RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Medicina dvadesetiprvoga stoljeća

Ovo je 201. broj Liječničkih novina i za potrebe obilježavanja „okruglog“ jubileja prelistavali smo prve dvije stotine brojeva. Nešto je zajedničko tom dvadesetogodišnjem vremenu – svojevrstan antagonizam prema liječnicima kojega Novine redovito bilježe duž te protekle vremenske crte. Iako se još nismo izborili za sva prava koja bismo željeli i trebali imati (zakon o plaćama liječnika), iako još nismo ostvarili niti primjenu svih prava koja kao liječnici imamo prema pozitivnim nacionalnim propisima (propisno plaćanje liječničkog rada), već se još moramo boriti i za opstanak onoga prava kojega formalno i praktično imamo, i to ne samo prema nacionalnim propisima, već i prema brojnim međunarodnim konvencijama. Radi se o prizivu savjesti koji bi trebao biti nedodirljivo pravo svakog liječnika i osigurati mu njegov integritet na način da mu omogućuje postupati prema svojim moralnim uvjerenjima. Pod krinkom naprednih ideja, pod parolom „života u 21. stoljeću“ nasuprot onome “u 17. stoljeću“, to nam se pravo pokušava ugroziti. Netočnom argumentacijom želi se prikazati kako je primjena priziva savjesti pri ostvarenju prava na pobačaj odgovorna za ugrožavanje života žene. A to jednostavno nije istina. I mi liječnici to znamo. No pošavši od tako formulirane netočne premise slijede i neprimjereni zaključci koji kriju kritiku priziva savjesti, europske stečevine sadržane u europskim i drugim međunarodnim konvencijama, a koju se nastoji poljuljati na uistinu perfidan način. Ovakav izazov vrlo lako polarizira neupućenu javnost, uglavnom nemedicinsku, ali i medicinsku pa i liječničku. Neki jednostavno misle drukčije i u svom pragmatizmu ne mare za pravo liječnika na postupanje u skladu sa svojom savjesti. Prizivom savjesti liječnici ne ugrožavaju život žene koja želi pobačaj. Pri tome ne ulazim u raspravu o ispravnosti određenih svjetonazora, već isključivo o pravu na priziv savjesti, kao civilizacijskom dometu, a ne reliktu nekih davnih vremena, ne kao anakronizmu, kakvim ga se želi prikazati. Ono o čemu bi trebalo detaljnije obrazlagati su pojmovi vezani uz ovu temu čije značenje i sadržaj bitno utječu na stvarni doseg nametnute pravne obveze: što je zapravo pacijent, a što zdravstvena zaštita. Završit ću parafraziranim citiranjem pravnika J. Berdice i T. Nedića: „Savjest pojedinca jest pravo koje ne smije prijeći ni država ni pravni sustav.“ U ovom toplom ljetu pred nama neka vam je baš kako si želite. Do sljedećeg broja u rujnu,

LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina