renciju EURO ili EUR-NO?, a kojoj je bio cilj osvijestiti studente o prednostima, nedostatcima i potencijalnim izazo vima u pogledu implementacije nove valute u hrvatsko gospodarstvo. Na konferenciji su sudjelovali stručnjaci iz Hrvatske narodne banke, Ministarstva financija, Ministarstva unutarnjih po slova te predstavnici lokalne i područ ne (regionalne) samouprave.
Naše fakultetske svečanosti redovi to svojim glasovima uljepšavaju čla novi Capelle juris pa su tako obilježili i Memorijalni malonogometni turnir Kristian Jukić, promocije svih smje rova našeg fakulteta te Dan Pravnog fakulteta (4. studenoga). Potkraj 2021. godine održali su i vlastitu promociju monografije 15 godina Capelle juris. Na tradicionalnom božićnom koncertu Čudesna je ova noć, u Župi sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu, izveli su tradici onalne rumunjske i španjolske božićne pjesme. Dva puta na godinu održavaju audicije za nove članove, aktivno odr
žavaju probe te se maljivo pripremaju za godišnji koncert i projekte u najavi. Capella juris trenutačno priprema go dišnji koncert koji će se održati u lip nju u Hrvatskom novinarskom domu, a sudjelovat će i na 13. međunarodnom natjecanju zborova Zlatna lipa Tuhlja. Ističu da vole suradnje s drugim udru gama fakulteta te izvan fakulteta čime promiču ime Fakulteta.
Konferencija Koga zvati kad je korupcija na vlast Izvor: udruga Alimenta
Izbori u udruzi Društvo studenata socijalnog rada i primitak novih Članova
Izvor: udruga DSSR
Prvu aktivnost u ovoj akademskoj go dini Društvo studenata socijalnog rada počelo je s predstavljanjem studentima prve godine studija. Uz izbore i primi tak novih članova nastavili su i projekt Biti brucoš (ni)je lako koji za cilj ima pružiti pomoć i podršku studentima prve godine studija socijalnog rada na njihovim počecima. Bavili su se i eko loškim temama kroz sekciju za zeleni socijalni rad. Kroz veliku aktivnost 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetova nog nasilja, u sklopu obilježavanja Me đunarodnog dana ljudskih prava koji se tradicionalno obilježava 10. prosin ca svake godine, Pravni fakultet bio je dio međunarodnog projekta između
sedamnaest sveučilišta iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore - University and Gender Ma instreaming (UNIGEM). U sklopu ove aktivnosti organizirali su okrugli stol s izv. prof. dr. sc. Marinom Milić Babić, radionicu s udrugom ZA-Pravo i s izv. prof. dr. sc. Antonijom Petričušić sni mili kratki video o temeljnim ljudskim pravima.
Dana 9. prosinca održana je prva tri bina Želim znati više ove akademske godine s temom Koje novine donosi najavljena reforma sustava socijalne skrbi?. Tribina se održala online, pri čemu su predavači bili ravnateljica Zavoda za socijalni rad Tatjana Katkić Stanić u sklopu Ministarstva rada, mi rovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta. Tribina je održana tako da su predavači održali svoje pre davanje, a na kraju su slijedila pitanja moderatora i gledatelja tribine. Ravna teljica Katkić imala je ulogu predsta viti promjene koje ona donosi, a prof. dr. sc. Nino Žganec predstavio je kako struka socijalnih radnika vidi najavlje nu reformu. Pokazalo se da su sudioni ci koji su ispunili evaluacijske obrasce bili iznimno zadovoljni tribinom.
