U GODINI ČITANJA
Godina čitanja i godina cijepljenja Podrška cijepljenju iz književne zajednice knjige, naime, zaista i čitam. Ono što je nekome hobi ili užitak, meni je posao i kao i svi ponekad sam zbog njega vrlo nervozna, borim se s deadlineovima, nerviraju me pisci, loše knjige i sanjam mirovinu u kojoj barem jedno vrijeme neću pročitati ni slovca. Svi znamo da je to nemoguće, ali ipak vrijedi ponekad maštati.
JAGNA POGAČNIK, književna kritičarka
Čitav svoj život okružena sam knjigama, mogao bi biti početak neke bajke u kojoj jedna djevojka, od rođenja zarobljena u knjižnici-labirintu iz koje nema izlaza, konačno pronađe svoga princa na bijelom konju koji je izvede na zrak, recimo prostranu livadu gdje, čiča-miča i gotova priča, konačno naprave piknik. Mogao bi, ali nije. Riječ je o istini moga života. Prve vizure kojih se sjećam iz najranijeg djetinjstva, a sjećanje mi doista iznenađujuće daleko seže, police su pretrpane raznobojnim hrptovima knjiga, za koje tada još nisam znala da su knjige, ali ih se sasvim lijepo moglo izvlačiti i bacati po podu, pa opet slagati. Nešto kao lego-kocke za male štrebere. Stan mojih roditelja sastojao se od prostorija u kojima smo živjeli u konstantnom podstanarstvu s knjigama. Nakon što sam se potpuno predala genetskom nasljeđu i nastavila, uz male modifikacije, njihovo profesionalno bavljenje knjigama, svi su moji prostori za stanovanje izgledali otprilike slično. Kako netko ne bi pomislio da ovo piše šminkerica koja knjige kupuje i slaže po bojama, debljini i imenima poznatih klasika, reći ću odmah na početku, ja te
78
LIJEČNIČKE NOVINE 203 - listopad 2021.
Imam osjećaj da se moj odnos prema knjigama prilično promijenio dolaskom pandemije covida19 koja je svima život prevrnula naglavačke. Ukoliko, dakako, ne spadaju u one koji u postojanje covida19 uopće ne vjeruju, ali na njih sam potrošila dovoljno oštrih izgovorenih riječi da bi ih više uopće uzimala u obzir. No, meni je to prevrtanje bilo u najmanju ruku dvostruko. Zatvoreni u svojim domovima i s minimalnim socijalnim kontaktima, ljudi su pronalazili raznorazne zanimacije kako bi prekratili vrijeme i ostali ili barem pokušali ostati normalni, a jedna od takvih postalo je i čitanje. Mediji su odjednom postali prepuni savjeta što, kako i kada čitati, zbog čega je čitanje važno, a ja sam se osjećala pomalo neugodno i čudno jer je odjednom moj posao dobio neke nove konotacije - kao posao za svakoga. U telefonskim razgovorima i dopisivanjima s kolegama koji se bave istim ili sličnim
“Čitaš i rasteš. U svim smjerovima”. Dario Grgić u “Romantika je roba iz uvoza”.
stvarima, tema je često bila i ta jesmo li mi zapravo nekakvi asocijalni tipovi koji se bave poslovima koji ostalima služe kao zanimacija i utjeha u vrijeme karantene? Zaključili smo da ipak nismo i nabacivali argumente, od onih koliko je čitanje važno kako bismo postali empatičniji i intelektualniji, do toga kako je naše čitanje ipak drukčije, izbor knjiga sofisticiraniji, alati stručniji itd. itd. No, sve je to djelovalo kao dosta klimava utjeha. A onda se odjednom pojavila vijest kako će 2021. godina biti godina čitanja u Hrvatskoj. U tekstu koji smo pročitali na mrežnim stranicama Ministarstva kulture i medija pisalo je: „Uslijed pandemije i smanjene mogućnosti organizacije i sudjelovanja u kulturnim događanjima, na dosada uobičajene načine, jedna od kulturnih djelatnosti koja bi u ovoj situaciji mogla priskrbiti više pozornosti i vremena jest upravo čitanje. Budući da je čitanje jedan od preduvjeta sudjelovanja u kulturi, ono izravno i neizravno utječe na poboljšanje ukupne kvalitete života pojedinca i društva što nam je u ovim iznimnim okolnostima prijeko potrebno.“ Preplavio me ambivalentan osjećaj – ponosa što čitanje, za koje se čitav život i svakom svojom napisanom rečenicom zalažem cijelim svojim bićem, konačno dobija mjesto koje zaslužuje. Ali i nezadovoljstva što se to moralo dogoditi baš u trenutku globalne pošasti i uopće povezivati s nečim tako groznim kao što je pandemija zarazne bolesti. Shvatila sam kako me sada netko institucionalno potiče da ostanem doma, čitam i pišem, što i inače uglavnom radim, i u tome sam vidjela neko zrnce tragikomičnosti. No, relativno brzo sam se riješila tog osjećaja i krenula na posao. I da, u godini čitanja pojačala sam angažman čitanja, pisanja i prevođenja, sudjelovala
