Časopis ABC tehnike broj 658 za listopad 2022. godine

U OVOM BROJU

Nova

grada

Nova hidroelektrana visoke učinkovitosti smještena na lijevoj obali rijeke Iller zamije nila je staru iz pedesetih godina i omogućila struju za gotovo 3000 kućanstava proizvodeći 10,5 milijuna kWh ekološki prihvatljive struje godišnje. Početna ideja prilikom dizajniranja hidroelektrane bila je prikaz dinamike vode, koja od mirnog toka na ulaznom dijelu prelazi u uzburkanu i brzu vodu koja teče dijelom u kojem su smještene turbine da bi se na izlaznom dijelu opet vratila u mirni tok.

Trodimenzionalan zavojiti betonski kompleks omogućuje mnogostruke refleksije svjetla koje ulazi i izlazi kroz otvore te stvara živopisne slike ovisno o vremenskim prilikama te dijelovima dana. Prilikom izvođenja radova trebalo je voditi brigu o ekološkim pitanjima, poput očuvanja ribljih jedinki, ali i poduzimanju potrebnih mjera i zahvata kako bi se spriječila prekomjerna razi na buke.

Unatoč ogromnim dimenzijama stvorena je formacija koja je u jednu ruku potpuno stoplje na s okolinom, a s druge strane opet stoji poput ponosne samodostatne građevine, koja će jed nog dana biti dijelom planirane mreže hidropostrojenja.

Frekventnost lokacije posti gnuta je novom neprekidnom stazom za pješake i bicikliste uz nekadašnje postrojenje i dopri nosi daljnjem povećanju važno sti koju grad daje svojoj rijeci.

© Brigida González Sandra Knežević

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia

Glavni urednik: Zoran Kušan

Uredništvo: Ivan Jurić – Zagrebačka zajednica tehničke kulture, Sanja Kovačević – Društvo pedagoga tehničke kulture Zagreb, Neven

Kepenski – Modra Lasta, Zoran Kušan – urednik, HZTK, Danko Kočiš – ZTK Đakovo

DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 2 (658), listopad 2022. Školska godina 2022./2023. Naslovna stranica: Robokup 2023.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje)

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture HR68 2360 0001 1015 5947 0

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X

Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Nova hidroelektrana, novo ruho grada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Odlazak kune, dolazak eura 3 Ah, ta čudesna jesen! 5 BBC micro:bit [32] 8 Mogu li pametni telefoni “oživjeti” životinje iz ledenog doba? 13 Mala škola fotografije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Čovjek s tisuću tijela 21 Pomrčina Sunca kakvu nismo vidjeli 24 Kako smo vagali kovanice (2) 25 Piper Cub recenzija modela 26 Mjerna jedinica kelvin 29 Konoplja kao održivi građevni materijal . . . . . 31 Robotika i mehatronika . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 24. seniorsko i juniorsko Državno prvenstvo raketnih modelara po FAI-pravilniku 35 Nacrt u prilogu: Robokup 2023. - 16. kup Hrvatske zajednice tehničke kulture u robotici Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Odlazak kune, dolazak eura

Od 1. siječnja 2023. Republika Hrvatska, suklad no Odluci Vijeća Europske unije, uvodi euro (€), a nakon više od dvadeset i pet godina prestaje biti u uporabi kuna kao stalni hrvatski novac. Konverzija kuna u euro provest će se po fiksnom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22). Euro je zajednič ka valuta devetnaest država članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska, Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka, Estonija, Latvija i Litva), ali i nekih država izvan Europske unije (Vatikan, Monako, Kosovo, Crna Gora, Andora, San Marino te pojedi ni francuski, portugalski i španjolski prekomorski posjedi) i jedan od glavnih simbola europske integracije. Europodručje danas čini drugo naj veće gospodarsko područje na svijetu s više od 340 milijuna stanovnika. Stvaranje tako veliko ga bloka europskih valuta ujedinjenih u novoj valuti, euru, parira američkomu dolaru, mjereći se prema broju stanovnika, udjelu u svjetskoj trgovini i ekonomskoj snazi područja na kojem je službeni novac i sl. U monetarnome smislu, za euro je nadležna Europska središnja banka (engl. The European Central Bank, ESB) 19 država Europske unije sa sjedištem u njemačkom gradu Frankfurtu, osnovana 1988. S iznimkom Danske, koja ima pravo odbiti uvođenje eura, od svih se država EU-a očekuje da će se pridružiti mone tarnoj uniji i uvesti euro čim ispune konvergen cijske kriterije. Postoje dvije serije euronov čanica. Prva serija sastoji se od sedam apo ena: 5 €, 10 €, 20 €, 50 €, 100 €, 200 € i 500 €. Druga serija, serija Europa, sastoji se od šest apoena (nema novča nice od 500 €).