Aktivnost Tjedan zagovaranja prava beskućnika (TZPB) održana je u tjednu od 13. do 19. prosinca 2021. godine. S obzirom na to da je prošle godine bila smanjena mogućnost terenskog djelo vanja, ovogodišnji TZPB bio je usmje
Izvor: udruga DSSR
Događanjaren na izravnu pomoć korisnicima u beskućništvu i riziku od njega. Aktiv nost je financirana sredstvima Prav nog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a donatori su bili i slastičarnice Torterie Macaron i TORTE i to, koji su donirali slastice za organizaciju Ručka ljubavi u Prihvatilištu za beskućnike Gradskog društva Crvenog križa Zagreb. Tije kom TZPB-a na razini Studijskog cen tra socijalnog rada održana je i akcija prikupljanja rabljene odjeće i obuće za korisnike Prihvatilišta. Akcija Svakog
25. Božić nekome njihova je pozna ta humanitarna akcija u kojoj svaki mjesec prikupljaju novčane donacije i potrepštine koje doniraju potrebitima na području grada Zagreba. Udruga je nedavno provela i tribinu o Erasmus+ programima. Održan je i Tjedan zago varanja struke socijalnog rada gdje su nizom aktivnosti djelovali na podiza nju svijesti o širini struke socijalnog rada u javnosti i na širenju pozitivne slike te profesije. Osim toga, udruga je organizirala Filmsku večer u pro storijama Studijskog centra socijalnog rada i radionicu Zeleni socijalni rad, kojom se trude implementirati ekološ ke principe u profesiju socijalnog rada. Uz pub-kviz i društvene igre, Udruga je s profesorima i studentima prosla vila svoj 27. rođendan. Uskoro počinje i ReSoc aktivnost, odnosno zajednički odlasci vikendima na Sljeme.
Udruga ELSA svojim je aktivnosti ma obilježila mnoga prva studentska radna iskustva pa je tako STEP, sektor koji se bavi studentskom razmjenom u proteklom razdoblju ostvario surad nju te ugovorio praksu s tri odvjetnič ka društva. Prva ostvarena suradnja bila je s Odvjetničkim društvom Bar dek, Lisac, Mušec, Skoko u suradnji s CMS Reich-Rohrwig Hainz-om. Druga ostvarena suradnja bila je s Odvjetnič
Tjedan zagovaranja prava beskućnika Izvor: udruga DSSRWELS 2022. Izvor: udruga ELSA
2022.
Izvor: udruga
Izvor: udruga ELSA
kim društvom Krehić i partneri d.o.o. u suradnji s Deloitte legal mrežom. Projekt razmjene hrvatskih studenata u hrvatske odvjetničke urede zaživio je ove akademske godine suradnjom sa spomenutim odvjetničkim društvima te je na obostrano zadovoljstvo ostario svrhu zbog kojeg je i pokrenut. Nasta vit će i dalje s ugovaranjem student skih praksi. Treća ostvarena suradnja je Odvjetničkim društvom Mamić, Pe rić, Reberski, Rimac. Sektor STEP već dugo godina omogućava studentima diljem Europe studentsku praksu u stranoj zemlji. Ta je praksa bila nami jenjena stranim studentima koji imaju želju dobiti pravno iskustvo u odvjet ničkom društvu u Republici Hrvatskoj. Ove akademske godine, ELSA Zagreb počela je s održavanjem kvizova općeg znanja humanitarnog karaktera. Cilj je prvotno bio omogućiti članovima udru ge da se bolje upoznaju te da se zajedno natječu, a poslije je zbog velikog inte resa omogućeno sudjelovanje ne samo studentima Pravnog fakulteta, nego i svima drugima. Kvizovi se održava ju otprilike svaka dva tjedna, a mnogi sponzori omogućavaju nagrade za one najuspješnije. Uz to, kviz je održan i u sklopu humanitarne akcije Pravnikovo srce. Ukupan prihod će se na kraju do dijeliti određenoj humanitarnoj udruzi.
Događanja na fakultetu
Od 27. veljače do 6. ožujka 2022. odr žana je i Winter Elsa Law School tj. WELS Zagreb on Law& Business, kao treće iz danje projekta sa 16 kolega iz inozem stva u prostorijama Sveučilišta. Projekt je uz vrsne predavače spoj akademsko ga, kulturnoga i društvenog programa u kojem se promovira naš fakultet, za grebačko Sveučilište, grad Zagreb kao i Hrvatska.
Svoje je znanje studentima prenijelo desetak stručnjaka, među kojima su izv. prof. dr. sc. Tomislav Jakšić i doc. dr. sc. Antun Bilić. O pravu u bankar skoj industriji govorila je Lucia Ana Tomić, a probleme iz prakse obradili su Marija Lalin iz odvjetničkog društva Wolf Theiss, Katarina Gillich iz odvjet ničkog društva Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., Zrinka Vrtarić iz Arena Hospita lity Group te Relja Rajković iz društva Bardek, Lisac, Mušec, Skoko I partneri d.o.o. koje djeluje u suradnji s CMSom. Ugostili su i jednog stranog pre davača, odvjetnika Ivu Grlicu iz Slo venskog odvjetničkog društva Grlica Law. Kako bi zimsku školu učinili što zanimljivijom, organizirali su dva in stitucionalna posjeta, posjet Hrvatskoj narodnoj banci te posjet Visokom trgo vačkom sudu. Zimsku školu završili su posjetom Nacionalnom parku Plitvička jezera.
U svibnju nas očekuje Mala škola ljud skih prava s temom Ljudska prava u kaznenom postupku kao trodnevna konferencija posvećena ljudskim pra vima te 21. izdanje Summer ELSA Law School - SELS Zadar on Human Rights and Globalization od 24. do 31. srpnja 2022. u Zadru. S obzirom na brojnost ide ja koje gaje članovi, sami ističu da je najkorisnije pratiti njihove društvene mreže.
Timovi udruge Meritokrat, posveće ni djelovanju u različitim društvenim skupinama, organizirali su pregršt do gađanja. Tim Danas radim nešto novo, koji se bavi volonterskim i humanitar
nim projektima i Crveni križ organi zirali su darivanje krvi u Studentskom centru 13. prosinca 2021. S dolaskom proljeća, od 22. do 24. ožujka, u surad nji s udrugom Fajter, tim je prikupljao potrepštine za zagrebačke beskućnike. Za svibanj tim sprema Mjesec volonti ranja, u kojem će svakog tjedna organi zirati jednodnevne volonterske projek te na drugoj lokaciji. Tim Mijenjajmo znanjem, čiji je istoimeni projekt za akademsku godinu 2020./2021. nagra đen Dekanovom nagradom u suradnji s I. gimnazijom organizirao je radio nice na temu slobode govora i govora mržnje u 21. stoljeću. Tim LawMeetUp organizirao je u suradnji s Pravnim fakultetom Career Speed Dating za stu
Career Speed Dating 2022. projekt tima LawMeetUp
Izvor: udruga Meritokrat
Darivanje krvi u Studentskom centru, projekt tima Danas radim nešto novo Izvor: udruga Meritokrat
dente prava u sklopu Dana karijera u razdoblju 17. veljače - 18. veljače Career speed dating desetominutni su razgo vori s poslodavcima koji studentima pružaju simulaciju razgovora za posao.
Sudjelovalo je gotovo 20 odvjetničkih društava i poduzeća, udruga, Trgovački sud te više od 70 studenata. Na proljeće tim Mijenjajmo znanjem, u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, or ganizira međužupanijski stručni skup za nastavnike na temu Ustava Republi ke Hrvatske i ljudskih prava. Također je u planu i ciklus interaktivnih radionica na temu Europske unije kojem će na zočiti oko stotinu srednjoškolaca. Law MeetUp i ove godine ponovno organizi ra LegalHack, interdisciplinarno timsko
natjecanje na kojem sudionici u krat kom vremenskom roku imaju zadatak osmisliti prijedlog pravnog okvira od nosno zakonodavno rješenje za novu društvenu pojavu. LegalHack održao se od 28. travnja do 5. svibnja, u su radnji s akademskom i poduzetničkom zajednicom. Tema ovogodišnjeg Le galHack-a je Autonomna vozila – kako spojiti robotiku i pravo. Tim Financij sko i pravno opismenjavanje (FIPO) na proljeće bavit će se promotivnim ak tivnostima druge sezone FIPO projekta na temu Europske unije i tako obilježiti Dan Europe.
