ČASOPIS ZA RODITELJE
Kako do dobrog ponašanja djeteta?
Piše: Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo 0-6, Centar ‘’Prirodno roditeljstvo’’
Pretjerano plakanje, bacanje na pod, prkošenje, zločestoća, sebičnost, neposlušnost, agresivnost, ne spavanje… i najboljeg roditelja dovode do samog ruba, a često i guraju preko ruba.
O
bično povezujemo problematično i zahtjevno ponašanje djeteta sa sposobnostima nas kao roditelja, što često rezultira time da sam roditelj doživljava povremeno djetetovo nedolično ponašanje kao osobni neuspjeh i vlastitu sramotu. Ako je kod roditelja prisutan nedostatak unutarnjeg osjećaja osobne vrijednosti i prevladava nesvjesni strah da ispadne loš, ispadi djeteta mogu aktivirati snažniju agresivnost roditelja. Naime, roditelj tada nesvjesno doživljava da ga dijete sramoti i da u očima drugih ljudi ispada nesposoban, što u njemu aktivira bolan osjećaj nevrijednosti od kojeg se brani agresivnošću prema djetetu. Tada stručni savjeti starog bihevioralnog pristupa o neophodnom discipliniranju djeteta, ignoriranju, čvrstim i neprobojnim granicama, korisnom kažnjavanju i kritiziranju padaju na plodno tlo i roditelj je dobio zvaničnu dozvolu od struke za grubi, beskompromisni i hladni odnos prema djetetu s ciljem podučavanja dobrom ponašanju i odvikavanja od ovog neprihvatljivo lošeg ponašanja. U ovom vrlo čestom obrascu nedostaje stvarno razumijevanje djeteta i korijena njegovih ponašanja, bez čega se ne možemo ispravno postaviti prema djetetu u tim trenucima.
U osnovi, povremena problematična ponašanja djeteta su posljedica: 1. Nedostatka potrebnih prirodnih uvjeta, točnije odnosa i stanja s roditeljem, koje dijete potražuje
za svoj razvoj i na nedostatak kojih reagira burno. Dijete time ukazuje da nešto radimo suprotno od onoga što njegov sustav potražuje. 2. Legitimna posljedica nedozrelosti dječjeg mozga koji još uvijek nije razvio kapacitet za zrelija ponašanja i treba našu pomoć kako bi ostvario svoj potencijal dobrog ponašanja.
Umjesto da istražimo što je ono bitno, što ne pružamo djetetu, obično pokušavamo metodama, tehnikama, manipulacijom ili čak lijekovima, natjerati dijete da se prilagodi nama, našim potrebama i idejama. Stvara-
6
mo vlastitu sliku o tome kako bi dijete trebalo funkcionirati, ne uvažavajući pritom kako ono jednostavno nema sposobnost za bolje ponašanje. To nastojanje izigravanja prirode ide teško, dijete se buni do svojih krajnjih granica, a sve to najčešće ostavlja posljedice na djetetovu osobnost i na budući međusobni odnos, čime roditeljstvo postaje napornije svima. Stoga je iznimno važno da roditelji upoznaju svoje dijete i da razumiju kako ono funkcionira i što treba od njih, pogotovo u problematičnim situacijama. Iako, najčešće u fazi trudnoće, imamo romantične ideje o svojoj djeci i vlastitom roditeljstvu, nema roditelja koji se nije osjetio zbunjen, bespomoćan i očajan zbog nemogućih i
