IZ POVIJESTI MEDICINE
terapijom te dr. M. A. Bleiker, direktor znanstvenih istraživanja Međunarodnoga centra za tuberkulozu iz Haaga koji je govorio o svrsi, vrijednosti i učinku besežiranja novorođenčadi. Na tome su skupu prvi put u Pedijatrijskoj sekciji HLZ-a podijeljene diplome o priznavanju subspecijalnosti u pedijatriji. Kao stručnjak i kao osoba dr. Pal bio je iznimno poštovan u svojoj sredini zbog svoje stručnosti i prepoznatljivih, mjerljivih uspjeha u zdravstvenoj skrbi djece Međimurja. Uz to, bio je i omiljeni pedijatar, koji je ulijevao povjerenje roditeljima koji su svoju bolesnu djecu prepuštali u njegove ruke.
Nov značajan iskorak u zbrinjavanju bolesne djece u Međimurju bila je izgradnja dječjega odjela sa šezdeset kreveta u novoizgrađenoj, suvremenoj zgradi bolnice otvorenoj 1973. godine. Odjel je bio koncipiran tako da je zadovoljavao sve potrebne standarde, čak je po mnogim rješenjima i opremi bio i iznad standarda za to vrijeme. Uz suvremeni prostor i opremu valja izdvojiti i brojne postupnike i organizacijske sheme kojima se vodilo računa o bolničkim infekcijama i njihovom sprječavanju. Dr. Pal bio je izrazito komunikativna osoba, govorio je njemački i mađarski, francuski sa širokim znanjem u struci, ali je i izvan nje uspostavio brojne značajne kontakte s različitim stručnjacima, institucijama i ustanovama u zemlji i inozemstvu. Ostvario je suradnju s Imunološkim zavodom u Zagrebu te je sudjelovao u provedbi istraživanja novih vrsta cjepiva. Čakovec je zahvaljujući njegovom predanom i stručnom radu od 1970. godine postao suradno mjesto Međunarodnoga instituta TNO (Netherlands Organisation for Applies Scientific Research) i ITSC-a (International Tuberculosis Surveillance Centre) iz Nizozemske za područje ispitivanja tuberkulinskih testova u predškolske i školske djece. Suradnja s navedenim organizacijama nastavila se studijom o
80
LIJEČNIČKE NOVINE 208 - travanj 2022.
komparativnom istraživanju triju liofiliziranih BCG cjepiva. Od 1981. godine postao je koordinator Hrvatske za akcije evidentiranja komplikacija besežiranja za Svjetsku uniju za tuberkulozu (IUAT – The International Union Against Tuberculosis) iz Pariza. Tijekom svih tih godina plodonosnoga rada na dječjem odjelu i šire neprekidno se usavršavao, a dio stručnoga usavršavanja proveo je u Parizu kod prof. Ettienne Bernarde (tečaj iz pneumoftizeologije) te u Krakowu u Poljskoj. Uz ulaganje u vlastiti stručni rad, bio je i vrlo aktivan član HLZ-a od 1957. godine te predsjednik Podružnice Čakovec u više mandata. Njegova neiscrpna energija i radni elan ogledali su se u brojnim aktivnostima koje su se provodile u Podružnici HLZ-a, s naglaskom na organizaciju značajnih stručnih skupova. Jedan od njih bio je Deseti sastanak pedijatara Hrvatske sredinom lipnja 1980. godine na kojemu se okupilo 250 pedijatara i medicinskih sestara iz cijele Hrvatske i susjednih republika, uz uvažene stručnjake iz inozemstva. Među njima je bila direktorica instituta INSERM iz Pariza, dr. Alice Lotte, koja je predavala o raznim vrstama besežitisa, zatim profesorica Ballowitz s Klinike za djecu Slobodnoga sveučilišta u Zapadnome Berlinu koja se bavila fo-
Bio je i izvrstan organizator, što mu je omogućilo značajan uspjeh u suzbijanju dječje tuberkuloze, sustavno uvođenje besežiranja te značajno smanjenje dojenačke smrtnosti. Struka koju je izabrao za njega je značila životni poziv posvećen djeci, njihovom zdravlju i općoj dobrobiti. Tijekom svoga radnog vijeka gradio je ekipu liječnika na dječjem odjelu te je mlade kolege nakon završene specijalizacije iz pedijatrije poticao i usmjeravao u uža, subspecijalistička područja, kao što su nefrologija, gastoenterologija, kardiologija, neurologija, s ciljem daljnjega razvoja odjela i zadovoljavanja većine potreba oboljele djece u Čakovcu. Titulu primarius stekao je 1971., a status subspecijalista iz područja dječje pulmologije priznat mu je 1980. godine. Doktorat s temom „Epidemiološko ispitivanje dječje tuberkuloze na području Međimurja“ obranio je 1976. godine te postao doktor medicinskih znanosti iz područja pedijatrije na Medicinskome fakultetu u Zagrebu. Nekoliko godina poslije izabran je u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika za područje medicine. U Akademiju medicinskih znanosti izabran je 1981. godine. Iste ga je godine Zbor liječnika odlikovao medaljom „Ladislav Rakovac“. Brojna su njegova stručna i znanstvena postignuća, no prije svega je prim. Pal kao specijalist pedijatrije i subspecijalist dječje pulmologije bio vrijedan
