Časopis Osmijeh / studeni 2021.

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 29 / Studeni 2021.

ČASOPIS ZA RODITELJE

2

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

SAMOKONTROLA KOD DJECE..................................................................... 4 NAVIKE KOJIMA OTEŽAVAMO DJETETOV JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ........................................................................................................... 6 TAKTILNA PERCEPCIJA............................................................................... 10 ZDRAVI OBROCI KOJE MOŽETE PRIPREMATI S DJECOM......................... 14 EMOCIONALNA INTELIGENCIJA................................................................ 16 NAJVEĆI POKLON SI TI................................................................................ 20 STIŽE NAM BOŽIĆ....................................................................................... 22 DJEĆJA STOPALA I OBUĆA........................................................................ 26 POVIŠENA TJELESNA TEMPERATURA........................................................ 28 KRIVA DRŽANJA I DEFORMACIJE KRALJEŽNICE...................................... 32

Stručni suradnici: dr. sc. Željka Vlašić Lončarić dr. med, spec. pedijatar, uži spec. pedijatrijske pulmologijeMaja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika za dječje bolesti Helena Iva Radošić, mag. logoped Lana Novota, mag.

Kineziologije Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ.

Martina Drmić, odgojitelj predškolske djece Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

3

ČASOPIS ZA RODITELJE

SAMOKONTROLA KOD DJECE Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

Samokontrola je, prema definiciji, disciplina koju čovjek nameće samom sebi kako bi se kontrolirao, ostao pribran u nekim stresnim, opasnim, konfliktnim situacijama, Samokontrola je nešto na čemu moramo raditi cijeli život i sa čime se teško nose mnogi odrasli, a osobito djeca.

N

eka djeca će od rođenja biti strpljivija, dok će druga uvijek htjeti sve i odmah, što su pokazali brojni eksperimenti i istraživanja.

Freud je govorio o tome kada je spominjao dva principa: 1. Princip ugode kako bi se zadovoljili nagoni.

2. Princip realnosti, odnosno odgode zadovoljstva, kako bi se izbjegla nelagoda ili kako bi se postigla još veća ugoda Djeca često imaju problema sa odgodom ugode, Najvažnije im je što prije i uz što manje truda zadovoljiti primarne nagone. Samokontrola je važna za cjelokupni život. Važna je za socijalizaciju, snalaženje u vrtiću, uspjeh u školi, akademsko postignuće, te emocionalne veze.

Nedostatak samokontrole često je povezan s poremećajem pažnje i ponašanja i/ili poremećajem u strukturi ličnosti. Kada se problem samokontrole zanemaruje, tada zaostaje i u odrasloj dobi, te postaje složeniji i često izaziva ozbiljne probleme u međuljudskim odnosima. Nedostatak samokontrole može izazvati i brojne psihičke i fizičke tegobe. Zato je nužno raditi na razvoju samokontrole, ali i poticati druge na isto.

Samokontrola se razvija od najranije dobi života djeteta, kada djeca od svega nekoliko mjeseci počinju okretati glavu od nečega što im je previše stimulirajuće ili im, iz nekog razloga, ne odgovara. Kroz razdoblje do treće godine, kada im u razvoju samoregulacije najviše treba pomoć roditelja ili drugih bliskih odraslih osoba. Pa do razdoblja od treće do šeste godine, kada djeca vježbaju kontroliranje im-

pulsa, prebacivanje pažnje, te čekanje nagrade za zasluženo ponašanje.

Vještine samokontrole nadalje se razvijaju kroz djetinjstvo i adolescenciju. Dijelovi mozga koji su zaslužni za samokontrolu su u najranijoj dobi nezreli, te tek pri kraju adolescencije postižu potpunu zrelost, što nam daje odgovor na pitanje, zašto je potrebno toliko dugo vremena da se razvije samokontrola.

Postavlja se pitanje zbog čega ima toliko odstupanja odnosno razlika u samokontroli?

Iako se samokontrola razvija kroz godine ipak postoje iznimno velike razlike u količini samokontrole kod osoba iste dobi. Samokontrola je podjednako pod utjecajem gena i okoline u kojoj dijete odrasta.

4

Tri ključna faktora su:

1. Geni Područje genetike svakako nije još potpuno i dovoljno istraženo, iako su pronađeni geni koji bi mogli imati ulogu u samokontroli. Općenito, osobe s manjkom samokontrole i agresivnim ponašanjem, imaju manjak serotonina i dopamina, a višak testosterona i hormona stresa, kortizola.

2. Okolina Obično kažemo da su djeca kao spužve, koje upijaju ponašanje svoje okoline, a nju najčešće čine naši roditelji.

Ukoliko ste, kao otac ili majka, skloni pokazivati pred djetetom vlastiti manjak samokontrole, vrlo je vjerojatno da će se dijete identificirati s roditeljem, te će i samo postati takvo, jer ne zna za drugačije ponašanje.

ČASOPIS ZA RODITELJE

2. Temperament I o samom temperamentu ovisi kako će neko dijete reagirati na podražaj, koji mu je nov i nepoznat. Neko će dijete biti smireno ili uplašeno, a neko vrlo znatiželjno i istraživački raspoloženo.

Istraživanja su pokazala kako se većina moždanih aktivnosti odvija u lijevom, frontalnom, području mozga koji je zaslužan za češće istraživanje upravo novih i nepoznatih podražaja ili situacija. Djeca, kojima je dominantnija desna strana frontalnog područja mozga, češće će izbjegavati nove i nepoznate situacije, bit će oprezniji, uplašeni i uznemireni. Djeca koja su u razdoblju djetinjstva bila opreznija, u odrasloj će dobi lakše razviti samokontrolu.

Za blagdane bez muke SALVIT LAXAVIT Medicinski proizvod s laksativnim učinkom, na bazi makrogola Sadrži 16 vrećica sa po 6,5g praška Svaka vrećica sadrži: 5 g makrogola 350

Kako nijedna krajnost u životu nije poželjna, tako nije niti pretjerana samokontrola, jer i ona može negativno utjecati na kvalitetu života i međuljudske odnose.

Ukoliko prepoznate da dijete ima nedostatak ili višak samokontrole obratite se za pomoć psihologu ili dječjem psihijatru.

vec od 6 mjeseci starosti

Nemojte kritizirati dijete, nego mu dajte savjete i budite učitelj vlastitim primjerom. Ukoliko primjetitie da je dijete presavjesno i previše se susteže u izazovnim situacijama potrebno je, uz pomoć odrasle osobe, postepeno savladavati izazove, od najmanje do najviše izazovne situacije. Isti princip je potrebno provoditi i kod djece koja burno reagiraju. Samokontrola započinje uči od najmanje izazovnih situacija. Savladavanje izazova treba nagraditi, čime se povećava motivacija i želja za daljnjim radom na sebi. Neka djeca osjete i posljedice nepoštivanja pravila samokontrole, no one trebaju biti edukativne i motivirajuće!

Poklon tetovaža!

Kako još pomoći djetetu u razvijanju samokontrole? ›› Budite strpljivi i pokažite djetetu kako se strpljenje isplati! ›› Potaknite što češću fizičku aktivnost i igranje društvenih igara! ›› Potičite djecu na što više druženja sa vršnjacima! ›› Poradite na odnosima unutar svih članova obitelji! ›› Idite na obiteljske izlete i avanture! ›› Kućni ljubimci mogu biti velika pomoć u učenju odgovornosti i samokontroli! ›› Djetetu pristupajte individualno i potičite njegove talente!

Nemojte nikada odustajati od svog djeteta ma koliko teško bilo. Vas trud će se s vremenom osjetiti i isplatiti!

5

info@salvushealth.com

SAL-ADV-LAX-PAT-HR-04

›› Zagrlite i pohvalite!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Navike kojima otežavamo djetetov jeziËno-govorni razvoj

Iva Radošić, mag.logoped

Nedostatno komuniciranje veliki je problem današnjice, a u periodu djetetova razvoja jezika i govora, kvalitetna komunikacija s roditeljima upravo je ključni faktor urednoga razvoja. Iako postoje predispozicije za razvoj jezično-govornih teškoća na koje, nažalost, ne možemo direktno utjecati, iz životnih i komunikacijskih navika roditelja i okoline možemo izdvojiti, osvijestiti i promijeniti neka ponašanja koja mogu pomoći u prevenciji nastanka istih.

M

oderan stil života prisiljava roditelje da s djecom provode sve manje kvalitetnog vremena. Pored samog manjka vremena, u direktnoj komunikaciji, nailazimo i na sve manje čitanja, prepričavanja, pjesmica, brojalica, govornih igara i sličnih aktivnosti, kojima su roditelji dosad pozitivno poticali jezično-govorni razvoj svoga djeteta. Brojne obveze, koje moderni stil života nameće roditelju, ali i sveprisutnost koja se od te uloge traži, dovodi do vrlo malo vremena za kvalitetnu i opuštenu interakciju s djetetom, u kojoj se komunikacijske i jezično-govorne vještine najbolje razvijaju.

Navike koje roditelji razvijaju, ne bi li im pomogle da se nose s izazovima današnjice, nerijetko otežavaju djetetov jezično-govorni razvoj. Roditelji, koji samo žele najbolje za svoje dijete, često uopće nisu svjesni ovih navika i njihovih negativnih utjecaja na djetetov razvoj.

Na sreću, jednom kad ih osvijeste, roditelji takve navike mogu promijeniti, dopustiti jezično-govornome razvoju djeteta da teče svojim prirodnim tokom ili ga dodatno, novostečenim navikama, aktivno poticati.

Kojim to navikama otežavamo djetetov jezično-govorni razvoj?

Reduciranje komunikacijske potrebe ◆ Djeca počinju komunicirati iz potrebe. Roditelji ponekad žele svome djetetu potpuno ugoditi pa mu serviraju sve što bi mu moglo zatrebati, prije nego što dijete išta i

zatraži. Tada dijete propušta priliku nešto poželjeti iskomunicirati i na taj način vježbati svoje komunikacijske sposobnosti. Dobro je dopustiti djetetu da nešto traži, stvoriti “komunikacijsku potrebu”, a onda mu pomoći u sredstvima i načinu na koji da nešto zatraži.

Protektivni roditeljski stil ◆ Poneki roditelji skloni su pretjerano štititi svoje dijete pa ga spontano odmiču od izlaganja različitim situacijama. Takvi roditelji razgovaraju umjesto djeteta, odgovaraju umjesto njega na pitanja drugih i završavaju mu rečenice, ne dajući djetetu priliku da samo komunicira. Također, infantiliziranje djeteta, stalno tepanje, s iskrivljavanjem glasova i pretjerano simplificiranje jezično-govornih oblika nisu dobar poticaj razvoju.

6

Blendanje hrane ◆ Proces žvakanja i gutanja hrane od iznimne je važnosti u razvoju govora. Senzorički input i motorički angažman struktura u usnoj šupljini prilikom uzimanja miksane, tj. blendane hrane nije dostatan da bi djetetu osigurao pravilni razvojni poticaj. Događa se da roditelji zbog straha od gušenja, iz navike ili neznanja dugo hrane djecu isključivo blendanom teksturom, dok se većina zdrave populacije djece već od šest mjeseci starosti može samostalno hraniti mekanim komadima hrane.

Duda varalica ◆ U dojenačkom periodu, poneki roditelji na svaki pokušaj glasanja bebi stavljaju dudu u usta i na taj način zapravo “ušutkavaju” bebu.

Time djetetu uskraćuju priliku za

ČASOPIS ZA RODITELJE istraživanjem vlastitih vokalnih sposobnosti i vježbanjem govornih struktura. Također, roditelji često navode da koriste dudu kako beba ne bi stavljala druge predmete u usta, što je također kočenje prirodnog razvoja istraživanja okoline u oralnoj fazi. Produženo i često korištenje dude varalice može dovesti do nepravilnog razvoja čeljusti i zubi. Govor preko dude iskrivljava slušni i motorički obris glasova, pa dijete pamti i utvrđuje takve nepravilne oblike. Duda prisiljava jezik da boravi u neprirodnom položaju u usnoj šupljini što, osim do teškoća u govoru, može dovesti i do nepravilnog obrasca gutanja.

Neresponzivnost ◆ Boravljenje u istoj prostoriji s djetetom nije isto što i aktivno bavljenje s djetetom. Roditelj u komunikaciji mora biti responzivan, te od najranije dobi odgovarati na djetetove pokušaje komuniciranja, kako bi dijete shvatilo da su njegovi komuni-

kacijski pokušaji svrhoviti i stvaraju neku reakciju u okolini. Odgovorljivost na dječji plač, oblikovanje bebina gugutanja i brbljanja u slogove i riječi svoga materinskog jezika, poticanje korištenja prirodnih gesti, imitacija mimike, pridavanje značenja vokalnim pokušajima i slično, radnje su koje roditelji intuitivno provode, ali se mogu potisnuti i izostati uslijed slijeđenja nekih trendova u odgoju, te slušanju štetnih savjeta okoline. Komunikacijska odgovorljivost i uvažavanje djeteta kao aktivnog sudionika u komunikaciji važan je aspekt jezično-govornog razvoja.

