PRILAGODBA DJETETA NA VRTIĆ

Piše: Maja Vukoja, dr.med., specijalist psihijatar

Život nas vodi kroz niz promjena od samog rođenja. Prva velika promjena u životu djeteta i njegove obitelji događa se upravo polaskom u jaslice ili vrtić. To je važan događaj za dijete i za roditelje, jer je to najčešće prvo djetetovo odvajanje od majke. Mijenja se dotad poznato i sigurno okruženje, te se reducira prisutnost roditelja u djetetovom životu, dok neke nove osobe i okolnosti ulaze u njegovu svakodnevicu. Dijete je pod utjecajem novih ljudi, prostora i situacija, pa tako u njegov život sada ulaze odgojitelji, druga djeca, novi prostori, nova pravila, drugačiji ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja. Sve ovo može za dijete biti popriličan izazov, a reakcije na odvajanje mogu biti raznolike i vrlo individualne.

Prilikom prvog dolaska u jaslice ili vrtić dijete se može osjećati usamljeno, izgubljeno i bespomoćno, držati se za roditelja, jako plakati i slično. Sve su to reakcije vezane uz separacijsku anksioznost uzrokovanu strahom od odvajanja i strahom od nepoznatih osoba.

U umjerenom intenzitetu takva anksioznost je normalna i dio je djetetovog razvoja.

Dijete može biti vrlo tužno, a kod određene se djece mogu javiti i ljutnja i razdražljivost, učestaliji po dolasku kući. Dijete može čak i promijeniti svoje ponašanje prema roditeljima I bliskim osobama uslijed promjena koje doživljava, a nisu rijetke niti tjelesne tegobe koje prate emocionalna stanja. Tako se kod djeteta mogu pojaviti nenadani bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, glavobolje i drugi do sada nepoznati simptomi. Kod neke djece javlja se privremeno vraćanje na prethodnu razvojnu fazu u vidu tepanja ili poremećaja u kontroli nagona za mokrenjem ili stolicom. Sve navedene promjene utječe na ponašanje djeteta, te ono u nemogućnosti kvalitetnijeg izražavanja može plakati, vrištati, udarati, odbijati kontakte, odbijati do sada poznate aktivnosti, hranu, a mogu se pojaviti i smetnje u spavanju.

Postoje djeca koja na promjene i drugačije reagiraju, kod njih nije prisutna dramatična reakcija već se povlače u sebe, svoj svijet i svoje igračke, daleko od centra zbivanja i druge djece.

Reakcije na separaciju se obično javljaju odmah nakon odvajanja, međutim kod pojedine djece može doći I do odgođene reakcije. Odgođena reakcija najčešće se događa u momentu kada roditelj pomisli kako se je dijete bez problema prilagodilo novim okolnostima, uvjetima, pravilima i novoj sredini. Kod takve djece polazak u vrtić predstavlja igru i dijete često tek nakon što prođe tjedan ili dva kontinuiranog boravka u kolektivu, shvati da je odlazak svakodnevan i tek tada počinje reagirati. Što je dijete starije, to su reakcije blaže i kraćeg trajanja, te se stanje stabilizira unutar nekoliko tjedana nakon što dijete shvati da nije ostavljeno i da boravak u vrtiću predstavlja igru u okruženju novih prijatelja. Ukoliko prilagodba potraje duže, I dijete pokazuje vidljive znakove promjena u osobnosti, stresa i anksioznosti, svekako je potrebno posavjetovati se sa stručnjakom!

Što zapravo utječe na djetetovu prilagodbu?

• Djetetova dob - mlađa djeca, do treće godine života, sklonija su burnijim reakcijama tijekom prilagodbe. • Djetetov temperament - svako je dijete jedinstveno biće s jedinstve-

nim emocijama i doživljajima, te kao takvo drugačije reagira na vanjske podražaje. • Stupanj promjene u rutini - sličnosti u rutini spavanja, hranjenja i igre sa rutinom i rasporedom u vrtiću olakšavaju prilagodbu. Izostanci iz vrtića tijekom perioda prilagodbe narušavaju proces koji dijete mora proći i produljuju djetetove reakcije na promjenu. Ukoliko dijete ne pohađa redovito vrtić svaki novi polazak za njega će predstavljati adaptaciju i ponovni stres i strah od odvajanja. Roditelji moraju znati kako će kontinuitet pohađanja vrtića, koliko god se reakcije djeteta činile zastrašujuće, pomoći djettu da brže prihvati promjene i da one prerastu u djetetovu rutinu. Roditeljski strahovi i oklijevanje veliki su kamen spoticanja u savladavanju prilagodbe. Tijekom prilagodbe zna se dogoditi da su roditelji pod većim stresom od djece. Boje se kako će se dijete snaći bez njih, kako će prihvatiti sve promjene, hoće li se snaći i biti prihvaćeno. Tužni su radi djetetove reacije tijekom odvajanja i zabrinuti radi ostanka u kolektivu. Pri tom često nisu svjesni da njihov strah uznemiruje dijete i svojim ponašanjem i zabrinutošću mu šalju poruku kako je ono što slijedi loše i opasno.

Djeca koja nisu navikla na prisustvo druge djece također će trebati više vremena za prilagodbu. Takva djeca nisu navikla na graju druge djece, na dijeljenje igračaka, ne znaju kako riješiti moguće konflikte I naravno da dok se ne usvoje obrasci ponašanja I života u vrtićkoj zajednici su zbunjeni I zastrašeni novim događajima.

Što učiniti u razdoblju prilagodbe?

Roditelji moraju biti svjesni kako djeca osjećaju emocije roditelja. Budite sigurni u sebe i u svoju odluku da dijete polazi u vrtić, te o njemu pričajte pozitivno pred djetetom. Na taj ćete način pripremiti dijete na ono što ga očekuje I u njegovim očima stvoriti pozitivnu sliku prema vrtiću I svemu onome što ga tamo očekuje. Sigurno da će se dijete koje je unaprijed pripremljeno na očekivane promjene lakše na njih priviknuti od djeteta koje ne zna što ga u vrtiću očekuje.

Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i uplašen , takvo će biti i ono samo. Roditelj je djetetov najveći uzor i vertikala njegovog povjerenja, stoga ukoliko ono osjeti da se je roditelj primijenio, da je zabrinut i tužan, takvo ponašanje signal je kako nešto nije u redu I dijete reagira na način da je u strahu i neizvjesnosti. Prilagodba je svakako otežana kada dijete osjeti roditeljevu nesigurnost, ako se roditelj dugo oprašta s djetetom ili kriomice nestane. U trenutku kada odlazite iz vrtića, budite dosljedni i nasmiješeni! Redovito dolaženje djeteta u vrtić također olakšava prilagodbu, naravno osim kad je dijete bolesno.

Uspostavite pozitivan kontakt sa odgajateljima i imajte povjerenja! Odnos s odgojiteljem vrlo je važan u procesu prilagodbe vašeg djeteta. Ukoliko dijete vidi da imate pozitivan i vedar odnos s odgojiteljem i samo će pozitivnije reagirati. Možda ne u početku, ali s vremenom će i ono steći povjerenje i sklonost prema ogdojitelju promatrajući vaš opušten, prijateljski i pozitivan odnos.

Dozvolite djetetu da u vrtić nosi neku igračku, gazu ili dudu za koju je vezano kako bi lakše svladalo separacijsku krizu. Predmeti koji su djetetu dragi u nesigurnom i nepoznatom okruženju pružiti će mu utjehu, a kasnije kada se prilagodi i period adaptacije prođe dijete će samo predmet utjehe ostaviti kod kuće.

Ukoliko je to moguće družite se s djecom i roditeljima iz vrtića i izvan vremena provedenog u vrtiću. To može biti u zajedničkoj igri u parkovima, kinu, na rođendanima, kod kuće. Dijete će brže i bolje upoznati nove prijatelje, te će s radošću odlaziti u vrtić.

Potičite djetetovu samostalnost u hranjenju, higijenskim navikama i pospremanju igračaka kod kuće, naravno u skladu s dobi. Dijete u vrtiću pored igre čekaju i određene obaveze i ukoliko ih ranije usvoji u kučnoj atmosferi biti će mu normalne i poznate.

Razgovarajte svakodnevno s djetetom o danu provedenom u vrtiću. Razgovori s djetetom grade iskren odnos pun povjerenja, a dijete dobiva priliku skrenuti vam pažnju na stvari i situacije koje mu se sviđaju ili ne sviđaju.

Vrijeme prilagodbe na vrtić neka bude jedina promjena u djetetovoj svakodnevici u tom razdoblju, ukoliko je to ikako moguće. Većina djece se nakon nekoliko tjedana kontinuiranog odlaska u vrtić uspije prilagoditi i počinju polako prihvaćati novu sredinu i situacije. Iako ne znači kako će svako jutro biti jednako raspoloženo i da povremeno neće biti pobune, međutim na nju trebate biti spremni i kada se ona dogodi dosljedni u kontinuitetu odlaska u vrtić. Roditelji se u trenucima otpora od strane djeteta često susreću s osjećajem bespomoćnosti, krivnje i sumnji I ponekad se je teško nositi s njima, no ovakve su emocije normalan dio ovog razdoblja. Imajte na umu kako pretjeranim izražavanjem sumnje i zabrinutosti u situacijama odvajanja, djetetu zapravo šaljete krivu i nadasve zbunjujuću poruku!

Neki roditelji i sami teško prihvaćaju da kroz život djeteta postoji puno faza kada će ga morati polako puštati od sebe. Sve su to faze u odrastanju koje ne znače da ćete izgubiti međusobnu bliskost i povezanost.

Ljubav između roditelja i djeteta gradi se cijeli život, a međusobni odnosi prolaze kroz niz promjena uz koje svi trebamo rasti i emocionalno napredovati.