PREMA IZBORU GLAVNE UREDNICE

IZGRADNJA BOLNICE ZABOK Prilikom stvaranja nove hrvatske države izabran sam za ravnatelja Medicinskog centra Zabok te sam sudjeloovao u formiranju zdravstvene djelatnosti Županije vezanoj za obranu domovine. Surađivao sam s generalom dr. Prodanom i prof. Hebrangom kao zapovjednik Kriznog stožera Krapinsko-zagorske županije. Po potrebi sam organizirao medicinske ekipe za potrebe specijalnih jedinica u ratu (Karlovac,Velebit). Poslije rata bilo je više inicijativa za izgradnju bolnice u Krapinsko-zagorskoj županiji. Znanstveno utemeljena medicina moguća je uz zadovoljavajuću infrastrukturu, koju OB Zabok tada nije imala. Rješenje sam našao u plemenitom grofu Kulmeru koji je za tu namjenu poklonio ne samo dvorac već i 24 jutra zemljišta s parkom i s barakama iz Drugoga svjetskog rata, pa smo ih upotrijebili za smještaj i liječenje pacijenata. Hrvatska bratska zajednica, zapravo njezin predsjednik Bernard Luketić, omogućio mi je da u SAD-u razgledam više bolnica i odlučim koja bi od tih bolnica najviše odgovarala potrebama Zagorske županije. Godine 1998. udovoljeno je našim molbama te je Ministarstvo zdravstva raspisalo natječaj za izgradnju nove bolnice. Uz mnoge konzultacije odabrano je arhitektonsko rješenje firme APZ iz Zagreba. Zbog problema s financiranjem izgradnja je počela tek 2004., a dovršena 2006. i useljena 2008. godine. Nova bolnica ima 250 kreveta i moderna je zdravstvena ustanova koja pruža kvalitetnu medicinsku dijagnostiku i liječenje hrvatskim veteranima i stanovnicima Županije. Ponosan sam što sam dijelom sudjelovao ipridonio izgradnji i razvoju OB-a Zabok.

Nedavno ste izdali novu knjigu iz područja laparoskopske ginekološke kirurgije na koju ste iznimno ponosni?

Knjiga "Minimalno invazivna ginekološka kirurgija" doista predstavlja izdavački pothvat kakav do sada nije zabilježen u hrvatskog medicinskoj stručnoj literaturi. Radi se o pedeset i šest poglavlja koja donose najrecentniji prikaz te struke. Knjiga objedinjuje poglavlja koja obrađuju sve aspekte ginekološke endoskopije, a isto tako obrađuje i brojne segmente minimalno invazivne ginekološke kirurgije, kao i druge minimalno invazivne ginekološke metode.

Sudjelovali ste u stvaranju liječničkih organizacija devedesetih godina?

Nakon studija odmah sam se učlanio u HLZ i od tada sam do danas u njemu vrlo aktivan, tako da sam dobio razna odličja, pa i odličje "Ladislav Rakovac". Predsjednik sam HDGE HLZ-a i koordinator ukupno 11 ginekoloških društava HLZ-a te njihov predstavnik u EBCOG-a, koji je dio UEMS-a, najveće organizacije medicinskih specijalista EU-a. Nama je tada trebalo obnoviti rad Liječničke komore jer je članstvo u takvoj komori obveza svih liječnika, a stvaranje zakonodavnog odnosa između liječnika i državnih institucija najvažniji je način uzajamne kontrole kvalitete rada u državnim, ali i u privatnim zdravstvenim institucijama Naravno da to danas još nije završen proces, jer zaostaje razvoj osiguravajućih zdravstvenih organizacija i slično. Rad Komore je obnovljen zaslugom pravilnika koje su na temelju austrijske, njemačke i norveške komore izradili onkolog prim. Egidio Ćepulić i kardiolog prim. Josip Gjurović u suradnji s kolegama s Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Tko je prof. Miroslav Kopjar?

Pod širokom lepezom mogućih odgovara na ovo pitanje, kao što su liječnik, znanstvenik, humanist, političar, glazbenik i pisac, ipak bih na prvo mjesto stavio ono što radim s punom odgovornošću, a to je ljubav prema medicini. To ću potkrijepiti podacima o najužem krugu moje obitelji: supruga Ana je instrumentarka, sin Tomislav docent kardiokirurg, unuka Marta radi na AKH u Beču na doktoratu iz dermatoonkologije, šogorovo dijete Tina studira medicinu, sin Božo je specijalist obiteljske medicine, a moj unuk dr. Stjepan Šurbek postao je specijalizant interne medicine u Chicagu.