Issuu

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 25 / Veljača 2021.

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ TANTRUMI - ISPADI BIJESA KOD DJECE..................................................... 4 KAKO DO DOBROG PONAŠANJA DJETETA................................................. 6 DJECA I EKRANI........................................................................................... 10 TOKSIČAN RODITELJ................................................................................... 12 DOJENAČKA PREHRANA I SPECIFIČNE VRSTE PREHRANE RODITELJA.............................................................................. 15 ZAŠTO NEKA DJECA MOKRE NOĆU? ........................................................ 19 S PRSTIMA U TANJURU............................................................................... 22 KAKO SE RAZVIJA DJEČJA MAŠTA? .......................................................... 26 RAZVOJNE IGRE, ZA PO DOMA! ................................................................ 28 KRIVA DRŽANJA I DEFORMACIJE KRALJEŽNICE, KOLJENA I STOPALA KOD DJECE.............................................................. 32

impresum

Stručni suradnici: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Iva Palčić, dr.med., specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije prim. dr Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo 0-6, Centar ‘’Prirodno roditeljstvo’’ Iva Radošić, mag. Logoped Mario Dilberović, mag. logoped Lana Novota, mag. Kineziologije Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ. Tea Smode, prvostupnica predškolskog odgoja Morana Jokić, SI pedagog, Kabinet Martis Danijela Mandžić, Montessori odgajatelj

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Moje dijete Mudar portal u modernom ruhu! Već dugi niz godina portal Moje dijete uspješno pomaže roditeljima u mnogim pitanjima i nedoumicama. Odgojivši mnoge generacije s ponosom možemo reći kako naše godine jamče mudrost, ali i obavezu da budemo što bolji. Moje dijete je portal na kojem ćete se osjećati kao kod kuće i saznati sve što vas zanima o roditeljstvu. ●Zdravlje ●Zabava ●Trudnoća ●Lifestyle ●Priče za djecu ●Porod ●Kuharica ●Aktivni zadaci ●Dojenje ●Zdrav život za djecu ●Vrtić ...i sve ostalo vas zanima….. ●Škola

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@ populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak:

www.mojedijete.com

Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

ČASOPIS ZA RODITELJE

TANTRUMI

Piše: Tea Smode, prvostupnica predškolskog odgoja

- ispadi bijesa kod djece Dječji ispadi bijesa, poznati i kao tantrumi, mogu se manifestirati kroz vrištanje, plakanje, udaranje, bacanje po podu, bacanje stvari i hvatanje zraka.

Scena iz dućana U dućanu ste i dijete je baš sada poželjelo čokoladicu. Vi baš i ne odobravate njegovu želju i tu kreće ispad bijesa. Zvukovi koje dijete proizvodi odjekuju na sve strane, ljudi se okreću, dijete se baca po podu, ruši stvari s polica, a vi se crvenite... Je li vam scena poznata? Ne brinite, prizor je to s kojim se rijetko koji roditelj nije susreo, barem jednom. Možda kao roditelj, a možda i u mnogo komotnijoj ulozi slučajnog kupca ili prolaznika. Dječji ispadi bijesa, poznati i kao tantrumi, mogu se manifestirati kroz vrištanje, plakanje, udaranje, bacanje po podu, bacanje stvari i hvatanje zraka. Jednako se događaju kod djevojčica i kod dječaka, a najčešće u dobi od jedne do tri godine. Okidači za tantrume mogu biti različiti, a najčešće je to neispunjavanje neke djetetove želje. Iza tantruma, odnosno dječjeg ispada bijesa, mogu se skrivati mnogi drugi uzroci, primjerice glad, umor, stres ili previše podražaja. Iako ponekad posebni uzroci nisu potrebni. Kod neke će se djece pojavljivati češće i intenzivnije, dok će se kod nekih pojaviti vrlo rijetko ili nikad.

Jednostavan odgovor ovdje stane u tri riječi: ne krivite sebe. Ispadi bijesa su normalan i čest dio razvoja. Pojavljuju se čak i kod djece s blagom naravi. Nemaju veze s odgojem, poslušnošću ili karakterom. Pokušajte ih promatrati kao neku sasvim normalnu stvar. I da, vjerojatno ih ima i susjedov mali Marko.

Roditelji često u potrazi za nekom razlogom ili uzrokom tantruma krive sebe i kroz glavu im prolaze mnoga pitanja. Jesmo li razmazili svoje dijete i previše mu dopuštali? Jesmo li nešto trebali napraviti drugačije? Jesmo li trebali više poraditi na disciplini i poslušnosti? Susjedov mali Marko sluša sve što mu kažu, divno dijete, a ovaj naš samo vrišti....

Ipak, vrlo je važno razumjeti što se zapravo događa. Djeca u toj dobi još nemaju razvijen sistem suzdržavanja i kontrole, a počinju se emocionalno i socijalno razvijati te riječima ne mogu iskazati svoje osjećaje koji su u tim trenutcima vrlo intenzivni. Nemaju dovoljno širok vokabular kako bi riječima iskazali svoje potrebe i želje, stoga je ispad bijesa, iz njihove perspektive,

jedini način kako uopće mogu pokazati da su nezadovoljni. Također shvaćaju da takvim ponašanjem mogu utjecati na ljude i događaje oko sebe i na taj način pokušavaju promijeniti ili shvatiti situaciju u kojoj su se našli. Kod djeteta u toj dobi javlja se potreba za sve većom samostalnošću, ono želi osjetiti sve veću kontrolu i neovisnost nad okolinom, a kada shvati da ne može sve biti baš onako kako ono želi, javlja se ispad bijesa.

Kako izaći na kraj s izljevima bijesa? Vrlo je važno ostati smiren i strpljivo pokušati izbjeći vlastitu nervoznu reakciju zbog situacije. Koliko god je

ČASOPIS ZA RODITELJE ponekad teško, ne treba zaboraviti kako smo mi ti koji možemo kontrolirati svoje emocije i tako utjecati na našu i djetetovu okolinu. Ukoliko se i mi sami počnemo ljutiti, dijete će to osjetiti, što će dodatno pogoršati situaciju. Ne smijemo zaboraviti da nam je cilj naučiti dijete kako da svoje nezadovoljstvo izražava na prihvatljive načine. Zapitajte se koliko bi vaša ljutita reakcija uz dizanje glasa doprinijela tom cilju? Naše se dijete oslanja na nas u svakoj situaciji. Ukoliko mu pokažemo da i mi u kriznim situacijama ne znamo drugačije rješavati problem nego ljutnjom, dijete će uvidjeti da je i njegovo ponašanje u redu. Ono u tim trenucima treba stabilnu osobu koja mu može pomoći. Rečenice poput: „Znam da te ovo razljutilo“ ili „Razumijem zašto si tužan“, povezuju nas s djetetom, dok njemu daju osjećaj sigurnosti. Dječji izljev bijesa nije trenutak za moraliziranje, objašnjavanje, niti postavljanje pitanja djetetu. Roditelji često misle da je djetetu u tom trenutku potreban zagrljaj, međutim, djeca često izbjegavaju fizički kontakt u trenutku ispada bijesa. Potrebno je ostati u blizini djeteta i ne udaljavati se, jer time djetetu dajemo osjećaj sigurnosti, a naša im je prisutnost vrlo važna. Kada prođe prva navala bijesa, djetetu ponudimo zagrljaj i utjehu. Tada najčešće dolazi do plača, ponekad i osjećaja krivnje zbog onog što je učinilo. Nikako ne govorimo djetetu da je ono zbog nečega krivo, ne rugamo mu se, ne smijemo, ne oponašamo ga, niti mu govorimo da se ponaša poput male bebe i sl. Takvim reakcijama dijete možemo povrijediti, zbuniti i frustrirati. Poruke upućene djetetu u tom trenutku trebaju biti ohrabrujuće i podržavajuće. To ne znači da dijete trebamo nagraditi popuštanjem nakon ispada bijesa i kupiti mu čokoladu ili što želi. Time šaljemo poruku da je bijes učinkovit i da će njime dobiti sve što želi, što može voditi u sasvim nove probleme. Trebamo ostati dosljedni postavljenim granicama.

Dijete u ispadu bijesa može ozlijediti sebe ili druge, bacati stvari, udarati, gristi, čupati... U tom slučaju potrebno je nježno primiti dijete uz objašnjenje da takvo ponašanje nije sigurno i to ne možemo dopustiti. Ako se nalazite na mjestu prepunom podražaja koji pogoršavaju situaciju, odvedite dijete na tiho i sigurno mjesto. Nikada nemojte biti grubi, uzvraćati udarac, gurati ga ili tresti da „dođe k sebi“. Primjena sile šalje poruku djetetu da je fizičko kažnjavanje prihvatljiv način za rješavanje problema, a to ne želite, niti je ovo ispravan put u odgoju.

Možemo li utjecati na ispade bijesa kod djeteta? Ispade bijesa najbolje je pokušati izbjeći u situacijama u kojima je to moguće. To ćemo najbolje znati ukoliko shvatimo koji je uzrok i koja je opcija uklanjanja uzroka prihvatljiva. Neki savjeti koji mogu pomoći u otklanjanju najčešćih uzroka su: ■ Držite ujednačeni ritam djetetovih dnevnih aktivnosti (jelo/odmor/ spavanje/igra). ■ Pokušajte smanjiti podražaja iz okoline ukoliko djetetu smeta buka, jaka svjetlost ili gužva. ■ Izbjegavajte odlaske u kupovine ili gužve ako je dijete umorno ili gladno. ■ Predmete koje dijete ne smije dirati smjestite na mjestu koje nije dostupno, niti vidljivo ukoliko je moguće, kako ti predmeti ne bi postali predmetom ispada bijesa. ■ Budite dosljedni u postavljanju jasnih granica i pridržavanju istih. ■ Neka igračke i zadaci budu prilagođeni dječjoj dobi i mogućnostima. ■ Omogućite djetetu manji izbor, primjerice: hoće li obući crvenu ili plavu majicu, želi li sok od naranče ili jabuke? Neka ima kontrolu nad malim stvarima.

■ Birajte bitke, pažljivo poslušajte i razmotrite dječji zahtjev. Možda on ipak nije pretjeran i moguće se prilagoditi na obostrano zadovoljstvo. ■ Upotrijebite humor i pretvorite obavljanje radnji koje djetetu nisu najmilije u igru, zabavu ili malo natjecanje. Nasmijte dijete, promijenite ton glasa, otpjevajte mu nešto što mu želite reći. ■ Potičite dijete na verbalizaciju osjećaja, ono razumije puno više riječi nego što ih je u stanju izreći. Ovdje nam od velike pomoći mogu biti slikovnice, čitanje priča i imenovanje vlastitih osjećaja. ■ Ne povisujte ton na dijete, nastojte ostati smireni i dosljedni. ■ Ne nudite djetetu nagrade kako bi izbjegli ispad bijesa („Ako se smiriš, kupit ću ti to“), jer time šaljete poruku djetetu da nakon vikanja, plakanja ili udaranja slijedi nagrada te time opravdavate njegovo ponašanje. ■ Potičite pozitivno ponašanje pohvalom ili zagrljajem, recite djetetu da ste ponosni na njega kada učini nešto što ste od njega tražili.

Kada se trebamo zabrinuti i zatražiti pomoć stručne osobe? Ukoliko ispadi bijesa postanu sve češći, jači i dulji, prilikom ispada bijesa dijete ozljeđuje sebe ili druge, dijete ima negativne emocije prema svemu što ga okružuje. Ukoliko se vi osjećate loše, niste sigurni reagirate li ispravno ili ako jednostavno trebate podršku, potražite pomoć stručne osobe, psihologa ili pedijatra. Dječji ispadi bijesa sami po sebi nisu razlog za zabrinutost i normalan su dio razvoja. Kako će dijete odrastati, upoznavati sebe i svijet oko sebe, naučit će izraziti svoje osjećaje na društveno prihvatljiv način i ispadi bijesa će bit sve rjeđi.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako do dobrog ponašanja djeteta?

Piše: Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo 0-6, Centar ‘’Prirodno roditeljstvo’’

Pretjerano plakanje, bacanje na pod, prkošenje, zločestoća, sebičnost, neposlušnost, agresivnost, ne spavanje… i najboljeg roditelja dovode do samog ruba, a često i guraju preko ruba.

bično povezujemo problematično i zahtjevno ponašanje djeteta sa sposobnostima nas kao roditelja, što često rezultira time da sam roditelj doživljava povremeno djetetovo nedolično ponašanje kao osobni neuspjeh i vlastitu sramotu. Ako je kod roditelja prisutan nedostatak unutarnjeg osjećaja osobne vrijednosti i prevladava nesvjesni strah da ispadne loš, ispadi djeteta mogu aktivirati snažniju agresivnost roditelja. Naime, roditelj tada nesvjesno doživljava da ga dijete sramoti i da u očima drugih ljudi ispada nesposoban, što u njemu aktivira bolan osjećaj nevrijednosti od kojeg se brani agresivnošću prema djetetu. Tada stručni savjeti starog bihevioralnog pristupa o neophodnom discipliniranju djeteta, ignoriranju, čvrstim i neprobojnim granicama, korisnom kažnjavanju i kritiziranju padaju na plodno tlo i roditelj je dobio zvaničnu dozvolu od struke za grubi, beskompromisni i hladni odnos prema djetetu s ciljem podučavanja dobrom ponašanju i odvikavanja od ovog neprihvatljivo lošeg ponašanja. U ovom vrlo čestom obrascu nedostaje stvarno razumijevanje djeteta i korijena njegovih ponašanja, bez čega se ne možemo ispravno postaviti prema djetetu u tim trenucima.

U osnovi, povremena problematična ponašanja djeteta su posljedica: 1. Nedostatka potrebnih prirodnih uvjeta, točnije odnosa i stanja s roditeljem, koje dijete potražuje

za svoj razvoj i na nedostatak kojih reagira burno. Dijete time ukazuje da nešto radimo suprotno od onoga što njegov sustav potražuje. 2. Legitimna posljedica nedozrelosti dječjeg mozga koji još uvijek nije razvio kapacitet za zrelija ponašanja i treba našu pomoć kako bi ostvario svoj potencijal dobrog ponašanja.

