ČASOPIS ZA RODITELJE
omogućujući mu samostalnost bez traženja pomoći od drugih ljudi. U socijalnom području djelovanja životinje pomažu uspostavljanju kontakta s drugima, kod inkontaktibilnih osoba one su najčešće prvi korak u uspostavljanju komunikacije s liječnikom, terapeutom i drugim osobama. Tu naročito profitiraju psihički i fizički oboljele osobe. Ogromno područje pomoći životinja u uspostavi socijalnih kontakata i razvoju pozitivnog samopoimanja je terapijsko jahanje. U socijalnom području su posebno ohrabrujuća iskustva dobivena u kaznionicama. Metoda liječenja i socijalnog odgoja uz pomoć životinja propisuje se osobama koje imaju slijedeće poremećaje ili oštećenja: • tjelesni, psihički ili duševni poremećaj • oštećenje ili izostanak motoričkih sposobnosti • poremećaj u ponašanju i emocionalnom doživljavanju: agresivnost, hiperaktivnost, pasivnost, strah, agresija, oštećenje osjetilnih funkcija.
Ciljevi liječenja su razvijanje i poboljšanje opažanja, motorike, koordinacije, komunikacije, razvoj osobnosti pacijenta, zaustavljanje progresije smetnje i daljnjih oštećenja, postizanje što većeg stupnja samostalnosti djeteta u svakodnevnom životu, u obitelji, vrtiću i školi. Postavljeni ciljevi realiziraju se svakodnevnim treningom uz pomoć životinja, putem različitih aktivnosti radne terapije, igre, stvaralačko-muzičkih aktivnosti, savjetodavnim radom i slično. Svijet je daleko ispred nas u primjeni metoda terapije uz pomoć životinja. U Europi i SAD-u postoje tako programi «Pet visiting programs» (Služba posjeta kućnih ljubimaca) koji redovito idu u staračke domove, sanatorije, psihijatrijske klinike, ustanove za invalide, dječje domove, škole za djecu s posebnim potrebama i sl. Te posjete predstavljaju radost, razmjenu, kontakt i zanimanje. Sve popularnija metoda terapije uz pomoć životinja u SAD, Australiji, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i skandinavskim zemljama su tzv. «boravišne životinje», koje pripadaju ustanovi ili boravištu, a o njima se brinu pacijenti ili stanari, ako se radi o staračkom domu.
21
Djetinjstvo današnjice je gradsko djetinjstvo, potrošačko djetinjstvo, djetinjstvo dječjeg igrališta, djetinjstvo u prometu. Nedostaje mu elementarni doživljaj: paljenje vatre, kopanje rupe na zemlji, vješanje po granama, gradnja brane na potočićima, promatranje velike životinje... Veliki broj djece poznaje životinje samo još preko televizije, gdje su često ljudski predstavljene. Za potpuni duševni razvoj djeca trebaju konkretnu realnost. Nije dovoljno djeci nešto opisati ili ispričati, ona žele mirisati biljke, osjetiti životinje s krznom i toplinom... Otprilike svako treće dijete raste kao jedinac. To otežava učenje socijalnom ponašanja i može utjecati na povećanje egocentrizma i manjak empatije i tolerancije, te nemogućnost uspostavljanja socijalnih veza. Sve više djece živi s prezaposlenim roditeljima, s jednim roditeljem, usred rastave braka ili usred nasilnih odnosa. Mnoga su djeca psihički i fizički zlostavljana. Kod mnogih vlada nesigurnost u odgoju zbog nedosljednih odgojnih metoda, prekomjerne pažnje ili pak ravnodušnosti i zapuštanja, često nedostaje atmosfera sigurnosti i međusobnih odnosa
