IZ POVIJESTI HRVATSKE MEDICINE
IVAN MEIXNER (Zagreb, 29.11.1899. – Zagreb, 11.3.1985.)
Oftalmolog i numizmatičar Dr. IVICA VUČAK
odori, upisan je u ljetnom semestru nastavne godine 1917./1918. u I. semestar na Medicinskom fakultetu (MEF-u) sveučilišta u Gracu. Izborom studija slijedio je svoga starijeg brata Ervina (1891.-1942.) koji je, još kao student medicine, tijekom prvoga svjetskog rata radio u Bolnici sestara milosrdnica (BMS) u Zagrebu, a nakon završenog studija bio liječnik u Novigradu Podravskom. Ispisan 13. siječnja 1919. sa sveučilišta u Gracu, Meixner je od 17. siječnja 1919. redoviti student upisan u II. semestar nastavne godine 1918./1919. na MEF-u u Zagrebu. Prijavljena adresa bila je Primorska ul. 34., a za oca je upisano da je ravnatelj pošte i brzojava. Nakon četiri semestra u Zagrebu upisao je VI. semestar u Beču u ljetnom semestru 1920./1921. i tamo slušao kolegije interna medicina, kirurgija, ginekologija, kožne i spolne bolesti. S bečkog je sveučilišta ispisan 17. ožujka 1923. i nastavio studij do promocije u Zagrebu 31. srpnja 1924. godine. Promociju su vodili rektor prof. Zimmermann i prodekan prof. Emil Prašek, a promotor je bio prof. Fran Smetanka.
Liječnici imaju, izvan njihova temeljnog poziva, široke i raznovrsne interese. Najvećem broju je bavljenje različitim natjecateljskim sportovima, planinarenjem, putovanjima, glazbom, književnošću, likovnim umjetnostima, fotografijom, filatelijom, izradom kositrenih vojnika pomagalo u nalaženju odgovora na stresove svakodnevnog liječničkog rada. Mnogi su, bilo sveučilišni profesori bilo liječnici opće medicine ili specijalisti najrazličitijih specijalizacija, postigli u tim vanmedicinskim aktivnostima velike i društveno vrijedne rezultate. Među manje brojnim liječnicima koji su otkrili ljepotu numizmatike i njezinu vrijednost u proučavanju povijesti bio je Ivan Meixner. Rođen je u obitelji Adele rođ. Konczel i Augusta Meixnera. Gimnaziju je završio u Zagrebu. Od 17. travnja 1917. do 30. prosinca 1918. služio je, bez čina, u sanitetu A-U vojske. Još u
74
LIJEČNIČKE NOVINE 201 - srpanj 2021.
Do 25. listopada 1924. Meixner je volontirao u BMS-u u Zagrebu. U istoj je bolnici odslužio propisani liječnički staž (od 25. listopada 1924. do 9. listopada 1925.) i nastavio volontirati do 10. veljače 1926., a od 11. veljače 1926. bio je službeno zaposlen na Očnom odjelu BMS-a koji je vodio dr. Kurt Hühn (1875. – 1963.). Naknadno je dr. Meixneru uračunato u službu i razdoblje u kojem je, čekajući imenovanje, radio volonterski. O Meixnerovom upisu u Imenik Liječničke komore javljeno je 29. studenoga 1925. (njegov šef, dr. Hühn, bio je prvi predsjednik Liječničke komore sa sjedištem u Zagrebu, od njezina osnutka 1923. do 1929.). Prema odgovoru šefa Odsjeka za državnu zaštitu upućenom 26. siječnja 1926. Odjelu za socijalnu politiku i narodno zdravlje Banske uprave u Zagrebu, nije bilo zapreka Meixnerovom postavljenju. Pristup Zboru dr. Meixnera, sekundarnoga liječnika
u BMS-u u Zagrebu, najavljen je na mjesečnoj skupštini 26. ožujka, a definitivno je postao članom na skupštini 29. travnja 1927. (Njegov je brat pristupio Zboru liječnika i Pripomoćnoj blagajni 1919. godine te započeo suradnju u „Liječničkom vjesniku“ još dok je radio u Novigradu Podravskome). Specijalizaciju iz oftalmologije Meixner je završio u Zagrebu 1927., a status specijalista priznalo mu je Ministarstvo narodnog zdravlja u Beogradu 15. lipnja 1928. Od 27. listopada 1928. bio je asistent na očnom odjelu u BMS-a. Pored toga bio je od 1929. i ugovorni liječnik kod socijalnog osiguranja. Bio je i među liječnicima Očnog odjela BMS-a u Zagrebu koji su prikupljenih 300 dinara, umjesto za vijenac na odar majke njihova šefa, gđe Ivane Hühn, darovali Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika. Nadživjevši gotovo 36 godina svoga supruga, poznatoga zagrebačkog fotografa Juliusa Hühna, preminula je 5. travnja 1932. u 92. godini života. Od 18. svibnja 1936. Meixner je primarni liječnik. Nakon svibnja 1945. ostao je na svome mjestu u Bolnici kojoj je ime promijenjeno u „Bolnica narodnog heroja dr. Mladena Stojanovića“. U svojoj privatnoj ordinaciji prestao je 17. veljače 1946. raditi kao ugovorni liječnik za članove bivšeg „Merkura“, a već sljedećeg dana preuzeo je ordinaciju u ambulanti za očne bolesti filijale socijalnog osiguranja s radnim vremenom od dva sata dnevno (16 - 18 h). Za predsjednika Oftalmološke sekcije ZLH-a izabran je 27. ožujka 1946. nakon zahvale dotadašnjeg predsjednika dr. Nevena Čosića (1893. - 1957.). Predsjedao je sastankom sekcije 31. siječnja 1947., na kojoj je dr. Prelević komemorirao smrt doc. dr. Andrije Španića (1895. - 1946.), preminuloga 20. srpnja 1946. u 51. godini života. Meixner je na temelju Zakona o obaveznoj službi medicinskog osoblja od 9. listopada 1946. pozvan 26. lipnja 1947. da se u roku od pet dana javi u Bolnicu Prelog na obvezu
