COVID-19
O cjepivu, Crkvi, farizejima i ekologiji prigovoriti svašta, no uredno su odobravali različita vjerska okupljanja. U trenutku kada Papa Franjo za Uskrs 2020. drži misu na Trgu svetog Petra, sam kao Isus nekad zatajen i od svetog Petra, Hvarom krstare procesije. Zato su ovi pojedinci od kojih se Crkva ograđuje promašili metu, ali i dalje su vrlo opasni po zdravlje svoje pastve. I to je ono što mi kao liječnici moramo shvatiti, proučiti i razumjeti da bismo argumentirano odgovorili, a time i zaštitili svoje pacijente.
Doc. dr. sc. TOMISLAV FRANIĆ, dr .med.
Posljednjih dana u RH se provodi najnoviji popis stanovništva. Ne znamo koliko će nas biti i izumiremo li, no zasigurno će se značajan udio stanovništva deklarirati kao vjernici i to rimokatoličke denominacije. Bilo bi licemjerno ne uzeti taj podatak u planiranju i provođenju javnozdravstvenih politika jer se to u brojnim radovima pokazao kao važan zaštitni ili rizični psihosocijalni čimbenik u različitim stanjima. Stoga kao liječnici bez obzira na vlastiti stav moramo to uzeti u obzir, kao što bismo uzeli u obzir vjerski uvjetovane specifičnosti neke npr. muslimanske sekularne države. Trenutačno se još uvijek borimo s pandemijom i kada smo pomislili da smo konačno dobili učinkovito oružje za suzbijanje iste našli smo se pred problemom pasivnog ili aktivnog otpora prema cijepljenju i cjepivima. Ti otpori idu s raznih strana, a jedna od njih je struja koja se želi predstaviti katolicima većima od Pape. Svjedočili smo nemilim događajima napada na ministra ili članove stožera iz redova ljudi koji su članovi crkvene hijerarhije ili čak zaposlenici Crkve kao vjeroučitelji. Možda se ministru i stožeru može
Priče o tehnologiji 5G, nanočipovima ili česticama grafena u cjepivu prihvaćaju očito ljudi koji su nedostupni razuvjeravanju. Tu teško možemo nešto učiniti i to nas može frustrirati do te mjere da sve ljude smatramo tvrdokornim avaxima i odustanemo i od onih na koje možemo utjecati. Napadi na cjepivo farizejski zamotani u ruho vjere su, psihološki gledano, subliminalno najopasniji. Ovdje imamo pitku priču zamotanu u etičke dvojbe proizvodnje ili testiranja cjepiva uz korištenje stanica namjerno pobačenih plodova. Na prvu ruku o tome bi se dalo raspravljati. Još ako priča dolazi od svećenika (uz doktora i učitelja najučeniju osobu u selu) nalazimo se u problemu. Kao autor vjerujem da je ova skupina iznimno važna iz nekoliko razloga. Riječ je o, vjerujem, značajnom broju ljudi koji su prosječno stariji a time i rizičniji. Oni nisu donijeli vlastitu odluku, čvrsto utemeljenu na njihovim vlastitim Google istraživanjima. Oni jednostavno rade ono što i obično i priklanjaju se onima za koje smatraju da su informiraniji, mudriji, bliži njihovom svjetonazoru. I tu je naš prostor, oni nisu kronificirani u svom otporu. Strpljenjem, upornošću i argumentiranjem moguće ih je privući na svoju stranu. U stvari to se i dogodilo. Jedan dio starijih se i cijepio jednostavno vjerujući svom liječniku, a jedan se dio odbija cijepiti iz razloga što
ih ljuljaju ove lažne etičke dvojbe ili smo ih čak mi svojim dociranjem odbili. Da, jedan dio odgovornosti je i naš. Paternalizirajućim pristupom ne ostavljamo prostora pacijentu i postoji opasnost stvaranja otpora. Ako samo malo pregledamo informacije na stranicama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, izjave Papinske akademije za život o etičkoj i moralnoj prihvatljivosti cjepiva općenito iz 2005., 2017. i cjepiva protiv COVID-19 od prosinca 2020., svi nabrojani dokumenti nedvojbeno govore o crkvenom odobravanju cijepljenja. Stoga sasvim suvereno možemo parirati farizejima koji se pokušavaju ogrnuti plaštem Crkve u promicanju nekih svojih stavova ili jednostavno u provođenju zloćudne samopromocije. Primanje cjepiva protiv COVID-19 nije ni približno tolika suradnja u zlu kao što je to korištenje obične električne utičnice i struje koja protječe kroz nju. Veliki postotak te struje je rezultat svjesne suradnje u zlu i smrtonosnog projekta Manhattan, čiji cilj je bio proizvodnja dvije atomske bombe koje su ubile stotine tisuća ljudi. Malo kome od trenutačnih „slobodara“ smeta nošenje tenisica i izblijeđenih traperica izrađenih iskorištavanjem potplaćenog dječjeg rada kancerogenim tehnologijama. U krajnjoj liniji većina nas ima barem jedan mobitel, a proizvodnja baterija je jedan od trenutačno najvećih ekoloških problema. „Amnesty International je osudio industriju električnih vozila (EV) jer se predstavlja kao prijatelj okoliša dok proizvodi baterije upotrebom fosilnih goriva i neetično prikupljenim materijalima. Proizvodnja baterija štetna je za okoliš i ozon zbog emisije ugljika, dok je izvlačenje minerala upotrebljenih u baterijama povezano s kršenjem ljudskih prava poput dječjeg rada.“ tomislav.franic@mefst.hr
203 - listopad 2021. LIJEČNIČKE NOVINE
47