Slika 1. Od 30. svibnja 1994. pa sve do 31. prosinca 2022. u uporabi je kuna kao stalni hrvatski novac

Slika 2. 1. siječnja 2023. godine euro će postati služ bena valuta 20 država članica eurozone (među njima i Hrvatske) i za više od 340 milijuna Europljana

Novčanice iz serije Europa postupno zamjenjuju novčanice iz prve serije, koje su prvi put izda ne 2002. Sve su novčanice zakonsko sredstvo plaćanja u cijelom europodručju. Serija euro kovanica sastoji se od osam različitih apoena: 1 cent, 2 centa, 5, 10, 20 i 50 centi te 1 € i 2 €. Eurokovanice imaju zajedničku stranu i nacionalnu stranu. Prikazuju Europsku uniju ili Europu i simboliziraju jedinstvo Europske unije (engl. European Union, EU).  Na kovanicama od 1 i 2 centa te 5 centi Europa je prikazana na zemaljskoj kugli u odnosu na Afriku i Aziju. Isto tako, svaka država može izdati dvije prigodne kovanice svake godine. Obilježja, značajke i

Slika 3. Jedan od motiva na hrvatskim kovanicama eura bit će i Nikola Tesla, američki i hrvatski izumitelj

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

zajedničke strane tih kovanica jednake su onima običnih kovanica od 2 €, a ono što ih čini različi tima jest prigodan dizajn na nacionalnoj strani. Prigodne kovanice mogu biti isključivo kovanice od 2 €. Prigodne kovanice zakonsko su sredstvo plaćanja u cijelom europodručju, a to znači da se mogu upotrebljavati, i prihvatiti, kao i svaka druga eurokovanica. Osim toga, svaka država može izdati i numizmatičke kovanice, i one nisu optjecajne, ali često imaju veću vrijednost od one navedene na kovanici. Motivi na markama povezani s eurom česta su tema među kolekci onarima, a usko je povezano s numizmatikom, pa su često numizmatičari sakupljači i ovih poštanskih maraka. Neke od država koje su izdale marku su: Bugarska, Italija, Luksemburg, Portugal i Španjolska 2009., Bosna i Hercegovina i Gibraltar 2002., Austrija i Malta 2008., Slovenija 2007. i dr. Vjeruje se da će ovaj primjer slijediti i Republika Hrvatska.

Mediteranski gradovi

Tijekom svakog ljeta dvadesetak mediteran skih država, preko svojih nacionalnih poštan skih operatora, udruženih u savez pod nazivom Euromed Postal (Savez poštanskih operato ra mediteranskih zemalja), izdaje marke na odre đenu temu. Neke od dosadašnjih mediteranskih tema su: brodovi, kuće, drveće, nošnje, ribe i dr. Ovogodišnja tema je: Podvodna arheologija i antički gradovi Mediterana. Na ovim markama države su prezentirale svoje povijesne gradove, od kojih neki datiraju još od prije Krista, te mnoge tajne o povijesti čovječanstva u Sredozemlju

Slika 4. Monaco, kulturno i političko središte Kneževine Monaka, jedan od sedam glavnih gradova koji se neos porno nalaze na obali Sredozemnog mora

pronađene ispod površine mora. Između ostalog one prikazuju: kamenu vazu antičkoga grada Amathunta osno vanog 1050. prije Krista na juž noj obali Cipra; Rimsku utvrdu Castru na cesti koja je poveziva la Akvileju (gra dić 35 km sje verozapadno od Trsta) i Ljubljanu (Emonu) na području današ njeg slovenskog gradića Ajdovščine; potopljeni fenički trgovački brod iz VII. stoljeća i megalitičku arhitektu ru iz IV. tisućljeća prije Krista na Gozu, otoku šest kilometara sjeverozapadno od otoka Malte; ostatke sa španjolskog broda “Nuestra Señora de las Mercedes” koji je potopila britanska mor narica 1804. u blizini obale Cádiza (Španjolska). Njegovo potapanje bilo je ključno za početak bitke kod Trafalgara koja će uništiti španjolsko carstvo. Hrvatska se predstavila s antičkom Pulom (Pola). Rimska kolonija Pula (Colonia Pietas Iulia Pola) osnovana je sredinom I. stolje ća prije Krista na mjestu histarske gradine formi rane na brežuljku. Konfiguracija terena odredila je raspored ulica, javnih i privatnih građevina, položaj foruma i bedema te je stoga antička Pula – Pola izniman primjer rimskog urbanizma. Graditelji su se prilagodili padini brežuljka te umjesto komunikacija koje se sijeku pod pravim kutom, Pula – Pola ima shemu “paukove mreže”. Pula – Pola bila je opasana bedemima s dva naest ulaza u grad. Pulski amfiteatar građen je monumentalnom tehnikom u kamenu i spada među starije zidane amfiteatre Rimskog Carstva te se svrstava među njegove veće amfiteatre, a procjenjuje se da je mogao primiti oko 23 tisuće gledatelja. Pula je do sada više puta prikazivana na poštanskim markama Republike Hrvatske, ali i na markama država pod čijom je vlasti bio ovaj najveći istarski grad.

Slika 5. Maroko je u 2022. izdao marku s motivom “manje pozna tog” grada Fèsa, jakog trgovačkog i kulturnog arapsko-berberskog središta, u kojem živi oko milijun stanovnika

Ivo Aščić

Ah, ta čudesna jesen!

