SALUTOGENEZA
TRČANJEM DO BOLJEG zdravlja i dugovječnosti
Prof. dr. sc. LIVIA PULJAK, dr. med. Hrvatsko katoličko sveučilište livia.puljak@unicath.hr
Rekreacijsko trčanje definira se kao trčanje radi razonode, s natjecateljskom komponentom ili bez nje. Broj osoba koje se bave rekreacijskim trčanjem povećava se eksponencijalno. Premda se utvrđuje različitim kriterijima, prevalencija trčanja u europskim zemljama varira između 31 % u Danskoj do 5 % u Velikoj Britaniji. Mnogi čimbenici pridonose povećanom zanimanju za rekreacijsko trčanje, uključujući korisne fizičke i psihičke učinke za zdravlje, nisku cijenu te aktivnosti, činjenicu da se može izvoditi u različitim kontekstima i što zahtijeva malo tehničkih vještina. Zdravstvene prednosti trčanja su velike, uključujući prevenciju pretilosti, hipertenzije, dislipidemije, šećerne bolesti tipa 2, smanjenje srčanožilne i smrtnosti od svih uzroka, ali i smrtnosti od raka.
58
LIJEČNIČKE NOVINE 203 - listopad 2021.
Pedišić i suradnici su 2019. objavili sustavni pregled literature u koji su uključili prospektivna kohortna istraživanja o povezanosti između trčanja i rizika od svih uzroka, srčanožilnog i/ ili smrtnosti od raka u odraslih. U literaturi su pronašli 14 istraživanja iz šest perspektivnih kohorti, s objedinjenim uzorkom od 232 149 ispitanika. Ukupno je zabilježen 25 951 smrtni slučaj tijekom 5,5 - 35 godina praćenja. Prema rezultatima meta-analize, sudjelovanje u trčanju povezano je s 27, 30 i 23 % manjim rizikom od svih uzroka (zbirni prilagođeni omjer opasnosti (HR) = 0,73; 95 % interval pouzdanosti (CI) 0,68 do 0,79), srčanožilni (HR = 0,7; 95 % CI 0,49 do 0,98), odnosno smrtnost od raka (HR = 0,77; 95 % CI 0,68 do 0,87), u usporedbi s netrčanjem. Meta-regresijska analiza nije pokazala značajne trendove odgovora na dozu za tjednu učestalost, tjedno trajanje, tempo i ukupan volumen trčanja. Autori su zaključili kako bi povećane stope sudjelovanja u trčanju, bez obzira na dozu trčanja, vjerojatno značajno poboljšale zdravlje stanovništva i dugovječnost. Bilo koja količina trčanja, čak i samo jednom tjedno, bolja je od toga da ne trčite, ali veće doze trčanja ne moraju nužno biti povezane s većom koristi u smislu smrtnosti. Oswald i suradnici su 2020. objavili pregled literature o povezanosti između trčanja i mentalnog zdravlja. Pretraživanjem literature pronašli su 116 relevantnih istraživanja. Općenito, ta istraživanja pokazuju da trčanje različite duljine i intenziteta može poboljšati raspoloženje i mentalno zdravlje te da se različitim vrstama trčanja mogu postići različiti učinci. Dokazi iz presječnih istraživanja
ne pokazuju samo povezanost trčanja s pozitivim učincima na mentalno zdravlje, već i neke povezanosti s nepovoljnim učincima, poput ovisnosti o tjelovježbi. Ako već želimo trčanjem sebi osigurati bolji i dulji život, a ne brine nas puno mogućnost razvoja ovisnosti o tjelovježbi, mogli bismo se zapitati je li isto trčati na traci ili vani. Vrpce za trčanje često se koriste u istraživanjima, kliničkoj praksi i edukaciji. Biomehanička istraživanja koja uspoređuju vrpcu za trčanje i trčanje na otvorenom pokazuju nedosljedne rezultate. Van Hooren i suradnici su 2020. objavili rezultate sustavnog pregleda da bi usporedili biomehaničke rezultate između motorizirane vrpce za trčanje i trčanja na otvorenom. U sustavni pregled uključili su 33 istraživanja s ukupno 494 ispitanika. Većina ishoda nije se razlikovala ovisno o uvjetima trčanja. Autori zaključuju kako su pokazatelji prostorno-vremenske, kinematičke, kinetičke, mišićne aktivnosti i ishoda mišića i tetiva uvelike usporedivi između motorizirane vrpce za trčanje i trčanja na otvorenom. Za one koji se brinu hoće li trčanjem „istrošiti zglobove“, Alentorn-Geli i suradnici proveli su sustavni pregled povezanosti rekreacijskog i natjecateljskog trčanja s osteoartritisom kuka i koljena. Uključeno je 25 istraživanja (N = 125 810 ispitanika), a 17 (N = 114 829 ispitanika) je uključeno u meta-analize. Trkači rekreativci imali su manju pojavu osteoartritisa u usporedbi s natjecateljima i kontrolnim ispitanicima. Ti su rezultati pokazali kako su sedentarni način života ili dugo izlaganje trčanju velikog volumena i/ili visokog intenziteta povezani s osteoartritisom kuka i/ili koljena. Međutim, nije bilo moguće utvrditi jesu li te povezanosti uzročne ili pod utjecajem