U organizaciji udruge Pravnik u pro sincu održana je tribina pod nazivom COVID potvrde - kršenje ljudskih pra va ili neophodno sredstvo sigurnosti?. Na tribini su sudjelovali izv. prof. dr. sc. Viktor Gotovac, saborski zastupnik dr. sc. Zlatko Hasanbegović, te doc. dr. sc. Mato Palić, profesor ustavnog pra va na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Izbor predavača te rasprava koja je uslijedila ispunili su cilj tribi ne - prikazati ulogu COVID potvrda iz različitih perspektiva, promatra jući navedenu problematiku s prav nog aspekta. Nakon dobrih rezultata s tribine održane u zimskom semestru, Udruga Pravnik ima u planu organi zirati još jednu tribinu u ljetnom se mestru. Također, u tijeku su pripreme za 14. Kongres studenata prava koji će se održati od 12. do 14. listopada 2022. godine. Tema Kongresa je 30 godina od Ugovora iz Maastrichta. Prijave će biti otvorene u rujnu.
Udruga Pravnik je od 15. do 22. prosin ca tradicionalno održala svoj humani tarni projekt Pravnikovo srce. Donacije su se prikupljale za udrugu Krijesnica koja pomaže maligno oboljeloj djeci i članovima njihove obitelji te je u boga tom sedmodnevnom programu priku pljeno gotovo 13.000 kn. Projekt je za počeo u srijedu, 15. prosinca u župi Sv. Mati Slobode na Jarunu svetom misom. Sljedeći je dan održana humanitarna
Događanja
Izvor: Bruno Krčar za udrugu Pravnik
utakmica između ekipa Futsal Pravo i Prijatelja kazališta Kerempuh, dok je u istom tjednu tamburaški sastav Presto održao humanitarni koncert. Održana je i humanitarna tombola u prostori jama fakulteta. 21. prosinca Pravobra niteljica za djecu održala je prigodno predavanje, a u večernjim se satima održao Pub kviz u suradnji s ELSA-om. Projekt je okončan prigodnim druže njem svih sudionika. Uspješnoj pro vedbi projekta doprinijeli su angažman i pomoć drugih udruga našeg fakulteta. Voditeljica projekta bila je Monika Se ver. Valja izdvojiti i Pravnikovu struč nu praksu. Prvi natječaj proveden je u prosincu 2021., a u provedbu projekta uključili su se mnogi odvjetnički uredi kao što su Odvjetnički ured Čedo Pro danović, Odvjetnički ured Divjak, To pić, Bahtijarević i Krka i mnogi drugi. Izabrani kandidati već obavljaju prak su koja im se priznaje na petoj godini studija kao jedan od oblika praktične nastave. Raspisali su i drugi natječaj od 11. do 20. travnja te je praksa prošire na i na urede izvan Zagreba. U ljetnom semestru Udruga Pravnik planira iz dati novi broj znanstveno – stručnog časopisa Pravnik te održati Pravnikov
znanstveni skup 2. lipnja na kojem će studenti izlagati svoje radove o temi Međunarodno pravo oružanih sukoba. Pozivaju se svi studenti koji se prona laze u pisanju i izlaganju da se prijave na isti. Potkraj godine Udruga obilježa va i 55 godina od osnutka!
Članovi i članice u našoj sportskoj udruzi su, unatoč teškim uvjetima treniranja u koronakrizi, uspjeli svoje sekcije održati aktivnima te i dalje dje lovati sukladno krilatici udruge mens sana in corpore sano. Krenimo redom s ovim kratkim sportskim rezultatima natjecanja u organizaciji Zagrebačkog sveučilišnog sportskog saveza, počevši s loptaškim sportovima.
Momčad je nakon smjene generacija imala određenih teškoća u utakmica ma, a i u nekima je nedostajalo malo sportske sreće tako da rezultat ne pri kazuje trud koju je momčad uložila i pravu sliku stvaranja nove momčadi.
U kup utakmicama pokazana je vrlina te se nadamo da će se kroz daljnji rad i kontinuitet treniranja poboljšati i re zultati. Muški futsal završio je sva na tjecanja.
Muški rukomet okupio je odličnu eki pu koja je pokazala da se može boriti i s boljim momčadima lige. Međutim, što zbog pandemijskih uvjeta, što zbog drugih individualnih teškoća, nisu uspjeli ostvariti pozitivne rezultate u ključnim utakmicama te je plasman u knock-out fazu izostao. Nadamo se kako će većina momčadi ostati na oku pu te nastavkom treniranja i rada do godine ostvariti prolazak skupine.
Muška košarka nakon dugo vremena ima razloga za optimizam. Naime, naši su momci bili pri vrhu svoje skupine te su ušli u play-in turnir za ulazak u prvu ligu sljedeće godine. Međutim, zbog ozljeda ponajboljih igrača, taj isko rak ostao je neostvaren. Priželjkujemo ponavljanje ovogodišnjih rezultata, i uz dozu sreće ostvarivanje konačnog iskoraka u prvu ligu.
Ove godine možemo posebno istaknu ti i pohvaliti članice ženske odbojkaške sekcije. Usprkos velikoj smjeni genera cija, djevojke su ostvarile velik rezultat pobijedivši u svim kolima osim posljed njeg te će se iduće sezone zasluženo natjecati u prvoj ženskoj odbojkaškoj sveučilišnoj ligi. Djevojkama čestitamo i pohvaljujemo ih ovim putem.
Naša studentica Dea Barić Krišto osvo jila je brončanu medalju na sveučiliš nom pojedinačnom natjecanju u stol nom tenisu koje se održalo 24. travnja u Zagrebu.
Što se tiče tenisa, natjecanja kreću 4. i 5. lipnja, ali detaljnije informacije bit će objavljene na društvenim mrežama. Igrat će se pojedinačno i ekipno.
Veslačka sekcija priprema se za odla zak na Sveučilišnu regatu 21. svibnja.
Događanja na fakultetuOkuplja se i ekipa zainteresiranih za šah čije se natjecanje održava 7. (ekipno) i 8. svibnja (pojedinačno).
Najmlađa udruga našeg fakulteta ZA-Pravo ove je godine osnovala peer to peer grupu podrške Qrug za LGBTIQ+ studentice i studente čije aktivnosti organiziraju članice udruge uz pomoć udruge Dugine obitelji. U grupi se me đusobno bodre i osnažuju. Nadalje, pre davanje naziva Struggle for Equality in the Netherlands: from legalisation of same-sex marriage in 2001 to recognition and pro tection of trans and intersex rights održao je veleposlanik Kraljevine Nizozemske, Nj. E. dr. Henk Voskamp. Aktivnošću Rainbow Walkway u listopadu, unatoč kišnom danu, udruga je obilježila Dan međunarodnog izlaska iz ormara u ci lju povezivanja UNIC kampusa i gra dova. Na još jednom događanju, javnoj raspravi Jesmo li tolerantni/Are we to lerant nazočili su veleposlanik Kanade Nj. E. Alan Bowman, doc. dr. sc. Ana Horvat Vuković, studentska pravobra niteljica Alix Uzelac Vedriš, izv. prof. dr. sc. Antonija Petričušić, uz pridruživanje potpredsjednika Vlade za ljudska prava Borisa Miloševića te prodekana doc. dr. sc. Marija Krešića. Na znanstvenoj kon ferenciji Razvoj i izazovi zaštite prava LGBTIQA+ osoba, 10. prosinca na Dan ljudskih prava, sudjelovali su autorice i autori znanstvenih radova iz razli čitih područja. Konferencija se bavi la temama zaštite i unapređenja prava LGBTIQA+ osoba i ostalim srodnim te mama. Udruga je sudjelovala u GONGovu projektu naziva POJAM, točnije Partnerstvo za održivo jačanje aktiviz ma mladih. Ondje su predstavili udru gu polaznicama projekta te raspravljali o faktorima njezina postojanja. Što se tiče budućih događanja, i dalje je aktiv na Qrug, spomenuta grupa podrške koja se održava jednom mjesečno, a mogu će su prijave na qrug.zapravo@gmail. com. Napominju da je adresa elektro ničke pošte strogo povjerljiva i imaju joj pristup samo osobe koje vode grupu. Za
ostalo upućuju na praćenje društvenih mreža (Facebook, Instagram: za.pravo. lgbtiq.osoba), a za pridruživanje udruzi slobodno se javite na društvene mreže ili adresu za.pravo.lgbtiq.osoba@gmail. com.