Umjesto da istražimo što je ono bitno, što ne pružamo djetetu, obično pokušavamo metodama, tehnikama, manipulacijom ili čak lijekovima, natjerati dijete da se prilagodi nama, našim potrebama i idejama. Stvara-

mo vlastitu sliku o tome kako bi dijete trebalo funkcionirati, ne uvažavajući pritom kako ono jednostavno nema sposobnost za bolje ponašanje. To nastojanje izigravanja prirode ide teško, dijete se buni do svojih krajnjih granica, a sve to najčešće ostavlja posljedice na djetetovu osobnost i na budući međusobni odnos, čime roditeljstvo postaje napornije svima. Stoga je iznimno važno da roditelji upoznaju svoje dijete i da razumiju kako ono funkcionira i što treba od njih, pogotovo u problematičnim situacijama. Iako, najčešće u fazi trudnoće, imamo romantične ideje o svojoj djeci i vlastitom roditeljstvu, nema roditelja koji se nije osjetio zbunjen, bespomoćan i očajan zbog nemogućih i

ČASOPIS ZA RODITELJE

zahtjevnih ponašanja djeteta. Pretjerano plakanje, bacanje na pod, prkošenje, zločestoća, sebičnost, neposlušnost, agresivnost, ne spavanje… i najboljeg roditelja dovode do samog ruba, a često i guraju preko ruba. Kod takvih problema u roditeljstvu prvo što se pitamo je KAKO trebamo postupiti te tražimo pomoć i savjete. Međutim, to nije pravo pitanje. Ono što bi bilo daleko korisnije je postaviti pitanje ŠTO se tu događa. Prvo moramo razumjeti ŠTO se događa i pronaći razloge problematičnog ponašanja kako bismo mogli sami, primjereno jedinstvenosti i specifičnosti svog djeteta, iznaći KAKO djelovati. Svako dijete je specifično i u problematičnim situacijama različita djeca mogu trebati vrlo različite roditeljske reakcije. Stoga ideja univerzalnih recepata nije baš najbolje rješenje. Proteklih desetljeća stručnjaci su razvijali ideje kako dobro odgojiti dijete i savjetovali roditelje raznim metodama koje bi trebale rezultirati dobrim ponašanjem djeteta. Roditelji su tražili savjete tek kad su se suočavali s problemima i nastojali „popraviti“ dijete smatrajući da je dijete postalo „neispravno“ i da ga određenom metodom treba učiniti „ispravnim“. Najčešće je bio problem u tome da se dijete bunilo na odnos koji je osjećalo da je pogrešan, ali se njegov bunt smatrao nečim što treba trajno iskorijeniti nekom tehnikom. Kao analogiju bih rekao, bavili smo se demontiranjem alarma koji nam smeta dok nas upozorava da radimo krivo. Ideja starog bihevioralnog pristupa je da se dijete namjerno loše ponaša i da ga treba natjerati, kroz kritike i kazne, da odustane od lošeg ponašanja ili motivirati, kroz nagrade i pohvale, da se dobro ponaša ili mu lijepo objasniti da shvati i da onda promijeni ponašanje. Ovdje u potpunosti nedostaje stvarno razumijevanje djeteta i njegovih kapaciteta po razvojnim fazama i spoznaja što dovodi do dobrog ponašanja.

Nažalost, ovakav pristup još je uvijek dominantan i naći će se u knjigama, člancima na internetu. Čuti ćete ga i od aktualnih stručnjaka koji su educirani po starom principu. Praksa nam pokazuje da to baš i ne funkcionira, da je takvo roditeljstvo teško i naporno kako roditeljima, tako i djeci te da se osobe kasnije sjećaju takvog odnosa u djetinjstvu kao povrjeđujućeg i potpuno krivog i promašenog. Ovaj pristup polazi od ideje da dijete treba „naučiti“ dobrom ponašanju, disciplinirati (vrlo slično dresuri) u osnovi po sistemu mrkve i batine smo to sada zovemo kazna, nagrada, pohvala i kritika. Dobro socijalno ponašanje imperativ je opstanka i napretka svake jedinke. Priroda koja regulira neshvatljivo složen razvoj u maternici od dvije polustanice do savršenog organizma, sasvim sigurno nije prepustila razvoj dobrog socijalnog ponašanja novog bića podukama i instrukcijama starijih nesavršenih generacija. Kapacitet za dobru socijalnu interakciju (čitaj: društveno prihvatljivo ponašanje koje omogućava napredak jedinke) rezultat je cjelovitog razvoja mozga (za koji postoje genetske predispozicije i potencijal), a za što su djetetu neophodni roditelji, ali ne da ga podučavaju ponašanju, nego da potiču i podržavaju razvojne procese u djetetu koji će u konačnici dovesti i do dobrog ponašanja. Sasvim sigurno je da će veliki dio „programa“ socijalnog ponašanja dijete usvojiti promatrajući same roditelje i njihovo funkcioniranje, a ne slušajući što mu oni govore.

Najnovije spoznaje iz neuroznanosti nam jasno ukazuju da dijelovi mozga koji nam omogućavaju dobro socijalno ponašanje i koji su odgovorni za doživljavanje drugih, osjećanje njihovog stanja, za empatiju, kontrolu afektivnih reakcija, uviđavnost, strpljenje, emocionalnu samokontrolu …, su u prvim godinama iznimno osjetljivi

na stanja stresa, emocionalne disreguliranosti, straha, nesigurnosti koja djeluju razorno na njihov razvoj. Nedostatak uvjeta bliskosti, povjerenja, prepuštenosti i sigurnosti kod djeteta u ranom periodu, rezultira nepotpunim razvojem ovih dijelova mozga koji reguliraju ponašanje. Paradoks je da upravo odgojne metode kažnjavanja i kritiziranja guraju dijete u emocionalna i fiziološka stanja koja usporavaju njegov socijalno-emocionalni razvoj, postaju uzrok i kasnijeg lošeg ponašanja. To nikako ne znači da dijete ne treba granice i čvrste roditeljske stavove. Upravo iskustvo prorađivanja frustracije, jer nešto nije kako bi ono htjelo, uz roditeljsku utjehu i podršku (istovremeno dok postavlja granicu) omogućava djetetu da razvije cjeloživotnu sposobnost „prihvaćanja neprihvatljivog“. Sve nove spoznaje jasno ukazuju da dobro socijalno ponašanje dolazi kao rezultat ostvarenja prirodnog potencijala djeteta (njegovog mozga), za što su preduvjeti roditeljstvo prožeto povezanošću, povjerenjem, sigurnošću, emocionalnom regulacijom i bliskošću. Trenutno prevladavajući stari bihevioralni pristup je orijentiran na konačni rezultat u vidu nametanja dobrog ponašanja koje onda postaje prisilno, automatsko i nevoljno, i s kojim je stvarna osobnost djeteta u svjesnom ili samo unutarnjem konfliktu. Evolucijski gledano, koncept nesvjesnog usvajanja obrazaca ponašanja razvijenih kroz iskustva je imao svoju veliku i značajnu ulogu u formiranju automatskih programa ponašanja. I danas je aktivan kao mehanizam u djetetu, ali nikako nije dovoljan za cjelovit razvoj buduće zrele osobe te nije primjeren čovjeku kao vrsti. Inzistirajući na njemu propušta se prilika da se razvije svjesno i voljno socijalno dobro ponašanje, kao spontana sposobnost zrele osobnosti.

ČASOPIS ZA RODITELJE

i neadekvatnim roditeljstvom koje je primjenjivalo odgojne bihevioralne metode. Srećom, saznanja koja dolaze iz područja razvojne psihologije i neuroznanosti, osobito razvoja samog mozga, vrlo nam precizno osvjetljavaju zašto dolazi do tih devijacija u osobnosti, koji dio mozga se nije dovoljno razvio zbog čega osoba ima problema s ponašanjem, reakcijama, doživljajem sebe i svijeta. Danas je jasno koji su to uvjeti roditeljstva nedostajali i što je dovelo do toga. Najljepši dio priče je to što se polako stvara slika roditeljstva koje potiče prirodne razvojne procese i rezultira dobro „posloženom“ zdravom i cjelovitom osobnošću koja je danas dostupna novim generacijama roditelja. U društvu su jasno vidljive posljedice bihevioralnog pristupa roditeljstvu kroz preveliki broj nezrelih odraslih osoba koje imaju problema s ponašanjem, emocionalnom regulacijom, reakcijama, partnerskim odnosima. Muči ih velika emocionalna nestabilnost, potrebitost i nesamostalnost, nedostatak emocija i empatije te svjestan ili podsvjestan osjećaj osobne nevrijednosti. Povećava se kroz desetljeća broj svih vrsta ovisnosti od legalnih (alkohol, cigarete) do nelegalnih narkotika, a cijeli niz poremećaja koji kvare kvalitetu života pojedinca prolazi nezamijećeno, kao što su radoholičarstvo, pretjerana potrošnja, pretjerani perfekcionizam, potreba za dokazivanjem i uspjehom i sl.. Sve su to nesvjesni pokušaji osobe da umiri unutarnji nemir, nezadovoljstvo, emocionalnu bol i strah koji su se ugradili u ranom djetinjstvu kroz neadekvatan odnos roditelja. Naravno, i tako se može živjeti život, no da li doista to želimo svom djetetu? Terapeutska praksa svakodnevno pokazuje jasnu vezu nabrojanih problema odrasle osobe s povredama u najranijem djetinjstvu

On-line program e-Roditeljstvo 0-6 početak novog ciklusa! Želite ostvariti duboku povezanost s vašim djetetom, te znati prepoznati njegove razvojne potrebe? Voljeli biste naučiti kako se kvalitetnije nositi s dječjim burnim emocionalnim stanjima? Neposlušnost vašeg djeteta vas izbacuje iz takta? Niste sigurni kada i kako djetetu postaviti granicu? Ukoliko su vam ova pitanja bliska, pridružite nam u programu Centra Prirodno roditeljstvo e-Roditeljstvo 0-6. Program e-Roditeljstvo 0-6 traje godinu dana, te se sastoji od: ■ 30 sati video predavanja Tomislava Kuljiša, koja prate kronološke faze dječjeg razvoja, a podijeljena su u 5 razvojnih cjelina. ■ 5 interaktivnih on-line predavanja s Jelenom Stanković. ■ 5 iskustvenih on-line radionica s Jelenom Stanković. ■ Članstva u zatvorenoj on-line grupi za edukaciju i podršku u kojoj možemo postavljati pitanja i dijeliti svoja roditeljska iskustva.

Više o programu saznajte ovdje: https://ipd-center.eu/programi/cpr/ Program možete upisati ovdje: https://ipd-center.eu/programi/ cpr/#kotizacija-i-upis-programa-e-roditeljstvo-0-6

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZIMA uzTRUDI

TRUDI MIRISNI BALZAM U GELU

Trudi mirisni balzamni gel sadrži prirodne ekstrakte i eterična ulja niaulija, mente, smreke i kamilice, čijim se udisanjem na prirodan način olakšava disanje. Koristi se inhalacijom iz vodene pare, direktnom inhalacijom ili utrljavanjem u prsa što se osobito preporučuje prije spavanja, jer smiruje i olakšava san.

TRUDI TEKUĆI PUDER

s rižinim škrobom

Izuzetno bogat puder u kremi,daje trenutno olakšanje iziritiranoj i mokroj dječjoj koži. Formula na bazi rižinog škroba i ulja babasu palme (Orbignya oleifera) štiti kožu ostavljajući je ugodno suhom i hidratiziranom. Može se koristiti svakodnevno,nije potrebno ispirati. Dermatloški ispitano na osjetljivoj koži. Ne sadrži boje, parabene ni mineralna ulja.

krema za lice i tijelo

Hidratantna krema za svakodnevnu njegu kože lica i tijela. Sadrži propolis i ekstrakt nevena koji imaju protuupalno i umirujuće djelovanje, ulje slatkog badema i shea maslac koji imaju filmogena svojstva te štite kožu od dehidracije. Potražite u ljekarnama | info@salvushealth.com

TRU-ADV-COMPL-PAT5/01-RH/07_11_2019

TRUDI HIDRATANTNA KREMA S PROPOLISOM I NEVENOM, 100 ML

ČASOPIS ZA RODITELJE

DJECA I EKRANI

Piše: Mario Dilberović, mag. logoped

Televiziju najčešće gledaju djeca u ranijoj dobi (do 24 mjeseca), a s porastom dobi druge vrste ekrana (računala, tableti i mobiteli) preuzimaju “vodstvo”. Čak 66% ispitane djece svoje prve “poglede” na TV usmjerava i prije prvog rođendana.

d trenutka kada otvorimo oči do trenutka kada liježemo u krevet okruženi smo medijima i ekranima. Također, okružena su i naša djeca! Razmislite, većina nas provjerava društvene mreže ili traži novosti na portalima. Uz kavu čitamo aktualnosti, a onoga trenutka kada sjednemo u automobil pojačavamo radio. Na poslu pratimo prognozu za nadolazeći vikend, a po povratku kući s posla palimo televiziju u potrazi za opuštajućim sadržajem. Čine li to i naša djeca?

Koliko vremena provodimo pred ekranima? Američko istraživanje iz 2011. godine (Zero to eight) ističe sedam važnih činjenica, a jedna od najvažnijih jest ukupno vrijeme gledanja ekrana (računala, mobitela i televizije). Čak 66% ispitane djece svoje prve “poglede” na TV usmjerava i prije prvog rođendana. Televiziju najčešće gledaju djeca u ranijoj dobi (do 24 mjeseca), a s porastom dobi druge vrste ekrana (računala, tableti i mobiteli) preuzimaju “vodstvo”. Koreanska studija (2014.) provedena na uzorku od 1778 djece dolazi do zapanjujuće informacije kako gotovo polovina djece u dobi od 24 mjeseca prosječno gleda TV 1,21 sati dnevno. Također, studija je pokazala da djeca koja su izložena TV-u između 2 i 3 sata dnevno imaju 2,7 puta veći rizik za kašnjenje u jezično-govornom razvoju.

nalo, a 67% igraću konzolu (PlayStation, Nintendo…). U Hrvatskoj je provedeno prvo Nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima čiji rezultati idu u korak sa gore navedenim istraživanjima. Većina djece predškolske dobi u Hrvatskoj u kući posjeduje televizor, njih 65% imaju igraću konzolu, a 27% u spavaćoj sobi ima TV. Kada promatramo vrijeme pred ekranima, svaki drugi predškolac u dobi od 2 do 4 godine dnevno provede dva ili više sata pred različitim ekranima. Prosječno vrijeme provedeno pred ekranima

Utjecaj ekrana na jezičnogovorni razvoj djece Presjek dosadašnjih istraživanja vezanih uz moderne tehnologije (TV, mobitel, tablet, igraće konzole…) i njegovog utjecaja na jezično razvoj djece i odraslih otkriva kako djeca u dobi od 4 godine razumiju tek 20% sadržaja kojeg gledaju. Ova činjenica može nas natjerati na promišljanje koliko djeca razumiju sadržaje koje smatramo edukativnima. Je li njihov sadržaj doista primjeren našoj djeci?

Televizija koja radi – nikome Vi ste u kuhinji, dijete je u nekoj aktivnosti u svojoj sobi ili dnevnom boravku, a televizija radi. Poznato? Utječe li pozadinska televizija na našu komunikaciju?

Već spomenuto američko istraživanje tvrdi kako čak 97% djece u kući ima TV, a njih 43% ga ima u spavaćoj sobi. Ukupno 72% djece posjeduje raču-

Provedeno je istraživanje na 14 djece i njihovih roditelja s ciljem proučava-

ČASOPIS ZA RODITELJE njem kvalitete i kvantitete djeci usmjerenih iskaza njihovih roditelja koje nam otkriva kako roditelji za vrijeme boravka s djecom u sobi s pozadinskom televizijom značajno smanjuju broj svojih iskaza i količinu riječi koje koriste. Znatno više koriste jednostavne pa čak i rečenice s jednom riječju.

Ekrani i čitanje Osim čitanja novinskih članaka sve je više raznovrsnih e-čitača na koje možemo učitati svoje najdraže knjige i čitati ih bilo gdje, bilo kada. Također, sve je veći broj digitalnih, e-slikovnica koje na interaktivan način motiviraju djecu na zajedničko čitanje priča. Neka istraživanja pokazuju kako uvođenje iPada uz tradicionalne knjige povećava interakciju između roditelja i djece za vrijeme zajedničkog čitanja. Ujedno, ovakav vid personalizacije knjiga povećava učestalost djetetovog komentiranja. No, utječu li ekrani u ranom periodu života na čitanje i pisanje? Dakako! Zimmerman i

suradnici su u svom istraživanju utvrdili kako rano izlaganje djece TV-u (prije treće godine) značajno negativno utječe na čitanje u dobi od 7 godina. Istraživanja također potvrđuju da djeca koja više borave pred ekranima, rjeđe i s manje zadovoljstva slušaju priče i knjige kojem im roditelji čitaju. Ako se podsjetimo da djeca promatrajući roditelje uče o obilježjima teksta već u ranoj dobi, možemo pretpostaviti kako ova činjenica utječe na njihovu ranu čitalačku pismenost.

Kako pomiriti ekrane i tiskane slikovnice? Sigurno se nakon ovih informacija pitate – trebamo li onda uopće ekrane? Odgovor je potvrdan – da! Alfa generacija djece brže i lakše obrađuje informacije prezentirane putem vizualnih kanala. Nažalost, knjige kao trajan medij ne mogu im pružiti bolju vizualizaciju, fotografije, animacije i video zapise. Uvijek

je važno naglasiti kako sadržaj prezentiran na tabletu nije samome sebi svrha nego služi kao motivacija za čitanje, uvodni razgovor prije čitanja te poticaj za razgovor o pročitanom nakon čitanja slikovnice. Osmislite vlastiti „kviz“ nakon čitanja vaše omiljene slikovnice. Na zabavan i interaktivan način postavljajte pitanja: tko, što, kada, gdje, zašto te kako. Ovime ćete već u ranoj dobi stvoriti temelj za kasnije obrazovanje. Odgovori na ova pitanja čine ono što će učitelji tražiti od vaših mališana nakon čitanja prve lektire. Pronađite fotografije glavnih likova, isprintajte ih i opisujte! Poigrajte memory. Na tržištu trenutno postoji nekoliko pametnih slikovnica koje uz tiskani materijal nude i aplikacije s edukativnim igrama i animacijama. Najveći naglasak jest na ZAJEDNIČKOM istraživanju, čitanju i učenju. Tablet nije igračka „za uštedu vremena“ nego neograničen izvor alata za zajedničko „trošenje“ vremena.

ČASOPIS ZA RODITELJE

TOKSIČAN RODITELJ

Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

Majka je prva osoba koja komunicira s djetetom i često ostvaruje najintimniji kontakt tijekom prvih djetetovih godina, ali i kasnije kroz život. Ponašanje majke prema djetetu, ali i okolini općenito, vrlo je važno, jer uvelike utječe na djetetov psihofizički razvoj.

oditeljstvo je najteži zadatak u životu. Pored toga što je iznimno teško biti roditelj, teško je iza sebe ostaviti život prije roditeljstva i biti fokusiran na dijete 24 sata na dan. Roditeljstvo sa sobom donosi veliku požrtvovnost i ne ostavlja vremena za mnogo toga. Roditelji, osobito majke, često govore kako nemaju niti pet minuta u danu za sebe, a kod pretjerane posvećenosti djetetu često i veza između supružnika slabi. U cijelom ovom vrtlogu obiteljskog života roditelji, osobito majke, često izgube sebe te u cijelom spektru nezadovoljstva koje to stanje izaziva postaju toksični za sebe i okolinu. Ovakvo stanje kronične negativnosti i nezadovoljstva može uvelike utjecati na razvoj djeteta i njegovo poimanje ispravnog izražavanja osjećaja, osobito ukoliko su i majka skloni takvoj vrsti ponašanja. Majka je prva osoba koja komunicira s djetetom i često ostvaruje najintimniji kontakt tijekom prvih djetetovih godina, ali i kasnije kroz život. Ponašanje majke prema djetetu, ali i okolini općenito, vrlo je važno, jer uvelike utječe na djetetov psihofizički razvoj. Djeca uče obrasce ponašanja od roditelja, posebno majke s kojom je najbliže povezano, kopiraju ih te pohranjuju u vlastitu podsvjest i na taj način stvaraju vlastite modele funkcioniranja kroz život. Mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vide unutar obitelji, čak i ako je toksičan, destruktivan ili nasilan – normalan.

Takva djeca često u životu razvijaju razne disfunkcionalnosti kojih nisu svjesni, jer je obrazac ponašanja koji su usvojili prisutan od najranije dobi i dolazi od najvećih uzora - roditelja. Kao djeca nemamo dovoljno iskustava i nedostaje nam šira slika o svijetu oko nas te vjerujemo kako su sve obitelji poput naše. Shvaćanje da se druge obitelji zapravo vrlo razlikuju od naše dolazi mnogo kasnije, kada su obrasci ponašanja već usađeni u nas i mi ih najčešće nismo više svjesni na racionalnoj razini. Djeca toksičnih majki opravdavaju svoje majke. Korjen ovog vje-

rovanja leži u činjenici kako djeca često ne vide i ne percipiraju odnose van roditeljskog doma i uvjereni su kako je negativno ponašanje roditelja nešto što je sasvim normalno. Na žalost često ponavljanje, bilo riječi ili postupaka, dovodi do prihvaćanja i stvaranja slike kod djeteta kako je negativno ponašanje nešto čemu i ono treba pribjegavati kada se nađe u nesigurnoj situaciji. Djeca često gube samopouzdanje, vedrinu i vjeruju kako su druga djeca iz okoline drugačije tretirana, jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, što kod njega nije slučaj.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Postoji 8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke koje prepoznajemo kao obrazac ponašanja.

Stvaranje osjećaja krivnje i stida Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta. U dječjoj glavi ovo postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava. Djeca često razvijaju negativne osjećaje vezane uz uspjeh i vlastitu vrijednost. Prihvaćaju osjećaj krivnje i stida u odrasloj dobi kada to i ne bi trebalo te nemaju ispravan pogled na odnose, jer prihvaćaju odnose koji nisu dobri za njih.

Uloga majke kao žrtve Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve unutar obitelji ili općenito u životu. Djeca toga nisu svjesna, ali su vrlo svjesna osjećaja koji ovakvo ponašanje u njima budi. Majka koja igra ulogu žrtve stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Poslije svega što sam napravila za tebe”. Često ovu ulogu prate epizode izljeva nezadovoljstva majke, blage depresije ili agresivnosti. Majka je često orjentirana na sebe. Zainteresirana je samo za vlastite osjećaje i stanja, dok ne percipira osjećaje koje njeno ponašanje budi kod bliskih osoba, pa ni vlastite djece. Dijete promatra ovakvo ponašanje, usvaja ga i prihvaća. Ono živi u djetetu i kada odraste, a majka često nastavlja svoju toksičnu ulogu. Uloga žrtve posebice se potencira ukoliko je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom u starijoj dobi.

Igra simpatije Favoriziranje jednog djeteta u obitelji događa se u mnogim obiteljima.

Međutim, u situaciji kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična to jako utjeće na ponašanje djeteta i stvaranje slike o sebi koju će nositi kroz život. Ukoliko majka svoju negativnost istiće prema djetetu na način da ga ponižava i stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom, pritom ističući koliko je ono lose psihološki problemi u budućnosti su gotovo zagarantirani. Psiholozi istiću kako uzrok ovakvog ponašanja toksičnih majki leži u potrebi za kontrolom odnosa među djecom. Kako bi utjecale, ali i formirale odnos između braće i sestara, toksična majka pribjegava omalovažavanju jdnog i simpatiziranju drugog djeteta. Kroz potenciranje dobrog i lošeg pogrešno utječe na stav djeteta prema sebi i svojim postupcima. Na taj način manipulira, kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom, odobravanjem i pohvalom. Ukoliko je u pitanju jedinac, ni to dijete nije pošteđeno, biti će stalno uspoređivano sa djecom drugih članova obitelji ili prijatelja iz okruženja.

Pasivna agresija Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu na više načina. Indirektno, primjerice kroz ružne komentare o ocu u prisustvu djeteta. Razvoj djeteta izravno je povezan s načinom kako se roditelji odnose jedno prema drugom, ali i prema drugim članovima uže ili šire obitelji. Upravo zato roditelji igraju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo i kako ćemo percipirati svijet oko sebe. Ukoliko dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će i ono razviti slične poremećaje ponašanja već do desete godine života.

Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno i/ili agresivno. Na njegovu se podsvijest prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. U tome leži objašnjenje zašto sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, a djeca alkoholičara u alkoholičare, na žalost takvi ljudi nisu imali od koga naučiti drugačije, iako često niti sami toga nisu svjesni.

Psihološka manipulacija Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su djeca čista od iskustava, dok su im istodobno roditelji neosporni autoritet na koju se djeca ugledaju te vjeruju u sve što im oni kažu. Ono čega su takvi roditelji često nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima te izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi. Pogrešnim poticanjem i manipulacijom činimo ogromnu i vrlo često nepopravljivu štetu djetetu.

Ponižavanje i ismijavanje Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili narcisoidnim osobinama često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta. Ismijavaju i ponižavaju djecu riječima, gestikulacijom i imitiranjem te takvim ponašanjem još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

Dijete kao žrtva Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete), za sve krivo. Ovakve majke kažnjavaju djecu i za

ČASOPIS ZA RODITELJE

najmanje sitnice, programiraju ih da se osjećaju krivo, bilo da su zaista pogriješili ili ne. Ovakva djeca već u djetinjstvu počninju vjerovati kako su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju. Žele kroz devijantno ponašanje postići osjećaj društvene prihvatljivosti, koji im nedostaje od najranijeg djetinjstva.

Tišina kao kazna Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira. Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ukoliko dolazi od roditelja. Prvi korak u rješavanju ovog problema

jest prihvaćanje kako vam je potrebna pomoć te svijest da vi niste krivi zbog ponašanja svoje majke i lošeg odnosa s njom. Obiteljska dinamika je izazovna i komplicirana. Osobe koje imaju toksičnu majku, nerijetko se boje priznati da prema njoj imaju složene emocije. To su odnosi koje je nužno proraditi sa psihoterapeutom. Uz stručno vodstvo terapeuta možemo naučiti zdrave načine kako se nositi s prošlošću i kako krenuti naprijed. Djeca toksičnih roditelja imaju povećanu sklonost razvijanja mentalnih poteškoća, u usporedbi s djecom zdravih roditelja. Istraživanja pokazuju da terapija može biti moćan alat za smanjenje sukoba roditelja i djece, smanjujući tako probleme mentalnog zdravlja s kojima se suočavaju djeca toksičnih roditelja.

Važno je znati da roditelja ne možemo birati niti mijenjati. Roditelji su nam dani kao najvažiji učitelji i svjetlo koje bi trebalo sijati i osvjetljavati nam put kroz život. Ono što je sigurno jest kako roditelji najčešće žele i rade najbolje što znaju za svoje dijete, iako se to ne čini uvijek ispravno. Često toksičan roditelj svoju traumu nosi iz odnosa ili iskustava koje je i sam stekao u najranijem djetinjstvu te ne smatra da radi nešto pogrešno. Ljudi često nose mnoge negativne obrasce ponašanja koje su skupili putem kroz život, sasvim nesvjesni da rade upravo ono što nisu voljeli kod svojih roditelja.

Kao dijete ovakve vrste roditelja jedino što možemo je mijenjati i ojačati sebe i gledati na sebe kao na individualca koji će stvoriti svoj život, svoju obitelj i koji neće ponavljati greške svojih roditelja.

ČASOPIS ZA RODITELJE

DOJENAČKA PREHRANA

Piše: Prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog,

i specifične vrste prehrane roditelja Danas se zna da je pravilna prehrana u ranoj životnoj dobi baza zdravlja, ne samo u djetinjstvu već i kasnije. U djetinjstvu je preduvjet normalnog rasta i razvoja djeteta, kako fizičkog tako i mentalnog. No, prema teoriji metaboličkog programiranja, koja je dobila svoju potvrdu u znanosti, poznato je kako se ispravnim balansom namirnica u prve dvije godine života povoljno mogu isprogramirati metaboličke funkcije za odraslu dob, kako se spriječio razvoj debljine, bolesti srca i krvnih žila, osteoporoze, šećerne bolesti. U sljedećem tekstu govori se o pravilnoj prehrani u prvoj godini života.

Koje je najbolje mlijeko za dojenče? Najbolje mlijeko u dojenačkoj dobi je, bez konkurencije, majčino mlijeko. Sastav majčinog mlijeka kao i omjeri pojedinih sastojaka (hranjivih tvari, minerala, vitamina) optimalni su i u potpunosti prilagođeni potrebama i organizmu novorođenčeta odnosno dojenčeta; čak se mijenjaju sukladno dobi djeteta, odnosno potrebama koje pojedina dob nosi. To je savršeno prirodno izbalansiran proces i majčino mlijeko je dovoljno kao jedina hrana u prvih 6 mjeseci djetetova života. Pored nutritivnih, majčino mlijeko ima i brojne druge prednosti. Sadrži imunološke komponente koje imaju nezamjenjivu zaštitnu ulogu, a i sama crijevna flora dojenog djeteta drugačija je od nedojenog te bolje sprječava naseljavanje štetnih bakterija. Dokazano je da dojenje smanjuje obolijevanje od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava. Također smanjuje rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Dojenjem se potpomaže i samo sazrijevanje probavnih funkcija i imunosti, a smanjuje se učestalost javljanja alergijskih reakcija. Zapažen je također stimulativan učinak na intelektualni razvoj. Ovdje bih napomenula da za dojilju nisu potrebne posebne restrikcije u prehrani, čak niti u situacijama kada imamo alergijsku sklonost u obitelji, jer se nije pokazalo da to prevenira razvoj alergije u djeteta. No, ukoliko se alergija dokaže onda se primjenjuju određene eliminacijske dije-

te koje moraju biti vođene od strane liječnika, kako ne bi bile prerestriktivne i kako bi se nadomjestili nedostaci. Ukoliko ipak, iz nekog razloga, dojenje nije moguće ili je nedostatna količina majčinog mlijeka, tada se kao zamjena i nadopuna preporučaju tvornički prilagođena dojenačka mlijeka, koja se još nazivaju i adaptirana dojenačka mlijeka, gotova dojenačka mlijeka ili „formule“. Danas postoje adaptirani dojenački pripravci na bazi kravljeg ili kozjeg mlijeka. Njihov sastav je prilagođen kako bi mlijeko što više nalikovalo majčinom. Stoga, iako postoje neke varijacije medju formulama, sve su one unutar onog što je preporučeno i dobro za dijete, za što postoji zakonska regulativa „ Pravilnik o dječjoj hrani“.

Formule su također prilagođene obzirom na dob, pa one koje su namijenjene za dojenče u prvih šest mjeseci imaju uz ime oznaku 1, za dob od navršenih šest mjeseci oznaku 2. Danas postoje i mlijeka s oznakom 3 za dojenčad od desetog mjeseca života, no u toj dobi nije pogrešno ostati niti na mlijeku oznake 2. Prijevremeno rođenoj djeci ukoliko majka nema dovoljno svog mlijeka, za prve mjesece života namijenjene su formule s oznakom pre ili 0. Uz navedeno postoji još niz drugih oznaka koje opisuju dodatne karakteristike dojenačkog mlijeka. Tako imamo primjerice AR formule – odnosno antirefluksna mlijeka. One imaju blagi zagušnjivač te umanjuju vraćanje sadržaja hrane prema ustima i namijenjene su djeci koja jače bljuckaju.

ČASOPIS ZA RODITELJE nje dohrane može dovesti do težeg prihvaćanja novih okusa. Ako se pitamo koji je optimalni redoslijed uvođenja novih namirnica, onda treba reći da sa zdravstvenog stanovišta nema neke razlike, a redoslijed koji viđamo u pojedinim zemljama, je više kulturološki uvjetovan. Kod nas se tradicionalno u dohranu prvo uvodi voće u vidu kašica ili voćnih sokova. U nekim drugim zemljama prvo se uvode žitarice, tj. kašice na bazi kukuruza, riže ili povrće, s idejom da se dijete prvo navikne na neutralne okuse.

Zatim oznaka HA nam govori kako su to hipoalergene formule u kojima su djelomično hidrolizirani proteini mlijeka kako bi smanjili rizik razvoja alergije. Ove formule namijenjene su za djecu u obiteljima kod kojih ima atopijske sklonosti, primjerice atopijskog dermatitisa, astme, alergije na hranu, naravno ponavljamo, samo ukoliko nema dovoljno majčinog mlijeka koje je najbolje prilagođeno potrebama bebe. Iste formule nisu namijenjene kod već razvijene alergije na kravlje mlijeko. Pri pripremi formule bitno je pročitati uputu o načinu pripreme mlijeka i ne odstupati od nje, posebice u omjerima vode i praha. Tvorničko kravlje mlijeko koje nije adaptirano, domaće kravlje mlijeko, kozje mlijeko ili mlijeka drugih sisavaca NE preporučaju se u dojenačkoj dobi. Naime, njihov sastav ne odgovara potrebama djeteta, a neke karakteristike mogu biti i štetne. Primjerice kozje mlijeko ne sadrži dovoljno folne kiseline i stoga u dojenačkoj dobi može dovesti do teške megaloblastične anemije. Isto tako u dojenačkoj dobi ne preporučaju se niti biljna mlijeka, koja su zapravo napitci, a ne prava mlijeka, jer svojom niskom kalorijskom vrijednosti te neadekvatnim sadržajem hranjivih tvari nisu pogodna za dojenčad. Uz to, pojedina mlijeka sadrže i neke dru-

ge nepovoljne sastojke za dojenčad, primjerice sojino fitoestrogene, rižino više arsena i slično.

Kada i kako uvesti nemliječne namirnice u jelovnik dojenčeta? Optimalna dob za počinjanje dohrane s namirnicama koje nisu mliječnog porijekla je u razdoblju između četvrtog i šestog mjeseca djetetova života. To znači da je ispravno početi i sa navršena četiri mjeseca, ali i čekati do šrstog mjeseca starosti djeteta. Razlozi za to su sljedeći. Do četvrtog mjeseca života probavni trakt, bubrezi, imunološki i neurološki razvoj nisu na stupnju da su spremni za krutu, nemliječnu hranu, ali nakon četvrtog mjeseca uvjeti su zadovoljeni. S druge strane, nakon šestog mjeseca života samo mlijeko više nije dovoljno, niti kalorijski, niti u pogledu pojedinih nutrijenata koji su potrebni dojenčetu. Stoga je logično da je optimalni period za uvođenje namirnica upravo negdje između navršenog četvrtog, pa sve do šestog mjeseca života. Važno je napomenuti kako je navikavanje na okuse najbolje ukoliko se s krutom hranom započne oko petog mjeseca starosti djeteta, jer se je pokazalo kako predugo odgađa-

Sve navedeno je ispravno. Zapravo, redoslijed se proizvoljno može prepustiti roditeljima ovisno o njihovim afinitetima i prilagoditi pojedinom djetetu. Primjerice, ako dijete ne napreduje najbolje na tjelesnoj masi, onda je logično prvo uvesti žitarice koje se mogu miješati s mlijekom, jer će se tako postići bolji kalorijski unos. Ranije su se pratili takozvani kalendari dohrane, međutim, vidjelo se kako zaista kod zdrave djece dohrana može ići bilo kojim redom, odnosno da isto nema reperkusija na zdravlje. Nije potrebno odgađati uvođenje alergenih namirnica, čak niti u obiteljima s alergijskom sklonistima. Dosoljavanje i jači začini ne preporučaju se u prehrani dojenčadi. Također niti konzumiranje meda koji može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinom od koje se dijete možda ne može obraniti. Isto tako ne preporuča se davati hranu kojom se dijete može zagrcnuti, primjerice prevelike zalogaje, nedovoljno usitnjenu hranu i slično. To ne znači niti da se treba dugo i pretjerano miksati. Usitnjavanje treba prilagoditi sposobnostima djeteta, rastu zubića. Postupno treba nuditi gušću tesksturu, a treba imati na umu kako su i tu dosta velike varijacije. Djeca mogu imati veći ili manji afinitet prema različitim teksturama, okusima ili bojama, stoga i ovo treba uzeti u obzir kod davanja namirnica. Ponekad je potrebno i stručno vođenje, ukoliko postoji averzija ili slabija sposobnost prihvaćanja pojedinih tekstura ili okusa. Dijete svakako treba poticati na samostalno uzimanje hrane i stavljanje u usta, dodirivanje, a danas postoje i niz

ČASOPIS ZA RODITELJE

ČASOPIS ZA RODITELJE pristupa kod uvođenja dohrane koji ovo posebno potiču, primjerice „beba vođa dohrane“. Ono što je bitno je uvoditi namirnice postupno, početi s malom količinom koja se potom postupno povisuje do punog obroka. Isto tako treba ići izolirano, jednu po jednu namirnicu, brzinom jedne do dvije nove namirnice tjedno. Na taj način se dobro može pratiti kako dijete prihvaća novu namirnicu. Ukoliko bi se davale odjednom dvije ili više, tada u slučaju nepovoljnog reagiranja ne možemo znati koja je namirnica u pitanju.

Kako pripremiti obroke i koliki broj kašastih obroka? Nerijetko se roditelji pitaju je li bolje uzimati gotove tvornički pripremljene kašice ili ih spremati kod kuće. I jedno i drugo je zapravo dobro. Kod kuće spremljeni kašasti obroci svakako su kvalitetan izbor, tim više ako se pripremaju od namirnica poznatog porijekla, gdje je izbjegnuta nekontrolirana primjena umjetnih gnojiva i pesticida i drugih mogućih štetnih tvari te se poštuju higijenski standardi u pripremi. U dojenačkoj dobi savjetuje se ne dosoljavati hranu, ne dodavati začine osim onih prirodnih kao što su peršin, celer i slično. Ne preporučuje se niti dojenčetu nuditi hranu koja sadrži veće količine šećera. Voće se ne mora kuhati, jer je bogatije vitaminima i mineralima svježe. Povrće treba kuhati na pari ili u malo vode, ali ne prekuhavati, kako bi se sačuvali značajni sastojci, vitamini i minerali.

i treći. Kojom brzinom uvoditi drugi i treći obrok, također nema strogog pravila. Bitno je da do prvog rođendana uvedemo barem tri kašasta obroka na dan. Tek kada obrok sadrži značajnu količinu i kalorijsku gustoću može zamijeniti mlijeko, no mlijekom možete i nadopuniti obrok. Jedan od obroka je obično u vidu ručka kada se kombiniraju povrće, žitarica ili krumpir s mesom, jajem ili ribom. Prijepopodne se tradicionalno najčešće bebama daje voće sa žitaricom ili miješano, može i s dodanim mlijekom. Ukoliko je voće ili povrće samostalno, tada je to zapravo međuobrok, a ne pravi obrok, jer nema dovoljnu kalorijsku vrijednost i treba imati na umu da će dijete brzo biti ponovo gladno. U večernjim satima obično ide žitarica kombinirana s mliječnim, krajem prve godine to mogu biti i mliječni proizvodi tipa sira, jogurta, skute, vrhnja i slično. Postoji niz varijacija kako formirati obroke i svi su ispravni, pod uvijetom da dijete dobiva što raznovrsniju hranu i dobro napreduje na tjelesnoj masi. Na taj način znamo da smo osigurali dovoljno kalorija, a raznovrsnošću izbjegavamo pojedine nutritivne deficite.

Što ukoliko roditelji prakticiraju specifičnu prehranu? Ukoliko roditelji prakticiraju vegetarijansku, vegansku ili neku drugu vrstu specifične prehrane, bitno je znati da ista nije povoljna i za dijete u doje-

Meso, jaja i ribu nužno je termički dobro obraditi. Tvornički pripravljena hrana za dojenčad tipa voćnih, povrtnih, žitnih kašica i slično, su proizvodi koji sadrže namirnice kontroliranog podrijetla s malom količinom soli i šećera te bez konzervansa tako da su u potpunosti prilagođeni dobi kojoj su namijenjeni. Što se broja obroka tiče, obično se počinje s jednim kašastim obrokom, da bi se onda postepeno uveo drugi

načkoj dobi. Provođenje vegetarijanske prehrane, a posebno veganske zahtijeva stručni nadzor dječjeg gastroenterologa i nutricioniste, kako bi se jelovnik izbalansirao te omogućio dostatan i uravnotežen unos energije i svih rizičnih nutrijenata. To su, prije svega, vitamina B12, Omega-3 masnih kiselina, željeza, kalcija, cinka i esencijalnih aminokiselina. U dojenačkoj dobi to se, ako nikako drugačije, može postići dodatnim suplementima ili obogaćivanjem namirnica. Majke koje doje, a same su vegetarijanke ili veganke, treba poticati da nastave s dijenjem, jer je to mlijeko dobre nutritivne vrijednosti. Međutim u slučaju veganstva savjetuje se dodavanje vitamina B12 u prehranu. Ukoliko majke ne doje, tada je za dojenčaku dob primjereno jedino adaptirano dojenačko mlijeko. Kada se uvodi dohrana, tempo je isti kao i kod sve dojenčadi, a meso se zamjenjuje jajem, sirom, proizvodima na bazi soje, kao što su sojin jogurt, tofu i slično , ali i ribom ako je moguće. Zaključno Pravilna prehrana dojenčeta preduvjet je zdravlja u djetinjstvu i kasnije. O eventualnim nedostacima u prehrani ili sumnji na manjak vitamina, minerala, kalorija ili ako dojenče slabo napreduje najbolje se posavjetovati s dječjim gastroenterologom. On će ocijeniti koliko je odstupanje i zašto je do njega došlo, odnosno radi li se samo o neadekvatnoj prehrani ili nekoj neprepoznatoj bolesti koja je time rezultirala. Dalje slijedi po potrebi detaljnije nutricionističko savjetovanje.

ČASOPIS ZA RODITELJE

NOĆNO MOKRENJE

Zašto neka djeca mokre noću? Piše: prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije dr.Iva Palčić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije – Poliklinika za dječje bolesti Helena

Učestalost noćnog mokrenja s pet godina je oko 15%, sa sedam godina oko 10% a s deset godina još oko 5% djece mokri u krevet. U odrasloj dobi enurezu ima oko 0.5 – 2% osoba.

oćno mokrenje, noćna enureza, čest je poremećaj u dječjoj dobi. Uzrokovano je prvenstveno nesrazmjerom između noćnog stvaranja mokraće i funkcionalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, što je obično udruženo i s čvrstim snom djeteta. Nekad se smatralo kako je noćno mokrenje posljedica psihičkih čimbenika, no novija istraživanja pokazuju da psihičke promjene nisu uzrok, već posljedica noćnog mokrenja. Ova saznanja promjenila su zadnjih godina pristup djeci s enurezom i danas se preporuča liječenje noćnog mokrenja tek nakon navršene pete godine života Prema International Children’s Continence Society [ICCS] noćno mokrenje ili enureza se definira kao nehotično mokrenje u krevet tijekom sna, kod djece iznad 5 godina starosti. Noćno mokrenje može biti jedini simptom i tada govorimo o monosimptomatskoj noćnoj enurezi. Kod djece koja uz noćno mokrenje imaju simptome poput frekvencije, urgencije, inkontinencije, rijetkog mokrenja, otežanog započinjanja ili naprezanja kod mokrenja, slabog ili isprekidanog mlaza, kažemo da imaju nemonosimptomatsku noćnu enurezu.

Enurezu možemo podijeliti u primarnu i sekundarnu. Dijete koje je uspostavilo kontrolu mokrenja i bilo suho u kontinuitetu od minimalno šest mjeseci, nakon čega je ponovo počelo mokriti u krevet, kažemo da ima sekundarnu noćnu enurezu. Dok za dijete koje nikada nije postiglo

suhoću tijekom noći u kontinuitetu duljem od šest mjeseci, kažemo da ima primarnu noćnu enurezu. Kod djece se najčešće prvo uspostavlja kontrola mokrenja tijekom dana. Nakon druge godine života razvija se voljna sposobnost relaksacije vanjskog uretralnog sfinktera i inicijacije mikcije, čak i bez nagona na mokrenje. Do oko četvrte godine života sva djeca sa normalnom funkcijom mjehura razvijaju ovu mogućnost. Učestalost noćnog mokrenja sa pet godina je oko 15%, sa sedam godina oko 10% a sa deset godina još oko 5% djece mokri u krevet. U odrasloj dobi enurezu ima oko 0.5 – 2% osoba. Novije studije pokazuju da enureza ima značajan utjecaj na psihološki razvoj djeteta. Pokazano je da je enureza uzrok, a ne posljedica psiholoških problema u životu djeteta, utječe na razvoj djetetova samopoštovanja i

djeca s noćnim mokrenjem imaju češće poremećaje ponašanja. Djeca se osjećaju različito od svojih vršnjaka, osjećaju ljutnju, stid, promjenljivog su raspoloženja, ne mogu sudjelovati u uobičajnim dječjim aktivnostima poput školskih izleta, maturalnih putovanja ili kampiranja. Roditelji ponekad nisu tolerantni prema noćnom mokrenju i primjenjuju metode kažnjavanja. Neki osjećaju krivnju ili stid, a dio roditelja i strah zbog moguće bolesti kao uzroka enureze. Dodatni teret za obitelj predstavlja učestalo pranje posteljine i donjeg veša te kupovanje pelena. Studije pokazuju da uspješno liječenje enureze doprinosi povratku djetetovog samopoštovanja i uklanja važan uzrok stresa unutar obitelji. Pojačano noćno stvaranje mokraće, također je jedan od uzroka enureze kod djece.

ČASOPIS ZA RODITELJE Razlozi poliurije mogu biti: 1. povećan unos tekućine u popodnevnim i večernjim satima 2. manjak izlučivanja ADH u večernjim satima 3. povećano noćno izlučivanje topivih tvari zbog povećanog unosa krute hrane u večernjim satima. Druga skupina pacijenata ima manji kapacitet mokraćnog mjehura. Ovi pacijenti ne moraju imati nikakve dnevne simptome osim češćeg mokrenja ukoliko unose više tekućine. Jedan od češćih uzroka sekundarnog noćnog mokrenja su infekcije mokraćnog sustava. Upala mokraćnog mjehura uzrokuje neinhibirane kontrakcije detruzora što može dovesti do dnevne ili samo noćne enureze. Kod sekundarne enureze, manji dio pacijenata može imati psihološki uzrok noćnom mokrenju, poput rođenja brata ili sestre, rastave roditelja, smrt u obitelji, preseljenje, problem u vrtiću ili školi. Gontard i suradnici su našli da djeca sa sekundarnom enurezom imaju češće poremećaje ponašanja i češće žive u kontinuiranom psihološkom stresu od djece sa primarnom enurezom. Tvrda stolica može uzrokovati primarnu i sekundarnu enurezu te može dopinositi enurezi kod svih drugih sekundarnih uzroka. Iako mehanizam nije do kraja jasan, smatra se da zadržavanje stolice u silaznom kolonu i rektumu vrši kompresiju mjehura i smanjuje mu kapacitet te da peristaltika kolona tijekom noći može potaknuti neinhibiranu kontrakciju detruzora. Stoga prije početka liječenja bilo kojeg uzroka primarne ili sekundarne noćne enureze treba prvo tretirati opstipaciju te normalizirati konzistenziju i učestalost stolice. Neurogeni mjehur je stanje u kojem postoji neurološka lezija na bilo kojem dijelu živčanog sustava uključujući cerebralni korteks, leđnu moždinu i periferne živce. Najčešći uzroci neurogenom mjehuru su mijelomeningokela, svi oblici spinalnog dizrafizma, tethered cord sindrom, tumori, trauma

leđne moždine. Ovi pacijenti mogu imati noćno mokrenje kao jedini ili češće kao jedan od simptoma sa strane mokraćnog sustava. Važno ih je što ranije prepoznati, jer neliječeni mogu dovesti do teških oštećenja bubrežne funkcije, vezikoureteralnog refluksa i ponavljanih uroinfekcija.

DIJAGNOSTIKA Dijagnostički algoritam kod djece s noćnim mokrenjem počinje detaljnom anamnezom kojom se moraju ispitati postojanje simptoma dnevne inkontinencije, hitnosti, opstipacije, uroinfekcija i drugih nefrološko-uroloških, neuroloških i endokrinih bolesti kod kojih noćna enureza može biti samo jedan od simptoma. Anamnestički je u prvom kontaktu s roditeljima važno saznati koliko i kada dijete pije te koju vrstu napitaka, način prehrane, obrazac dnevnog mokrenja, broj mokrih noći tjedno, vrijeme i broj javljanja enuretičnih epizoda tijekom noći, obrazac spavanja te karakter i emocionalni status djeteta. Zatim tražimo simptome koji mogu upućivati na druge uzroke enureze poput uroinfekcije, funkcionalne poremećaje mokraćnog sustava, opstipaciju, neurogeni mjehur, opstrukciju uretre, ektopični ureter, dijabetes melitus ili insipidus. Važan nam je podatak o snazi mlaza i prisutstvu dnevne inkontinencije urina. Slijedi detaljan fizički pregled koji uključuje procjenu razvoja, težina i visina djeteta, mjerenje krvnog tlaka, pregled spolovila, palpaciju abdomena te detaljan neurološki status koji uključuje inspekciju kralježnice, palpaciju lumbosakralne regije, procjenu donjih ekstremiteta, tonusa, refleksa, uključujući bulbokavernozni i anokutani. Pritom je važno uočiti evenutalne znakove okultnog spinalnog dizrafizma, koji mogu biti nakupina masnog tkiva, promjena pigmentacije kože, udubina, čuperak dlake i slično u lumbosakralnoj regiji. Takav nalaz može nam ukazivati na neurogenu disfunkciju mokraćnog mjehura.

Svakom djetetu treba napraviti dnevnik pijenja i mokrenja u kojem se kroz dva dana bilježi unos tekućine uključujući vrijeme i vrstu napitka te vrijeme i količinu svake mikcije. Dnevnik mokrenja dobar je pokazatelj motivacije cijele obitelji, kao i navika djeteta koje se moraju korigirati u procesu liječenja. Iz dnevnika možemo saznati koliko puta dijete mokri danju, koji je funkcionalani kapacitet mokraćnog mjehura te da li su noćne porcije urina veće od dnevnih što nam ukazuje na noćnu poliuriju. Kapacitet mjehura računa se po nekoliko formula od kojih se najčešće u praksi koristi Koffova formula. Osim dnevnika svakome treba napraviti urin i urinokuturu. U većini zapadnih zemalja terapija se započinje na nivou primarne zdravstvene zaštite, nakon uvida u uredan nalaz urina i urinokulture i dnevnik pijenja i mokrenja. Ukoliko dijete ima bilo kakva odstupanja u anamnezi ili kliničkom statusu ili ne reagira na terapiju, upućuje se užem specijalisti iz pedijatrijske nefrologije ili urologije. Tada se prvo učini kompletna neinvazivna obrada koja uključuje ultrazvuk bubrega i mjehura, te mikciometriju (uroflow). Ultrazvučno je važno tražiti eventualno zadebljanje stijenke mjehura koje nam može ukazivati na upalu mjehura, funkcionalne poremećaje poput pretjerano aktivnog detruzora (”overactive bladder”), disfunkcijskog mokrenja ili neurogeni mjehur. Mikciometrija je neinvazivna metoda koja predstavlja ”screening” funkcije mjehura. Dijete s urednom funkcijom ima tzv. zvonoliki oblik krivulje mokrenja, uredno relaksira sfinkter i nema rezidualnog urina. Ukoliko dijete ima urednu anamnezu, klinički pregled i uredan nalaz urina, urinokulture, ultrazvuka bubrega i mokraćnog mjehura i mikciometrije te rezidualni urin ispod 10 ml, daljnja dijagnostička obrada, posebice invazivna, nije indicirana.

ČASOPIS ZA RODITELJE Kod djece koja imaju u anamnezi dnevni bijeg mokraće, slabi isprekidani mlaz urina, naprezanje, uroinfekcije ili imaju patološki nalaz ultrazvuka urotrakta ili mikciometriju, potrebno je proširiti dijagnostički protokol. U tom slučaju najčešće se rade urodinamika, cistografija (rendgenska ili ultrazvučna) i magnetska rezonanca lumbosakralne kralježnice. Prema patofiziološkim mehanizimima danas su u svijetu najčešće prihvaćena dva oblika terapije: dezmopresin i noćni alarm aparati. U literaturi se navode i drugi oblici terapije tipa različiti oblici treninga mokraćnog mjehura, antikolinergici, hipnoza, akupunktura i neuromodulacija. Triciklički antidepresivi više se ne koriste u terapiji noćnog mokrenja zbog mogućih teških nuspojava i čak publiciranih smrtnih slučajeva.

LIJEČENJE Terapijski pristup započinje detaljnim objašnjenjem uzroka noćnog mokrenja, podrškom i demistificiranjem cijelog probema. Djeca i roditelji prolaze edukaciju o režimu pijenja i mokrenja, važnosti redovite defekcije i promjeni prehrambenih navika. Važno je unositi dovoljnu količinu tekućine tijekom jutra i popodneva te mokriti u razmacima od sati i pol do maksimalno dva sata, ovisno o dobi djeteta i kapacitetu mjehura. Alarm aparat prvenstveno je indiciran kod djece s manjim fukcionalnim kapacitetom mjehura. Smatra se da djeluje tako da poboljšava noćni kapacitet mjehura ili poboljšava buđenje uz puni mjehur. Nema utjecaja na noćno stvaranje urina. Postoji više vrsta alarm aparata. Svima je zajedničko da imaju senzor za vlagu, koji se postavlja na donje rublje ili pidžamu djeteta i kućište koje je žicom ili bežično spojeno sa senzorom. Kod liječenja alarm aparatom važno je da dijete i roditelji budu motivirani i dobro educirani za ovakav oblik terapije. Kada se alarm oglasi, roditelj mora probuditi dijete do potpune svjesnosti; dijete mora samo otići u

toalet i izmokriti se do kraja. Djeca se nakon 2-4 tjedna terapije počinju ili buditi sama kod punog mjehura, prije nego se pomokre u krevet ili prespavaju noć suhi uz puni mjehur. Zadnjih dvadesetak godina publiciran je veći broj radova o liječenju noćnog mokrenja dezmopresinom (DDAVP ili antidiuretski hormon). Terapija dezmopresinom, koji se primjenjuje navečer prije spavanja, djeluje kao nadomjestak smanjenog izlučivanja te tako reducira noćno stvaranje mokraće. Naši stariji rezultati s dezmopresin tabletama pokazuju da je dezmopresin djelotvoran kod većine djece. Čak 73% djece imalo je potpuni prestanak enureze ili značajno smanjenje broja mokrih noći. Kod većine djece terapijski odgovor je brz, odnosno nastupa već unutar nekoliko dana od početka liječenja. Liječnici i pacijenti koji koriste ovaj lijek moraju biti upoznati s mogućnošću intoksikacije vodom i razvojem hiponatremije, stoga je izrazito važno upozoriti roditelje i djecu da se lijek ne smije predozirati te da se izbjegava uzimanje tekućine jedan sat prije i osam sati nakon primjene lijeka. Zadnjih godina na našem tržištu registriran je i melt oblik dezmopresina čija je prednost da se uzima bez vode i da se sa manjom dozom postiže ista učinkovitost. Najveći problem su česti recidivi nakon prestanka terapije i da samo oko 30% djece dugotrajno u potpunosti postane suho bez terapije. Stoga se danas pokušava s postepenim smanjivanjem doze lijeka kako bi

se smanjio broj recidiva i postigla trajna suhoća nakon potpunog ukidanja terapije dezmopresinom. Dezmopresin se može kombinirati s alarm aparatom ili s antikolinergicima kod pacijenata s rezistentnom enurezom ili enurezom multifaktorijalnog uzroka.

ZAKLJUČAK Suvremeni pristup noćnoj enurezi kod djece temelji se na novijim saznanjima kako su uzroci najčešće noćna poliurija i manji funkcionalni kapacitet mokraćnog mjehura, a ne psihički čimbenici. Psihičke promjene nisu uzrok već posljedica noćnog mokrenja. Stoga se danas djeca ne upućuju primarno psihologu ili psihijatru već liječe najčešće promjenom režima pijenja i mokrenja uz alarm aparat ili dezmopresin. Kod djece s enurezom važno je izbjegavati primjenu invazivnih dijagnostičkih metoda, posebice korištenje ionizirajućeg zračenja, jer se dobro uzetom anamnezom, kliničkim pregledom, mikciometrijom i ultrazvukom kod većine djece može postaviti točan uzrok ovog poremećaja i tako usmjeriti liječenje. Važno je prepoznati i onu djecu kod koje je noćno mokrenje samo jedan od simptoma drugih kompleksnijih poremećaja, jer ćemo ranim liječenjem spriječiti posljedice kao vezikoureteralni refluks i oštećenje bubrežnog parenhima.

ČASOPIS ZA RODITELJE

S PRSTIMA U TANJURU! Pišu: Morana Jokić, predškolski pedagog/iSL terapeut i Danijela Mandžić, Montessori odgajatelj

Koje sve dobrobiti za djecu i njihov razvoj mogu donijeti svakodnevne zajedničke aktivnosti pripreme obroka? Uz ovo pitanje započeli smo ovo neobično senzoričko-kulinarsko putovanje za čitavu obitelj. Kroz tekst koji slijedi željeli bismo vas uvesti u svijet zajedničkog kuhanja s vašom djecom. Aktivnost zajedničkog kuhanja dati će vam priliku za kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme i obiteljsku komunikaciju, dok će kod vaših mališana razviti mnoštvo pozitivnih stavova prema hrani, životu, zdravlju i vlastitoj obitelji. Sigurni smo da ćete se oduševiti našom idejom!

Bogatstvo podražaja u zdravim namirnicama Hrana je važna upravo zato jer je jedinstvena. Ona je izvor hranjivih sastojaka za naše tijelo, a za naša osjetila ona je prepuna snažnih i upečatljivih informacija koje teško može zamijeniti neki drugi podražaj iz naše okoline. Način na koji šuškaju grahorice, duboka zelena boja potpuno svježeg cvijeta brokule ili miris domaćeg maslaca s tržnice, rijetko koga će ostaviti ravnodušnim. U njihovim mirisima, okusima, bojama i teksturama posebno će uživati naši najmlađi, naravno ukoliko im to dopustite. Djeca u svemu što ih okružuje traže bogatstvo i puninu podražaja za svoj ujednačeni osjetilni, kognitivni i emotivni razvoj. Baratanje hranom i priprema namirnica zanimljiva je aktivnost svoj djeci. Sudjelovanjem u pripremi obroka, čak i djeca koja pružaju otpor prema svemu što je zeleno, lako se mogu pronaći uhvaćeni s prstima u zelenom povrću iskušavajući njegov okus i teksturu. Kultura svakodnevne pripreme obroka i obiteljskog okupljanja oko stola u današnjem užurbanom životnom tempu postaje sve rjeđa obiteljska aktivnost, što je svakako alarmantna činjenica. Situaciji ne pogoduje niti ponuda brzih rješenja, odnosno gotovih obroka, na policama trgovina gdje roditelji ku-

povinom i konzumacijom gotove ili polugotove hrane kupuju vrijeme za neke druge aktivnosti u danu. U takvom okruženju izazov je mijenjati navike i probuditi interes za svakodnevnu pripremu obroka. Na hranu se sve više gleda kao na brzu usputnu aktivnost tijekom dana. A na zdravu prehranu kao svakodnevnu aktivnost za koju je potrebno puno previše vremena i truda. Sve manje obitelji trudi se boravak u kuhinji i pripremu obroka uklopiti u svoj prenatrpani svakodnevni raspored. No istraživanja pokazuju kako je zajedničko pripremanje obroka odličan put za prihvaćanje novih zdravijih

namirnica kod djece, te prevladavanje teškoća u hranjenju od najranije dobi. Uključimo djecu u zajedničku pripremu obroka, te pritom jedimo zdravo i provodimo kvalitetno vrijeme skupa. Igrajmo se kroz pripremu namirnica, jer čak i malena djeca mogu i vrlo će rado pomoći u pripremi obroka. Dozvolite im da se izražavaju i pomažu u kuhinji kroz jednostavne radnje prilagođene njihovoj dobi. Tako će djecu neopisivo radovati i zaokupiti pranje namirnica u vodi, rezanje namirnica tupim nožićem, kidanje listića, prebiranje grahorica, odmjeravanje količine tjestenine ili riže, miješanje namirnica prije

ČASOPIS ZA RODITELJE

kuhanja, dodavanje začina i slično. Kuhinja pritom možda neće biti najčišće mjesto u domu, ali će vaša djeca biti sretna, a cijela obitelj zdravija!

NAVIKE KOJE POČINJU U NAJRANIJEM DJETINJSTVU Poremećaji u hranjenju načelno se povezuju s adolescentskom dobi, međutim u današnje vrijeme sve je više djece vrtićke dobi koja se hrane izrazito selektivno i prihvaćaju samo maleni broj namirnica. Najčešće su to namirnice koje svojom teksturom ne predstavljaju izazov za konzumaciju i žvakanje. Nastavno na činjenicu kako većinu gotove hrane nije potrebno previše žvakati, a njezin okus teško je nadmašiti tradicionalnim jelima bez aditiva i pojačivača okusa, ne treba nas čuditi što takva hrana izaziva reakcije privlačenja kod male djece, koja su sklona nebrojeno mnogo puta inzistirati na konzumaciji dopadljivih namirnica poput kroasana, slanih grickalica, prženih krumpirića, hamburgera i sl. Danas nas naprosto okružuje jedno fascinantno obilje prerađene hrane o čijem porijeklu roditelji, a osobito djeca, nemaju gotovo nikakve spoznaje. Konzumiranje ovakve vrste hrane, smatraju nutricionisti, ne može predstavljati osnovu za zdravi rast i razvoj djeteta. Pokušajte krenuti malim koracima k promjeni prehrambenih navika unutar obitelji. Svaki pokušaj je jedna stepenica više i ne dajte se obeshrabriti na tom putu, jednoga dana vaša će vam djeca biti zahvalna!

JA KUHAM, DAKLE JEDEM Kod većine djece hranjenje je često veliki izazov. Taj izazov osobito je izražen kod djece koja imaju odstupanja senzorne obrade, jer su preosjetljiva na podražaje ili kod djece koja su u autističnom spektru. Po-

teškoće hranjenja javljaju se u vidu odbijanja mnogih namirnica, mirisa i okusa, neprihvaćanju izgleda hrane i njezine konzistencije. Nemojmo zaboraviti da je žvakanje krute hrane važno za razvoj mišića zaduženih za govor, a samim time razvoj dobrih navika hranjenja pokazuje se kao važan odgojni cilj i razvojna zadaća koja se ne bi smjela zanemariti. Često smo svjedoci situacije gdje roditelji gube bitku s problemima u prehrani vlastitog djeteta i potrebne su godine truda da se suženi repertoar hrane djeteta proširi u smjeru zdravije i uravnotežene prehrane. Međutim, postoje slučajevi izrazito izbirljivih pojedinaca koji su svoje poteškoće hranjenja prevladali upravo na način da su s hranom stvorili jedan nov odnos. Odnos koji spominjemo rodio se je iz samostalne pripreme hrane, odnosno iz pripreme vlastitih obroka. Kuhanje vlastitog obroka mijenja odnos prema namirnici iz jednostavnih senzornih razloga. Mrkvu koju smo pripremili imali smo priliku mirisati, priviknuti svoje oči na njezinu specifičnu boju i teksturu, opipati sve njezine plohe, pa samim time i doživjeti kao dar prirode pun okusa i mirisa, spreman da zadovolji naše nutritivne potrebe. Tijekom samostalne pripreme hrane dobivamo sasvim novu spoznaju o namirnicama s kojima rukujemo. Radi se o sasvim drugačijoj spoznaji nego što je to u slučaju kada konzumiramo hranu koju je za nas pripremio netko drugi. Kroz proces kuhanja pripremamo se osjetilno i mentalno za konzumaciju namirnica koje smo odabrali da budu predmet našeg interesa i autentične manipulacije vlastitim prstima. Djeca tijekom pripreme obroka imaju mnogo prilika za razvoj svojih osjetila kroz manipulaciju s različitim namirnicama stvarajući pozitivnu sliku o njihovim karakteristikama, te usvajajući nove spoznaje o prirodnom izgledu, mirisu, okusu i teksturi hrane. Zajedničko kuhanje s djecom dodatno zbližava obitelj i razvija

osjećaje povjerenja, uzajamnosti, smisla, pripadanja, svrhe i veće intimnosti obiteljskih odnosa. Kuhanje za čitavu obitelj jedinstvena je aktivnost koja uključuje autonomiju i brigu za sebe, dok istovremeno potiče altruizam i brigu za druge. Pokušajte barem jednom tjedno i sigurni smo da će vas aktivnost kuhanja s djecom osvojiti i postati neizbježna aktivnost vašeg obiteljskog druženja!

SMJERNICE ZA USPJEŠNO KUHANJE S DJECOM Sudjelovanje djece u kuhinji neće uvijek biti jednostavan zadatak, ali jamčimo vam da će on ponavljanjem postati sve manje zahtjevan kako djeca usvajaju praktična kulinarska znanja i motoričke sposobnosti potrebne za aktivnosti u kuhinji. Dobro je znati kako će se cijeli proces pripreme obroka s djecom odvijati lakše ukoliko slijedimo nekoliko jednostavnih principa. Pravilo 1: Potražite i pripremite zajedno s djetetom sve predmete koji su vam potrebni za pripremu obroka. Ovaj trenutak odlična je prilika za razvoj komunikacijskih vještina, širenje vokabulara, rješavanje problemskih situacija, učenje o prostornim odnosima pa i za razvoj motoričke spretnosti. Pričajte s djetetom, ali i slušajte svoje dijete sigurno vam ima mnogo toga za ispričati. Pravilo 2: Pridodajte i odmjerite namirnice koje su vam potrebne u odvojene posude. Priprema je pola obavljenog zadatka. Ukoliko je vaše dijete dovoljno motorički spretno kroz ovaj zadatak možete vježbati redoslijed brojeva, ali i jednostavne računske operacije.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Pravilo 3: Slijedeći odabrani recept dodijelite specifične zadatke poput miješanja i ulijevanja svakom djetetu. Komunicirajte vaša očekivanja jasno i strpljivo, te pratite djetetove napore da bude uspješno i precizno. Ne zaboravite pohvaliti djetetov trud. Proširujte znanja vaše djece o pojedinim namirnicama služeći se različitim izvorima kako bi djeci približili svojstva svake pojedine namirnice i specifične običaje koji se vezuju uz njih. Pretraživanje interneta sa smislom i svrhom potaknuti će pravilan odnos prema tehnologiji odnosno potaknuti će djecu na odgovorno korištenje interneta. Pravilo 4: U pripremanju hrane jasno definirajte poslove koje mogu obavljati samo odrasli članovi obitelji, ali i one u kojima mogu sudjelovati djeca. Ovakvu aktivnost možete

pretvoriti u zabavu kroz postavljanje pitanja i hipoteza u čemu im svakako možete davati podršku tijekom rješavanja zagonetki. Poslove i zadatke kojima djeca nisu dorasla u kuhinji treba na potpuno jasan način definirati. Pravilo 5: Po završetku pripreme obroka zajednički počistite kuhinju. Umjesto perilice za suđe radije odaberite ispiranje u sudoperu, jer ono omogućuje dodatne motoričke radnje i razvoj brojnih drugih vještina bitnih za samostalnost vaše djece. Složenu aktivnost pranja posuđa razlomite u manje korake, kako bi pomogli djetetu u boljem praćenju i planiranju. Sposobnost organizacije važna je vještina za dobro snalaženje u školskim zadacima, stoga nemojte zaboraviti kako se vaša djeca kroz igru i zanimljivu aktivnost na najbolji mogući način pripremaju za školu.

Budite sretni gledajući vašu djecu kako svojim malim ručicama prebiru po namirnicama, potaknite ih i ohrabrite njihove nesigurne pokrete. U trenutku kada konzumacija namirnica, koje su nekada predstavljale bauk, postane ukusan obrok popraćen slasnim mljackanjem vaša sreća će se višestruko umnožiti. Dozvolite djeci da kažu, pitaju, konstatiraju i nikad, ali nikad, ih ne kudite jer su svojim malim nestašnim ručicama nešto razbili ili prolili. Novo suđe se može kupiti, prljavština brzo očistiti, ali samopouzdanje i osmijeh vašeg djeteta ne može se lako vratiti. Pazite na riječi koje pred djecom koristite, jer i riječi mogu boljeti, čak i one izgovorene nehotice!

ČASOPIS ZA RODITELJE

ŠTO MALI ZNAJU, A VELIKI NASLUĆUJU:

Kako se razvija dječja mašta? Dječja mašta ono je što dijete u stvarnom svijetu ne proživljava, to su događaji rezervirani samo za djetetov svijet. Ona će dijete nositi u nepoznate zemlje, upoznavati sa imaginarnim prijateljima, tjerati da nacrta najstrašnija čudovišta i ispriča nevjerojatne priče. Jednom riječju, dječja mašta je nevjerojatna i beskonačna, a u kasnijoj se dobi pretvara u mnoštvo pozitivnih vještina.

jeca nisu samo naša mala slatka stvorenja koja koračaju uz nas i ništa ne razumiju. Djeca od najranijih dana stvaraju dojam o svijetu oko sebe, razvijaju svoj stav i mišljenje. Prve naznake mašte javljaju se već u dojenačkoj dobi. Sjetite se samo kako ste ponosno prepričavali prvo brmbrm svojega djeteta, kada je u dobi oko prve godine uzelo autić i počelo na podu oponašati njegov zvuk. Upravo oko prve godine počinjemo uočavati začetke maštovitosti kod svakog djeteta. S vremenom taj fenomen jača i produbljuje se. Poticanje mašte kod djeteta rezultirati će mnogim vrijednim osobinama kod njega kao odrasle osobe. Ponekad vas kao roditelje dječja igra potakne na razmišljanje, jer se dijete previše uživjelo u svoj svijet iz mašte. Možda nas i zabrine koliko daleko ta igra zna otići. Djeca svakodnevno moraju obraditi mnoštvo novih dojmova koje su taj dan primili iz okoline. Djeca na svoj osebujan način tumače ponašanje, odnose i postupke. Ona zbog svojih „malih godina“ i nedostatka životnog iskustva ne razumiju baš sve, ali sklona su si svakodnevne situacije objasniti na njima prihvatljiv – dječji način. Svaka situacija, svaka priča, crtani film ili igra s vršnjakom u djetetu potiče stvaranje nevjerojatne mogućnosti maštanja. Nije zato čudno što djeca često pomiješaju granice između stvarnosti i mašte.

Što je to mašta i kako utječe na djetetov razvoj? Proces maštanja je pod snažnim utjecajem želja. Psiholozi tvrde da djeca počinju razvijati maštu čim postanu

svjesna svijeta oko sebe. Kako dijete raste i kako se razvija, granica između mašte i stvarnosti postaje sve jasnija i dijete samostalno odlučuje da li i kada će je prijeći. Dijete u dobi od jedne godine Pričajte s djetetom stalno, bez obzira na njegovu dob. Pričanje i opisivanje situacija, ljudi i stvari kod djece u ovoj dobi igra vrlo značajnu ulogu prilikom razvoja mnogih procesa, pa tako i mašte.

Povedite dijete u park, prirodu ili među drugu djecu. Iako možda ne djeluje tako, dijete upija svijet oko sebe. Pored nespornog zdravstvenog učinka, boravak na zraku u parku među djecom ili u prirodi, blagotvorno djeluje i na razvoj djetetove mašte. Dijete u dobi od dvije godine

Igrajte se s djetetom - dijete u dobi od godine dana počinje razvijati i usvajati igru. Upravo ste vi njihova najdraža igračka u toj dobi koja usmjerava djetetove razvojne procese. Svako je dijete osoba za sebe i ima svoje afinitete, prepoznajte ih i potičite kroz igru, dijete će vam biti zahvalno.

Pripremite knjige, bojanke, zadatke i krenite u avanturu crtanja, bojanja i brojanja. Možda, u početku dijete neće biti vješto, ali s vremenom će se pretvoriti u pravog malog umjetnika, koji maštovito koristi boje i oblike. Nagradite njegove pokušaje i pokažite mu koliko vas očaravaju i vesele, iako možda ne prepoznajete sadržaj. Na taj ćete način pružiti djetetu daljnju motivaciju da bude još bolje i maštovitije.

Čitajte knjige ili barem gledajte slike, dijete će na taj način usvajati nova znanja u bojama i lijepo ilustrirana. Slušanje priča i riječi rezultirati će bržim i kvalitetnijim razvojem govora.

Pobrinite se da igračke koje djetetu kupujete budu kreativne i edukativne. Nabavite kockice, za građenje, slagalice i slične igračke koje će kroz igru poticati dijete da rješava zadatke na sebi svoj-

ČASOPIS ZA RODITELJE stven način. Ponudite djetetu zanimljive i edukativne sadržaje češće tijekom dana i ne dozvolite da previše vremena provodi pred televizorom, biti će vremena za to. Čitajte djetetu priče, pjevajte pjesmice, slažite rime i dozvolite mu da zamisli ono što je na slikama prikazano i objasni na način na koji ono to vidi. Igrajte se oponašanja zvukova, životinja i ostalih stvari koje su djetetu poznate, igrajte se skrivanja i otkrivanja i prerušavanja i dijete će biti sretno i zahvalno. Dijete u dobi od tri godine Povedite dijete na lutkarsku predstavu. Razgovarajte nakon predstave o tome kako je dijete doživjelo priču, a kako vi. Dozvolite djetetu da se izrazi, koliko god to nespretno i dugotrajno bilo. Svako sljedeće izražavanje biti će lakše i spretnije, a dijete će za vrlo kratko vrijeme biti u stanju opisati što je vidjelo i doživjelo u svijetu oko sebe svojim riječima. Kuhajte s djetetom, slažite kockice, izrađujte ukrase za blagdane, bojajte vodenim bojama, modelirajte plastelinom. Dozvolite djetetu da se uprlja. Možda vam dom neće biti najčistiji, ali imati ćete sretno i zahvalno dijete.

Salvit Fervit kapi

tekući dodatak prehrani sa željezom Sadrži željezo koje doprinosi normalnom kognitivnom razvoju djece. Neto količina: 30 ml

Nakon četvrte godine dijete već ima razvijene afinitete, poznaje svoje omiljene crtiće, prepričava priče za laku noć. Dijete je već razvilo svoj svijet gre i neprestano se vraća oponašanju omiljenih likova, igranju složenijih igara samostalno ili sa vršnjacima. U dobi od otprilike četri godine pa na više dijete je sposobno samostalno se zaigrati, iako ukoliko poželite uključiti se u igru, nikada vas neće odbiti. Vi ste ipak djetetova najdraža i neiscrpna igračka, koja nikada ne zastarjeva, niti izlazi iz mode. Do predškolskog uzrasta djeca nisu u stanju uvijek razlikovati stvarnost od izmišljenog svijeta. Mašta im je tada najintenzivnija i najviše je treba poticati. Međutim uvijek treba kontrolirati da igra u svijetu mašte ne prijeđe granice sigurnog i dopuštenog. Kada djeca krenu u školu nije loše upisati ih na neku aktivnost u kojoj će se, kroz igru i učenje, moći kreativno izražavati. Neke od blagodati maštanja u razvoju djeteta: › Mašta potiče razvoj inteligencije i sposobnosti snalaženja u različitim situacijama. SAL-ADV-FERVIT-PAT-HR-01

› Djeca koja imaju bogatu maštu manje su sklona svađi i sukobima i općenito zanimljivije provode vrijeme. › Mašta potiče bolju koncentraciju. › Maštanje je vrlo slikovito i time je pogodno za razvijanje dječjeg rječnika. › Rana sposobnost maštanja može izazavati kreativnost koja traje cijeli život. „Mašta je mnogo važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet“, Albert Einstein. Kada birate vitamine za vašu djecu, izaberite Salvit! Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života. Potražite u apotekama | www.salvushealth.com | info@salvushealth.com

ČASOPIS ZA RODITELJE

RAZVOJNE IGRE, ZA PO DOMA! Pišu: Iva Radošić, mag.log., Sara Kozjak Dragčević, mag.praesc.educ. www.razvojne.org

Proljeće sramežljivo proviruje kroz tmurne zimske oblake. Dani su duži, a i mi sami se osjećamo puni energije, željni druženja i igre. Epidemiološke mjere su još uvijek na snazi, stoga je većina dječjeg društvenog života svedena na boravak u vrtiću i kod kuće. No, ne biste vjerovali, ali i kod kuće se možete odlično zabaviti!

astavili smo popis jednostavnih aktivnosti u koje možete uključiti sve ukućane. Razgibajmo tijelo i moždane vijuge kroz izradu glazbenih instrumenta, senzorne igre i naučimo svi skupa nešto novo! Ponudimo djeci zdrave aktivnosti u sklopu vlastitog doma i izvrsno se zabavimo zajedno.

Napravi svoje kastanjete! Potreban materijal: karton, plastični čepovi, ljepilo, škare Kastanjete su maleni instrumenti iz skupine udaraljki. Jeste li znali da sviranje kastanjeta pomaže djeci u svladavanju vještina fine motorike? Tako primjerice sviranje kastanjetama vašeg predškolarca priprema za rezanje škaricama. Prave kastanjete školjkastog su oblika i izrađuju se od drveta. Međutim, jednostavnije verzije kastanjeta možete izraditi kod kuće! Biti će vam potrebni samo karton i čepovi. Izrežite trake kartone i na krajeve zalijepite čepove. Označite sredinu i presavinite traku. Važno je da traku savinete široko kako bi se čepovi međusobno doticali punim površinama. Za čas je osnovna verzija tu! Sada kastanjetu ukrasite po volji! Fini pokreti prstiju pogoduju i razvoju govora. Sviranjem udaraljki dijete vježba svoju slušnu pažnju i razvija osjećaj za ritam i tempo. Ako posjedujete prave kastanjete, potičite dijete da njima svira i tako potaknite i razvoj ovih vještina.

Napravite svoj kišni štap! Potreban materijal: duga kartonska cijev, kao od papirnatih ručnika ili cijev za papir za omatanje, aluminijska folija, šaka leće, kokica, riže, graha ili sitna tjestenina, škare, trake, bojice ili markeri U mnogim kulturama prizivanje kiše često uključuje korištenje glazbenih instrumenata. Jedan poznati primjer je kišni štap, instrument koji oponaša zvuk kiše. Tradicionalno su izrađeni od kaktusovih cijevi s bodljama zakucanim u unutrašnjost i ispunjene sitnim šljunkom. Mi vam predstavljamo nešto manje tradicionalni kišni štap! Ovaj je izrađena od kartonske cijevi i aluminijske fo-

lije. Izrežite nekoliko komada aluminijske folije koje su oko jedan i pol puta duljine cijevi. Savijte alu foliju u dugu, tanku zmiju. Zatim uvijte u spiralu. Ako vam je lakše prvo spiralu radite s vanjske strane tube. Ulijte malo suhog graha, suhe riže ili kokica u cijev. Cijev bi trebala biti samo oko 1/10 puna. Možete eksperimentirati s različitim količinama i vrstama sjemenki kako biste mijenjali zvuk. Uživajte!

Napravi hotel za kukce i postavi ga u dvorištu! Potreban materijal za hotel iz recikliranih plastičnih boca: čiste i prazne plastične boce, škare, klamerica, šilo za probijanje

ČASOPIS ZA RODITELJE

rupa, špaga, tuljci, predmeti za popunjavanje hotela Hotel za kukce, poznatiji i kao hotel za insekte, umjetna je građevina stvorena kao utočište ili sigurna kuća za kukce. Može se napraviti u različitim oblicima i veličinama, a najčešće se sastoji od nekoliko različitih odjeljaka koji insektima pružaju mjesto za gniježđenje. Najkorisniji je zimi, ali služi i u proljetno vrijeme kada se priroda budi, a temperature variraju iz dana u dan. Neki insekti u njima odliježu jaja, a neki ih koriste za hibernaciju, kao na primjer bubamare. Hoteli su popularni među vrtlarima i uzgajivačima voća i povrća zbog svoje uloge koja potiče oprašivanje insekata. Najbolje mjesto za postaviti hotel je u sjeni, ali s dovoljno danjeg svjetla i po mogućnosti metar i pol iznad zemlje. Hotel možete raditi od komada drveta, dasaka, plastičnih kutija, starih drvenih ladica…

Potrebno je izbjegavati karton za krov jer se brzo navlaži, ali odjeljenja unutar hotela mogu biti od čvršćeg kartona ili tuljaka. Unutra možete staviti suho lišće, grančice, slamu, češere, kamenčiće, mahovinu, travu, kora od drveta, borove iglice… odnosno sve što se nalazi u okolini i može oponašati prirodno stanište kukaca u hotelu.

Napravi svoju boju za prozore! Recept je vrlo jednostavan samo je potrebno dobro promiješati kako ne bi nastale grudice. Potrebno vam je: 1 šalica brašna, ¾ šalice vode i ¼ šalice deterđenta za pranje posuđa. Sastojke promiješajte i odvojite u male posudice. Po želji u svaku posudicu možete dodati prehrambene boje. P. S. Ne brinite. lako se pere!

Proljetna tjelovježba Potreban materijal: kocka (možete ju i napraviti), papir, bojice Izradite svoju kocku sa sličicama bubamare, mrava, leptira… Bacamo kockicu i što ispadne to oponašamo. Idealno za jutarnje razgibavanje‍ i usvajanje novih riječi i radnja. Zadaci mogu biti: rastegni se kao cvijet, leti kao bubamara, marširaj kao mrav, zuji kao pčela, penji se kao pauk…

Napravite zvrk! Potreban materijal: karton, kovanica, flomasteri, škare Napravite zvrk, staru igračku kojom su se igrale i bake od naših baka. Nedavno ga je popularni Fidgetspinner vratio u modu. Vaš zvrk jednostavno možete napraviti od komada kartona i kovanice. Karton izrežete u krug

ČASOPIS ZA RODITELJE

sebi staviti šljokice i dodirnuti dijete ili se rukovati s njim. Zamolite dijete da sa takvim rukama dodirne stol, igračku, vrata, potrese ruke… Prvo operite ruke samo vodom. Vaše dijete će primijetiti da su poneke šljokice ostale. U drugom pranju ruku upotrijebite sapun. Ako se vaše dijete u potpunosti želi riješiti „bakterija s ruku“ morat će se potruditi i dobro oprati ruke.

Blatne igre

i napravite mali prorez u središtu kružnice za kovanicu. Ukrasite ga prema volji. Zvrk je poznat po tome da produljuje dječju pažnju i povećava koncentraciju.

Bojamo balonima Potreban materijal: baloni, tempere, papir, kist Jeste li ikad probali bojati balonom? Vrh napuhanog balona kistom obojite i ostavite otiske na papiru. A možete i samo balon umočiti u boju. Miješanjem boja na papiru učimo o primarnim i sekundarnim bojama. Ako imate pri ruci igraču kocku na list papira nacrtajte krugove s brojem. Djetetov zadatak je baciti kockicu i broj koji dobije poklopiti balonom. Igra je vrlo jednostavna, a balon joj dodaje zabavan element. Prepoznavanje brojeva jedna je od predmatematičkih vještina koje dijete mora usvojiti prije polaska u školu.

Pokus s jajetom Potreban materijal: jaje, ocat, prozirna čaša, baterijska lampica (ili bilo kakav drugi izvor svjetla). Ostavite jaje 24 do 48 sati u čaši s octom. Obavezno malo okrećite jaje u čaši jer svježa jaja vole isplivati na

površinu, a za pokus je bitno da se cijelo jaje kupa u octu. Jaje se sastoji od nekoliko dijelova: ljuske, membrane, bjelanjka i žumanjka. Ono što vanjskoj ljusci daje čvrstoću je kalcijev karbonat. Vanjska ljuska štiti jaje od fizičkog oštećenja, prašine i bakterija. Octena kiselina otapa kalcijev karbonat iz ljuske. Pri tome se oslobađa ugljikov dioksid, vidimo mjehuriće koji okružuju jaje, oni su napravljeni od ugljikovog dioksida. Kemijska reakcija će se odvijati nekoliko sati, a najbolje je jaje izvaditi nakon 48 h. Nakon nekog vremena, ocat će u potpunosti razgraditi ljusku jajeta i jedino što drži jaje je membrana. Možete se poigrati s jajetom. Gumeno je i lako odskače. Samo pazite da ga ne bacate prejako da membrana ne pukne.

Eksperiment - Zašto je važno prati ruke? Potreban materijal: krema, šljokice, sapun i voda Kada je u pitanju pranje ruku, djeci je teško objasniti važnost higijene. Dijete ne vidi bakterije i viruse golim okom, pa mu nije lako shvatiti o čemu se tu radi. Namažite sebi i djetetu obilato ruke kremom i pospite šljokicama. Kako biste jasnije dočarali prijenos bakterija, možete prvo

Igre u blatu nose puno veselja mališanima, a senzoričko iskustvo koje takve igre nose od neprocjenjive je važnosti. Međutim, istina je da nam ovakve vrste igara nisu baš praktične u našoj svakodnevici, niti u svim sredinama imamo priliku djeci priuštiti igre u pravome blatu. Također, igre u pravom blatu nisu pogodne za mlađu djecu koja imaju naviku sve isprobavati i često stavljati stvari ili ruke u usta. Zato tu nastupaju igre s umjetnim blatom, koje je u potpunosti jestivo! Umjetno blato jednostavno je za napraviti, a sastojke sigurno imate kod kuće. Trebat će vam kukuruzni škrob, kakao i voda. Stavite oko pola vrećice gustina, par žlica kakaa za kolače i pomalo dodajte vode. Vodu dodajte oprezno i miješajte žlicom. Konzistencija koju trebate dobiti je vrlo zanimljiva, prelijeva se iz tekućeg u kruto, baš kao pravo blato. Ukoliko ste stavili previše vode, dodajte još malo gustina. U principu, ne možete pogriješiti, igrajte se i isprobavajte. Jednom kad ste dobili blato, vrijeme je za igru! Izlijte smjesu u veći plastični spremnik, pod zaštitite prostirkom i pripremite papirnate ručnike i vlažne maramice. Djeca različito reagiraju na senzoričke igre, neka će odmah uroniti ruke unutra, probati smjesu i zdušno ju mijesiti, a blata će za sekundu biti svugdje. U blato možete staviti igračke, raditi otiske prstima ili modlicama, prenositi ga iz posude u posudu i dr.

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU ČASOPIS ZA RODITELJE

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.

Za super rođendan u vrtiću!

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kriva držanja i deformacije kralježnice, koljena i stopala kod djece

Piše: Lana Novota, mag. kineziologije

KRIVA DRŽANJA I DEFORMACIJE KRALJEŽNICE Kralježnica se sastoji od nekoliko dijelova; vratnog, prsnog, lumbalnog, sakralnog i trtičnog dijela. Ona se mijenja tijekom života. Nakon rođenja, kralježnica je ravna, na njoj se ne vide krivine, dok kod odraslog čovjeka ima oblik slova „S“. Nakon 3 do 4 mjeseca pojavljuju se prvi „zavoji“. Prsni dio se razvija kada dijete počne sjediti, a nakon toga se razvija i vratni dio. Lumbalna krivina razvija se nakon što dijete počne stajati i hodati. Od 15–e godine sakralna kralježnica postaje sakralna kost, a trtična kralježnica postaje trtična kost. Kralježnica je oslonac i „stup“ tijela koja svojim fiziološkim zavojima stabilizira tijelo, pruža zaštitu kralježnoj moždini i omogućuje pokretanje trupa. Cijelo tijelo je povezano takozvanim kinetičkim lancima i dijelovi tijela međusobno utječu jedni na druge. Primjerice, spušteno stopalo može nakon niza godina utjecati na koljeno, što se preko kuka prenosi na kralježnicu i izaziva negativne posljedice. Bolovi u kralježnici su danas vrlo čest problem kod odraslih ljudi, naime čovjek kada prijeđe 30-u godinu počinje osjećati prve disbalanse koji se očituju kao bol u nekom dijelu kralježnice. Stečena krvi držanja datiraju od najranije dobi, čak i od vrtićke. Najčešća loša držanja i/ili deformacije su skolioza ili skoliotično loše držanje, kifoza ili kifotično loše držanje i lordoza ili lordotično loše držanje. Razlika između lošeg držanja i deformacije je ta da loše držanje nije ostavilo posljedice na koštanim strukturama, odnosno ispravljanjem disbalansa mišića ona se mogu ispraviti.

SKOLIOZA I SKOLIOTIČNO LOŠE DRŽANJE To je položaj kralježnice kada kralježnica zauzima položaj u obliku „blagog“ slova C u lijevu ili desnu stranu. Postoje strukturalne i nestrukturalne skolioze. Strukturalne osim postraničnog iskrivljenja imaju i rotaciju kralježaka, dok toga kod nestrukturalnih nema i iskrivljenje se vidi samo u pretklonu. Roditelj može prepoznati skoliozu ili skoliotično loše držanje ako primijeti sljedeće disbalanse kod djeteta: • jedno rame je više od drugoga • jedna lopatica je izbočenija od druge • spine iliace (koštana izbočenja na prednjoj strani zdjelice) su asimetrične – jedna je viša od druge ili je jedna ispred druge • pri pretklonu trupa jedna strana leđa je izbočenija od druge

Stupanj skolioze određuje se prema Cobbu, pa tako u slučajevima do 20 stupnjeva se liječe isključivo kineziterapijom, iznad toga do 50 stupnjeva nošenjem ortoze i kineziterapijom, a iznad 50 stupnjeva se uglavnom preporučuje i kirurško liječenje. Cilj kineziterapije je produžiti skraćeno mišičje i ojačati istegnuto (slabo) mišičje i tako postići mišićni disbalans i prevenirati prelazak iz lošeg držanja u deformaciju kralježnice. Planiranje i programiranje vježbi mora biti isključivo individualno u prvom redu jer se radi o određenoj strani tijela koja je skraćena, odnosno istegnuta. Vježba za istezanje desne strane može se izvoditi pomoću štapa i na pilates lopti. Štap će osigurati pravilnije držanje trupa i kvalitetnije istezanje, a pilates lopta zahtijeva koordinaciju i ravnotežu održavanja položaja što će aktivirati stabilizatore kralježnice.

ČASOPIS ZA RODITELJE

KIFOZA I KIFOTIČNO LOŠE DRŽANJE Kifoza je pretjerano izbočenje kralježnice prema nazad. Najčešće do kifoze ili kifotičnog lošeg držanja dolazi u prsnom dijelu kralježnice. U prsnom dijelu kralježnice nalazimo i prirodnu kifozu (od 20 do 45 stupnjeva), međutim kada ona prelazi 45 stupnjeva smatra se nepravilnim držanjem, a kasnije i deformacijom. Roditelj može primijetiti nekoliko stanja koja bi mogla upućivati na kifotično loše držanje ili kifozu:

kralježnice je najčešće. Potrebno je ciljanim i laganim vježbama djelovati na bolje držanje i usvajati pravilno držanje da bi se očuvala zdrava kralježnica.

• izbočenje trbuha prema naprijed

Vježbe moraju biti osmišljene tako da istežu skraćene mišiće a jačaju oslabljene mišiće. Mala pilates lopta će u ovom položaju spriječiti nepotrebno uvijanje u donjem dijelu kralježnice, a zadovoljiti zahtijeve za ispravljanje kifotičnog lošeg držanja i/ili kifoze.

Vježbama je potrebno ojačati mišiće trbuha i duboke stabilizatore kralježnice te produžiti velike mišiće leđa

LORDOZA I LORDOTIČNO

• „grba“ ili pogrbljeno držanje u prsnom dijelu kralježnice

LOŠE DRŽANJE

• unutarnja rotacija ramena prema sredini prsne kosti na prednjoj strani trupa

U području slabinske ili lumbalne kralježnice dolazi do pretjeranog uvijanja prema naprijed. Ovo nepravilno držanje je uzrokom najčešćih bolova kralježnice, odnosno lumbaga. Kao temelj za svaki pokret je funkcionalan core, u što pripadaju mišići trbuha. Kod pretjerane lumbalne lordoze pojavljuje se izrazito „guranje“ trbuha prema naprijed zbog slabosti mišića trbuha i pretjerano uvijanje u donjem dijelu leđa.

Kliničkim pregledom se može ustanoviti, a radiološkim snimanjem se može potvrditi i odrediti stupanj. Kod pojave pogrbljenog držanja u prsnom dijelu kralježnice dobro je reagirati da bi se izbjegle trajne posljedice. Naime, kod odraslih se često zbog spomenutog lošeg držanja javlja bol u vratu, ramenima, u području lopatica, kao i pojava tenzijskih glavobolja. Kifotično loše držanje postaje najveći problem kod osoba koje dugotrajno sjede za računalima, ali ono što je alarmantno je da se sve više pojavljuje i kod djece već u osnovnoj školi. Statistički podaci pokazuju za 40 % djece pri završetku osnovne škole razvija jedno od loših držanja, a pogrbljeno držanje u prsnom dijelu

Pravilnim izborom sporta, posebice u vrtićkoj i mlađoj školskoj dobi, može se postići dobra baza za nesmetano bavljenje sportom u kasnijim godinama i preventivnim djelovanjem na bolna stanja i ozljede. Roditelji mogu primijetiti nekoliko stanja koja mogu upućivati na lordotično loše držanje ili lordozu:

• pojava kile (hernija ili bruh) u području prepone ili umbilikusa (pupak)

SPUŠTENO STOPALO Dječje stopalo se uvelike razlikuje od stopala odrasle osobe, po sastavu i po razvijenosti mišića. Mogućnost da se deformira je jednako velika kao i mogućnost da se dobro razvije. Zbog procesa okoštavanja, mekoće kostiju te utjecaja koje stopalo ima na preostali lokomotorni sustav djeteta potrebno je pažnju usmjeriti na pravilan razvoj dječjeg stopala. Stopalo novorođenčeta i dojenčeta ostavlja dojam „ravnog stopala“, nema formirane svodove i pretežno je hrskavične građe. U dobi od 3 godine svodovi stopala se počinju formirati i razvijati što traje do djetetove 18-e godine života. Kada djeca počinju hodati često hodaju po unutarnjem ili vanjskom rubu, što se u velikom postotku ispravlja u narednih godinu ili dvije. Neki podaci pokazuju da djeca do 10-e godine uglavnom razviju mišiće stopala i nemaju više spušteno stopalo. Međutim, novija istraživanja upućuju na to da taj razvoj sve više izostaje i da sve više djece završetkom osnovne škole i dalje ima spušteno stopalo. To je posljedica smanjene fizičke aktivnosti djece u ključnim godinama lokomotornog razvoja djeteta (predškolsko doba – 4 razreda osnovne škole), prekomjerne tjelesne težine i neadekvatne obuće. U vrtićkoj dobi 80 % djece ima spušteno stopalo. Okvirna dijagnoza se može napraviti od doma. Umočite dno stopala u obojenu tekućinu, recimo otopinu tinte. Zatim neka stane na bijeli papir punom težinom. Maknite nogu. Na papiru će ostati otisak stopala. Ako vidite otisak punog ili skoro punog stopala znači da vaše dijete ima ravna stopala i da biste trebali poduzeti ciljane i specifične mjere.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Postoje 3 vrste spuštenog stopala: 1. Fleksibilni oblik spuštenog stopala 2. Fleksibilni oblik spuštenog stopala sa skraćenom Ahilovom tetivom 3. Rigidno spušteno stopalo (uglavnom urođene deformacije kostiju) Ako doktor na pregledu za prvi razred osnovne škole primijeti spušteno stopalo kod predškolskog djeteta roditelj bi svakako morao reagirati. Preporučujem da dijete bude što više bosonogo, posebno po neravnim površinama, da nosi adekvatnu obuću primjerenu njegovoj veličini, obliku i građi stopala te da se provode 10 minutne vježbe za stopala.

X NOGE X noge su deformitet koljena koji se u većini slučajeva javlja zbog slabije razvijene muskulature s vanjske strane koljena ili zbog poremećene statike uzrokovane deformitetima bokova ili stopala. Mišičje gluteus i stražnja strana natkoljenice su u preslabom funkcionalnom omjeru u odnosu na prednji dio natkoljenice. Zbog toga dolazi do unutarnje rotacije kuka (prema sredini zdjelice) što kasnije može vrlo loše utjecati na koljena, kuk, skočni zglob i kralježnicu. Kod ovog deformiteta koljena su priljubljena, a stopala razdvojena. Oslonac je na unutrašnjoj strani stopala, zbog čega su svodovi spušteni. Kod težih oblika deformiteta koljena se preklapaju. Kada su koljena spojena, razmak između stopala trebao bi biti manji od pet centimetara. Ako je veći, može se govoriti o deformitetu.

Potrebno je ojačati vanjsku i glutealnu muskulaturu, da bi položaj kuka i koljena došao do neutralne pozicije, koja najmanje opterećuje koštane i mekane strukture lokomotornog sustava.

O NOGE Ova deformacija se uglavnom javlja na oba ekstremiteta u području koljena. Noge imaju karakterističan položaj u obliku slova “O”. Najčešće se radi o urođenom stanju, a može biti i posljedica rahitisa. Rjeđe se javlja zbog preranog postavljanja djeteta na noge u ranoj dobi koje prethodi prohodavanju ili zbog forsiranja djeteta na prohodavanje. Deformacija se ispravlja nošenjem ortoza tijekom noći i korektivnim vježbama kojima se jača oslabljena muskulatura. Važno je prvenstveno ojačati aduktornu muskulaturu. Postoje tri kritična doba u kojima se može steći neko od loših držanja ili deformiteta. Prvo doba je doba prohodavanja, odnosno kada iz četveronožnog položaja dijete prelazi u uspravan hod i prve korake. Mnogi roditelji ne mogu dočekati da dijete počne sjediti ili da prohoda pa motorički nezrelo dijete postavljaju u sjedeći položaj ili ga uče kako da prohoda. Dijetu treba što više omogućiti vlastiti motorički razvoj. Prerano nastojanje može dovesti do ozbiljnih posljedica na kralježnicu i nepravilan razvoj stopala. Drugo kritično doba za nastanak deformacija je polazak u školu zbog prelaska iz cjelodjevne aktivnosti u fazu pasivnog sjedenja u školi. Djeca

sjede 45 minuta u definiranom položaju što izdužuje mišiće na leđima i skraćuje prednje prsne mišiće te nastaje kifotično (pogrbljeno) držanje u prsnom dijelu kralježnice. Treći kritičan period za nastanak deformacija je pubertet. U tom periodu dolazi do naglog rasta kostiju koji ponekad razvoj muskulature ne može pratiti što dovodi do nestabilnog koštano – mišićnog odnosa. Slaba tjelesna aktivnost djeteta svrstava dijete u rizičnu skupinu za pojavu nepravilnih držanja. Nepravilno držanje nema neke posebne kliničke važnosti, ali dugotrajno nepravilno držanje ostavlja strukturalne promjene na kosturu što dovodi do brzog zamaranja i bolova u pojedinim područjima tijela u kasnijim godinama. Roditelj bi trebao dijete usmjeriti prema aktivnom načinu života. Kada se radi o djetetu vrtičke dobi svakako se ne preporučuje pojedinačni sport, eventualno dolaze u obzir bazični sportovi. Univerzalna sportska škola je odličan izbor jer ima obuhvatniji razvoj na lokomotorni sustav djeteta. Ako je potrebno ili ako se primijeti neko nepravilno držanje, dovoljno je vrlo malo dnevnog vježbanja, od svega 10 – ak minuta koje će ciljano djelovati na slabu muskulaturu i stvarati automatizam u upotrebljavanju iste. Uvijek je potrebno savjetovati se sa stručnjakom, da bi se odredile vježbe koje su usmjerene na zahtijeve lokomotornog sustava svakog djeteta pojedinačno.

ČASOPIS ZA RODITELJE

PRIRODNI SOKOVI I KASICE za sretno djetinjstvo

natur*pur, voćnA KAŠA banana kruškA, 90 g

natur*pur, voćnA KAŠA jAbUKA mRKvA, 90 g

BEZ DODANOG V SECERA! -

natur*pur, VOĆNA KAŠA JaBukA bananA MALINA, 90 g

Sadrze prirodne secere! Bez dodatnih aroma, bez konzervansa, bez bojila, bez pojačivača aroma. v

natur*pur, VOĆNA KAŠA jAGODA BANANA, 90 g

SVI PROIZvODI SPAR NATUR*PUR PODLIJEŽU NAJSTROŽIM KONTROLAMA ORGANSKOG UZGOJA, NE SADRŽE GENETSKI MODIFICIRANE SASTOJKE I NISU TRETIRANI SINTETIČKIm PESTICIDImA.

BIO SMOOTHIE natur*pur, 250 ml

2 OKUSA:

• MALINA I KUPINA / KRUŠKA I BAZGA • ORGANSKA KVALITETA U STAKLENOJ BOČICI

EKSKLUZIVNO NA PRODAJNIM MJESTIMA

www.spar.hr

Pridružite nam se na Facebooku