MEDICINA I PRAVO
IVANA MOŠIĆ PRAŽETINA dipl. soc. radnik KBC Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju izv. prof. dr. sc. VANJA BRANICA Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu
Djelovanje socijalnih radnika je u zdravstvenom sustavu, povijesno gledano, jedno od prvih područja u kojima se socijalni rad kao profesija etablirao. Naime, od formiranja profesije kroz obrazovanje socijalnih radnika (prvo obrazovanje započinje 1952. godine) do prvog zapošljavanja socijalne radnice 1955. godine u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče prošlo je svega nekoliko godina. Otada je prisutnost socijalnih radnika u zdravstvenom sustavu konstanta. Njihova nekadašnja brojnost značajno opada nakon 1990. godine zdravstvenom reformom, mijenjanjem propisa i „statusa“ koje su dotada socijalni radnici imali, no i dan danas područje zdravstva ostaje, nakon sustava socijalne skrbi, jedno od najznačajnijih područja u kojem su socijalni radnici zaposleni. Djelatnost socijalnih radnika, stručnjaka s licencijom za samostalan rad, u zdravstvenim ustanovama prvenstveno određuju javne politike, a potom i Zakon o djelatnosti socijalnog rada koji primarno definira njihovo područje rada i opseg djelovanja rada. Poziciju struke unutar zdravstvenog sustava definira Zakon o zdravstvenoj zaštiti, gdje smo prepoznati kao zdravstveni suradnici. Dijagnostičko-terapijski postupci socijalnih radnika (DTS i DTP) propisani su šifrarnicima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Profesija socijalnog rada u zdravstvenom sustavu djeluje s ciljem rješavanja socijalnih problema pacijenata i njihovih obitelji,
72
LIJEČNIČKE NOVINE 199 - svibanj 2021.
SOCIJALNI RADNIK U ZDRAVSTVU koristeći niz pomažućih intervencija. Poslovi socijalnih radnika ovise o ustanovi u kojoj su oni zaposleni (KBC, OB, ZJZ ili specijalna bolnica), no i o samomu mjestu njegova rada. Drugim riječima, iako se u mnogočemu preklapaju, njihov posao u svom fokusu ima sustavno razumijevanje razvoja psihičkih bolesti i u pristupu je orijentiran više na metode psihosocijalnog savjetovanja s pojedincem, parom i/ili obitelji ili na tehnike grupnoga rada. Posao „općeg“ socijalnog radnika u zdravstvu, prvenstveno polazi od procjene psihosocijalnih rizika i bolesnikovih snaga i njegovih potreba vezanih uz vrstu bolesti. Analizom socijalne mreže i potencijalnih prepreka u ostvarivanju zdravstvene i socijalne zaštite, nužno je hitno i brzo procijeniti bolesnikovo funkcioniranje u njegovoj lokalnoj zajednici, kako bi se potom procijenila potreba za smještajem, uključivanjem drugih ustanova ili službi poput centra za socijalnu skrb ili patronaže. Suradnja je važna riječ u radu socijalnog radnika – kako s drugim stručnjacima u zdravstvenoj ustanovi (liječnicima i medicinskim sestrama), tako i sa stručnjacima i pružateljima usluga u lokalnoj zajednici, a s ciljem povećavanja pozitivnih ishoda, postizanja bolje kvalitete brige i skrbi za pacijente. Kako bismo u tome uspjeli apeliramo da nas svi s kojima surađujemo uključe odmah po uvidu u postojanje socijalnih čimbenika/problema koji utječu na pojavu i tijek bolesti i liječenja te na kakvoću bolesnikova života, jer sva-
ka intervencija koju provodimo mora biti potkrijepljena korespondencijom s drugim ustanovama i zahtijeva vrijeme provedbe, kao npr. za pronalaženje smještaja. U našem radu obvezuje nas Etički kodeks socijalnih radnika Hrvatske i poštujemo načela i dobru praksu, Zakon o zaštititi prava pacijenata i Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite. Polazimo od bio-psiho-socijalnog modela te potičemo holistički pristup, orijentiranost prema bolesniku, njegovo pravo na suodlučivanje u terapijskim postupcima radi unaprjeđenja zdravlja i kvalitete života bolesnika i njegove obitelji. Rad socijalnog radnika definiran je pravilnikom ustanove i kolektivnim ugovorom te se uglavnom provodi kao osmosatno radno vrijeme, a raspoloživost 24/7/365 je dostupna kroz međusektorsku suradnju s kolegama, socijalnim radnicima, u centrima za socijalnu skrb. U posljednje vrijeme bilježimo blag porast zapošljavanja socijalnih radnika u zdravstvu. Vjerujemo da su voditelji zdravstvenih ustanova prepoznali kako se postojanjem socijalnih radnika u zdravstvenom sustavu smanjuje bolničke troškove, pridonosi smanjenju broja hospitalizacija i rehospitalizacija, smanjuje potrebe za liječničkim kontrolama i povećava bolesnikove socijalne aktivnosti, kao što su pokazala i istraživanja. vbranica@pravo.hr