Usprkos skraćivanju dana, osjetnom opadanju dnevnih temperatura i većoj količini oborina uz ostale vremenske (ne)prilike, jesen je mnogima jedno od najdražih godišnjih doba koje ipak pri marno simboliziraju topli šumski tonovi, obilje prirodnih plodova i visoka produktivnost na svim biofrontama, i to s dobrim razlogom – priroda i njeni žitelji pripremaju se za dugu zimu!

Zeleni dijelovi Zagreba, od Save preko grad skih parkova do Medvednice, staništa su mno gobrojnih životinjskih vrsta, a kasnorujanski zrak još uvijek vrvi kukcima koji će već u listopadu gotovo potpuno nestati. Većina životinja s kojima dijelimo gradove i prigradska naselja svoju pre hranu velikim dijelom bazira na meniju sačinje nom od kukaca, orašastih plodova, voća, povrća i sjemenki, kojih za hladnih zimskih mjeseci ili nema, ili se teško i rijetko nalaze. No, fascinan tnost našeg planeta ogleda se upravo u nje govim izvanredno podešenim mehanizmima u kojima su razne vrste biljaka i životinja zupčanici koji savršeno naliježu na zupčanike godišnjih doba, čineći jedinstvenu cjelinu zvanu Priroda. Ovdje se ništa ne događa slučajno ili bez razloga, a opstanak svakog živog bića usko je povezan s opstankom drugog. Priroda je entitet za sebe, i to onaj vjerojatno najbliži široj ljudskoj percepciji Boga, u kojem baš svako, pa i ono najsitnije biće ima svoju svrhu. U prirodi sve se odvija u sezon skim ciklusima.

Za biljke i životinje, jesen je doba pripreme za zimu, međutim, za razliku od ljudi, životinje nisu svjesne što ih očekuje u budućnosti, odno sno, ne mogu racionalno predvidjeti posljedice hladnijeg vremena. Stoga se postavlja pitanje kako znaju kako se pripremiti, na koji način spo

znaju što im je konkretno činiti dolaskom jeseni? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u količini dnev ne svjetlosti i mikroklimatkim uvjetima, odnosno promjenama u temperaturi zraka koje izravno upravljaju ponašanjem životinja. U umjerenom pojasu, u koji spada i Hrvatska, dani su tijekom jeseni i zime sve kraći, što je rezultat godišnjeg kretanja Zemlje oko Sunca. Skraćivanjem dana, odnosno dnevnog perioda u kojem je zemlja izložena Suncu, postupno dolazi i do snižavanja temperature zraka. Ovakve promjene u duljini dana razvijenije vrste životinja, poput sisavaca i ptica, registriraju u dijelu mozga nadležnom za rad žlijezda – hipotalamusu. Hipotalamus uprav lja čitavim nizom endokrinih procesa, poput lučenja hormona, ili regulacijom različitih vege tativnih funkcija (razinom vode i minerala u organizmu, metabolizmu masti, ugljikovodika i bjelančevina). Hipotalamus reagira na smanjenje duljine dana promjenama u lučenju hormona i time, posredno, na rad čitava organizma. Oblici ove prilagodbe na sezonske promjene vrlo su raznovrsni, no kod mnogih se životinja naročito odražavaju na ponašanje i procese koji se odno se na razmnožavanje. Konkretno, upravo je jesen sezona parenja kod mnogih vrsti jelena, divljih svinja, lisica itd. Ovo, kao i sve ostalo u prirodi, ima svoju briljnatnu svrhu – na taj način, naime, životinje imaju na raspolaganju šestomjesečni period između parenja i okota! Na taj način životinje “osiguravaju” mladuncima dolazak na svijet u proljeće, kada su uvjeti opstanka daleko milostiviji i kada hrane ima u izobilju. Nadalje, prilagođavanje organskih procesa zbog skraćiva nja duljine dana ima još jednu bitnu posljedicu – kod životinja potiče nagon za povećanim uzi manjem hrane. Na taj se način stvaraju slojevi masti, ključni kako bi životinjama pomogli da prezime i izdrže nestašicu hrane kada se tlo smrzne i prekrije ga snijeg. Jedan od pratećih a genijalnih izuma prirode je svakako hiberna cija! Velik broj životinja zimu, kako bi preživio,

naprosto prespava i tako se poštedi od skoro pa uzaludnog traženja hrane u zimskim mjesecima. No, izuzev hibernacije, mnoge vrste (posebno ptičje) tijekom sezonskih prilagodbi primjenjuju drugačije metode preživljavanja pa odlaze u toplije krajeve, čija destinacija nije u deficitu s ostalom letećom hranom – primarno kukcima – kao niti sa zrnevljem, bobicama ili plodovi ma, a koje potom slijede i vrste koji su njihovi predatori. Tijekom zime većina životinja našeg opsega staništa potražit će zaklon u jazbinama, u zemlji ili nekom drugom mjestu do kojeg zimska hladnoća s površine dopire u minimalnoj mjeri. Za vrijeme hibernacije temperatura tijela ostaje stabilna dok veliko sniženje temperature može biti letalno! Kod većine životinja temperatura se stoga obično spušta maksimalno do 4°C, dok se kod određenih vrsta šišmiša može spustiti i do 0°C! Ako se okolna temperatura snizi ispod 4°C životinja će se stresti te time povećati optok krvi i podignuti tjelesnu temperaturu, ili se u slučaju drastičnijeg pada okolne temperature čak i probuditi na neko vrijeme! U  hibernaciji je metabolizam, odnosno rad svih organa usporen. Životinja se skvrči u svom skloništu, a samo disa nje je vrlo usporeno, štoviše, između pojedinih udaha može proći i do dvije minute. Kod nekih vrsta lasica ovaj razmak između udisaja iznosi i do sedam minuta! Izuzev disanja, naravno, uspo rava se i puls pa između pojedinih otkucaja srca može proći i do par minuta. Ovako usporen orga nizam troši znatno manje energije koja se nalazi pohranjena u obliku masti pod kožom. Budući da zimski san traje, ovisno o vrsti, čak i do šest ili sedam mjeseci, životinje su nakon buđenja oče kivano mršave i izgladnjele. Međutim, hibernaci ja, odnosno zimski san nije za sve životinje ista. Naime, razlikujemo tzv. prave hibernatore, među kojima su uglavnom male životinje (primjerice puhovi, ježevi, hrčci ili svisci), te životinje koje se tijekom zimskog sna učestalo bude. Nadalje, pravi hibernatori na spavanje odlaze tek kada se, uz jesenje skraćivanje dana, spuste i temperature zraka te tonu u zimski san iz kojega se ne mogu lako probuditi. Ukoliko su prisiljeni na buđenje, bit će ukočeni i kretat će se vrlo sporo. Ježevi, pri mjerice, idu spavati kada temperatura padne na 15 °C. Životinje koje nisu pravi hibernatori, osim što idu spavati s padom temperatura, odlaze spavati i kada više nemaju hrane te se iz sna lako

bude. Stanje u kojem provode zimu, za razliku od prave hibernacije, naziva se zimska letargija Ježevi (Erinaceidae) su porodica sisavaca čiji su najpoznatiji europski predstavnici tamnoprsi ili zapadnoeuropski ježevi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi ili istočnoeuropski ježevi (Erinaceus concolor), koji su ujedno i “oni naši” koje susre ćemo u dvorištima! Ježevi su u prvom redu stanovnici tla – hranu uglavnom traže na tlu te kopaju vlastite brloge koji u pravilu imaju dva ulaza, skrivena u gustoj vegetaciji i obložena su suhim biljem, mahovinom i travom. Krajem ljeta i dolaskom jeseni, ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi pri čemu se udebljaju duplo od svoje uobičajne težine, pripremajući se za zimski san koji obično započinje u listopadu. Naime, dolaskom hladnijeg razdoblja, hrane je sve manje pa ježevi dolaze u realnu opasnost da više energije potroše u potrazi za njom no što je bi je mogli nadoknaditi! Ježevi su ujedno naši jedini kukcojedi koji provode zimu u pravom zimskom snu, no niti prava hibernacija nije kon tinuiran proces i obično se probude svakih 7 do 11 dana radi obavljanja nužde i sl. Buđenja su uglavnom spontana, međutim, mogu biti i poslje dica vanjskih podražaja poput poplava, zatoplja vanja ili uznemiravanja od ljudi ili životinja. Ipak, naši su vjerojatno najpoznatiji zimski spavači medvjedi! Međutim, iako se medvjede već goto vo tradicionalno ubraja u zimske spavače, oni zimu ne provode u hibernaciji, već u zimskoj letargiji. Pri tome, znatno im se usporava disanje i broj otkucaja srca, ali im se tjelesna temperatu ra tek neznatno snižava. Konkretno, temperatura medvjeda tijekom razdoblja letargije iznosi oko 30 °C, pa ih se iz sna može i vrlo lako probu diti. Naime, kada bi se temperatura medvjeda spustila ispod 15 °C on bi uginuo, dok pravi hibernatori mogu preživjeti bez posljedica i tje lesnu temperaturu od samo 3 do 4 °C. Prehrana medvjeda – kao i kod ostalih spavača bilo koje vrste, pravih ili letargičnih – najviše ovisi o dobu godine jer je iznimno važno da si prije zime osigura dostatne zalihe sala, kako zbog energije tako i zbog toplinske izolacije! Pred jesen i zimu može udvostručiti svoju težinu.  A sada, još jedna posebna zanimljivost vezana za medvjede i njihov zimski ciklus! Medvjedi se pare krajem proljeća međutim, oplođeno jajašce ostaje u maternici i tek se zimi počinje razvijati u plod, što znači da se ženka koti u brlogu usred

zimskog sna pri čemu najčešće na svijet donosi dva mladunca, koje potom hrani mlijekom sve do kasnog proljeća ili ljeta! Obična ili crvena vjeverica (Sciurus vulgaris) tipičan je predstav nik glodavaca (Rodentia), i ujedno jedina autoh tona europska vrsta, dok je siva vjeverica (Sciurus carolinensis) zapravo invazivna vrsta uvezena iz Sjeverne Amerike. Vjeverice gnijezda savija ju u dupljama ili u rašljama grana, a hrane se raznim plodovima poput oraha, žirova, lješnjaka, sjemenkama četinara, ali i jajima ptica i njihovim mladuncima. Vjeverice, nasuprot uvriježenom mišljenju, isto ne spavaju pravi zimski san, već su tijekom zime zbog nedostatka hrane i potre be za uštedom energije manje aktivne, odnosno letargične. Stoga se krajem ljeta i tijekom jeseni primarno nastoje maksimalno udebljati te ujed no i vrlo marljivo sakupljaju plodove, koje potom spremaju u razna skrovišta kako bi zimi, kada se probude, imale što jesti. Budući da su vrlo zabo ravne, nastoje si osigurati što veći broj skrovišta s hranom kako bi se zimi sjetile barem jednog! Međutim, upravo iz tog razloga, osim što zimi hrane same sebe, vjeverice nenamjerno “hrane” i druge životinje koje imaju sreću naletjeti na njihova skrovišta! Zimski san ili hibernacija specifičnost je još jedne iznimne vrste sisavaca – šišmiša.

Generalno, budući da su pretežno kukcojedi, već s prvim jesenjim padom dnevnih temperatu ra, kada se i brojnost insekata smanjuje, određe ne vrste šišmiša migriraju u toplije krajeve (naši

obično u primorje), dok se drugi premještaju na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlažnosti – svoja zimska skloništa, poput tavana i pećina – u kojima se najčešće zbijaju u kolonije i prelaze u zimski san. Kao i kod drugih pravih hibernatora, usporavaju im se sve životne funk cije pri čemu se broj otkucaja srca smanjuje na svega desetak u minuti, a temperatura tijela im se spušta na 3 do4°C. U takvom stanju šišmiše ne treba nipošto uznemiravati jer stres može dove sti do nepotrebnog trošenja energije i uginuća jedinki. Naime, u tom slučaju se temperatura tijela šišmiša povisi čak i na 40°C za što se troši jako puno energije iz rezervnog masnog tkiva, štoviše, onoliko koliko bi im moglo dostajati za još tri tjedna neporemećenog sna!

Ptice selice, poput roda, lastavica, divljih pata ka ili gusaka, čeka dug let u toplije krajeve gdje će prezimiti i na proljeće se ponovo vratiti u svoja stara staništa. Ptice stanarice poput kosova, sjenica i drugih vrapčarki, prezimljuju zimu kod nas ne spavajući zimski san, već preživljavajući sakupljanjem smrznutih sjemenki i bobica, zbog čega ovim putem upućujem apel svim čitate ljima da se svakako sjete ostaviti im redovito hranu za vanjske ptice, koja je vrlo jeftina i lako dostupna u svim pet shopovima, marketima dm-a i Müllera diljem Hrvatske! Izuzev na kopnu, tije kom jeseni i zime, aktivnosti životinja drastično se smanjuju i u vodi! Naime, ribe isto spavaju zimski san tako što se u jatima zavuku duboko u mulj ili ležeći na dnu, gdje je temperatura vode zimi najviša. Iznimka nisu niti vodozemci pa se tako, primjerice, žabe isto zavuku u mulj na dnu jezera ili rijeke, za to vrijeme dišći preko kože s time da se žabe, kada su zime vrlo oštre, mogu i doslovno zalediti! Kada zatopli, jednostavno se odlede! Uzrok tome leži u činjenici da su žabe, zmije i gušteri hladnokrvne životinje koje mije njaju tjelesnu temperaturu u zavisnosti o vanj skim uvjetima, odnosno o tome gdje se nalaze, a ne o termoregulaciji vlastita organizma. Listopad i studeni mjeseci su jesenje čarolije, fascinantnih boja i pripreme za veliki spavanac, a, u nadi da smo ih ovim člankom učinili još zanimljivijima, na pomoć životinjama u pripremi za zimu pozi vamo i vas – pokoji u vrtu ostavljeni oraščić svakako će pomoći!

Croatian Wildlife Research and Conservation Society, Ivana Janković

BBC micro:bit [32]

Poštovani čitatelji, u prošlom ste nastavku upoznali noviju inačicu pločice BBC micro:bita –v.2 te vezano za nju saznali ste koje su novosti u MC Editoru. Iako je programirati preko tog editora vrlo jednostavno, ipak je došlo vrijeme da učinite korak više, odnosno došlo je vrijeme za programiranje u MicroPythonu.

MicroPython

To je jedan od najljepših programskih jezi ka, odličan za podučavanje. U kombinaciji s elektroničkim sustavima postaje nevjerojatno učinkovit, i što je možda najvažnije, postaje vrlo zabavan. Da je stvarno učinkovit, imali ste prilike isprobati na primjeru brzine odziva LED-displeja BBC micro:bita koji je obrađen u broju 653. ABC tehnike, a da je zabavan… otkrijte u nastavcima ove serije.

Za vježbanje i razvijanje projekata u MicroPythonu preporuka je da koristite New beta Python Editor, uređivač kodova za jednostav no i učinkovito programiranje BBC micro:bita. Pronaći ćete ga na stranici https://python.micro bit.org/v/2. Čim se stranica otvori bit će vam ponuđena nova inačica, Slika 32.1. Izaberite ju klikom na Try the beta

Otvorit će vam se novi prozor, kao na Slici 32.2.

Neka vas beta ne demotivira, neće još dugo biti beta. Prema službenim stranicama, do kraja 2022. godine bit će objavljena stabilna inačica.

Prvi koraci

Priključite BBC micro:bit preko USB-kabela na USB-priključak računala. Na sučelju MP Editora kliknite na programsku tipku Send to micro:bit Pojavit će se skočni prozor kao na Slici 32.3.

Kliknite Next, pojavit će se obavijest s daljnjim uputama, Slika 32.4.

Kliknite Next, pojavit će se novi skočni prozor, Slika 32.5.

Ako ste maloprije spojili BBC micro:bit v.1. pojavit će se poruka kao na Slici 32.6.

Nakon ažuriranja kliknite na Try again pa će se dalje sve odvijati kako slijedi u tekstu.

Ako ste maloprije spojili BBC micro:bit v.2. (ili ažurirani v.1.) pojavit će se skočni prozor kao na Slici 32.7. koji vas obavještava da je otpremanje programa u tijeku.

Nakon otpremanja, na LED-displeju BBC micro:bita nacrta se srce te se ispisuje poruka Hello. Zašto tako? Izvodi se program koji je ponuđen od samog pokretanja MP Editora, Slika 32.8.

Analiziranje ponuđenog koda Napomena! Sve što se nalazi iza znaka # jest komentar koji nema utjecaja na kôd. Autor pro grama ga koristi kao podsjetnik i može upisati što god poželi (i vi ćete koristiti komentare kad vam budu zatrebali). Radi toga, u ovoj se analizi komentari neće uzimati u obzir.

Slika 32.1. Slika prikazuje stariju inačicu Python Editora. Novu inačicu izaberite klikom na Try the beta - crvena strelica

Slika 32.2. Sučelje nove, beta inačica MicroPython Editora

Slika 32.3. Kad prvi put spajate pločicu BBC micro:bita pojavit će se upute o tome što trebate učiniti prije otpre manja programa

Slika 32.5. U ovom skočnom prozoru obilježite ime ploči ce tako da poplavi te kliknite na “Povezivanje”

Slika 32.6. Pojavi li se poruka kao na slici, morate ažurirati firmver. Kliknite na mjesto označeno crvenom strelicom i slijedite upute.

Slika 32.4. Skočni prozor vas upućuje da trebate izabrati pločicu BBC micro:bita koju ste upravo priključili

Prva linija koda (2): from microbit import*

Slika 32.7. Kod prvog spajanja pločice otpremanje progra ma će potrajati malo duže od uobičajenog

Slika 32.8. Ponuđeni programa u MP Editoru

Traži se od MicroPythona da učita sav raspo loživi kôd za rad s BBC micro:bitom. Taj se kôd nalazi u unaprijed pripremljenom modulu koji sadrži biblioteku (library) koju je stvorio autor ovog editora. Kad nakon imena biblioteke upiše te import (uvoz), kazujete MicroPythonu da želite koristiti baš tu biblioteku, a znak * znači da želite sve iz nje (napomena, na tipkovnici računala je to znak *). Drugim riječima, from microbit import* znači – uvezi sve iz biblioteke microbit (jer to želim moći koristiti!). Ovdje valja napomenuti da se uvoz bilo koje biblioteke uvijek upisuje na samom početku programa.

Druga linija koda (6): while True:

Kôd koji se nalazi u petlji while True ponav ljat će se zauvijek (slično bloku Forever u MC Editoru). Ovdje valja primijetiti da je kôd koji slijedi istaknut svijetloplavom pozadinom, što ga povezuje i čini cjelinu s while True.

Treća linija koda (7): display.show(Image.HEART)

Ova se linija koda sastoji od objekta. metode(argumenta). Objekt je u ovom sluča ju display i upućuje na korištenje stvarnog LED-displeja na pločici BBC micro:bita. Nakon obavezne točke (.) slijedi metoda djelovanja na taj objekt, u ovom slučaju show, što na engleskom znači – prikaži. Slijedi argument koji obavezno mora biti u zagradama. Tu se obrazlaže (argumentira) što treba prikazati, u ovom slučaju proziva se popis gotovih sličica –Image, gdje se nakon obavezne točke (.) odabire sličica srca – HEART. Drugim riječima, display. show(Image.HEART) znači – na displeju (objekt) prikaži (metoda) sličicu srca (argument). Četvrta linija (8): sleep(1000)

Ova naredba zaustavlja daljnje izvođenje pro grama u trajanju od 1000 milisekundi (jedna sekunda).

Peta linija (9): display.scroll(‚Hello‘)

Ovdje važi sve što je rečeno kod treće linije koda, ali vrijedi ponoviti. Ova se linija koda sastoji od objekta.metode(argumenta). Objekt je u ovom slučaju display i upućuje na korištenje stvarnog LED-displeja na pločici BBC micro:bita. Nakon obavezne točke (.) slijedi metoda dje lovanja na taj objekt, u ovom slučaju scroll, što na engleskom znači – pomiči. Iza toga slijedi argument koji obavezno mora biti u zagradama. Tu se obrazlaže (argumentira) što treba prikazati, a u ovom se slučaju unutar navodnika upisuje željeni string, na primjer – ‚Hello‘. Drugim rije čima, display.scroll(‚Hello‘) znači – na displeju (objekt) pomiči (metoda) string Hello (argument). Napomena! String (od engleskog – niz, kompozi cija) su karakteri, odnosno simboli, slova, znako vi… Ima svojstvo da eventualno upisane brojeve tretira kao simbole, a ne kao vrijednosti. Kad se argument piše bez navodnika, javlja se greška. Ipak, bez navodnika može se upisati broj ili ime promjenljive. Upisani broj bit će prikazan na LED-displeju i tretirat će se kao stvarni broj pa će se s njime, u slučaju potrebe, negdje u nekoj drugoj liniji programa moći izvesti matematički računi. Kad se pak upisuje ime promjenljive, ona najprije mora biti iskazana u nekoj prethodnoj liniji programa.

Radi vježbanja, prepravite program tako da se na LED-displeju pojavljuju drugačiji argumenti, na primjer sličica kišobrana i vaše ime. Mala pomoć. U postojećem programu izbrišite HEART te upišite riječ UMBRELLA. Isto tako, izbrišite Hello te upišite vaše ime.

Greške

U slučaju da ste prilikom pisanja programa napravili grešku MicroPython će vas na nekoliko načina upozoriti, Slika 32.9.

Slika 32.9. U ovome kodu postoji greška, naime u jednom argumentu nedostaju navodnici

Na slici je vidljivo da se pojavio crveni krug kod linije 9. Osim toga, ime Marino je podcrtano crvenom valovitom crtom. Ako vam to proma kne pa program otpremite, na LED-displeju BBC micro:bita pojavit će se natpis “Line 9 NameError…”. Kad dodate navodnike sve će biti kako treba. Napomena! Umjesto jednostrukih, navodnici mogu biti i dvostruki („Marino“).

Spremanje programa

Program pospremate klikom na programsku tipku Save. Program će se pospremiti u mapi preuzimanja (Downloads). Iz te mape, metodom zakači i potegni možete ga otpremiti do neke druge pločice BBC micro:bita (isto kao što ste otpremali programe stvorene u MC Editoru). Radi dorade, pospremljeni program možete ponovno otvoriti u MP Editoru jednostavnim klikom na programsku tipku Open

Poigrajte se s LED-displejom

U postojećem programu obrišite sve do linije 5. Nakon toga napišite disp, Slika 32.10.

Slici 32.11. nastavite s pisanjem, do točke iza Image

Iz padajućeg izbornika klikom miša izaberite sličicu po vlastitoj želji. Program otpremite i uži vajte. Ako imate volje i vremena, isprobajte sve sličice koje se nude.

možete i sami kreirati. U MP Editoru prepišite i otpremite program

Slika 32.11. Kad upišete točku pojavljuje se padajući izbornik s imenima svih gotovih sličica i još pokoji argu ment. Imena sličica upisana su velikim slovima. Koristite klizač kako biste sve istražili

Najprije iskažite promjenljivu, na primjer “sjaj”. Zatim joj odredite sadržaj i parametre tako da najprije upišete Image (jer stvarate sličicu), a potom unutar zagrada i navodnika za svaku LED-icu posebno upisujte broj od 0 do 9 (svaki upi sani broj djeluje na jednu LED-icu LED-displeja BBC micro:bita, redom od gornje lijeve do donje desne LED-ice). Brojevi idu od 0 do 9, gdje je nula ugašeno, a 9 maksimalan sjaj. Redove LED-displeja odvajajte dvotočkom.

Možete i drugačije. U MP Editoru prepišite i otpremite program from microbit import * kvadrati = Image(„88888:“ „85558:“ „85258:“ „85558:“ „88888“) display.show(kvadrati)

Ako vam određena sličica treba samo jed nom, ne morate ju “crtati” u promjenljivoj, već ju “nacrtate” u parametrima argumenta, unutar novih zagrada i pod navodnicima. U MP Editoru prepišite i otpremite program from microbit import * display.show(Ima ge(„12345:12345:12345:12345:12345“))

Ako ste uspješno isprobali ponuđene progra me, radi vježbe samostalno pokušajte “nacrtati” neku svoju sličicu.

Animacija

Slika 32.10. Čim upišete prvo slovo objekta otvara se padajući izbornik sa svim kodovima koji počinju tim slo vom. Kad upišete dodatna slova, popis unutar izbornika se skraćuje. Kad na popisu ostane samo ono što vam stvarno treba MP Editor nudi objašnjenje (crvena strelica)

MicroPython može na LED-displeju BBC micro:bita velikom brzinom izmjenjivati više različitih sličica tako da se dobije iluzija kretnje (animacije). Najjednostavniji način da to izvede te jest da sličice najprije definirate (“nacrtate”), a zatim ih redom prozivate. U MP Editoru prepišite i otpremite program from microbit import * # Iskazivanje promjenljivih velika_kružnica = Image(„09990:“

