UMIROVLJENI LIJEČNICI
stičke, iste ili slične postupke na „novim aparatima“ kod privatnika, zatim sve više izolirana bolnička zaštita uz stvaranje neizdrživog rada u hitnim bolničkim prijemnim ambulantama. Sve više dolazi do preuzimanja primarne zdravstvene zaštite u tzv. objedinjenim hitnim bolničkim prijemima, ukidanja dežurnih ordinacija pri hitnim medicinskim službama, nema odgovornosti pacijenta za bilo koji preventivni postupak (puši, pije, ne pridržava se terapije, a ima „pravo“ na sve). Zbog svega, da bi se popravio zdravstveni sustav mijenjamo ravnatelje, ministre, pomoćnike ministara, ili mijenjamo načine financiranja po dijagnozi, po bodovima, po „Plavoj“ knjizi, mijenjamo plavu za „Bijelu“ knjigu, mijenjamo tiskanice, trošimo sredstva na kompjutorskim platformama i sl. Zdravstveni sustav potreban je svakom društvu od tek začetog djeteta u majčinoj utrobi pa sve do terminalne skrbi umiruće osobe, i to ne može promijeniti „Reforma“, jer se struktura sustava nije mijenjala već nekoliko desetljeća. Zdravstveno osiguranje, ma kako mijenjalo svoj naziv, nikada nije donijelo „košaricu“ usluga i nikada nijedan osiguranik nije bio pitan što on može ili želi platiti. Kod
nas se reforme provode ciklički i dramatično se prikazuju kao sudbonosni događaj, a ciljevi su: - Ne rješavaj ako baš nešto ne moraš, - Riješi interesne skupine, ostalo „ne talasaj, - Traži obrazloženje i krivca zašto reforma nije uspjela, - Prenesi najveći dio neuspjeha na sudionike – liječnike (liječnici obiteljske medicine krivi su što ne uspijeva cijepljenje, a ne nedostatak cjepiva!), - Stvori nejedinstvo, pa će se akteri sustava iscrpljivati u međusobnim prepirkama i svađama, - Ako to ne uspije, krivi su europska regulativa i vanjski vidljivi i nevidljivi čimbenici. Uporno inzistiranje na pozicijama moći u Ministarstvu zdravstva, a posebno sve moćnijem birokratskom upravljanju HZZO-a, zdravstveni je sustav doveden definitivno u krizu s nepredvidivim posljedicama i vremenom trajanja. U njemu su se dogodile snažne i nepopravljive promjene. Nekritičnost i nekontroliranost u obavljanju pojedinih čak
nerijetko vrlo spornih stručnih i etičkih dijagnostičkih postupaka (postoji evidencija desetak CT pregleda u jednoj godini bez objašnjenja i upozorenja na štetnost radijacije) dovodi do osiromašivanja stanovništva i opasnog preusmjeravanja ciljeva zdravstvene zaštite. Postoji osnovna činjenica da gotovo niti jedna vlada, ma kako se narodnim i demokratskim atributima zaogrnula, ne želi dozvoliti autonomiju liječnika u njihovom zanimanju. Pred nama je strategija razvoja Hrvatske i vrijeme u kojem bi valjalo svu pamet, stručnost i etičnost koju liječnici posjeduju upotrijebiti za bolje sutra naraštajima koji dolaze i za mirniju i bezbrižniju starost koja nam se neumitno približava. Otkloniti sveznajuće kritičare i političare koji su prepuni rješenja, a uključiti one koji se istinski žele uključiti svojim radom, znanjem, poštenjem i dobrohotnošću na korist svima. Upamtiti valja, nema rezervnih liječnika, nema paralelnih stručnjaka koji umjesto nas mogu nešto učiniti, jedinstveni smo ceh i s ponosom tražimo da budemo stručni i ravnopravni sudionici u promjenama (reformama) koje su nužne u zdravstvenom sustavu.
199 - svibanj 2021. LIJEČNIČKE NOVINE
59