Ekranizacija ◆ Kako bi dobio na vremenu ili tišini, roditelj djetetu daje tablet, mobitel, igricu, pušta crtić… Prema preporuci Američke udruge pedijatara dijete mlađe od 18 mjeseci ne bi uopće trebalo boraviti pred ekranima. Istraživanja pokazuju kako je vrijeme provođeno pred ekra-

7

nom u ovoj ranoj dobi direktno povezano s kašnjenjem u govornoj ekspresiji. U periodu u kojemu je razvoj mozga vrlo intenzivan i osjetljiv, gledanje u ekrane može dovesti do nepoželjnog tijeka razvoja različitih vještina, pa tako može otežati uredan komunikacijski i jezično-govorni razvoj. Osim toga, na taj se način gubi dragocjeno vrijeme koje se može provesti u drugim aktivnostima. I roditelji i djeca često su zaokupljeni vlastitim aktivnostima pred ekranima i gube naviku interakcije u zajedničkom provođenju vremena. Ekranizacija ne pogađa samo djecu direktno, već utječe na njihov razvoj indirektno preko njihovih roditelja. Iako je jedan od najvećih darova moderne tehnologije upravo jednostavnost komunikacije, čini se da sama komunikacija zbog nje najviše ispašta. Tehnologija nam danas dopušta da budemo duhom odsutni više nego ikada prije. Nerijetko

ČASOPIS ZA RODITELJE se vidi situacija u kojoj dijete više puta pokušava ostvariti komunikacijski kontakt s roditeljem koji te pokušaje ni ne primjećuje jer mu je pažnja potpuno zaokupljena ekranom u rukama. Također, roditelji i djeca često zajedno gledaju sadržaje na koje se kasnije ne reflektiraju ili gledanjem sadržaja zamjenjuju direktnu komunikaciju. Tako se jedan od osnovnih filogenetskih komunikacijskih poriva “show and tell” (pokaži i kaži) sveo se samo na “show” (pokaži) jer, zašto bi dijete prepričavalo roditelju proživljeni sadržaj, kad ga je mobitelom snimilo i može mu ga pokazati bez i jedne utrošene riječi?

Forsiranje učenja stranoga jezika u ranoj dobi ◆ U ovoj se situaciji ne radi o pravoj dvojezičnosti, već o forsiranju komunikacije i eksplicitnog usvajanja znanja na stranome jeziku, kod djeteta koje još nije usvojilo bazu materinskoga jezika. Tako dolazi do situacije gdje dijete, čija su oba roditelja izvorni govornici hrvatskoga jezika i koje živi u Hrvatskoj, prvu riječ izgovara na primjerice engleskome jeziku. Dijete, osim što mu se obraća na engleskom, sluša engleske pjesmice, gleda engleske crtiće, uči engleske brojalice, usvaja englesku kulturu, uči nazive boja na engleskom i sve to propušta na materinskom jeziku. Problem nastaje i u odsutnosti prirodnosti i intuitivnosti komunikacijske situacije, koju roditelji kroz strani jezik ne mogu postići, ma koliko dobri priučeni govornici bili.

Fokusiranje na razvojno neprimjerene sadržaje ◆ Poneki roditelji misle da će ranim podučavanjem nekih složenih vještina ili znanja dijete profitirati ili biti u prednosti pred vršnjacima.

Tako se događa da se fokusiraju na podučavanje čitanja i pisanja kod djeteta koje još nije razvilo potrebne predčitalačke vještine, na prepoznavanje brojki do 100 kod djeteta koje nema usvojen pojam količine itd. Inzistiranjem da dijete

napamet nauči neke “reprezentativne” sadržaje ono propušta priliku da usvoji opća znanja o svijetu, koja su mnogo važnija pri izgradnji jezičnih kapaciteta.

Direktivni stil komunikacije ◆ Neki se roditelji uhvate u obrazac direktivnog stila komunikacije, pa se djetetu obraćaju pretežno uputama, zahtjevima i naredbama. S djetetom je potrebno imenovati, komentirati, opisivati, objašnjavati, prepričavati... Dijete ne smije zauzeti pasivnu ulogu u komunikacijskom odnosu, pa ga je dobro i ispitivati, ali i poticati da i ono samo ispituje.

Preokupiranje djece ◆ Danas se kod roditelja nerijetko javlja osjećaj potrebe stalnog animiranja djeteta pa djecu često “bombardiraju” sadržajima, igračkama, projektima i upisuju ih na brojne dodatne aktivnosti. U užurbanom svijetu današnjice rijetko nam ostaje vremena da zastanemo, promislimo i osvrnemo se na proživljene događaje, te da ih s djetetom zajedno prokomentiramo. Osim toga, dijete koje je stalno okupirano obradom prezentiranih sadržaja nema potrebu razvijati kreativno mišljenje. A upravo je jezična kreativnost govornika ono što ga čini dobrim. Zato je dobro djetetu priuštiti periode dosade te ga tada potaknuti da svoje misli i maštanja verbalizira.

Osamljenost ◆ Većina djece danas živi u najužem obiteljskom krugu, uglavnom samo s roditeljima. Život daleko od šire obitelji, baka i djedova, obiteljskih prijatelja, izvan odgojnoobrazovnih sustava i dr. osamljuju dijete i dovode do situacije u kojoj je osuđeno samo jedan ili dva govorna uzora. Osim što dijete manje ukupno komunicira, ima manje prilika vježbati komunikaciju s različitim komunikacijskim partnerima. U tim je situacijama i veća mogućnost prijenosa jezično-govornih teškoća s roditelja na dijete,

8

s obzirom da je modeliranje toliko ograničeno. U nedostatku širine, komunikacija trpi.

Roditeljski perfekcionizam ◆ Roditeljski perfekcionizam odnosi se na zahtijevanje savršenstva u jezično-govornome izričaju od djeteta koje za to razvojno još nije spremno. Ovdje podrazumijevamo očekivanje da dijete vrlo rano “čisto izgovara” sve glasove, stalno korigiranje djeteta, ispravljanje frazom: “Ne kaže se tako, nego…”, stalno komentiranje djetetovog govora, traženje od djeteta da ponavlja duge i komplicirane riječi, dizanje panike oko djetetova jezično-govornog razvoja i sl. Ovakva ponašanja roditelja mogu zabrinuti dijete, ono može postati anksiozno oko svoga govora i izbjegavati govor. Ukoliko se roditelj stalno fokusira na formu djetetova govora, umjesto na njegov sadržaj, kod djeteta se može stvoriti osjećaj manje vrijednosti. Ukoliko je roditelj zaista zabrinut za djetetov jezično-govorni razvoj, najbolje je da zatraži stručnu procjenu, te da svoju zabrinutost pred djetetom ne iskazuje.

Samostalno upuštanje u terapiju ◆ Roditelj koji se samostalno upušta u korigiranje djetetova govora, može načiniti veliku štetu. Jezičnogovornu terapiju, kojoj prethodi detaljna dijagnostika, provodi logoped koji je za to fakultetski obrazovan i čiji je to životni poziv. Iako su različite vježbenice, liste riječi i popisi vježbi danas lako dostupni svima, roditelji moraju biti svjesni da materijal ne čini terapiju, te da ga oni, bez prethodne konzultacije s logopedom, ne znaju koristiti.

Svaka logopedska terapija je individualizirana, te je nemoguće univerzalni obrazac primijeniti na sve.

Zbog toga treba biti oprezan i u prihvaćanju savjeta okoline. Zbog osjetljivosti razvojnoga perioda, oko svake se odluke i djelovanja najbolje konzultirati sa stručnom osobom, u ovom slučaju logopedom.

ČASOPIS ZA RODITELJE

EKSKLUZIVNO NA PRODAjNIM MjESTIMA

9

www.spar.hr

Pridružite nam se na Facebooku

ČASOPIS ZA RODITELJE

Taktilna percepcija

Pišu: Iva Radošić, mag. logoped i Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ. www.razvojneigre.com

Žurite se kući, držite dijete za ruku, prelazite cestu i zazvoni vam mobitel u torbi. I dalje ne skidajući pogled s prometa i djeteta spretno slobodnom rukom otvarate torbu i brzo pronalazite mobitel, iako vam je u torbi još hrpa drugih stvari. Na tome možete zahvaliti upravo svojoj taktilnoj percepciji! Ovu vještinu često uzimamo zdravo za gotovo, iako je njezin razvoj kompleksan. Tko bi rekao da ćete jednom moći bez gledanja pronaći svoj mobitel, zahvaljujući tome što ste se u vrtiću igrali slijepoga miša!

T

aktilna percepcija termin je koji označava sposobnost našega uma da prima i prepoznaje podražaje koje primamo putem kože. Prvenstveno se takve aktivnosti odvijaju putem kože na rukama, iako taktilno možemo osjetiti cijelim tijelom. Najbolju taktilnu percepciju ostvarujemo jagodicama prstiju, vrhom nosa, usnicama i obrazima, dok nam je najslabija percepcija na leđima.

Senzorička informacija dodira obrađuje se u našem mozgu, a potom mozak odlučuje što će ruke dalje raditi.

Ukoliko se vaše dijete nađe u kontaktu s nekom novom teksturom, vjerojatno će ustuknuti. Ako ga izložite ljigavoj ili gnjecavoj teksturi, vjerojatno će nakon prvog doticanja uzmaknuti, a možda i gadljivo protresti ručice, kao kad prvi put kad dodirne ljigavca ili mu prvi put date neku novu namirnicu. I to je sasvim normalno. Organizam nas na taj način štiti od nepoznatih i potencijalno opasnih tvari. Međutim, ako ohrabrite dijete da tu tvar i dalje dira i istražuje, vjerojatno će se kroz nekoliko kontakata s njom početi igrati.

Upravo je takva taktilna igra proces stvaranja novih veza u djetetovu mozgu. Ono tada počinje obrađivati senzoričke informacije i graditi njihovu bazu, odnosno stvarati taktilno pamćenje.

spoznati što je glatko ako proba i nešto što to nije. U početku će biti lakše uočiti velike razlike, a vježbom će uočavati sve profinjenije.

Što dijete doživljava taktilnom (taktilno-haptičko-kinestetskom) percepcijom dok upoznaje predmete?

Odstupanja u taktilnoj percepciji mogu se različito odraziti na osobu. Osoba sa slabo razvijenom taktilnom percepcijom u predškolskoj dobi nespretno će rukovati sitnim predmetima, uzmicat će pred senzoričkim igrama, možda neće voljeti dodirivati određenu hranu i sl. U školskoj dobi vjerojatno će imati problema s hvatom olovke, pritiskom olovke na papir, oblikovanjem slova i brzinom pisanja. U odrasloj dobi možda će propustiti taj poziv, jer neće tako brzo moći pronaći mobitel u torbi.

■

Za takav aktivan dodir, odnosno podražaj dobiven opipavanjem, koristi se i termin ‘haptička percepcija’. Uključivanjem motoričkog dijela i kretanja možemo govoriti i o kinestetskoj percepciji.

■

I iako znanost ove percepcije u teoriji i te kako razlikuje, u brojnim aktivnostima i opisivanju aktivnosti za poticanje razvoja ovih percepcija najčešće se sve stavljaju pod zajednički nazivnik – taktilnu percepciju. No, vratimo se djetetu koje istražuje novu namirnicu.

■

■ ■ ■ ■ ■

oblik teksturu temperaturu strukturu vibraciju težinu kretnje prostor između predmeta

Osoba će taktilnu karakteristiku neke površine doživjeti još bolje ako joj damo dvije kontrastne površine. Tako djetetu možete dati jednu glatku taktilnu pločicu, a drugu hrapavu i pri tome obavezno verbalizirati s njime. Lakše će

10

Odstupanja u taktilnoj percepciji

Srećom, postoje brojne aktivnosti kojima možemo potaknuti razvoj taktilne percepcije. Osim u vođenim aktivnostima, u svakodnevnim situacijama ohra-

ČASOPIS ZA RODITELJE brujte dijete da stvari dodiruje i da verbalizira. Uvijek ga pitajte kako bi opisao određenu teksturu ili strukturu predmeta koji dodiruje te s njim komentirajte i nudite mu prijedloge.

Taktilni podražaji mogu se naći na različitim dječjim igračkama, a pogotovo se nalaze na onima za bebe što nam govori o načinu njihova ranog otkrivanja svijeta. U oralnoj fazi beba će, osim svojih šakica, na usta prinositi i sve predmete koji mu se nađu pod ručicom. Sjetimo li se kako su, osim jagodica prstiju, usne najveći receptori taktilnog podražaja, takva nam igra ima smisla. To nam samo i dalje ukazuje na potrebu ranog poticanja razvoja taktilne percepcije.

Kvalitetne, senzorno-poticajne, a pogotovo taktilno izazovne igračke, teško je naći na tržištu, a ako ih i nađemo, često su nam cjenovno nedostupne. Stoga će vas razveseliti činjenica da su najbolje taktilne igračke upravo one iz kućne radinosti!

Taktilne pločice, kocke, štapići, valjci, obruči, staze i paneli Ovo su sve zapravo taktilne površine koje pozivaju malene ručice na istraživanje. Najjednostavnije od njih su taktilne pločice. One su odličan način za selektivno prikazivanje različitih taktilnih površina. Stoga su odličan izbor za bebe koje se bolje fokusiraju na sadržaj ako im se prezentira jedan po jedan.

Mogu se jednostavno napraviti. Bit će vam potrebna podloga, kao što je komad kartona ili nekakav poklopac, a na nju potom lijepite različite teksture.

U ove poklopce zalijepili smo spužvu, satensku tkaninu, komadiće slamke i čičak traku. Stavite bebu u krilo u poluležeći položaj, na trbuh joj stavite taktilnu pločicu i njezinim dlanom prelazite preko pločice, kao da dragate trbuh. Beba će, osim taktilne informacije, profitirati i otvaranjem dlanova.

Takve taktilne površine možete napraviti i na kockama, pa tada govorimo o taktilnim kockama. One su djetetu interaktivnije i pozivaju ga na igru. Možete ih sami napraviti od običnih drvenih kocaka ili napraviti svoju kocku od kartona pa na nju sa svake strane zalijepiti

drugačiju taktilnu površinu.

■

Također, uz pomoć običnih drvenih špatula, možete izraditi taktilne štapiće. Jednostavno na svaku zalijepite neku drugu teksturu. Stavite ih u čašu, zažmirite, izvlačite i opipom pogađajte što je na njima. Ako uzmete deblje drvene štapove iliti valjke, na njima također možete ostvariti različite teksture pa ih nazivamo taktilnim valjcima.

Osim osnovnog taktilnog podražaja koji se može ostvariti držanjem ili valjanjem po tijelu, oni djeci mogu koristiti i u likovnim aktivnostima poput stvaranja otisaka s temperama na papiru ili u razvaljanom plastelinu. Taktilni obruči odlični su poticaj bebama za vježbanje hvatanja predmeta malenim ručicama, a često ih bebe koriste i za žuljanje desni dok im niču prvi zubići. Kroz veće obruče djeca mogu provući ruku ili ruke, vrtiti ih oko zapešće i sl.

■

Taktilna staza stvorena je od većih taktilnih pločica, a cilj je da ju dijete istražuje hodajući po njoj, i to bosim nogama. Po stazi dijete može i puzati, ali neka bude u kratkim hlačama kako bi i koža koljena dobila potpuni podražaj. Stazu možete napraviti od starih podnih puzzli na koje možete zalijepiti razne elemente. Samo pazite da nisu oštri ili pregrubi.

Taktilni panel predstavlja veću ploču na kojoj su prezentirani materijali različitih taktilnih podražaja. Često ih brkamo s pločama pod nazivom ‘senzorička ploča’ ili čak ‘busy board’, ali takve ploče sadrže i druge elemente s područja senzorike ili motoričke zadatke, što sve može odvući pozornost od samog taktilnog elementa.

S djetetom možete proći po svim površinama i o njima razgovarati, a zatim panel jednostavno pričvrstite u djetetovoj razini i pustite ga da ga samostalno istražuje. Taktilni paneli mogu se raditi i u formi otvaralice.

Od čega sve možete stvoriti taktilne površine? brus papir umjetna trava ■ različite tkanine ■ umjetno krzno ■ ■

11

■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■

čičak traka slamke zrnje gumbi kamenčići spužva školjke četke vikleri pomponi špaga komad tepiha perje čepovi vuna mrežice niske perli plišana žica folije teksturirani papir guma tjestenina vata

U nastavku donosimo prijedloge taktilnih igara i aktivnosti!

Punjeni baloni ■

Ovo je igra pogađanja. Uzmite nekoliko balona i napunite ih različitim materijalima – jedan napunite rižom, drugi brašnom, treći pikulama, četvrti grahom itd. Čvrsto zavežite balone i dajte djetetu da taktilno istražuje i pogađa što je u određenom balonu. Možete i nacrtati sadržaje balona na kartice i pomiješati ih, a dijete potom treba upariti balon sa slikom njegova sadržaja.

Taktilne knjige ■

Ponekad zvane i ‘tihe knjige’, zapravo su prave male taktilne slikovnice.

Od trakica, mrežica i teksturiranih stranica, do perlica, vodilica itd. pravi su senzorni izazov već i za najmlađe “čitatelje”.

Taktilni memori ■

Za ovaj će vam memori trebati određeni broj praznih kartica izrezanih iz kartona. S vrućim ljepilom iscrtajte iste oblike na dvije kartice. Pazite na to da se parovi, odnosno oblici koje iscrtavate, međusobno dovoljno razlikuju, odnosno da se razlike mogu napipati, a ne samo vidjeti. Taktilni

ČASOPIS ZA RODITELJE memori ima gotovo ista pravila kao i obični memori, samo umjesto okretanja i gledanja slike, kartice se samo malo odižu od podloge i opipavaju s donje strane, dlanom i prstima. Za provjeru se, naravno, mogu okrenuti i vidjeti oblici.

Zagonetna kutija ■

Uzmite veliku kutiju te joj bočno izrežite dvije rupe u koje stanu dječje ruke. U kutiju potom stavite različite svakodnevne predmete i igračke, bez da ih je dijete ranije vidjelo.

Dijete pruža ruke u kutiju i opipava predmet te pogađa o čemu se radi.

U ovoj igri, osim taktilnoga dijela, aktivirat će se i kognitivni mehanizmi.

Dijete rukama opipava predmet koji ne vidi na način da prstima prati njegov obris, opipava dlanovima teksturu, procjenjuje težinu, a pri tome pretražuje svoje pamćenje i znanje o svijetu kako bi se prisjetilo predmeta koji imaju te karakteristike.

va na leđima, a ono mora pogoditi o kojem se slovu radi. S mlađom djecom ovo možete raditi na način da im iscrtavate oblike – trokut, krug, srce, zvijezda…

Nađi par!

■

■

U ovoj igri, osim taktilnoga dijela, aktiviramo i radno pamćenje. Nekoliko sitnih predmeta pokažete djetetu i kažete mu da zapamti što je sve vidio, a potom ih pokrijete krpicom. Dok dijete ne gleda, “ukradete” jedan predmet. Dijete potom stavlja ruku ispod krpice, opipava preostale predmete i prisjeća se kojeg predmeta nema, što je lopov ukrao.

Pogodi što!

■

Ova je igra slična zagonetnoj kutiji, ali opet potpuno drugačija. U ovoj igri odabirete jednu kategoriju predmeta i dijete vidi sve elemente prije taktilne igre. Na primjer, odaberete voće i stavite na stol jabuku, krušku, bananu i naranču. Potom djetetu stavite povez na oči, dijete ispruži ruke, a vi mu u dlanove stavite samo jednu voćku. Dijete bez daljnjeg opipavanja, samo kroz držanje, treba reći koju voćku drži.

Pisanje po leđima ■

Ovo je igra uglavnom za djecu koja već prepoznaju slova. Dijete sjedne u krilo, vi mu prstom ispisujete slo-

Po dva jednaka sitna predmeta stavite u veću platnenu vrećicu. Na primjer, dva ista gumba, dvije iste figurice, dvije iste kockice itd. Igra počinje tako da dijete izvuče jedan element, a potom obje ruke stavlja u vrećicu i taktilno traži njegov par.

Ako izvuče krivi predmet, gubi red i daje vrećicu igraču pored sebe.

■

Na papiru iscrtajte dlanove i u njih zalijepite različite materijale: omote od bombona, selotejp s obrnute strane, komad vate… Na vrh papira napišite “Ovo mi je…”, a ispod svakog dlana jednu riječ koja opisuje taktilni osjećaj poput “ljepljivo” ispod naopako zalijepljenog selotejpa.

Na komad papira stavite različite predmete i flomasterom im ocrtajte obrise. Odaberite predmete koji se oblikom razlikuju i koji stanu u jednu neprozirnu platnenu vreću. Potom sve predmete stavite u vreću.

Djetetov zadatak je rješavati listić po redu, odnosno tražiti ocrtane predmete jedan po jedan, opipavanjem u vrećici.

■

Na komadu papira sastavite listu zadataka, različitih površina koje dijete treba pronaći u stanu ili parku.

Ili upotrijebite naš već gotovi predložak.

■

U ovoj igri cilj je upariti dva brus papira jednake granulacije. Kupite brus papire različitih granulacija, ali iste boje, te ih izrežite u oblik kvadrata, po dva od svakog. Papire jednostavno pomiješajte i dajte djetetu da ih opipava i traži parove.

■

Od istog materijala možete slagati nizove prema granulaciji – od najgrublje do najfinije.

■

Od brus papira izrežite oblike i zalijepite ih na karton. Možete izrezati slova, brojke, geometrijske oblike, linije i sl. Dijete prstom može pratiti hrapave oblike. Možete djetetu i staviti povez pa se igrati pogađanja.

Taktilni scavenger hunt GLATKO

Taktilna šetnja

MOKRO

■

MEKANO

Pronađi nešto...

HRAPAVO

HLADNO

PIKAVO www.razvojne.org

12

Taktilne lopte poticajne su same po sebi, bilo da se s njima dobacujete, kotrljate ih ili ih samo istražujete!

Kotrljajte ih dlanovima po tijelu, bosim stopalima, prstima prelazite po brazdama ili pikicama i sl.

Hrapave avanture

Scavenger hunt ■

U ovoj igri potrebna vam je pik traka. Pik trakom radite stazu na način da ju kao jednu dugačku liniju lijepite od jednog kraja stana do drugog.

Neka staza varira u visini i zalijepite ju preko parketa, pa zatim neka se penje po ormarićima u dnevnom boravku, spušta na kuhinjske pločice, penje po kabinetima… Pazite samo da je u visini koju dijete može doseći i da je u kontinuitetu.

Cilj igre je prijeći cijelu stazu žmireći, odnosno s povezom na očima, samo prateći traku prstima.

Igre s taktilnim loptama

Vrećica tražilica ■

Ova se igra može igrati i uz pomoć taktilne kocke. Kad ju izradite, jednostavno ju bacite i što ispadne, dijete treba opipati i istu/sličnu takvu površinu naći u okolini.

Prsti nas vode!

Dlanovi govore

Što je lopov ukrao?

■

Doživite park kojim inače šećete na potpuno drugačiji način. Dodirujte i istražujte travu, koru drveta, češere, grančice, šljunak, lišće, mahovinu itd. Ne zaboravite da je priroda ogroman izvor različitih taktilnih površina, a ne zahtijeva nikakvu izradu materijala.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Dvostruka doza zdravlja i veselja! + Poklon tetovaža!

Kada birate vitamine za vaš u djecu, izaberite Salvit! SAMO U LJEKARNAMA, info@salvushealth.com Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života.

13

SAL-ADV-BG-PAT-HR-05

okus JAGODE

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZDRAVI OBROCI KOJE MOŽETE PRIPREMATI S DJECOM

Piše: Martina Drmić, odgojitelj predškolske djece, DV Šegrt Hlapić

Biti sretan i zdrav želja je svakog pojedinca. Imati sretno i zdravo dijete sa razvijenim zdravim prehrambenim navikama zadatak je nas odraslih,ali i vještina koja se uči i stječe od najranije dobi. Vođene neizostavnom temom koja nas okružuje, pandemija corona virusa Covid-19, još prošle pedagoške godine započele smo projektom „Ja, kroz pokret“. Cilj projekta bio je ugraditi kod djece jedinu mogučnost samopomoći i brige o vlastitom tijelu – životu, a to je kroz vježbanje i pravilnu prehranu.

U

poznali smo djelove tijela, njihovu pravilnu funkciju, te proširivali spoznajom što svaki naš dio tijela može, kroz pokret. Što pravilnije koristimo tijelo i pokret, pravilnije se i zdravije razvijamo. Osvjestili smo kod djece jedinstvenost čovjekovih pokreta, te uspoređivali naše pokrete s pokretima robota. Igre pokretom su tekle i osvještavale naše tijelo i um u različitim smjerovima.

Ove pedagoške godine nastavili smo jačati naše tijelo kroz pokret, ali i zdravom hranom. Sobu dnevnog boravka oplemenili smo Tržnicom u kojoj su se nalazile domaće, sezonske i svježe namirnice iz naših povrtnjaka i voćnjaka. Djeci toliko bitna i potrebna simbolička igra razvijala se u punom jeku. Ubrzo smo oformili „Kestenjarnicu“ koja je djeci bila izrazito poticajna za igru. Važnost sezonskih namirnica, koje nam daje priroda ili ih sami uzgojimo, neprocijenjivi su za našu konzumaciju. Istraživanjem i vaganjem dolazimo do spoznaje o oblicima, težini, veličini, mirisima, te raznovrsnosti namirnica. Tako je ubrzo u blizini Tržnice nastao restoran „Zdravi lonac“. U njega smo odlučili ubaciti raznovrsno voće i povrće. Birali smo namirnice biljnog podrijetla, bogate vitaminima A,C i B, te namirnice bogate željezom, kalcijem i biljnim vlaknima. Od sezonskih namirnica s našeg podneblja nastala su tri ukusna jela i jedna zdrava slastica.

Igrom i istraživanjem nastali su naši recepti koje smo zapisali i prionuli na kuhanje.

Naš prvi recept: „Juha od butternut tikve“. Pokušate ga i vi napraviti s djecom!

Muškatna bundeva za 4 osobe Sastojci: › › › › › › › › ›

2 glavice crvenog luka (200 grama) 3 režnja češnjaka (20 grama) butternut tikva (750 grama) 1 litra vode suncokretovo ulje (1 dcl) sol (10 grama) papar (1 gram) makčina dušica (1 grančica) svježi peršin list (4 grama)

Priprema: Nakon vaganja povrća prema zadanom receptu djeca režu luk i butternut tikvu na sitnije komadiće.

14

U naš zdravi lonac prvo dodajemo ulje, zatim povrće, vodu i začine. Uz povremeno miješanje na umjerenoj temperaturi juha je gotova za 25 minuta.

Prema želji možete ju, ali i ne morate usitniti u blenderu! Opojan miris brzo se širi i otvara nam tek te brzo hitamo napuniti naše trbuščiće.

U slast!

ČASOPIS ZA RODITELJE Naša tržnica i dalje je obilovala raznovrsnim povrćem ,a najbogatija među povrćem istaknula se rajčica.

Različitim oblicima i nijansama crvene boje, te svojim prepoznatljivim mirisom, mamila nas je da od nje napravimo ukusnu poslasticu. U to vrijeme obilježavali smo Dane kruha, te se je umak od rajčice savršeno uklopio uz njoke napravljene dječjim ručicama.

u zrnu krkuruza. Koliko je zdrav, hranjiv i koristan. Ističemo važnost obrade povrtnjaka, te konzumiranju povrća poput blitve, špinata, luka i zelja. Kroz životno-radne aktivnosti, u našoj skupini, odgovorili smo na sva pitanja i našli riješenje. Od kukuruzne krupice spremili smo pravo veselje s blitvom i jajima. Domaće, zdravo i sezonsko.

Naš drugi recept: Umak od rajčice s njokima. Ne zaboravite uposliti dječje ručice!

Naš treći recept: „ Popečci od kukuruzne krupice, blitve i jaja“. Kada djeca sama pripremaju obrok, vjerojatnije je da će kušati, čak i onaj zelene boje.

Umak od rajčice s njokima za 4 osobe.

Popečci od kukuruzne krupice, blitve i jaja za 4 osobe.

Njoki sastojci:

Sastojci:

› 400 grama oštrog brašna › 2 grama soli › 1 dcl vode

› › › › › ›

Priprema: Umjesiti sve sastojke, te izraditi njoke.

Sve kuhati u prokuhanoj vodi 10 minuta.

Umak sastojci: › › › › › › ›

1 kilogram domaće rajčice list celera 2 glavice crvenog luka (100 grama) 2 ražnja luka češnjaka 500 ml vode sol (2 grama) jedna žlica domaćeg maslaca

Priprema: Sve sastojke sitno narezati. Narezane sastojke pirjati na otopljenom maslacu, te potom dodati vodu. Kuhati 20 minuta. Njoke i umak poslužiti uz čašu limunade.

U slast!

500 grama kukuruzne krupice stručak blitve (500 grama) 2 jaja 5 grama soli 2 režnja češnjaka maslinovo ulje

Priprema: Blitvu oprati i nasjeckati na sitno. Pomješati kukuruznu krupicu i jaja, uz dodavanje sitno nasjeckane blitve i češnjaka. Od smjese izraditi popečke, te ih ispeći na maslinovom ulju na tavici. Poslužiti uz prirodni sok od cikle.

Budući da je čovjek volio malu zvijezdu, odlučio je za nju učiniti dvije stvari. Prvo je nebom prosuo pregrš sjajnih zvijezda, koje sjaje svake noći.

No, ona je i dalje bila usamljena. Tada je mudri čovjek odlučio zvijezdu ostaviti na Zemlji. Stavio ju je u nešto posebno, zdravo i čarobno, u tvoju jabuku! Mi zanmo da je to malena zvjezda iz naše jabuke, posebna i čarobna. Svake jeseni, hrani nas i vodi prema božićnoj priči!

Naš četvrti recept koji možete raditi skupa s djecom: „ Čips od jabuke“ Sastojci: › jabuka › med › cimet Priprema: Tanko smo narezali jabuke, te ih premazali medom i posipali cimetom. Nakon 40 minuta iz pečnice izlazi zdrava slastica koju vole sva djeca, a idealan je izbor za užinu i kao zdrava grickalica.

U slast!

U slast!

Kraljica svakog stola pa tako i naše Tržnice, svakako je jabuka. Različitih boja, mirisa i oblika krije u sebi pregršt vitamina, ali i ne samo to.

Ako ju bolje pogledate i okomito raspolovite otkrit ćete tajnu, koju čuva svaka jabuka već stoljećima. Naime, svaka jabuka u sebi krije malu zvijezdu koja dječje tijelo puni energijom, a dječji um maštom. A kako je dospjela baš u jabuku? Poslušajte!

Mala usamljena zvijezda

Kukuruz , namirnica koju svi znamo.

Beremo ga, komušamo, odvajamo zrnca, te meljemo i što s njim? Spoznajom dolazimo do zaključka što se sve krije

stare planine. Mala usamljena zvijezda zamolila je čovjeka za pomoć.

Jednom davno, nebo je bilo tamno. Na njemu nije bilo zvijezda, osim jedne, vrlo male, sitne zvijezde. Ta je zvijezda bila vrlo usamljena na nebu. Jednog je dana posjetila starog i vrlo mudrog čovjeka, koji je također živio sam na vrhu

15

Za kvalitetan rast i razvoj predškolskog djeteta bitan je utjecaj roditelja i okoline, te edukacija u vrtiću. Djecu je bitno usmjeravati prema pravilnoj, raznovrsnoj, prehrani, Važno je uključiti djecu u proces i približiti im namirnice. Djeca će rado, zajedno s vama, birati namirnice, osjetiti ih u ručicama, pomirisati njihov miris i dobro ih proučiti sa svih strana. Uključite ih u pripremu jela i na taj način stvorite zajedničku čaroliju, neprocijenjivo je. Ubacite ideje u Vaš šareni lonac i uživajte u hrani.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Emocionalna inteligencija put u sretniji život

Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

Često se, kao roditelji, povodimo inteligencijom naše djece kao garancijom uspjeha u životu. No je li tome uistinu tako? Ovisi li uspjeh u životu o visokom kvocijentu inteligencije ili su tu značajnije neke druge varijable? Što ukoliko je za bolji i kvalitetniji život važnija ona emocionalna crta, koja progovara jednim sasvim drugačijim jezikom?

E

mocionalna inteligencija skup je sposobnosti u čovjeku koje mu omogućavaju da se bolje i kvalitetnije nosi sa svojim emocijama, ali i emocijama ljudi u okruženju. Posljednjih godina znanstvenici proučavaju emocionalnu inteligenciju i pitaju se pobjeđuje li ona ovu akademsku inteligenciju u svakodnevnim situacijama?

Naime, uočeno je kako ljudi s visokim kvocijentom inteligencije često zaostaju u sasvim običnim svakodnevnim zadacima, nerijetko doživljavaju neuspjehe u socijalnim odnosima, kao i na radnom mjestu, imaju poteškoća pri održavanju stabilnih veza, a često se i teško nose s poteškoćama. Sve ovo navelo je znanstvenike da krenu u istraživanje karakteristika uspješnih i sretnih ljudi, a ona su pokazala zadivljujuće rezultate koji nam govore kako samo 20% faktora kod životnog uspjeha određuje inteligencija, dok ostalih 80% određuju emocije. Stoga ne čudi kako se u posljednje vrijeme sve više govori o terminu emocionalne inteligencije.

Što je to emocionalna inteligencija?

Do osamdesetih godina prošloga stoljeća znanstvenici i cjelokupno akademsko društvo oslanjalo se je na kvocijent inteligencije kao mjerilo uspjeha u životu i poslovanju. Pritom su se koristili standardni testovi inteligencije koji su se bazirali na logičkim zadacima za čije je rješavanje bila nužna duboka koncentracija koja je sasvim isključivala emocije. Na rješenjima navedenih testova mjerio se je kvocijent inteligencije koji se je koristio kod zapošljavanja na pojedinim radnim mjestima, te se je općenito uzimao kao mjerilo uspješnosti u životu i probitačnosti u akademskoj zajednici. Emocionalna inteligencija počela se je proučavati tek kasnije i davala je sasvim drugačiji pogled na inteligentno ponašanje čovjeka. Ono više nije uključivalo hladno, ozbiljno, racionalno rješavanje problema, već upravo suprotno, emocionalno i toplo prihvaćanje sebe i ljudi oko sebe.

Godine 1990. Peter Salovey i John D. Mayer, vodeći znanstvenici u području emocionalne inteligencije, definirali su emocionalnu inteligenciju kao:

Emocionalna inteligencija definira se, u najširem smislu, kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja te kontroliranja vlastitih i tuđih osjećaja, uključujući ovdje emocionalnu i kognitivnu komponentu.

16

●

sposobnost uočavanja, procjene i izražavanja emocija,

● sposobnost

pristupa i/ili priziva osjećaja kad oni olakšavaju razmišljanje,

●

sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja,

●

sposobnost regulacije emocija u svrhu pomaganja emocionalnom i intelektualnom razvitku.

Emocionalna inteligencija uvijek uključuje i društvene vještine. Usmjerava se na ulogu osjećaja u našem svakodnevnom životu, način na koji oni utječu na naš razum i ponašanje te kako možemo emocije što efikasnije upotrijebiti.

Dio mozga koji najviše utječe na naše emocije zove se amigdala. Ljudi na različite načine iskazuju emocije, međutim iako se način i vanjska ekspresija različitih vrsta emocija kod različitih ljudi čini nespojiva, emocije ipak možemo na neki način grupirati i unificirati ih za sve ljude prema njihovom iskazivanju. Tako emocije iskazujemo motorički (ekspresijom/ mimikom lica/

ČASOPIS ZA RODITELJE tijela), fiziološki (ubrzan rad srca, pluća, preznojavanje, tremor...), racionalno (spremnošću na akciju i suočavanje), našom vlastitom percepcijom situacije.

Ljudi često zanemaruju bitnost emocionalnog stupnja razvoja, no kada nam se dogodi teška situacija, najvažnije je da možemo usmjeravati naše osjećaje i što bolje razumjeti sebe i druge. Osobe koje imaju razvijene takve emocionalne vještine, lakše se mogu nositi za zahtjevima i pritiscima okoline, a psiholozi kažu da su to osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju. Takvi pojedinci neće se dati lako zbuniti, rijetko žale za svojim postupcima i odlukama, veoma se dobro suočavaju sa stresom, prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati vlastite vrijednosti. Zahtjevi i pritisci okoline za koje su nam potrebne razvijene emocionalne vještine prate nas u svim razdobljima života, pa čak i od dječje dobi kada zapravo razvoj emocionalne inteligencije započinje.

Razvoj emocionalne inteligencije Za razliku od klasične inteligencije koja je često genetski uvjetovana, emocionalna se inteligencije može graditi kroz cijeli život. Ona se uči i razvija od ranih godina. Učenje djeteta od najranije dobi da se zna nositi sa svojim emocijama, prepoznati ih i kontrolirati, djetetu daje važno oruđe koje ga vodi ka kvalitetnijem i sretnijem životu. Dijete koje je sigurno u svoje emocije, sigurnije je u sebe, osjeća zahvalnost prema životu i empatiju prema svijetu oko sebe. Sve su to značajke koje razvijena emotivna inteligencija daje čovjeku i radi kojih se on bolje snalazi u svijetu i socijalnom okruženju. Djeca sa razvijenom emocionalnom inteligencijom postižu bolji uspjeh u školi, emocionalnim odnosima i u budućoj karijeri.

Za adekvatan razvoj emocionalne inteligencije i stabilne emocije kroz život važno je:

●

biti svjestan vlastitih emocija, svojih mogućnosti i ograničenja

●

upravljati emocijama u zahtjevnim životnim situacijama da bi se lakše nosili s problemima

●

postojanje motivacije za postizanje pozitivnih ciljeva u životu

●

prisutnost empatije - da razumijemo druge, ali i da li suosjećamo s njima.

Za empatiju su zaduženi tzv. zrcalni neuroni u mozgu koji nam omogućavaju pregršt vještina, a među njima je i ogledanje u drugim ljudima. Postoji puno slikovitih opisa za empatiju kao što su ‘slušati srcem i mozgom’, ‘hodati u tuđim cipelama’ i sl.

Kod razvoja emocionalne inteligencije ključnu ulogu imaju roditelji i njihova razvijena emocionalna inteligencija. Jasno je da kod roditelja koji imaju slabije razvijenu emocionalnu inteligenciju te na nju ne obraćaju pozornost, niti dijete najčešće neće biti obdareno ovom vrijednom vještinom.

Mi kao roditelji moramo biti svjesni vlastitih emocija, ponašanja i mogućnosti, jer se naša djeca zrcale u našem ponašanju.

Roditelji su najveći i neiscrpni dječji uzori i djeca od njih uče o svemu, pa tako i o emocijama, pokazivanju osjećaja, ponašanju u određenim situacijama, ispravljanju grešaka i mnogo drugih važnih lekcija. Početak je uvijek u prepoznavanju i iskazivanju vlastitih osjećaja bez potiskivanja i srama, nakon toga preuzimanje odgovornosti

17

za svoje osjećaje i tek onda, možda najteži korak, onaj ka međuljudskim odnosima, da se zapitamo kako se drugi osjećaju i da ih to izravno pitamo te razvijamo sposobnost slušanja drugih, baš onako kako bi voljeli da drugi slušaju nas.

Što je preosjetljivost? Često čujemo izjavu kako smo ‘preosjetljivi’. Ne postoji osoba koja nema slabosti. Svi smo na nešto osjetljiviji i različito reagiramo u komunikaciji s drugima.

Ukoliko nam netko kaže nešto s čim se ne slažemo, nemojmo se odmah povlačiti ili napadati, jer takve reakcije samo govore da se ne možemo nositi s kritikom te mogu utjecati na našu sigurnost i samopouzdanje, kao i na sliku koju drugi stvaraju o nama. Umjesto toga, možemo zahvaliti na iskrenosti i usredotočiti se na vrijednost dobivenih komentara, odnosno kritika, te naučiti nešto iz njih.

Svi ponekad doživljavamo teške trenutke, ali važno je ne potiskivati emocije, povjeriti se bliskim osobama, a u slučaju da poteškoće potraju, potražiti stručnu pomoć. Učimo sebe i svoju djecu da se od emocija ne može pobjeći, učimo ih da su emocije važan pokazivač smjera kojim nam naša podsvijest govori da trebamo ili ne trebamo krenuti!

Emocije treba osluškivati, procjenjivati, treba im ići u susret, ići kroz njih i na tom putovanju učiti i rasti.

ČASOPIS ZA RODITELJE

18

ČASOPIS ZA RODITELJE

19

ČASOPIS ZA RODITELJE

NajveÊi poklon si TI

Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

Nakon što postanemo roditelji, naš se život sasvim promjeni. Odjednom taj malen zamotuljak ljubavi postane centar našeg života i svih naših životnih aktivnosti. Malo toga, ako išta, ostaje važnije i dijete postaje naš centar svemira.

P

rimarni zadatak nas kao roditelja jest odgajanje djece. Roditelji hrane djecu, čuvaju ih, odgajaju, pružaju im ljubav i sve životne radosti, te brinu o njihovom rastu i razvoju. Mnogo je tu zadataka koje, kao roditelji, obavljamo, ponekad super lako, a ponekad malo teže. I kod svih nas je tako, ne postoji roditelj koji nema „loš dan“ ponekad.

Tema kojoj ćemo se posvetiti, u tekstu u nastavku, govori o onoj emotivnoj i nematerijalnoj strani blagdana, koju ponekad zaboravimo.

Prosinac je mjesec druženja s obitelji i dragim ljudima. No, prosinac je također mjesec kada nas, sve što nas okružuje, poziva na potošnju i kupovanje poklona, kako bismo razveselili svoje bližnje, a osobito našu djecu.

Djeca imaju puno želja, ali ne znači da je ono što uistinu žele skupocjena igračka ili više njih. Ponekad ako zastanemo i zagledamo se u našu djecu, pa čak i ukoliko ih upitamo da odaberu poklon, koji bi im bio najdraži, većina djece odabrati će vrijeme. Vrijeme? Da, vrijeme koje će provesti s roditeljima u slobodnoj igri, šetnji, izletu ili druženju. I da ne mislite da je dovoljno da samo budete uz njih, nije, ono što djeca osjećaju i što im je najbitnije jest da budete uistinu prisutni i posvećeni njima, a to je ono što najčešće ne radimo, jer nas stalno nešto ometa. Ono što se nalazi u pozadini ove dječje želje jest potreba za prihvaćanjem, podrškom i sigurnošću, sve to se kod djeteta razvija u pozitivnom smjeru kada ono osjeća da je roditelj prisutan i da ga uistinu vidi i razumije.

Odrasli žele ugoditi djeci, razveseliti ih, ali i uživati u njihovom izražavanju čiste emocije sreće. Takva dječja reakcija, velike iznenađene oči i onaj predivan dječji osmijeh, rasvijetli najtmurniji dan, ali i zagrije dušu roditelja. No, treba pripaziti, a osobito u blagdanskom periodu, jer nisu pokloni sve što možemo pružiti našoj djeci, imamo mi mnogo više za ponuditi. Djeca, čiji su roditelji skloni ljubav i pažnju pokazivati kroz pokone i kupovinu novih stvari, prihvačaju takav obrazac ponašanja, te i će sami u odrasloj dobi ljubav i prihvaćanje gledati kroz materijalnu prizmu. No, složiti ćete se, kako ljubav i prihvaćanje nikako nisu materijalne osnove, već čisto emocionalne kompetencije. Količina i vrijednost poklona nikako se na mogu mjeriti s zajedničkim trenucima i iskustvima s djetetom.

20

Djeca uče po modelu oponašanja i upijanja ponašanja odraslih osoba kojima su okružene, a često preslikavaju obrasce ponašanja odraslih, ne raspoznajući samostalno prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje. Dijete neće zapamtiti kako nije dobilo jednu od igračaka s ovogodišnjeg popisa Djedu Božićnjaku, ali će sigurno zapamtiti grudanje s obitelji nakon što padne prvi snijeg. Možete dogovoriti pripremu božićnih kolača s djetetovim prijateljima, izradu poklona ili čestitki za najmilije, filmsku večer uz božićne klasike, čitanje božičnih priča, mnogo je načina da oplemenite zajedničko vrijeme i stvarate uspomene koje neće izblijedjeti. Na kraju kada saberemo ovaj naš život i malo razmislimo, vrijeme je neprocijenjiv resurs, koristimo ga mudro i pokažimo našoj djeci koliko nam znače i koliko ih volimo! Broj i

ČASOPIS ZA RODITELJE

vrijednost poklona ne čini nas boljim roditeljima, a zadovoljstvo poklonjenim ne traje dugo, dok uspomene ostaju u našoj djeci cijeli život. Posvetimo im se i pokažimo im kako su upravo oni naš najveći poklon, jer sutra će naša djeca, kao odrasli ljudi, ponijeti u život upravo ono što su naučili danas i od nas.

5 najčešćih pokrešaka prilikom odabira igračaka za djecu 1. Odabir igračke koja nije primjerena dobi djeteta, primjerice, dijete mlađe od dvije/tri godine ne razumije i ne zna se igrati s Lego kockicama. Igračke postoje kako bi dijete učilo i gradilo samopouzdanje, a ne osjećalo se nesigurno i frustrirano.

2. Ignoriranje djetetovih interesa – igračke treba birati prema djetetovim interesima, pa ukoliko se dječak želi igrati s lutkama, zašto mu to ne omogučiti.

3. Konstantno kupovanje iste vrste igračaka – jasno je da različite vrste igračaka razvijaju određene sposobnosti kod djeteta, stoga je važno birati raznovrsno i edukativno.

4. Igračke koje proizvode preglasne i neugodne zvukove.

5. Igračke koje su dio neke velike kolekcije. Često djeca sjede i samostalno se igraju, što je sjajno, no stručnjaci nam govore kako je u igri važno povremeno prisustvo roditelja. Roditeljsku ljubav ne mogu zamijeniti materijalne stvari, poput igračaka i slatkiša, već blizina roditelja koji svoje vrijeme provodi s djetetom u igri, izletima, sasvim posvećen zajedničkom vremenu.

Prosinac je mjesec druženja s dragim ljudima, mjesec prihvaćanja, zajedništva, podrške, ljubavi i sigurnosti. Mjesec kada možemo stvarati

zajedničke uspomene i omiljene zajedničke trenutke. Mjesec koji slavimo kao rođenje nečega novog, neka to bude prilika za bolje i zdravije odnose s našom djecom. Čarolija Božića leži u svima nama.

U običajima, pripremi kolača, čitanju blagdanskih sadržaja, slušanju bogatog blagdanskog glazbenog repertoara, ali najvažnija čarolija koju možemo u mjesecu prosincu ponuditi svijetu jest, ljubav. Mislimo na potrebe naših bližnjih, a osobito na potrebe naše djece, jer vrijeme će nam pokazati svu svoju magiju, te će naša djeca ubrzo odrasti. Nemojte sutra žaliti za izgubljenim vremenom, iskoristite ga danas, kako bi sutra mogli reći da ste se sasvim uživjeli i uživali u čaroliji odrastanja vaše djece! Lako je, pokušajte!

Radost darivanja Postoje ljudi koji najveću radost pronalaze u darivanju drugima. Pokloniti se može zaista mnogo, pa čak i kada nemamo ništa materijalno za darovati. Pokloniti možemo riječ ohrabrenja, pokloniti možemo nekome svoje vrijeme na način da ga saslušamo u teškim trenucima. Pokloniti možemo osmijeh, zahvalnost, jedan cvijet koji smo putem ubrali. Poklon doista ne mora imati materijalnu vrijednost, ali može biti od izrazite emocionalne vrijednosti. Možemo nekome pokloniti dobru ideju, obaviti neki posao za njega, prenijeti mu svoje znanje o nečemu. Najdragocjeniji pokloni su oni koji dolaze od srca i bez očekivanja za uzvraćanjem usluge.

Zastanite na tren, pogledajte oko sebe. Pogledajte svoje bližnje, svoje susjede, starije ljude, pitajte ih da li im je potrebna pomoć. Poklonite im svoju pažnju, pokažite im da mislite na njih i da nisu sami. Pitajte ih da li im je možda potrebno nešto što vi više ne upotrebljavate ili stoji godinama zabačeno i ne ispunjava svoju svrhu. Jedan od

21

najboljih osjećaja je znati da ste nekoga usrećili. Poklanjanje je brižnost prema drugima, na taj način pokazujemo da nam je stalo i da mislimo na druge. Ako želite radost u svom životu, činite druge ljude radosnima.

Razveselite ih, čak i ako niste u mogućnosti pokloniti im ništa materijalno, poklonite im svoje razumijevanje njihovih potreba. Pokušajte svijet vidjeti njihovim očima. Motivirajte druge ljude da poklanjaju, pokrenite taj neopisivi lanac sreće, humanosti, suosjećanja, vlastite ispunjenosti i međusobne povezanosti. Poklanjanje je ujedno i način komunikacije kroz radost s drugima.

Pokušajte osjetiti tu neprocjenjivu vrijednost vrline poklanjanja.

Budite uzor velikodušnosti i nesebičnog davanja, pokušajte izgraditi naviku poklanjanja drugima.

Svi smo mi međusobno povezani i ono što poklonimo drugima istodobno poklanjamo i sebi. Činom poklanjanja dodajete vrijednost svom životu, a ujedno činite sretnim druge ljude. Nije dovoljno u životu samo uzimati, potrebno je i davati kako bi smo bili potpuni. Sjetite se koliko ste se dobro osjećali zadnji put kad ste nekome nešto poklonili, koliko je radosti u vama bilo. Obnovite i osjetite tu prekrasnu emociju koja vas je preplavila, koliko ste samo bili ispunjenim tim pozitivnim činom prema drugoj osobi.

Upravo ova stranica služi navedenom, da bismo činili dobro drugima, činili druge sretnima, širili optimizam i međusobno se povezali, „Nije stvar koliko darujemo, već koliko ljubavi posvećujemo darivanju“ Majka Tereza

ČASOPIS ZA RODITELJE

BOŽIĆNI BLAGDANI

TIK TAK STIŽE NAM BOŽIĆ I SVE LIJEPO ŠTO NAM TI DANI DONOSE...

U današnje vrijeme kada nam, uslijed brojnih dnevnih obaveza, ostaje premalo vremena za druženje unutar obitelji. Zbližavanje obitelji ususret blagdanima nosi jednu veliku važnost i težinu. Upravo su božićni blagdani vrijeme kada se svi okupljanjem oko obiteljskog stola i potičemo sjedinjenje obitelji kao oslonca u društvu.

V

25. prosinca – Božić, blagdan kojem se svi raduju, i kršćani i ateisti, a slavi se širom svijeta. Vjernici na taj dan slave rođenje Isusovo, dok ga ateisti prihvaćaju kao lijepu obiteljsku tradiciju. Božić je dan praštanja, zajedništva, nadahnuća i svijetla. Blagdan je to mira, prijateljstva i dobrote, koja se na taj poseban dan širi cijelim svijetom. Svetkovina Božića posebno je značajna za djecu i najmlađe, koji se u čaroliji božićnog jutra bude rano, te radoznali i uzbuđeni jure do božićne jelke kako bi otkrili što im je Djed Božićnjak prethodne večeri ispod nje ostavio. Blagdan Božića veseo je i za odrasle, dan je to kada se obitelj okuplja oko bogatog božićnog stola i kroz pjesmu i veselje slave zajedništvo i ljubav. Ljubav je ono najvrijednije što svojim bližnjima možete darovati za Božić, ali sjetite se i onih koji su u potrebi. Lijepa riječ, osmijeh, zagrljaj i poljubac ne koštaju nas ništa, a nekome znače mnogo. Stoga ne štedite na njima.

eć početkom studenog započinje adventska priča.

Trgovine svoje izloge krase božićnim ukrasima, izlažu se na policama razni božićni dekori i noviteti, a mi se htjeli to ili ne, svake godine iznova začaramo božićnim ugođajem koji traje cijeli mjesec prosinac.

BLAGDANSKI VODIĆ ILI ŠTO SE KADA SLAVI? 04. prosinca - Dan svete Barbare zaštitnice rudara i ratara.

Upravo se taj datum uzima kao početak adventskih običaja.

To je dan kada se, u nekim krajevima, sije pšenica (dok se u drugim sije na blagdan svete Lucije) koja kada proklija i zazeleni postaje božićni ukras u kućama i crkvama. Uposlite djecu da zajedno s vama posade pšenicu i prate njen rast.

Kako bi bila što ljepša dozvolite djeci da se o njoj brinu, zalijevaju je i podrezuju.

01. siječnja dan je kada slavimo početak nove godine. Dan je to kada mnogi donose velike odluke koje će kroz novu godinu prakticirati. Ukoliko vam je to u planu, budite dosljedni, jer trud će se na kraju isplatiti. Bilo to skidanje viška kilograma, promjena posla, prestanak pušenja ili bilo koja druga stvar koja vam u ovom trenutku otežava život i koje biste se rado riješili, vjerujte na početku će biti teško, ali svaki početak je težak. Vrlo ćete brzo vidjeti reziltate i u njima uživati. Biti ćete sretni i puni samopouzdanja, zato ustrajte u novogodišnjim odlukama, jer da vam nisu potrebne ne bi ih bili donosili.

06. prosinca - Dan svetog Nikole zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika. Omiljeni dječji blagdan, dan kada se čiste čizmice i stavljaju na prozir u nadi da ćemo u njima, pored krampusove šibe, pronaći i sitan darak.

Sveti Nikola daruje djecu kao nagradu što su bila dobra cijele godine, te pokušava na djecu djelovati odgojno.

13. prosinca - Blagdan svete Lucije. Sveta Lucija smatra se zaštitnicom vida,staklara, kovača i krojača. Na sam blagdan svete Lucije u nekim se kulturama sadi pšenica, a nagovještava svojim dolaskom kako nam je ostalo samo 12 dana do Božića. Lucijino ime znači „svijetla“, te nam taj dan navješta uvod u svjetlo božićne noći.

06. siječnja blagdan - Sveta tri kralja. Prema kršćanskoj tradiciji bili su to mudraci Baltazar, Melkior i Gašpar, koji su se došli pokloniti Isusu. Putem su pratili Betlehemsku zvijezdu koja im je pokazivala put. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

24. prosinca - Badnjak. Posljednji dan prije Božića oduvijek je bio poseban za sve vjernike katoličke vjeroispovijesti. Ime Badnjak izvedeno je iz korijena riječi bdijeti, a odnosi se na samo bdijenje, odnosno polnoćku, i dočekivanje Božića. Jedan od običaja, koji je danas skoro pa nestao, bio je unošenje povećeg panja (Badnjaka) u kuću. Pomno biran panj morao je tinjati od Badnjaka pa sve do blagdana Sveta tri kralja.

U današnje vrijeme Badnjak vežemo uz unošenje i kićenje božićnog drvca, čemu se osobito vesele djeca, posljednjih priprema za Božić i naravno odlaska u crkvu na kasnu službu zvanu polnoćka. Djeci je taj dan posebno važan, jer željno očekuju Djeda Božićnjaka i iako nastoje ostati budni i preduhitriti djedicu u njegovom dolasku, on im uvijek nekako uspije promaknuti.

22

ČASOPIS ZA RODITELJE

BOŽIĆNE PJESME U današnje vrijeme postoji cijeli niz božićnih pjesama.

Bilo da su one moderne, zabavne, vjerske ili tradicionalne, svakako obnovite znanje i repertoar omiljenih vam božićnih glazbenih uradaka. Pjevajte s vašim mališanima i puštajte ih češće u dane Adventa. S jedne strane dijete će ih prirodno usvojiti, dok će s druge njihovo prisutstvo stvoriti posebnu blagdansku čaroliju gdje god se nalazili. Pjevanje božićnih pjesama oplemeniti će opću kulturu vašeg djeteta i stvoriti posebno ozračje u vašem domu uoči Božića!

TNE E OBLA N E R A Š za DJEČJE rikladno brzo i p

avno, om Jednost ripremu s djec p Sastojci aslaca 125 gr mećera u prahu 100 gr š ljevenih keksa lade o 300 gr mastopljene čok r r g a 0 n 0 a 2 ana ban 1 izmiks latne 1 list ob ele bombona 100 gr ž

BOŽIĆNI KOLAČI Jedna od omiljenih nam karakteristika Božića je bogata božićna trpeza koja u te dane obiluje mnoštvom mirisa, boja i okusa. Priprema kolača i raznovrsnih slastica zasigurno je naslađa božićna aktivnost. Uključite djecu u pripremanje božićnog stola i dozvolite im da sudjeluju u izradi kolača. Kuhinja možda neće biti čista, ali će vaša djeca biti sretna i ponosna na svoje uratke. Slatki recepti koje vam donosimo prikladni su za pripremu s djecom, stoga više nema opravdanja, prionite zajedno na posao!

Priprema Pjenasto umutiti margarin i šećer, dodati redom izmiksanu bananu, rastopljenu čokoladu, keks i žele bombone. List oblatne stavite u mokru krpu i kad omekša premažite nadjevom i smotajte u roladu. Držati na hladnom mjestu do posluživanja.

I I KEKSIĆ N Ć I Ž O no za DJEČJI B i priklad

rzo avno, b om Jednost ripremu s djec p

UGLICE ŽIĆNE K O B E K no za SLAT i priklad

Sastojci: kog brašna t 1 kg gla aslaca m 30 dkg ećera š g rašna k d 30 sovog b o k o k g 10 dk ivo 5 jaja k za pec 1 praša

Priprema: 1. U posudi izmutite jaja, te im dodajte ostale sastojke (šećer, brašno, omekšali maslac, kokosovo brašno i prašak za pecivo).

2. Od svih sastojaka zamijesite tijesto. Dozvolite djeci da svojim malim ručicama mijese tijesto.

3. Na kalup u kojemu ćete peći kekse postavite papir za pečenje.

4. Zagrijte pećnicu na 180°C. 5. Kekse pecite desetak minuta. Kada porumene, keksići su gotovi.

rzo avno, b om Jednost ripremu s djec p

Sastojci tegralnih keksae 300 g in oka od naranč s 150 ml akao praha k e elice 2 žlic šećer od mar 1 vanilin žlice pekmeza 2 velike ne čokolade e m 100g ta a korica naranč n a ib da nar žlice me 2 velike

23

Priprema Sameljite kekse, prelite ih sokom i izmješajte. Smjesi dodajte ostale sastojke i na kraju umiješajte koricu naranče. Rukama sjedinite smjesu i stavite u frižider na 30 minuta. Nakon što se je smjesa ohladila, zajedno s djecom, rukama oblikujte kuglice ili druge oblike.

NOVO

PRIRODA JE NAŠA NAJVEĆA LJEKARNA

kapi za uhobolju u obliku spreja

Otikon kapi se upotrebljavaju za lokalno, simptomatsko liječenje boli u ušnom kanalu kod vanjske upale uha (otitis externa), akutne upale srednjeg uha (otitis media) te za bolove u uhu različitih uzroka.

2

ZDRAVLJE PLUS

Promo

PRIRODNO RJEŠENJE BOLI U UHU BOL U UHU

Bol u uhu česta je pojava, a njeni uzroci mogu biti brojni. Tako plivači spadaju u posebno rizičnu skupinu zbog potencijalnog zaostajanja vode u uš nom kanalu. Osim što dolazi do iritacije kože koja oblaže ušni kanal, može se razviti i infekcija koja dovodi do upale.

Povreda ušnog kanala noktom ili predmetom također može biti uzrok boli jer dolazi do oštećenja tkiva. Pretjerana proizvodnja ušnog voska može dovesti do opstrukcije ušnog kanala, a ako se dio proizvedenog ušnog voska gurne dublje u ušni kanal vatenim štapićem, moguće je i potpuno začepljenje. Sva nabrojana stanja, ukoliko se ne tretiraju pravovremeno, mogu dovesti do ozbiljnije upale ušnog kanala.

OTIKON® MINI KAPI U SPREJU ZA UHOBOLJU

Otikon® Mini kapi za uho u spreju su medicinski proizvod koji djeluje lokalno i ne ulazi u sistemsku cirkulaciju. Predstavlja prirodno rješenje tako što ublažava bol u uhu, a koristi se i kao pomoćna terapija kod infekcija vanjskog i srednjeg uha. Namijenjen je za djecu i odrasle, a njegovom uporabom smanjuje se potreba za primjenom antibiotika.

Ekstrakt sitnocvjetne divizme, osim što također smanjuje lučenje sekreta, djeluje protuupalno i antibakterijski. Za protuupalno i adstringentno djelovanje zadužen je ekstrakt kantariona, dok ekstrakt ružmarina poboljšava kvalitetu kože te ima antimikrobno i emolijentno djelovanje. Ulje češnjaka zovu i prirodnim antibiotikom te uz antimikrobno, antimikotičko i emolijetno djelovanje, poboljšava kvalitetu kože. Maslinovo ulje zaduženo je za omekšavanje ušnog voska, što olakšava njegovo uklanjanje. Vitamin E dodan je zbog svoje antioksidativne funkcije, dok eterično ulje lavande osigurava kapima ugodan miris.

PRIMJENA OTIKON® MINI KAPI U SPREJU Otikon® Mini - namijenjen je i djeci i odraslima. Dolazi u bočici od 7 mL koja je dostatna za 70 doza.

Otikon® Mini sprej za uho primjenjuje se tri puta dnevno po jedan do dva potiska u uho. Preporučljivo je primjenjivati do sedam dana ili do poboljšanja simptoma. Može se koristiti u kombinaciji s drugim lijekovima.

Treba izbjegavati kontakt s očima, sluznicom, otvorenim ranama te drugim tjelesnim šupljinama, osim uha.

PRIRODA JE NAŠA NAJVEĆA LJEKARNA

Otikon® Mini sprej za uho sastoji se od kombinacije ekstrakata i ulja prirodnog podrijetla. Ekstrakt nevena smanjuje lučenje sekreta i njegov viskozitet te vlaži kožu.

ZDRAVLJE PLUS

3

ČASOPIS ZA RODITELJE

DjeËja stopala i obuÊa Piše: dr. sc. Željka Vlašić Lončarić dr. med, spec. pedijatar, uži spec. pedijatrijske pulmologije

Za zdravlje stopala važno je pripaziti i na obuću koja može usmjeriti razvoj stopala. Prvi susret s cipelicama i šlapicama može se dogoditi tek kad dijete prohoda.

Č

esto se smatra da je osnovna uloga ljudskog stopala pružanje čvrstog temelja prilikom stajanja. Međutim, samom je stajanju stopalo loše prilagođeno. Dugotrajno stajanje uzrokuje osjećaj zamora i bolova u stopalu. Kao što sjedenje preferiramo u odnosu na stajanje, tako nam je od stajanja ugodnije kretanje.

Stopalo se dakle, razvilo kao dinamički mehanizam te ga stoga moramo promatrati kao dio lokomotornog sustava prilagođenog kretanju, radije nego kao samo statički potporanj. Kao jedinstvena funkcionalna cjelina, stopalo djeluje kao elastično pero, što je od iznimnog značaja u fazi oslonca i propulzije u ciklusu hoda. Anatomski se dijeli u tri dijela i građeno je vrlo složeno: sastoji se od 28 kostiju, povezanih čvrstim svezama te dugim i kratkim potkoljeničnim mišićima. Takva građa omogućuje zajedničko i međusobno ovisno djelovanje svih anatomskih elemenata. Male individualne razlike u svim fazama hoda, stopljene u harmoničnu cjelinu gibanja cijelog lokomotornog sustava, stvaraju individualne i prepoznatljive obrasce hoda.

Otprilike 98% svih ljudi rađa se sa zdravim stopalima, ali samo 40% njih imaju zdrava stopala i kad odrastu.

Sva se djeca rađaju s ravnim stopalima.

Iako se mnogi roditelji pomalo zabrinu kada se malo bolje zagledaju u stopala svog novorođenog djeteta, nema razloga za zabrinutost. Ravnim ih čine mekani masni jastučići ispod kojih se skriva još uvijek nerazvijena

struktura kostiju, vezivnog tkiva i mišića. Razvoj čitavog sustava stopala, a posebice uzdizanje svoda događat će se vrlo intenzivno slijedećih godina, od trenutka prohodavanja pa sve do školske dobi.

Kad beba nauči stajati, mekane strukture u stopalima počet će okoštavati i pretvarati se u kosti, odnosno koštano tkivo. U tom se periodu formira i oblik stopala iz kojeg se može vidjeti kako će ono i u budućnosti izgledati (visoki ili niski rist, peta, prstići i slično).

U ovoj dobi su razmaci među mladim kostima još uvijek veliki te postoji opasnost od njihova pomicanja iz prirodnog i zdravog položaja. Stoga bi prve cipelice trebale imati zaštitu za prstiće, zaštitu za petu i zglob te mogućnost prilagodbe stezanja i kopčanja. U razdoblju prohodavanja djeteta formirat će se sve kosti stopala, ali među njima i

26

dalje postoje velike praznine koje daju prostora za razna neželjena pomicanja iz prirodnog položaja. Vrlo je važno omogućiti tim kostima da rastu zdravo i prirodno, jer će se u suprotnom nakriviti, što je kasnije teško ispravljati. Navikularna kost koja se nalazi s prednje strane na mjestu koje obično vežemo cipelicu, još uvijek nije formirana. Umjesto nje, na svodu stopala se nalazi masni jastučić, a luk će se formirati u narednih nekoliko godina. Masni jastučići lagano će nestajati, a stopala će iz dana u dan preuzimati svoj odrasli oblik.

Ako u ovoj fazi još uvijek luk stopala nije formiran, to nije zabrinjavajuće i potpuno je prirodno.

U dobi od četiri godine sekundarne koštane strukture spajaju se zajedno, masni jastučići su nestali, a luk stopa-

ČASOPIS ZA RODITELJE la je vidljiviji i funkcionalniji. Usporava se rast stopala na oko osam milimetara godišnje, a ponovno će se ubrzati ulaskom u pubertet. Ne uzdigne li se svod stopala do pete godine života, tada možemo govoriti o ravnom stopalu kao problemu koji bi trebalo pokušati popraviti konkretnim vježbama ili ortopedskim ulošcima.

jete prohoda. No i tada treba nastojati da dijete što više hoda boso te tako jača stopala. Puzanje, ustajanje i prvo koračanje treba mu olakšati tako da mu se odjenu čarapice ili štramplice s gumenim pojačanjima na tabanima koja će spriječiti proklizavanje.

Dugogodišnja praksa ortopeda, a i novija istraživanja, sve više potvrđuju kako se problem s ravnim stopalima najčešće neće uspjeti riješiti samo ulošcima. Budući da je dječje stopalo u ovoj dobi često rezultat samo fleksibilnosti dječjeg stopala, najvažnije je uložiti trud u usmjereno vježbanje koje će ojačati stopalo i spriječiti mogućnost razvoja ravnog stopala. Najbolji lijek za probleme s ravnim stopalima jesu redovite vježbe i aktivnost mišića stopala. Brigu o fizičkoj aktivnosti djeteta, poticanje na igru te sportove povoljne za razvoj stopala (ritmika, gimnastika, ples, borilačke vještine) trebali bi poticati roditelji.

Kada dijete počne samostalno stajati i napravi prve korake, valja pronaći odgovarajući model cipelica.

Dječje cipele izrađuju se s posebnom pažnjom i na umu imaju da dječja cipela treba biti kvalitetna i izdržati kretanje i hiperaktivnost dječjih nožica, treba biti funkcionalna, odnosno zaštititi nožice od ozljeda, kiše, hladnoće i sličnih vanjskih uvjeta, ali ujedno treba biti udobna i moderno dizajnirana.

Za zdravlje stopala važno je pripaziti i na obuću koja može usmjeriti razvoj stopala. Prvi susret s cipelicama i šlapicama može se dogoditi tek kad di-

Dječje cipelice moraju biti ugodne i funkcionalne. Materijal iz kojeg se izrađuju mora biti mekan i prirodan i ne smije štetiti stopalu. Unutrašnji materijal mora apsorbirati vlažnost, dok je vanjski materijal mora odbijati. Ovim zahtjevima najbolje odgovara najkva-

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU rješenje

Najbolje lave za vrtićke pros rođendana!

potražite: U našoj ponudi papira TORTI – torte od e ndan za dječje rođe ili 16 (pakiranje od 12 a) jic kuti ce/ TORTI – pozivni je bojanke za dječ e an nd đe ro pakiranju) (10 komada u

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

27

litetnija prirodna koža. Cipelice trebaju biti mekane, fleksibilne i oblikovane prema dječjem stopalu te ne smiju sputavati aktivnost nožnih mišića. Stražnji dio cipelica treba imati produženi tvrđi dio koji daje čvrstoću i onemogućava izvrtanje pete prema van, a anatomski uložak treba dati blagu potporu svodovima stopala. Cipela mora štititi stopalo i slijediti njegov oblik. Slobodne kretnje u cipeli omogućavaju stopalu dobar rad mišića, prokrvljenost i pravilan rad. Kapica prednjeg dijela cipele mora biti široka i visoka tako da prstići imaju dovoljno mjesta. Razmak koji bi trebao biti između najdužeg prsta i vrha cipele jest 6 mm. Potplata mora biti mekana kako bi omogućila elastičan hod i pospješio rad mišića stopala.

Cipelice je najbolje kupovati u specijaliziranim trgovinama dječjom obućom. Najbolje je to učiniti poslijepodne, jer se stopala u tijeku dana povećaju za otprilike 4%, odnosno produžuju se i prošire. Potrebno je birati trgovine u kojima postoje mjerke koje će precizno izmjeriti duljinu stopala. I na kraju, uvijek je potrebno mjeriti oba stopala jer je često jedno stopalo malo duže od drugog.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Povišena tjelesna temperatura prim.dr. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Mehanizam regulacije tjelesne temperature Naš organizam je neprekidno izložen okolišnim temperaturnim promjenama, a uz to se i u našem tijelu neprekidno odvijaju kemijski i metabolički procesi i proizvodi toplina.

Kako bismo održali svoju tjelesnu temperaturu stalnom, brinu se naši vlastiti termoregulacijski mehanizmi. Njih pokreće centar u mozgu (hipotalamusu) koji funkcionira kao termostat. On reagira na svako povišenje ili sniženje temperature u okolini i tijelu, odašiljući informacije na periferiju da otpusti višak topline ili ju sačuva. U to su uključeni procesi znojenja, isparavanja tekućine, širenja ili sužavanja krvih žila, već prema tome što je potrebno postići. Cijeli taj sustav savršeno je koordiniran.

Uzroci povišene temperature Povišene tjelesna temperatura ili vrućica, nastaje u stanjima kada se uslijed djelovanja nekih tvari, iz tijela ili okoline, centar za termoregulaciju namjesti na višu razinu. Najčešći razlog su upalne ili zarazne bolesti kod kojih se pojačano stvaraju kemijske tvari (pirogeni) koje stimuliraju porast temperature. Iako je to na prvi pogled štetno, s druge strane to nam signalizira postojanje bolesti, pomaže praćenju težine i tijeka bolesti, a stimulira i nespecifični imunološki odgovor.

Drugi, rjeđi razlog su vanjski čimbenici poput sunčanice i toplotnog udara, kada se također poremeti bazična termoregulacija i ne može dovoljno brzo riješiti prekomjerna toplina.

Kada temperaturu smatramo povišenom i koji su načini mjerenja?

Normalna tjelesna temperatura zdravog djeteta kreće se od 36 do 37°C na površini kože, a na sluznicama (usne šupljine i rektalno), te u uhu mjeri 0,5-1°C više. Uz to je prirodno temperatura u jutarnjim satima niža za oko 0,3°C od one večernje.

Blago povišena temperatura (subfebrilitet) na koži je već ona koja prelazi 37°C, a značajnije ona preko 38°C. Preko 39°C su jako visoke temperature. Rektalno i u uhu, blago povišenom smatramo temperaturu preko 37,5°C, preko 38,5°C značajno povišenom, dok je preko 39,5°C vrlo visoka temperatura.

Iako već dodirom ponekad možemo ustanoviti da dijete ima povišenu temperaturu, takav postupak je

28

nedovoljno pouzdan i preporuča se uvijek precizno ju izmjeriti.

Za mjerenje možemo koristiti razne vrste toplomjera. Nekada su to pretežno bili živini, a danas se koriste oni koji ne sadrže živu te digitalni i infracrveni. Dojenčadi i maloj djeci, uglavnom radi pouzdanosti, češće mjerimo temperaturu rektalno, a starijima ispod ruke i u uhu.

Za rektalno mjerenje dovoljna je 1-2 mintue i prestajemo kada vidimo da temperatura više ne raste. Ispod ruke mjerenje traje oko pet minuta, a u uhu je mjerenje kratkotrajno, par sekundi, ali ga je dobro ponoviti tri puta i odabrati srednju vrijednost.

Ako se vrijednosti jako razlikuju to znači da nismo dobro mjerili.

Pored toga postoje i brze metode mjerenja putem trakcica (s kristalima koji reagiraju na toplinu) koje se prislanjaju na čelo, te bezkontaktnih (s infracrvenim skenerom), ali im je

ČASOPIS ZA RODITELJE

ČASOPIS ZA RODITELJE

zamjerka da znaju biti neprecizni.

Također postoje i toplomjeri u obliku duda varalica, kada je važno da ju beba drži u ustima bar 3min neprekidno, što je nekad teško postići, pogotovo ako je dijete zbog bolesti razdražljivo.

Što učiniti kada se izmjeri povišena temperatura?

Kad se ustanovi povišena temperatura, korisno je: ●

dijete raskomotiti, lakše ga obući, u prozračnu, pamučnu odjeću

●

prostoriju također ne pregrijavati, optimalna je temp. oko 21°C

●

povećati unos tekućine, dijete češće nuditi piti ili ako doji, stavljati na prsa

●

okupati dijete u mlakoj vodi ili staviti obloge od vode

38,5°C, uz ranije navedene mjere, potrebno je koristiti lijek za snižavanje temperature (antipiretik). Lijekove je važno znati pravilno dozirati i pridržavati se navedenih uputa.

Prvi izbor za djecu je paracetamol. Primjenjuje se 10-15 mg/kg/ dozi, nikako ne češće od svaka četiri sata. Previsoke ili prečeste doze mogu rezultirati ozbiljnim toksičnim efektima za dijete.

U slučaju da je temperatura jako visoka (pr. 39,5-40°C) ili je razmak od prethodnog paracetamola manji od četiri sata, izbor je dati ibuprofen.

Primjenjuje se 5-10 mg/kg, ne češće od tri puta u istom danu.

Kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci treba ga izbjegavati.

Kada i koje lijekove korisititi?

Kod dojenčadi se obično daje terapija rektalno, u formi čepića, a većoj djeci na usta, u obliku sirupa ili starijima može i u obliku tablete, ako su je sposobni popiti.

Ako temperatura pod rukom prelazi 38°C, a rektalno ili u uhu preko

Važno je napomenuti da se aspirin NE primjenjuje u dječjoj dobi!

30

Kada posjetiti liječnika?

Ukoliko dijete ima samo povišenu temperaturu, bez popratnih simptoma, te je dobrog općeg stanja i uobičajeno se ponaša, tada se prvi dan bolesti rijetko može utvrditi uzrok i nije nužno odmah ići liječniku.

Sama za sebe, visina temperature ne govori uvijek težinu bolesti djeteta, o tome nam više govore prateći znaci, tipa zimice, tresavice, klonulosti, bolnosti, koji su združeni uz temperaturu signal da je dijete ozbiljno bolesno. Također važan parametar nam je i dob djeteta.

Stoga je dijete nužno što prije odvesti liječniku ako: ●

ima zimicu i tresavicu, klonulo je ili bolno

●

pospano je ili se ne može razbuditi

●

temperatura se na da sniziti

●

ima jaku glavobolju i povraća ili je vrat ukočen

●

doima se jako bolesno.

GRAFIČKI PRIKAZ ZDRAVLJA VAŠEG DJETETA ČASOPIS ZA RODITELJE

Mnogo puta napisano, ali rijetko slikovito prikazano zdravlje vašeg djeteta u razumljivom grafičkom obliku.

Nije tajna da se na zdravlje i sam imunitet djece, a i odraslih, može utjecati poštujući pravila zdravog života, međutim često nam se dogodi da u užurbanosti svakodnevnice izostavimo neke bitne čimbenike koji našu djecu čuvaju od bolesti.

Ovaj jednostavan grafički prikaz lijepo će ukrasiti neko mjesto u vašem domu, na kojem će vas svakodnevno podsjećati na zdrave svakodnevne rutine, a vašem će djetetu pomoći da bude zdravije i otpornije. Izrežite ga kako bi vas podsjećao na ono što je vašem djetetu potrebno kako bi imalo zdravo i sretno djetinjstvo.

31

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kriva držanja i deformacije kralježnice, koljena i stopala kod djece

Piše: Lana Novota, mag. kineziologije

KRIVA DRŽANJA I DEFORMACIJE KRALJEŽNICE Kralježnica se sastoji od nekoliko dijelova; vratnog, prsnog, lumbalnog, sakralnog i trtičnog dijela. Ona se mijenja tijekom života. Nakon rođenja, kralježnica je ravna, na njoj se ne vide krivine, dok kod odraslog čovjeka ima oblik slova „S“. Nakon tri do četiri mjeseca starosti pojavljuju se prvi „zavoji“. Prsni dio se razvija kada dijete počne sjediti, a nakon toga se razvija i vratni dio.

Lumbalna krivina razvija se nakon što dijete počne stajati i hodati. Od petnaeste godine života sakralna kralježnica postaje sakralna kost, a trtična kralježnica postaje trtična kost.

Kralježnica je oslonac i stup tijela koja svojim fiziološkim zavojima stabilizira tijelo, pruža zaštitu kralježnoj moždini i omogućuje pokretanje trupa.

Cijelo tijelo je povezano takozvanim kinetičkim lancima i dijelovi tijela međusobno utječu jedni na druge. Primjerice, spušteno stopalo može nakon niza godina utjecati na koljeno, što se preko kuka prenosi na kralježnicu i izaziva negativne posljedice.

SKOLIOZA I SKOLIOTIČNO LOŠE DRŽANJE

Bolovi u kralježnici su danas vrlo čest problem kod odraslih ljudi. Naime, čovjek kada prijeđe tridesetu godinu počinje osjećati prve disbalanse, koji se očituju kao bol u nekom dijelu kralježnice. Stečena kriva držanja datiraju od najranije dobi, čak i od vrtićke.

Roditelj može prepoznati skoliozu ili skoliotično loše držanje ako primijeti sljedeće disbalanse kod djeteta:

Najčešća loša držanja ili deformacije su: › skolioza ili skoliotično loše držanje › kifoza ili kifotično loše držanje

To je položaj kralježnice kada kralježnica zauzima položaj u obliku „blagog“ slova C u lijevu ili desnu stranu.

Postoje strukturalne i nestrukturalne skolioze. Strukturalne osim postraničnog iskrivljenja imaju i rotaciju kralježaka, dok toga kod nestrukturalnih nema i iskrivljenje se vidi samo u pretklonu.

› jedno rame je više od drugoga › jedna lopatica je izbočenija od druge › spine iliace (koštana izbočenja na prednjoj strani zdjelice) su asimetrične – jedna je viša od druge ili je jedna ispred druge

› lordoza ili lordotično loše držanje

› pri pretklonu trupa jedna strana leđa je izbočenija od druge

Razlika između lošeg držanja i deformacije je ta što loše držanje nije ostavilo posljedice na koštanim strukturama, odnosno ispravljanjem disbalansa mišića ona se mogu ispraviti.

Stupanj skolioze određuje se prema Cobbu, pa tako u slučajevima do 20 stupnjeva se liječe isključivo kineziterapijom, iznad toga do 50 stupnjeva nošenjem ortoze i kineziterapijom, a

32

iznad 50 stupnjeva se uglavnom preporučuje i kirurško liječenje.

Cilj kineziterapije je produžiti skraćeno mišičje i ojačati istegnuto (slabo) mišičje i tako postići mišićni disbalans i prevenirati prelazak iz lošeg držanja u deformaciju kralježnice.

Planiranje i programiranje vježbi mora biti isključivo individualno u prvom redu jer se radi o određenoj strani tijela koja je skraćena, odnosno istegnuta.

Vježba za istezanje desne strane može se izvoditi pomoću štapa i na pilates lopti. Štap će osigurati pravilnije držanje trupa i kvalitetnije istezanje, a pilates lopta zahtijeva koordinaciju i ravnotežu održavanja položaja što će aktivirati stabilizatore kralježnice.

KIFOZA I KIFOTIČNO LOŠE DRŽANJE Kifoza je pretjerano izbočenje kralježnice prema nazad. Najčešće do kifoze ili kifotičnog lošeg držanja dolazi u prsnom dijelu kralježnice. U prsnom dijelu kralježnice nalazimo i prirodnu kifozu (od

ČASOPIS ZA RODITELJE 20 do 45 stupnjeva), međutim kada ona prelazi 45 stupnjeva smatra se nepravilnim držanjem, a kasnije i deformacijom.

Roditelj može primijetiti nekoliko stanja koja bi mogla upućivati na kifotično loše držanje ili kifozu: › „grba“ ili pogrbljeno držanje u prsnom dijelu kralježnice › unutarnja rotacija ramena prema sredini prsne kosti na prednjoj strani trupa Kliničkim pregledom se može ustanoviti, a radiološkim snimanjem se može potvrditi i odrediti stupanj. Kod pojave pogrbljenog držanja u prsnom dijelu kralježnice dobro je reagirati da bi se izbjegle trajne posljedice. Naime, kod odraslih se često zbog spomenutog lošeg držanja javlja bol u vratu, ramenima, u području lopatica, kao i pojava tenzijskih glavobolja. Kifotično loše držanje postaje najveći problem kod osoba koje dugotrajno sjede za računalima, ali ono što je alarmantno je da se sve više pojavljuje i kod djece već u osnovnoj školi.

Statistički podaci pokazuju za 40 % djece pri završetku osnovne škole razvija jedno od loših držanja, a pogrbljeno držanje u prsnom dijelu kralježnice je najčešće. Potrebno je ciljanim i laganim vježbama djelovati na bolje držanje i usvajati pravilno držanje da bi se očuvala zdrava kralježnica.

Vježbe moraju biti osmišljene tako da istežu skraćene mišiće a jačaju oslabljene mišiće. Mala pilates lopta će u ovom položaju spriječiti nepotrebno uvijanje u donjem dijelu kralježnice, a zadovoljiti zahtijeve za ispravljanje kifotičnog lošeg držanja ili kifoze.

LORDOZA I LORDOTIČNO LOŠE DRŽANJE U području slabinske ili lumbalne kralježnice dolazi do pretjeranog uvijanja prema naprijed. Ovo nepravilno držanje je uzrokom najčešćih bolova kralježnice, odnosno lumbaga. Kao temelj za svaki pokret je funkcionalan core, u što pripadaju mišići trbuha. Kod pre-

33

tjerane lumbalne lordoze pojavljuje se izrazito „guranje“ trbuha prema naprijed zbog slabosti mišića trbuha i pretjerano uvijanje u donjem dijelu leđa.

Pravilnim izborom sporta, posebice u vrtićkoj i mlađoj školskoj dobi, može se postići dobra baza za nesmetano bavljenje sportom u kasnijim godinama i preventivnim djelovanjem na bolna stanja i ozljede.

Roditelji mogu primijetiti nekoliko stanja koja mogu upućivati na lordotično loše držanje ili lordozu: › izbočenje trbuha prema naprijed › pojava kile (hernija ili bruh) u području prepone ili umbilikusa (pupak) Vježbama je potrebno ojačati mišiće trbuha i duboke stabilizatore kralježnice te produžiti velike mišiće leđa

SPUŠTENO STOPALO Dječje stopalo se uvelike razlikuje od stopala odrasle osobe, po sastavu i po razvijenosti mišića. Mogućnost da se deformira je jednako velika kao i

ČASOPIS ZA RODITELJE mogućnost da se dobro razvije. Zbog procesa okoštavanja, mekoće kostiju te utjecaja koje stopalo ima na preostali lokomotorni sustav djeteta potrebno je pažnju usmjeriti na pravilan razvoj dječjeg stopala.

Stopalo novorođenčeta i dojenčeta ostavlja dojam „ravnog stopala“, nema formirane svodove i pretežno je hrskavične građe. U dobi od 3 godine svodovi stopala se počinju formirati i razvijati što traje do djetetove 18-e godine života. Kada djeca počinju hodati često hodaju po unutarnjem ili vanjskom rubu, što se u velikom postotku ispravlja u narednih godinu ili dvije.

Neki podaci pokazuju da djeca do 10-e godine uglavnom razviju mišiće stopala i nemaju više spušteno stopalo. Međutim, novija istraživanja upućuju na to da taj razvoj sve više izostaje i da sve više djece završetkom osnovne škole i dalje ima spušteno stopalo. To je posljedica smanjene fizičke aktivnosti djece u ključnim godinama lokomotornog razvoja djeteta (predškolsko doba – 4 razreda osnovne škole), prekomjerne tjelesne težine i neadekvatne obuće. U vrtićkoj dobi 80 % djece ima spušteno stopalo. Okvirna dijagnoza se može napraviti od doma. Umočite dno stopala u obojenu tekućinu, recimo otopinu tinte. Zatim neka stane na bijeli papir punom težinom. Maknite nogu. Na papiru će ostati otisak stopala. Ako vidite otisak punog ili skoro punog stopala znači da vaše dijete ima ravna stopala i da biste trebali poduzeti ciljane i specifične mjere.

Postoje 3 vrste spuštenog stopala: 1. Fleksibilni oblik spuštenog stopala 2. Fleksibilni oblik spuštenog stopala sa skraćenom Ahilovom tetivom 3. Rigidno spušteno stopalo (uglavnom urođene deformacije kostiju) Ako doktor na pregledu za prvi razred osnovne škole primijeti spušteno stopalo kod predškolskog djeteta roditelj bi svakako morao reagirati.

Preporučujem da dijete bude što više bosonogo, posebno po neravnim površinama, da nosi adekvatnu obuću primjerenu njegovoj veličini, obliku i

građi stopala te da se provode 10 minutne vježbe za stopala.

X NOGE X noge su deformitet koljena koji se u većini slučajeva javlja zbog slabije razvijene muskulature s vanjske strane koljena ili zbog poremećene statike uzrokovane deformitetima bokova ili stopala. Mišičje gluteus i stražnja strana natkoljenice su u preslabom funkcionalnom omjeru u odnosu na prednji dio natkoljenice. Zbog toga dolazi do unutarnje rotacije kuka (prema sredini zdjelice) što kasnije može vrlo loše utjecati na koljena, kuk, skočni zglob i kralježnicu.

Kod ovog deformiteta koljena su priljubljena, a stopala razdvojena.

Oslonac je na unutrašnjoj strani stopala, zbog čega su svodovi spušteni.

Kod težih oblika deformiteta koljena se preklapaju. Kada su koljena spojena, razmak između stopala trebao bi biti manji od pet centimetara. Ako je veći, može se govoriti o deformitetu.

Potrebno je ojačati vanjsku i glutealnu muskulaturu, da bi položaj kuka i koljena došao do neutralne pozicije, koja najmanje opterećuje koštane i mekane strukture lokomotornog sustava.

O NOGE Ova deformacija se uglavnom javlja na oba ekstremiteta u području koljena.

Noge imaju karakterističan položaj u obliku slova “O”. Najčešće se radi o urođenom stanju, a može biti i posljedica rahitisa. Rjeđe se javlja zbog preranog postavljanja djeteta na noge u ranoj dobi koje prethodi prohodavanju ili zbog forsiranja djeteta na prohodavanje. Deformacija se ispravlja nošenjem ortoza tijekom noći i korektivnim vježbama kojima se jača oslabljena muskulatura. Važno je prvenstveno ojačati aduktornu muskulaturu.

Kritična razdoblja u odrastanju za stjecanje loših držanja Postoje tri kritična doba u kojima se može steći neko od loših držanja ili deformiteta.

34

Prvo doba je doba prohodavanja, odnosno kada iz četveronožnog položaja dijete prelazi u uspravan hod i prve korake. Mnogi roditelji ne mogu dočekati da dijete počne sjediti ili da prohoda pa motorički nezrelo dijete postavljaju u sjedeći položaj ili ga uče kako da prohoda. Dijetu treba što više omogućiti vlastiti motorički razvoj. Prerano nastojanje može dovesti do ozbiljnih posljedica na kralježnicu i nepravilan razvoj stopala.

Drugo kritično doba za nastanak deformacija je polazak u školu zbog prelaska iz cjelodjevne aktivnosti u fazu pasivnog sjedenja u školi. Djeca sjede 45 minuta u definiranom položaju što izdužuje mišiće na leđima i skraćuje prednje prsne mišiće te nastaje kifotično (pogrbljeno) držanje u prsnom dijelu kralježnice.

Treći kritičan period za nastanak deformacija je pubertet. U tom periodu dolazi do naglog rasta kostiju koji ponekad razvoj muskulature ne može pratiti što dovodi do nestabilnog koštano – mišićnog odnosa.

Slaba tjelesna aktivnost djeteta svrstava dijete u rizičnu skupinu za pojavu nepravilnih držanja. Nepravilno držanje nema neke posebne kliničke važnosti, ali dugotrajno nepravilno držanje ostavlja strukturalne promjene na kosturu što dovodi do brzog zamaranja i bolova u pojedinim područjima tijela u kasnijim godinama. Roditelj bi trebao dijete usmjeriti prema aktivnom načinu života. Kada se radi o djetetu vrtičke dobi svakako se ne preporučuje pojedinačni sport, eventualno dolaze u obzir bazični sportovi. Univerzalna sportska škola je odličan izbor jer ima obuhvatniji razvoj na lokomotorni sustav djeteta.

Ako je potrebno ili ako se primijeti neko nepravilno držanje, dovoljno je vrlo malo dnevnog vježbanja, od svega 10 – ak minuta koje će ciljano djelovati na slabu muskulaturu i stvarati automatizam u upotrebljavanju iste. Uvijek je potrebno savjetovati se sa stručnjakom, da bi se odredile vježbe koje su usmjerene na zahtijeve lokomotornog sustava svakog djeteta pojedinačno.

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU ČASOPIS ZA RODITELJE

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE

ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: 35 TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima: