IZ KOMORE EDO TOPLAK, dr. med.
2 . d i o > R A J A S TA N Iako je grubu stopu nataliteta Indija smanjila na 23,0 za nekoliko godina postati će najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Pred njenim mladim generacijama ogromni su izazovi, posebno po pitanju ravnopravnosti spolova.
INDIJA
ZLATNI TROKUT
Nastavljamo našu šetnju indijskim Zlatnim trokutom koju smo u prošlom broju završili okrenuvši leđa veličanstvenom Taj Mahalu i zaputivši se dalje na zapad. O Taj Mahalu još samo da spomenem da je noću neosvjetljen, inaće može ga se posjetiti i u ponoć, ali samo za vrijeme ustapa. Karte se nabavljaju dan ranije, malo je komplicirano ali je fora vrhunska. Prvi na putu našao nam se Fatehpur Sikri, među Indijcima znan kao “grad duhova”. Treći mogulski Šah, Akbar Veliki, inače deda onog Jahana pokopanog u Taj Mahalu, bio je prava faca. Nepismen, ali daleko najpametniji i najuspješniji od svih mogulskih šahova. On je zapravo nakon 1500 godina ujedinio cijelu Indiju. Uz to bio je najtolerantniji vladar na ovim područjima u povijesti. Uz Gandhija. Držao je svoje muslimane pod kontrolom i dao gotovo ista prava hindusima, kršćanima i ostalima. Uzeo je za žene i muslimanku i kršćanku i židovku (hmmm... možda i nije bil baš tako pametan), imao je neke probleme s plodnošću, ali mu ih je riješio Selim Chisti, sufijski mudrac iz dotada nepoznate selendre zvane Fatehpur. Akbar se toliko oduševio potomkom i Selimom i
92
LIJEČNIČKE NOVINE 203 - listopad 2021.
Fatehpurom da je ovamo preselio dvor, sagradio tvrđavu i ogromne obrambene zidove. A onda shvatio da ovdje nema dosta vode za njegov dvor, pa ga preselio u Lahore. Ostade ovdje skoro prazan grad pa Fatehpur Sikri od tada zovu gradom duhova. Premda stanovnika ima malo, na grobu onog Šahovog seksualnog terapeuta Selima stalno je gužva. Pročulo se da čovjek ispunjava želje bolje od zlatne ribice. I kod njega imaš pravo na tri želje. Doduše, malo je komplicirano. Prvo moraš oprati ruke i lice u vodi ispred grobnice, pa prosuti latice cvijeća po grobu, pa prostrijeti neku maramu preko njega, a onda zavezati traku tkanine i pomoliti se. Želje smiješ reći samo ženi/ mužu i nikome više. Ili ništa od ispunjavanja. Komplicirano kao što rekoh. Meni se puno više svidjela priča o Akbarovom slonu. (Grob mu je isto blizu, slonu mislim, ne Akbaru, Akbarov je u Agri.) Akbar je, naravno, po običaju vremena bio i sudac, pa kad bi mu doveli okrivljenika trebao ga je saslušati i po potrebi osuditi. No nije se baš volio gnjaviti s time. Svi znamo da je posao suca, posebno ako si toliko bogat da te mito ne zanima, jedan od najmučnijih, najdosad-
nijih i najtežih zamislivih poslova. Možda teže i od liječenja ljudi. Skoro pa u rangu psihijatra. Akbar se nije volio dosađivati, dapače volio se provoditi, a imao je velikog slona. Slonovi su kao što se zna em pametni em imaju izvrstan njuh. A ovaj je imao takav njuh da bi odmah nanjušio strah. Valjda u dahu ili znoju zločinca. Tako da je znao tko je nevin, a tko kriv čim bi ga šnjofnuo. A kad bi zločinca prepoznao Slon na glavu bi mu stao I više vremena Akbaru za šišu dao. Tako je Akbar uštedio i na krvniku, pa si je mogao, kako kažu svjedoci, uz vrhunski opijum i žene priuštiti i malo dobre kapljice. U nastavku našeg lutanja zlatnim trokutom obišli smo “ružičasti grad” Jaipur, popeli se slonovima na njegovu tvrđavu fenomenalnog pogleda, i produljili u pustinju do “plavoga grada” Jodhpura i njegovog posve autentično sačuvanog dvorca. Iznimna mjesta koja vam neću detaljnije opisivati. S obzirom na to da nismo išli niti u jedan pravi religijski centar tipa Varanasija i Armitsara da
