RIJEČ GLAVNE UREDNICE
Mediokracija vs izvrsnost Činjenica je da unatoč napretku tehnologije, dostupnosti znanja i boljem uvidu u statistiku koja se odnosi na velike skupine, poput jednog naroda ili stanovnika neke države ili grada, ni filozofija ni političke znanosti nisu smislile bolji sustav vlasti od toga koji je plod demokracije. Dakle, i dalje je optimalna ona tehnologija koja je prosječna, ono znanje kojim vladaju prosječni i onaj dio stanovništva koji se statistički vrti oko središnjih vrijednosti kojekakvih mjerljivih atributa, poput npr. obrazovanja. Pa su nam često i odabranici u vlasti u okvirima tog prosjeka, a ne bolji ili najbolji u području kojim vladaju. I nije to ništa neobično i nismo po tome nimalo originalni. Ono što je ipak posebno zabrinjavajuće je trend, za koji mi se čini da nema napretka k boljem prosjeku. Na svim razinama. Tek tu i tamo poneki izvrstan outlier dobije priliku popraviti sustav. A mi bismo, kao politička bića, mogli na to utjecati manjom pasivnošću i manjom tolerancijom prema mediokritetima koje nerijetko biramo, potom kritiziramo, a koji u konačnici odlučuju o našim životima i čije učinke ostavljamo u miraz mlađim generacijama. Medijska se medicina iz mjeseca u mjesec vrti oko cijepljenja, kojemu se pozicija vrlo plastično mijenja, pod utjecajem raznosmjernih vjetrova i struja. Sigurno je da je zanimanje javnosti već nekoliko puta promijenilo glavni fokus na koji je usmjerena kritika politike cijepljenja. Kakogod, sve nas je više cijepljenih pa nam mašta o normalnom ljetu postaje sve opravdanija. A valovi možda ponovo
6
LIJEČNIČKE NOVINE 199 - svibanj 2021.
pobude asocijaciju na more, a ne na epidemiološki pojam. „Mislim da ćemo morati prihvatiti da život nije bez rizika i da je zgodno znati izračunati koji je manji. Oni koji budu znali obrađivati big data bit će u prednosti nad onima koji to ne znaju, a bogatiji će uvijek dobivati cjepiva i lijekove prije siromašnih. A lekcija koju narod treba naučiti je da su pametni i moralni političari u pravilu korisniji od glupih i nemoralnih...“ – ovako je prof. Marija Heffer s Medicinskog fakulteta u Osijeku povezala relevantne aktualnosti u kojima živimo. Transplantaciju pluća u našoj zemlji najavio je akademik Miroslav Samaržija u prošlom broju Liječničkih novina. U ovom broju donosimo intervju s doc. Tomislavom Kopjarom, važnim članom hrvatskog tima koji je tu transplantaciju u Hrvatskoj uskoro i ostvario. Zanimljivo je kako je transplantacijska medicina kontinuum iznadprosječnosti hrvatskoga zdravstva i kako je uobičajena kritičnost na medicinski sustav u ovom području nasreću neprimjenjiva. Što je to što hrvatsku transplantaciju čini posebno uspješnom? Što joj daje volju i snagu za ovako krupne iskorake u vrijeme kad se inače borimo za preživljenje, protiv anakroničnih patoloških pojava poput virusa? I ne samo virusa, već potresa i popratnih kriza. Mogla bih odgovoriti argumentima o prijelomnim administrativnim događajima, poput uvođenja koordinatora za transplantaciju, donošenja zakona o darovateljima organa i ulaska u Eurotransplant. Uz poštovanje prema
takvim uvjetima za ovu dobru kliničku praksu, ipak, izdvajam nešto drugo što mislim da je temeljno: stručnost i entuzijazam izvrsnih hrvatskih liječnika, i to onih koji su ostali u Hrvatskoj. I tako u sjeni pandemije život teče dalje s ponešto krnjim putanjama. Liječnici postižu nove velike uspjehe, istodobno doživljavaju neželjena iskustva s poražavajućim ishodima COVID-19, obogaćuju svoja znanja u cyber spaceu i na "bojištima", trpe nepravde manjkavih zdravstvenih struktura i sve u svemu nastavljaju kojim korakom naprijed, a kojim natrag, kao u dječjoj igri (i tu svaka sličnost s igrom prestaje). I na trenutak mi se životni put pričini kao nekidan cesta kroz ispražnjena slavonska sela, puna rupa i zakrpa.
LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina
