5 minute read
RAZGOVOR
Izv. prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Predsjednik Vijeća Komore i dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, izv. prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med., u razgovoru za Liječničke novine govori o radu u Komori, o tome kakvo je stanje liječničkog kadra i kako je danas biti liječnik u Rijeci, zašto je važna suradnja medicinskog fakulteta i HLK-a te zašto se mladi liječnici ne trebaju bojati za svoju budućnost u Hrvatskoj.
Razgovarala ALICE JURAK
Visoko ste pozicionirani u vodstvu HLK-a od 2015. godine. O kojim je funkcijama riječ?
Nakon izbora 2015. osvojio sam u Primorsko-goranskoj županiji najveći broj glasova, zapravo jednak broju glasova kolege Protića s kojim sam se dogovorio da ja budem predsjednik Županijskog povjerenstva. Nakon odlaska kolegice Strenje u saborske klupe otvara se mogućnost da opet netko iz naše županije bude predsjednik Skupštine HLK-a, a izbor je pao na mene kao tadašnjeg predsjednika županijskog povjerenstva. Moram istaknuti da je to ujedno bio i najteži i najzahtjevniji dio moje karijere u Komori. Dovršavali smo gradnju Kluba liječnika, našega novog sjedišta u Rijeci, a ubrzo potom sam kao predsjednik Skupštine aktivno bio involviran u događanja tijekom smjene dotadašnjeg predsjednika Komore. Na sljedećim izborima, 2019., također sam osvojio najveći broj glasova i u dogovoru s novoizabranim vodstvom Komore predložen sam za predsjednika Vijeća, što su kolegice i kolege, predsjednici županijskih povjerenstva, i prihvatili te me izabrali na tu dužnost. Naravno, i dalje sam predsjednik županijskog povjerenstva PGŽ-a.
Što za Vas znači funkcija predsjednika Vijeća Komore?
Koje su Vaše dužnosti i ovlasti?
Ova mi je funkcija iznimno bitna jer ona omogućuje da, uvjetno rečeno, i mi iz periferije budemo aktivno uključeni i u rad vodstva Komore te da budemo na izvoru informacija. Naravno, na ovoj se dužnosti bolje možemo afirmirati kao regionalno središte. Posebno mi je važno da kao predsjednik Vijeća Komore sudjelujem u radu njenog Izvršnog odbora te da i na taj način pridonosim kreiranju i provođenju politika vodstva komore.
Aktualno ste i dekan
Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci. Kako ta funkcija “surađuje” s funkcijom u Komori? Mogu li studenti medicine i budući mladi liječnici imati dobrobiti od toga?
Siguran sam da mogu. Naime, već su nekoliko puta neki projekti provedeni u suradnji Medicinskog fakulteta i Komore te na neki način sebe smatram i kontakt osobom između dekanske konferencije i Komore. Jedan od najvažnijih projekata je HeMED i omogućavanje pristupa studentima medicine. Što se tiče naših studenata, Komora pruža stalnu potporu svim studentima medicine i studentskim projektima, ali i obrnuto. Na sve naše upite i prijedloge zajedničkih aktivnosti studentske su se udruge uvijek rado odazivale. Zahvaljujući proaktivnom stavu Komore prema studentima maksimalno se pojednostavljuje postupak upisa u Komoru, tako da im je na usluzi već i nekoliko mjeseci prije diplomiranja.
Možete li definirati što smatrate trenutačnim ciljevima u svome poslu? Koliko je Primorskogoranska županija za Vas u tome prioritetna?
Trenutačno su to na profesionalnom planu unaprjeđenje nastavnog procesa na fakultetu, uvođenje digitalne aplikacije za praćenje nastave te potpuna digitalizacija poslovnih procesa na fakultetu. A što se tiče Komore i njenog županijskog povjerenstva, prioritet je ponovo pokretanje aktivnosti u liječničkom klubu organiziranjem predavanja, održavanjem tečajeva i radionica. Očekivanja su također da ćemo se aktivirati na realizaciji EU projekta edukacije liječnika obiteljske medicine.
Rijeka je nekako uvijek bila avangardna, sociološki i kulturološki. Vidite li i riječku medicinu na taj način? Kako je biti liječnik u Rijeci i riječkom području? Ima li vas dovoljno?
Koliko ste mobilni a koliko ih odlazi samo “u jednom smjeru”?
Rijeka je oduvijek bila prepoznata kao svojevrstan „melting pot“ stanovništva. Nije to samo od 1945., to je tako bilo i u posljednjih 200 do 300 godina jer su ovdje oduvijek živjeli različiti narodi s ovog područja Europe. I danas je stanje u Rijeci slično. Svi koji ovamo dođu osjećaju se dobrodošlima i gotovo nitko se ovdje ne osjeća kao stranac. Lijepo je živjeti u Rijeci jer se taj duh multikulturalnosti u Rijeci oduvijek prepoznaje i Rijeka je grad jednakih mogućnosti za sve. Što se tiče liječničkog kadra, mislim da je u gradu Rijeci stanje dobro i naše najveće zdravstvene ustanove trenutačno imaju zadovoljavajući broj liječnika. Naravno, svi mi trenutačno najviše osjećamo nedostatak sestara i liječnika srednje generacije koji su u prvom valu odlazaka otišli u Europsku uniju. Međutim, mislim da se za budućnost ne trebamo bojati jer se mnogo mladih kolega zapošljava u našem zdravstvenom sustavu gdje će, nadam se, i ostati. Što se tiče naših liječnika, mislim da zasad nema masovnih odlazaka. Najčešće se radi o regularnim migracijama i fluktuacijama kadra koji je uobičajen i normalan za sve druge zemlje.
Do prije dvije godine imali smo “samo” mirnodopske brige: kako spriječiti odlazak liječnika, kako poboljšati njihov status i slično. Dvije nas godine već čeliči pandemija, a sada smo u blizini novog europskog rata koji i sam već broji tjedne, ranjene, poginule, izbjegle, ruševine…
Kako gledate na to? Jesmo li kao liječnici spremni i za takve scenarije?
Nažalost, kada smo mislili da ne može nakon COVID-a biti nešto gore, dogodio se ovaj nesretni rat. Mi smo još uvijek na njegovoj periferiji i ne osjećamo neke velike posljedice, ali bojim se da će to uskoro stići i do nas. Nadam se da će to biti samo neizravno. Na neki ćemo se način sigurno i mi morati uključiti u skrb o prognanim osobama iz Ukrajine, ali isto tako vjerojatno i za uključivanje kolega iz Ukrajine u naš zdravstveni sustav.
Tko je Goran Hauser?
Gastroenterolog, djelatnik Medicinskog fakulteta u Rijeci i KBC-u Rijeka. Moji interesi u gastroenterologiji su crijevna mikrobiota, gastrointestinalna endoskopija i bolesti pankreatobilijarnog sustava. Danas je to pomalo u drugom planu, a u prvom planu je želja za unaprjeđenjem nastavnih i znanstvenih procesa na medicinskom fakultetu i želja za unaprjeđenjem obrazovanja novih generacija. U slobodno vrijeme poznat sam kao organizator nekih događanja kao što je Hubolača (skijaški vikend za članove Hubola koji već četvrtu godinu organiziramo kao svojevrsni team building), a od ove godine i ponovo Rent-a-Ribike-a (javnozdravstvena akcija s ciljem promocije kretanja i zdravog načina života).
