NAŠI LIJEČNICI U INOZEMSTVU
Prof. dr. Asaf Duraković Zagrebački liječnik s tri doktorata i profesor na četiri fakulteta ŽELJKO POLJAK
Kao po nekom pravilu, genijalni hrvatski liječnici zablistaju svojim umom tek u tuđini i lako ih zaboravljamo. Iako je specijalist nuklearne medicine prof. dr. Asaf Duraković afirmirao Hrvatsku i hrvatsku medicinu u svjetskim razmjerima, mi o njemu malo znamo pa stoga vrijedi da ga uvrstimo u seriju koja već godinama u Liječničkim novinama otima zaboravu takve ličnosti. Taj svjetski čovjek i suvremeni enciklopedist s upravo nevjerojatno bogatom erudicijom i kompetencijom dominirao je u svim područjima kulture i medicine kojima se bavio. Bio je izuzetan intelektualac, pjesnik, književnik, široko obrazovan, iznimno nadaren, neponovljive memorije. Cijeli svoj život bio je ne samo medikus, nego i promotor Hrvatske kao borac za njezinu slobodu, i riječima i djelom. Poznate su njegove akcije i govori o hrvatskoj slobodi za vrijeme komunističke vladavine u domovini, a zatim diljem svijeta, od SAD-a do Australije. U samom početku Domovinskog rata sve je napore usmjerio obrani domovine pa ako možda nije za to dobio neko priznanje u domovini, tim više zaslužuje da ga ovdje predstavimo. Rođen je 16. svibnja 1940. u Stolcu, Hercegovina, kao potomak viteške loze oca Bekira iz Grančareva (Lastva) i majke Remze, plemenitog roda Omanbegovića iz Trebinja. Rano je napustio rodno ognjište i rano ostao bez oca, časnika hrvatskih oružanih snaga i žrtve bleiburškog bojišta. Odrastao je u vremenu trpljenja i mijena, pod budnim majčinim okom i daleko od djedovskog ognjišta, kao srednji od trojice braće, starijega brata prof. dr. Senadina i mlađeg brata zagrebačkoga kardiologa i akademika prof. Zijada Durakovića. Najraniju mladost provodio je u društvu istaknutih pjesnika, novelista i stvaratelja.
70
LIJEČNIČKE NOVINE 199 - svibanj 2021.
U Zagrebu je živio od 1943. i u njemu završio osnovnu i srednju školu te 1962. najprije diplomirao veterinu. Iste je godine započeo s radom iz područja biomedicine u Institutu Ruđer Bošković, a potom od 1962. do 1968. u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, u Laboratoriju za mineralni metabolizam. Završio je poslijediplomski studij prirodnih znanosti i pod mentorstvom akademkinje Kriste
Kostial-Šimonović u Institutu izradio magistarski rad, a potom je na Medicinskom fakultetu obranio disertaciju iz područja metabolizma radioaktivnih elemenata kalcija i stroncija i mogućnosti njihova odstranjivanja. Kao stipendist Britanskog savjeta za medicinske znanosti nastavio je poslijedoktorske studije u Oxfordu, Engleska, u Laboratoriju za biomedicinu pod vodstvom prof. dr. Ivana Carra. Slijedi dvogodišnja stipendija kanadske vlade za visoke studije i znanstveni rad u glavnom gradu Kanade, Ottawi. U tom vremenu nastavio je svoja istraživanja mineralnog metabolizma, napose inkorporacije radioizotopa u organizam čovjeka, kao i mogućnosti njihova odstranjenja. Studij humane medicine u Kanadi u kanadskom McMaster University Medical Faculty u Hamiltonu, Ontario, upisao
je 1972. i već 1975. diplomirao (priznati su mu predklinički predmeti). Na taj prestižni studij upisivalo se godišnje samo 80 studenata, a prosječno se natjecalo 30 puta više kandidata. Studij nije imao ljetnih ni zimskih praznika, a nisu postojali ni slobodni vikendi. Duraković je taj studij završio u rekordnom vremenu. U svojim daljnjim studijima postigao je tri doktorata, završio je poslijedoktorske studije u Hamiltonu (Kanada) te stekao počasni doktorat na Cosmopolitan University (Kansas, SAD). Specijalističke studije iz radiologije i nuklearne medicine nastavio je i položio rigorozne ispite u Engleskoj, Americi i Kanadi. Nakon toga dobio je ponudu Ministarstva obrane SAD-a i promaknut je u zvanje voditelja Zavoda za nuklearnu medicinu u Sveučilišnoj Federalnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu, D.C. Nakon promaknuća u voditelja Zavoda za nuklearnu medicinu u znanstvenom Institutu za radiobiologiju u Bethesdi nastavio je u svojstvu profesora radiologije i nuklearne medicine istraživanje učinka nuklearne energije na organizam. Potom je 1991. diplomirao na vojno-medicinskoj akademiji SAD-a u Fort Loevenworthu, Missouri. U vojno-medicinskoj službi stekao je čin bojnika, a zatim čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa SAD-a i znanstvenog savjetnika Svjetske zdravstvene organizacije. Bio je član ekspertnog tima za nuklearne nesreće i savjetnik predsjednika SAD-a R. Reagana za globalni rizik i učinak nuklearnog rata i nuklearne zime. U svojstvu eksperta udruženih sveučilišta Oak Ridge (država Tennessee, SAD), a s tečnim znanjem i ruskog jezika, 1987. je otišao u tadašnji Sovjetski Savez u svojstvu voditelja medicinske ekipe SAD-a u studijama nuklearnih eksplozija u sovjetskoj središnjoj Aziji. U pustim stepama Sibira i Kazakhstana promatrao je pokusne atomske eksplozije. Nakon nuklearne nesreće bio je klinički savjetnik Izraelskog Černobilskog projekta. Dao je i velik doprinos otkrivanju zaljevskog sindroma u SAD-u.
