RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Odgovornost u timskom radu

Svakodnevni liječnički profesionalni život uključuje neizostavan timski rad u kojemu nema kolektivne odgovornosti koja isključuje pojedinačnu odgovornost. Svatko je odgovoran u okviru svojih kompetencija a hijerarhija ne osigurava imunitet podređenoga od odgovornosti. Respondeat superior „ne drži vodu“. Prošlog smo vikenda na istoimenom kongresu imali prigodu slušati i raspravljati o medicinskom pravu koje se nas liječnike tiče puno više negoli smo često toga svjesni, i ovakvi skupovi, u kojima je Komora vrlo aktivna, to osvješćuju, artikuliraju problemska područja a nerijetko daju i argumentirane upute i na dokazima utemeljene odgovore. Bilo je gorljivo i oko zdravstvene politike, reforme ili promjene, spominjane su uštede i racionalizacije. Nekako sve već viđeno, još uvijek "na stolu" (možda ipak u ladici?). À propos štednje kao cilja, nameće mi se asocijacija na Andrićevo remek djelo „Gospođica“. I u remakeu remeka ishod bi bio neželjen. Iako je timski rad liječnika konkretna realnost u našim životima, iskoristit ću istu sintagmu kao metaforu za jednu drugu perspektivu. U svjetlu ratnih događanja kojemu kao i u povijesti presuđuje kult ličnosti, može se pomisliti na kolektivnu odgovornost onih koji takav kult njeguju. No ta skupna odgovornost nikako nije odgovornost amorfne mase, već se temelji na svakom, baš svakom pojedincu koji joj pridonosi. Kao i u timskome radu. Svatko može sudjelovati svojim postupcima u onemogućavanju autoritarnih sustava, svakodnevno, iskreno donoseći odluku o smjeru kretanja na svakom raskrižju na kojemu se zatekne. Neucijenjeno filozofijom podčinjenosti, nemoći i straha. Otprilike kao na izborima, gdje je svaki glas bitan. Na taj način njegujemo demokraciju, u suprotnome odgajamo samožive „kauboje“ i buduće… Godine i desetljeća prolaze, promijenili smo stoljeće i tisućljeće od Domovinskoga rata. Heroji odlaze, heroji heroja Vukovara nas napuštaju. Ispraćena je doktorica Vesna Bosanac, simbol ondašnjeg hrvatskog „njet“ agresorovoj najezdi. Počivala u miru, miru kojega nam je s drugim braniteljima i brojnim drugim braniteljima liječnicima podarila, hrabro, požrtvovno, samozatajno, a odlučno i uvijek beskompromisno humano. Na nama je da ga čuvamo. A kako je život uvijek suživot velikih važnih i malih manje važnih čimbenika, tako je i estetika pratiteljica naših ponašanja i predstavljanja. U posljednje vrijeme naše aktivnosti postaju vidljive kroz razne kampanje kojima se trudimo davati zvučna imena. Pri tome to katkad prepuštamo PR agencijama koje naše aktivnosti tretiraju prema tržišnim načelima i prema psihologiji uspješnosti, primjereno reklamnom businessu. Pa se svedemo na nekad neukusne a katkad i zastrašujuće riječi poput „češanja“ ili „ubojica“. Nisam sigurna da ovdje cilj dovoljno opravdava sredstvo. Možda bismo i izborom riječi trebali čuvati ugled i dostojanstvo. Jer može se i drukčije. Tuđi profesionalizam ne isključuje našu kritičnost. LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina

U ovom broju pročitajte što radi, misli i tko je predsjednik Vijeća Komore te kako će se Komora obratiti svakome članu u anketi koja predstoji, da sazna kako nam je. A vremeplov i dalje plovi uzburkano, poželim vrijeme kada će postati dosadan, kada će svakodnevica prestati surovo ispisivati povijest. Kada se datuma pod kojima živimo uopće nećemo po nečemu specifičnomu sjećati. Kada će dani opet jednom biti samo obični dani. Bez prebrojavanja oboljelih, umrlih, izbjeglih i poginulih. Ima takvih vremena, između. Uz travanjske pozdrave svima, Lada Zibar