LIJEČNICI UMJETNICI

MIKROFON JE VAŠ...

Dr. Dorotea Oroši Končić

Razgovarala ANNA MRZLJAK

Multitalentirana doktorica Dorotea Oroši Končić, koja danas pjeva u Big Bandu HLK-a, ima bogato glazbeno iskustvo i za sobom uspješnu pjevačku karijeru paralelnu medicinskoj.

Dorotea, glazbom se bavite od najranijih dana. Kako je sve počelo?

Sve je počelo od Klinaca s Ribnjaka kad sam imala tri godine i stariju sestru za uzor u pjevanju. Skupa bismo išle na zbor, pa smo uz druženje ples i pjevanje zavoljele glazbu. A pamtim i od najranije dobi kako je tata puštao Queen i Stinga na kazeti u autu, kad se nisam mogla načuditi pjesmi Bohemian Rhapsody. Glazba je bila prisutna sa svih strana, sa zborom smo imali često probe, koncerte i snimanja koja su se nekad odvijala i do u kasne sate. Nakon desetak godina u Klincima, počela sam pjevati u djevojačkom zboru „Zvjezdice“, s kojim sam proputovala pola svijeta i upoznala glazbu na malo drukčiji način, pa se i učila posve drukčijem načinu pjevanja. No, i dalje bih povremeno bila „back“ vokal Klincima na turnejama, tako da sam se godinama uglavnom bavila zborskim pjevanjem.

Kasnije ste osnovali band. Je li bilo teško studirati medicinu i pjevati u bandu? Koliko su česte bile gaže, gdje ste nastupali, kakav vam je bio repertoar?

Iz naših turneja s Klincima proizašla su, usudila bih se reći, vječna prijateljstva (i ljubavi) čiji je produkt bio okupljanje banda, ključnog za moj daljnji rad u glazbi –Vince & Jules band, nazvan prema Tarantinovom filmu Pulp Fiction. Za to vrijeme sam studirala, pa me je tada prijatelj iz banda posprdno pozdravio rekavši da se vidimo za šest godina, ali sam uspjela dolaziti i na probe i ići na gaže neovisno o ispitima i nastavi. Za to mi je primjer dala prijateljica (kolegica) Marina, koja sada također pjeva u Big Bandu, a pritom je i vrlo uspješna specijalizantica anesteziologije. To je bio band od osmero ljudi, svirali smo pop, soul, funk, R'N'B… Svirali smo u klubovima kao što je Sax, Žabac, Bulldog, Vintage Industrial Bar, Mr. Q, prosvirali smo nekoliko godina Adventa u Zagrebu, poneku svadbu… Tada je počeo zapravo moj solistički dio, na koji se i dalje navikavam.

Kako je tekao glazbeni put od Big

Banda HLK-a i koliko dugo traje vaš angažman u Big Bandu HLK-a?

Koliko često vježbate i imate li vremena s obzirom na poslovne obveze? Koliko često imate zajedničke probe i kakav je sada vaš repertoar?

Ali, kao što očito sve u životu nekad završi, tako je završio i Vince & Jules nakon pet godina odličnih gaža i vrhunske zabave. No, izgleda da se ipak druga vrata otvore kad se prva zatvore, pa sam na jednoj od turneja

s Klincima upoznala trubača Kristijana Jurčića, koji me na šestoj godini studija na fakultetu pozvao u Big Band HLK-a. Od tada imamo probe uglavnom jednom tjedno u Češkoj besedi, nakon čega slijedi skoro pa obvezno druženje. Naš se repertoar većinom oslanja na klasičan big band repertoar, jazz standarde kao što su npr. New York, New York, I`ve Got You Under My Skin, Love, How High The Moon… Također, imamo zanimljive aranžmane domaćih kompozicija kao što je Klinček stoji pod oblokom Silvija Glojnarića, legendarnu skladbu Laku noć Luigi, laku noć Bepina. Osim toga sviramo skladbe popularnih autora kao što je Stevie Wonder, Earth, Wind and Fire itd.

Kada ćemo vas ponovo čuti?

Trenutno su pregovori za sljedeće nastupe, a datume ćemo objaviti prvom mogućom prilikom.

Tko je najviše utjecao na vašu glazbenu karijeru?

Kroz život sam imala više utjecaja, u početku je to možda bio Neven Mijač, koji danas nažalost nije među nama, ali usudila bih se reći najbolji usnoharmonikaš ovih prostora. Kod njega sam godinama učila svirati usnu harmoniku. Antonio Geček, danas vrlo poznati trubač, spremio mi je na Hard Disk hrpetinu glazbe (uglavnom jazza), pa sam se tada zaljubila u Ellu Fitzgerald i prvi put susrela s big band repertoarom. Osim toga, tijekom nekoliko godina Vince & Julesa, na svakoj bih probi nešto novo naučila od svakoga, a pogotovo od tadašnjega dragog (a danas i svog muža) koji me ohrabrio da uopće probam pjevati u Big Bandu HLK-a, a s obzirom na moj osjećaj strahopoštovanja prema toj glazbi

Ilustrirala Tisja Kljaković Braić i prema voditelju banda, Zvonimiru Bajeviću, za kojega imam samo riječi hvale. Ostatak utjecaja na mene ima glazba koju slušam svakodnevno, uglavnom u autu u kojemu imam mnogo albuma, pa tada i najviše vježbam, iako sam svjesna da to nije idealno mjesto za vježbu, ali vrijeme nekad ne pita.

Kako biste voljeli dalje razviti pjevanje? Koji su vam planovi?

Na sreću, danas u kući imamo više instrumenata pa povremeno mogu učiti svirati bilo koji, a povremeno i rekreativno snimati poneku pjesmu sebi iz gušta. S obzirom na to da dio Big Banda čine profesionalni glazbenici (koji su zasigurno temelj bez kojega ne bismo mogli), imam još puno prilike od koga učiti i biti bolja. Očekujem da će ponekad biti teže uhvatiti se u koštac s vremenom za održavanje tih hobija, no vjerujem da ako ima volje, ima i načina.

Koji su vaši medicinski planovi za budućnost?

Što se tiče medicine, pokušavam dobiti specijalizaciju i trenutačno čekam neke od rezultata pa se nadam najboljem ishodu.