Rainbow Walkway - članice i članovi udruge ZA-Pravo na organiziranom obilježavanju Međunarodnog dana izlaska iz ormara 2021., izvor: udruga ZA- Pravo
Pojedinačno natjecanje u stolnom tenisu
Izvor: Unisport Zagreb
Rainbow Walkway - članice i udruge ZA Pravo na organiziranom obilježavanju Međunarodnog dana izlaska iz ormara 2021.
Izvor: udruga ZA Pravo
Ogranak Hrvatske akademske zajedni ce našeg fakulteta krajem rujna sudje lovao je na HAZ & Hanns Seidel Stiftung akademiji u Splitu. Akademija je obu hvaćala simulaciju radnog sastanka na temu Profesionalizacija studentskog predstavništva te razna predavanja i radionice. Polaznici Akademije usavr šili su stara te stekli nova znanja i isku stva. 17. i 18. prosinca 2021. godine odr žana je dvodnevna konferencija Familia ante omnia odnosno Obitelj prije svega, pod vodstvom HAZ-ovki i HAZ-ova ca pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predvođenih Leom Blažević, predsjednicom navedenog ogranka. Cilj projekta bio je približiti sudionici ma temu posvojenja i prikazati kako se
ono provodi u praksi, kakve posljedi ce ostavlja na djecu i njihove roditelje te koliko je važno staviti naglasak na pružanje obitelji djetetu, a ne djeteta obitelji. Predavači su se trudili pobliže dočarati institut posvojenja te objasniti kako je svakom djetetu potrebna zai sta obitelj prije svega. Uskoro planiraju i pub- kvizove, radionicu s ogrankom HAZ-a na Fakultetu političkih znanosti te sudjelovanje na humanitarnoj utrci Wings for Life World Run.
Studenti pojedinci koji ne moraju nuž no biti članovi zbora mogu putem njega organizirati projekte ako već nisu ili ne
Događanja
žele biti učlanjeni u neku udrugu. Po trebno je imati razrađenu ideju i vodi ti računa o vremenu izvedbe projekta s obzirom na to da javni poziv odnosno natječaj za financiranje studentskih projekata izlazi dva puta na godinu. Za sve ostale informacije i upite potrebno je javiti se Studentskom zboru putem elektroničke pošte ili društvenih mreža.
fakulteta dobiju uvid u svoja prava i njihovo ostvarivanje u budućem poslu, upoznaju se s aktualnim izmjenama navedenog zakona, a da se studente prava približi umjetničkom stvaralaš tvu te dobivanju uvida u primjeni na vedenoga. Na simpoziju je predavala i izv. prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković.
Projekt se održao u Meštrovićevu pavi ljonu u sklopu Salona mladih 3. svibnja 2022. Studenti našeg Fakulteta do kra ja izložbe, 19. lipnja 2022., imaju be splatan ulaz.Simpozij Art Law
Izvor: Šimun Bučan
Potaknuti aktualnim izmjenama Zako na o autorskom i srodnim pravima, naš Studentski zbor u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika organi zirao je simpozij Art Law. Temeljna je ideja projekta da studenti umjetničkih
