UVODNIK

CIJEPLJENJE I POVJERENJE U INSTITUCIJE

Dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore Zašto je u Hrvatskoj prvom dozom cijepljeno tek 45 % odraslih građana, a u Ujedinjenom Kraljevstvu više od 82 %? OK, Ujedinjeno Kraljevstvo je prije ostalih imalo velike količine cjepiva, a i ne pripada našem kulturnom i povijesnom krugu te zato nikako ne može biti usporediva država, reći će netko. Možemo se uspoređivati samo s državama članicama EU, koje su dijelile našu sudbinu u distribuciji dostupnih količina cjepiva. Pokušajmo onda s prilagođenim pitanjem. Zašto je u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj prvom dozom cijepljeno oko 65 % odraslih građana, gotovo pedeset postotnih poena više nego u Hrvatskoj!? Aha, znam. Netko će reći da jug Hrvatske ne pripada tom društveno-povijesnom krugu, odnosno da je kulturološki i civilizacijski bliži Italiji nego srednjoj Europi. Međutim, u toj Italiji je prvom dozom cijepljeno skoro 70 % odraslog stanovništva! Što ćemo sad? Koje nam opravdanje ili pojašnjenje sada pada na pamet? Koji ćemo argument sada izvući iz rukava da se ne crvenimo pred cijelom Europom? Nema ga. Sjedni, nedovoljan! Reklo bi se školskim rječnikom.

No, postoji teorija koju bismo mogli uzeti u obzir kada promatramo ovaj negativan fenomen u našoj državi. Ključno je povjerenje. Povjerenje u institucije i povjerenje u pojedince koji su

autoriteti. Opće je poznato da je povjerenje u institucije u Hrvatskoj na niskoj razini, za razliku od „starijih“ država u Europi. Državne i javne institucije u zapadnim i srednjoeuropskim državama, poput UK, skandinavskih zemalja, Njemačke i Austrije, izgrađivane su desetljećima i stoljećima. Stoga građani vjeruju svojim institucijama. Treba posebno podcrtati riječ „svojim“. Oni ih doista smatraju svojima. Britanci čak službeno zovu državni zdravstveni sustav (National Health Service - NHS), „our NHS“. Dakle „naš NHS“. Kada je nešto naše, onda se prema tomu tako i odnosimo. I hrvatske su institucije – naše, ali se često prema njima odnosimo kao do su strane, nečije tamo, „njihove“, zatvorene, nedostupne, privatizirane. Kao do su nam oduzete ili kidnapirane. Ako je takav dominantan stav prema institucijama u Hrvatskoj, onda to zasigurno nije umišljena ideja naših građana, nego posljedica višegodišnjeg načina funkcioniranja, postupanja i još važnije nepostupanja naših ključnih institucija, posljedica tzv. grijeha struktura. Svjedočimo tomu doista prečesto. Dakle, u pitanju je povjerenje. Povjerenje je, kažu, kao staklo. Ako ga jednom razbiješ, nikad više neće biti isto. U Hrvatskoj se institucije relativno često „razbiju“. Samo smo u prošlom, 20. stoljeću, imali, slijedom povijesnih događaja, gotovo potpuno razbijanje dotadašnjih institucija, u najmanje tri navrata. To su činjenice, odnosno objektivne okolnosti koje zasigurno nisu pridonijele povjerenju, odnosno izgrađivanju naših institucija.

Kada je u pitanju borba s pandemijom COVID-19 u Hrvatskoj, treba svakako spomenuti povremene dvostruke kriterije i nekonzistentnost u komunikaciji najvažnijih državnih institucija koje zbunjuju javnost i ruše povjerenje u njih. Upravo zbog toga veći prostor i utjecaj na građane dobivaju pojedinci i grupacije koje šire neistine, obmane, teorije zavjere, antivaksersku propagandu te neznanstvene stavove i tvrdnje. Različiti profitom usmjereni biznismeni, ogrnuti plaštom znanstvenika i pseudoznanstvenika, političari i politikanti gladni glasova i birača, neodgovorni pojedinci i čudaci željni pet minuta slave. No, nitko od njih neće zdravstveno zbrinjavati zaražene novim koronavirusom. Neće ih testirati u nepreglednim redovima, nitko od njih neće pokušavati pratiti njihove kontakte dok telefon ne prestaje zvoniti, nitko ih neće liječiti u ordinacijama obiteljske medicine ili na bolničkim odjelima, nitko od njih neće teško oboljele stavljati na high-flow uređaj ili ih intubirati jer više ne mogu disati, i nitko od njih nikada neće trebati nazvati obitelj i reći da je njihov bližnji preminuo od COVID-19. Mi liječnici znamo sva lica bolesti, dobro smo upoznati sa znanstvenim dokazima u korist cijepljenja protiv COVID-19 i kristalno nam je jasna naša odgovornost prema kolegicama i kolegama, pacijentima i društvu. Zato se 95 % liječnika u Hrvatskoj već cijepilo ili čeka svoj termin za cijepljenje nakon preboljele infekcije, kao što pokazuje anketa HLK-a provedena prije mjesec i pol. Procijepljenost liječnika je izuzetno velika što jasno ukazuje na to da liječnici imaju veliko povjerenje u cjepivo.

Uzimajući sve to u obzir, kao i činjenicu da, prema svim istraživanjima, naši sugrađani najviše povjerenja imaju u zdravstvene djelatnike, na potezu su liječnici. Svjesni smo da nam najesen predstoji četvrti val epidemije. Naši pacijenti, koje cijelo vrijeme i dalje liječimo od svih drugih bolesti, u nas imaju veliko povjerenje i naše savjete i preporuke uzimaju izuzetno ozbiljno. Uvjeren sam da će razgovor s našim pacijentima o cijepljenju potaknuti i one necijepljene na cijepljenje. Tako ćemo dodatno doprinijeti našem zajedničkom cilju svladavanja ove iscrpljujuće pandemije.