Naša mjesta pod suncem

Naša mjesta pod suncem kafići, barovi i kavane studenata Pfzg-a

Jedan je od onih dana u godini. Izlaziš iz Gundulićeve, TRH trojke, Ćirilometodske. Iz zgrade na kojoj velikim, strogim slovima piše „Pravni fakultet“. Možda je to zbog hladnoće i zimskog vjetra, možda zbog vrućine i ljetnog sunca, ali između tebe i tvojih kolega osjećaš da postoji nekakav dosadni zamor. Kao da su vam se svima moždane stanice na ovom predavanju ili seminaru ili čemu god u lubanji raspuknule poput kokica u mikrovalnoj. Taj kolektivni umor i zamišljenost primjetni su, ali potraju samo trenutak. Gotovo uvijek ih netko prekine s jednim važnim pitanjem, pitanjem koje ti zaokupi pozornost i presiječe tijek misli, koje zarobi tvoj mozak zagonetkom na koju mora odmah odgovoriti: „Di ćemo sjest?“ Epohalno, baš pravo legendarno pitanje, staro ko sam Pravni fakultet. Zašto je ono toliko važno? Iskreno - nemam pojma. Volimo u ovim svojim člancima zvučati sveznajuće i pametno, malo se možda i praviti važni, a bome sam (očito) i ja takav. Ali ovako jednostavnu rečenicu neko filozofiranje i nepotrebno razmišljanje samo bi razvodnilo. Ne treba tu tražiti mnogo detalja, treba tražiti odgovor. Gdje studenti prava u Zagrebu najčešće sjednu? Stali smo kod onog dijela priče gdje je netko postavio pitanje koje ti je zarobilo mozak i sad ga prisiljava da smisli neki odgovor. Jako dramatično, ali nije to baš toliko neugodna situacija. U glavi ti se u tom trenutku, na pločniku ispred faksa, otvori nešto poput karte grada, i na toj se karti pojave različite lokacije na kojima bi sada ti i tvoji kolege, zapravo prijatelji, mogli popiti nešto fino i prijatno, razgovarati, zezati se, jadati ili si komplicirati život onako kako ja kompliciram ovaj članak. Dvojba u tvojoj glavi zapravo je više slatka briga. Jer svi imamo neke klasične, poznate i isfurane, i posebne, opskurnije kafiće oko faksa, koji nam, kako odmiču naši studentski dani, sve više postaju utočišta. Naša mjesta pod suncem. Priznat ću vam da takvih mjesta imam i ja, i njima želim posvetiti ovaj članak. Da u njemu ostavim barem djelić emocija koje sam tamo mogao osjetiti, i da ta „čuvstva“ na ovom papiru ostanu onako kako nam ostane prazna bočica parfema, koja je toliko lijepa da je želiš čuvati iako u njoj - parfema više nema.

B041

Be, ili Boban, kafić je za koji svatko ima neki svoj nadimak. Kafić s mnogo nadimaka i bez pravog imena (jer B041 odbijam priznati kao riječ) zapravo je sličan onim ljudima koje nitko ne zove onako kako se zapravo zovu. Jer što je zapravo B? Kafić ili slastičarnica? Mjesto za fancy Zagrepčane ili studente prava? Možda ga baš zbog te nedorečenosti toliko i volimo. Jer stripovska estetika oaze u koju se penjemo onim zavrnutim stubama istodobno je mlada i stara - negdje je između moderne energije mladih (pa i mladih pravnika, nismo svi toliko dosadni) i neke nedorečene… nostalgije. Možda pretjerujem, ali B je u toj nekoj ugodnoj neodlučnosti savršen za Zagreb u kojem danas živimo. I da, mislim da to treba shvatiti kao kompliment.

Autor Lovro Matić Foto Instagram

Jer svi imamo neke klasične, poznate i isfurane, i posebne, opskurnije kafiće oko faksa, koji nam, kako odmiču naši studentski dani, sve više postaju utočišta.