ČASOPIS ZA RODITELJE
Navike kojima otežavamo djetetov jeziËno-govorni razvoj
Iva Radošić, mag.logoped
Nedostatno komuniciranje veliki je problem današnjice, a u periodu djetetova razvoja jezika i govora, kvalitetna komunikacija s roditeljima upravo je ključni faktor urednoga razvoja. Iako postoje predispozicije za razvoj jezično-govornih teškoća na koje, nažalost, ne možemo direktno utjecati, iz životnih i komunikacijskih navika roditelja i okoline možemo izdvojiti, osvijestiti i promijeniti neka ponašanja koja mogu pomoći u prevenciji nastanka istih.
M
oderan stil života prisiljava roditelje da s djecom provode sve manje kvalitetnog vremena. Pored samog manjka vremena, u direktnoj komunikaciji, nailazimo i na sve manje čitanja, prepričavanja, pjesmica, brojalica, govornih igara i sličnih aktivnosti, kojima su roditelji dosad pozitivno poticali jezično-govorni razvoj svoga djeteta. Brojne obveze, koje moderni stil života nameće roditelju, ali i sveprisutnost koja se od te uloge traži, dovodi do vrlo malo vremena za kvalitetnu i opuštenu interakciju s djetetom, u kojoj se komunikacijske i jezično-govorne vještine najbolje razvijaju. Navike koje roditelji razvijaju, ne bi li im pomogle da se nose s izazovima današnjice, nerijetko otežavaju djetetov jezično-govorni razvoj. Roditelji, koji samo žele najbolje za svoje dijete, često uopće nisu svjesni ovih navika i njihovih negativnih utjecaja na djetetov razvoj. Na sreću, jednom kad ih osvijeste, roditelji takve navike mogu promijeniti, dopustiti jezično-govornome razvoju djeteta da teče svojim prirodnim tokom ili ga dodatno, novostečenim navikama, aktivno poticati.
Kojim to navikama otežavamo djetetov jezično-govorni razvoj? Reduciranje komunikacijske potrebe ◆ Djeca počinju komunicirati iz potrebe. Roditelji ponekad žele svome djetetu potpuno ugoditi pa mu serviraju sve što bi mu moglo zatrebati, prije nego što dijete išta i
zatraži. Tada dijete propušta priliku nešto poželjeti iskomunicirati i na taj način vježbati svoje komunikacijske sposobnosti. Dobro je dopustiti djetetu da nešto traži, stvoriti “komunikacijsku potrebu”, a onda mu pomoći u sredstvima i načinu na koji da nešto zatraži. Protektivni roditeljski stil ◆ Poneki roditelji skloni su pretjerano štititi svoje dijete pa ga spontano odmiču od izlaganja različitim situacijama. Takvi roditelji razgovaraju umjesto djeteta, odgovaraju umjesto njega na pitanja drugih i završavaju mu rečenice, ne dajući djetetu priliku da samo komunicira. Također, infantiliziranje djeteta, stalno tepanje, s iskrivljavanjem glasova i pretjerano simplificiranje jezično-govornih oblika nisu dobar poticaj razvoju.
6
Blendanje hrane ◆ Proces žvakanja i gutanja hrane od iznimne je važnosti u razvoju govora. Senzorički input i motorički angažman struktura u usnoj šupljini prilikom uzimanja miksane, tj. blendane hrane nije dostatan da bi djetetu osigurao pravilni razvojni poticaj. Događa se da roditelji zbog straha od gušenja, iz navike ili neznanja dugo hrane djecu isključivo blendanom teksturom, dok se većina zdrave populacije djece već od šest mjeseci starosti može samostalno hraniti mekanim komadima hrane. Duda varalica ◆ U dojenačkom periodu, poneki roditelji na svaki pokušaj glasanja bebi stavljaju dudu u usta i na taj način zapravo “ušutkavaju” bebu. Time djetetu uskraćuju priliku za
