UVODNIK

ZA MNOM, A NE NAPRIJED

Dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore Pred nama su lokalni izbori. Nakon njih naredne tri godine nema nikakvih izbora, barem ne onih redovnih. Na lokalnim izborima biramo župane, gradonačelnike i načelnike općina, kao i članove županijskih skupština, Skupštine Grada Zagreba te gradskih i općinskih vijeća. Na glasačkim listićima se, između ostalih kandidata, nalaze i imena nekih naših kolega. Kolega koje poznajemo, manje ili više dobro. Znamo njihove dosadašnje uspjehe, ali i neuspjehe, vrline, ali i mane. Znamo njihove prethodne karijere, stručne dosege, karakterne osobine. Možda će netko baš zbog toga zaokružiti njihov listić, dok netko drugi upravo iz tog razloga nipošto neće dati glas takvom kandidatu ili listi. To je demokracija. Nije idealna, ali zasad nismo izmislili bolji sustav. Birajući župane dvadeset hrvatskih županija i gradonačelnika Grada Zagreba, kao i članove županijskih skupština i Skupštine Grada Zagreba, trebamo znati da biramo ljude koji će imati izravan utjecaj nad profesionalnom sudbinom značajnog broja liječnika. Liječnika zaposlenih u bolnicama čiji je osnivač županija ili Grad Zagreb, odnosno liječnika koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

U sredinama gdje će doći do promjene vlasti na razini županije, vjerojatno ćemo kao i do sada svjedočiti i promjenama na vrhu zdravstvenih ustanova čiji je županija osnivač. Županijska će vlast, po već uhodanoj špranci, „pod svoj nadzor“ staviti bolnice, domove zdravlja, zavode za javno zdravstvo i ustanove za hitnu medicinsku pomoć. Opće bolnice su najčešće jedan od najvećih poslodavaca u svakoj županiji, pa ih

župani doživljavaju kao važan „izborni plijen“. Slijedi, dakle, postavljanje novih ravnatelja i novih uprava. Jer oni stari „nisu znali, nisu mogli, nisu htjeli“, a ovi novi će „znati, moći i htjeti“. Naravno, ovi stari koji odlaze bili su bliski dosadašnjem županu ili gradonačelniku Zagreba, dok ovi novi dolaze iz ekipe novog župana ili novoga zagrebačkog gradonačelnika. Niti je kod starih bilo bitno jesu li bili dorasli tom zadatku ili nisu, niti će to itko pitati za nove. Jedino je važna, ključna i mjerodavna stranačka iskaznica i/ili bespogovorna lojalnost županu odnosno gradonačelniku Zagreba.

No, uz takvu promjenu na čelu ustanova gotovo u pravilu slijede i promjene voditelja većine, a ponekad i svih ustrojstvenih jedinica. Ako prihvatimo činjenicu da je u Hrvatskoj ravnatelj ustanove prvenstveno politička funkcija, jer je to jednostavno već desetljećima tako, zašto bi nam trebalo biti normalno da je funkcija predstojnika klinike, pročelnika zavoda, voditelja službe ili odjela isto tako politička funkcija? To doista nije normalno, iz više razloga.

Naime, šefovi klinika, zavoda ili odjela su, ili bi barem trebali biti stručne funkcije. Kada kažemo stručne funkcije svi imamo svoju predodžbu što bi to trebalo značiti. Treba li šef nužno biti sveučilišni nastavnik? Ako ne, treba li onda barem biti doktor znanosti i primarijus? Traži li se možda znanstveno najproduktivniji unutar nekog kolektiva? Mora li u kirurškim strukama npr. biti najvještiji operater? Koliko godina života odnosno radnog iskustva treba optimalno imati netko da postane šef? Svatko će se vjerojatno odlučiti za neki prioritet unutar ovih komponenti stručnosti. Možda bi pak najbolje bilo da ima od svega ponešto.

No, zapitajmo se kakve još osobine, osim uže stručnih, treba imati dobar voditelj, šef ili lider? Šef je uz stručnu funkciju ujedno i manager koji vodi kliniku, zavod ili odjel. Manager koji vodi veći ili manji tim. Koje su to dakle osobine dobrog ili uspješnog managera? Jedna od najvažnijih osobina je dobra komunikacija. Dobra komunikacija, koja svakako uključuje slušanje, a ne samo govorenje, jest preduvjet da bi šef bio uspješan. Kroz komunikacijske vještine manager treba članovima tima pojasniti viziju rada, ciljeve i načine, ali istovremeno treba znati čuti njihove ideje, prijedloge i mišljenja. Briga za zaposlenike, odnosno članove tima je također izuzetno važan segment dobrog vođenja. Zaposlenik treba osjetiti da šef ne vodi računa samo o poslovnim ciljevima i radnom učinku, nego da svakog pojedinca u kolektivu doživljava prvenstveno kao čovjeka s različitim potrebama, motivima, interesima, vrlinama i manama. Dobar se manager najbolje vidi u stresnim ili kriznim situacijama. Tada nipošto ne smije izgubiti kontrolu, nego svu energiju usmjeriti rješavanju problema. Dobar će šef preuzeti na sebe odgovornost kada zagusti ili kada dođe do teškoća, ali će znati pohvaliti i javno istaknuti tko je od članova tima zaslužan za neki ostvareni uspjeh. Nadalje, osobine dobrog managera su da bude iskren, pošten, pravedan, hrabar, ali i razborit. Zaposlenici, članovi tima će, budite sigurni, brzo primijetiti izostaje li neka od tih osobina. Treba poučavati, a ne zapovijedati. Autoritet vođe se ne stječe kaznama i prijetnjama, nego ga se mukotrpno gradi vlastitim primjerom, povjerenjem i uvažavanjem.

U medicini je hijerarhija važna, kao i u vojsci. U ovom nesretnom pandemijskom vremenu ustroj zdravstva s odlukama o mobilizaciji, premještajima i hitnim intervencijama prilično podsjeća na funkcioniranje vojske u ratnim uvjetima. U takvim izvanrednim uvjetima, pravi vođe, šefovi, lideri, uvijek kažu: „za mnom“, a ne: „naprijed“.