ČASOPIS ZA RODITELJE
SOCIJANO EMOCIONALNO RAZVIJENO DIJETE
Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić
Razvoj djece danas se prati kroz različite aspekte razvoja u vidovima razvoja motorike, spoznaje, govora, igre, likovnih i glazbenih sposobnosti ali i sociojalno emocionalnog razvoja.
V
aše dijete vidi svijet kroz emocionalne i socijalne kompetencije. One su kod neke djece više, a kod neke slabije izražene. Postoje mališani kod kojih se ove kompetencije kasnije razvijaju, kod takve djece govorimo o socijalno-emocionalnoj nezrelosti. No, dobra je vijest kako vi, kao roditelji/skrbnici, možete uvelike utjecati na zrelost djeteta u ovom pogledu i pomoći mu da svijet upozna i vidi drugim očima.
Uredan razvoj socijalno emocionalnih kompetencija omogućuje djeci smirivanje ljutnje, poticanje prijateljstva, miroljubivo rješavanje sukoba te donošenje odluka za dobrobit zajednice. Osnaživanje socijalne i emocionalne kompetencije kod djece usmjereno je ka učenju ovih vještina kroz ostvarivanje prijateljstava, bolju komunikaciju s okolinom, rješavanje problema te kontrolu ljutnje i postupaka koje dijete ne može kontrolirati, a često ih i nije svjesno, kada je u fazi ljutnje. Kod djece najranije dobi koja su izložena problemima u obitelji i/ili vanjskim stresovima ovakva dinamika u ponašanju može rezultirati usvajanjem neželjenih obrazaca ponašanja poput agresivnosti, pretjerane emotivnosti, dominacije, nemogućnosti ostvarenja socijalnih kontakata, povučenosti. Ovakvu djecu je poželjno pratiti i ukoliko u radu s njima rezultati izostaju, važno je da se ona, u što ranijoj dobi, povežu sa stručnjacima kako bi se ova ponašanja izbjegla u starijoj dobi. Probleme u dječjem ponašanju možemo podijeliti u dvije skupine: probleme u socijalnom razvoju i probleme u emocionalnom razvoju djeteta.
Socijalni razvoj djeteta Smatra se da je dijete socijalno kompetentno ukoliko je usvojilo određena ponašanja i vještine koje mu omogućavaju razumijevanje svoje okoline te uspješno snalaženje u svakodnevnim situacijama. Socijalne kompetencije primarno se razvijaju u roditeljskom domu, kroz obnose s roditeljima i bližom obitelji. Ovdje bi se dijete trebalo osjećati sigurno te kroz interakciju s roditeljima/skrbnicima biti doživljavati podršku, prihvaćanje i pohvalu za svakodnevna svoja dostignuća. Razdoblje ranog djetinjstva najvažnije je za uspostavljanje temelja socijalne kompetencije. Najvažniju ulogu imaju roditelji koji svojim ponašanjem i primjerom mogu pridonijeti razvoju
6
empatije, koja djeci omogućava bolji odnos sa drugima i samim time stvaranjem bolje slike o sebi. Proces socijalizacije tijekom djetinjstva kasnije utječe na mnoga socijalna ponašanja djece u odrasloj dobi. Problemi koji mogu nastati kod izostanka ove vrste kompetencija su: agresivnost, prkos, laž, impulzivnost, strah, ljutnja…. Sve navedeno rezultira nezadovoljstvom djeteta koje nije sretno i ostvareno u zajednici i među svojim vršnjacima. Kako pomoći djetetu? Kao roditelji suočeni smo često s ponašanjem djeteta koje ne znamo kako klasificirati. Nerijetko se i sami pitamo je li drugačije ponašanje djeteta uzrok ili posljedica neke naše pogreške. No, ne trebamo biti grubi prema sebi, svatko od nas radi najbolje što zna i u