11

„90009:“ „90009:“ „90009:“ „09990“)

srednja_kružnica = Image(„00000:“ „09990:“ „09090:“ „09990:“ „00000“)

mala_kružnica = Image(„00000:“ „00000:“ „00900:“ „00000:“ „00000“)

lista_svih_kružnica = [velika_kružnica, srednja_kružnica, mala_kružnica]

# Animacija display.show(lista_svih_kružnica, loop=True, delay=100)

U programu su najprije “nacrtane” sličice kružnica različitih veličina, a zatim je stvoren popis “lista_svih_kružnica” koji sadrži tri stav ke koje će se izvoditi redom kako su upisane. MicroPython zna da je to popis jer se nalazi unutar uglatih zagrada. Slijedi animacija sličica metodom “show” gdje se u argumentu proziva promjenljiva s određenim parametrima. Traži se da se velikom brzinom (delay=100) nepre kidno (loop=True) ponavljaju sličice iz popisa. Podsjetnik: parametar delay je pauza u milise kundama koja određuje brzinu izvođenja; para metar loop je petlja (neprekidno ponavljanje); True (istina) je potvrda ponavljanja.

Kad ste maloprije pretraživali po gotovim sličicama, mogli ste ustanoviti da ima i pokoja gotova animacija, na primjer ALL_ARROWS. Želite li da se ta animacija odvija neprekidno morate u argumentu dodati parametre koji to omoguća vaju. U MP Editoru prepišite i otpremite program

from microbit import * display.show(Image.ALL_ARROWS, loop=True, delay=300)

Upravljanje pikselima (pixels)

Piksel je jedna točkica cijelog displeja. U slučaju LED-displeja BBC micro:bita to je jedna LED-ica displeja. Kako biste lakše pratili opis koji slijedi, na Slici 32.12. prikazano je imenovanje svakog pojedinog piksela (svake LED-ice) LED-displeja BBC micro:bita.

Svaka LED-ica ima koordinate x i y, počev ši od gornjeg lijevog ugla (0,0). Sjaj svake pojedine LED-ice moguće je ugoditi metodom set_pixel(x,y,sjaj), gdje valja ugoditi parametar sjaj. U MP Editoru prepišite i otpremite program from microbit import * display.set_pixel(2,3,6)

Program otpremite. Ako je sve kako valja, s nešto slabijim sjajem (sjaj = 6) pali se LED-ica trećeg stupca (x = 2), četvrtog retka (y = 3). Na prethodnoj slici je ta LED-ica zaokružena žutom bojom.

Radi vježbe prepravite program tako da mak simalnim sjajem zasvijetli LED-ica petog stupca u drugom retku. Mala pomoć, ugodite parametre kako slijedi, set_pixel(4,1,9).

Za paljenje cijelog LED-displeja koristite for petlje, kao na Slici 32.13.

U ovom programu valja primijetiti nekoliko stvari.

Prvo, u petlji for dodan je argument in range (u dometu, u rasponu). To znači da će kôd krenuti brojati od 0, nešto će obaviti, pa će uzeti sljedeći broj 1, ponovno će nešto obaviti i tako do broja 5 kad će petlja for završiti. Što on to obavlja? Pokreće novu for petlju koja također nešto obav lja, odnosno pali piksele.

Drugo, primijetite vama novu metodu clear (poništiti, očistiti), koja je bez argumenta. To će ugasiti sve LED-ice LED-displeja BBC micro:bita. Treće, primijetite plave pozadine unutar for petlji. Svjetlija plava pozadina povezuje upisani kôd s prvom for petljom, a tamnija plava poza dina povezuje upisani kôd s drugom for petljom. Što to znači? To programeru (i programu) uka zuje koja se naredba odnosi na koji dio. Primjer, sleep(100) odnosi se na drugu petlju for i ne usporava izvođenje cijelog programa, već samo tu for petlju. Ako ne vjerujete, izbrišite uvlake kod naredbe sleep(100) tako da naredba ne

Slika 32.12. Koordinate piksela LED-displeja BBC micro:bita

Slika 32.13. Program pali sve LED-ice LED-displeja, jednu za drugom

bude obuhvaćena plavom pozadinom pa provje rite što će se desiti!

Vježbanjem ćete sve dosad naučeno lakše zapamtiti, stoga eto vam zadatak za vježbu. Program s prethodne slike prepravite tako da se LED-ice redom pale okomito, a ne vodoravno kao u ovom ponuđenom programu. Osim toga, neka se program beskonačno ponavlja. Sretno!

Podsjetnik: from microbit import * > uvoz biblioteke (kad zatrebate biblioteku obavezno ju valja upi sati na samom početku programa) while True: > beskonačna petlja sleep(milisekunde) > stanka, pauza sjaj = Image(„11111:33333:55555:7777 7:99999“) > iskazivanje promjenljive koja sadrži sličicu koju ste sami “nacrtali” lista = [velika, srednja, mala] > iskazi vanje promjenljive, s popisom sadržaja unutar uglatih zagrada for y in range (od broja, do broja) > programska petlja koja se ponavlja unutar odre đenog raspona, na primjer (0, 5)

Način pisanja naredbi, objekt. metoda(argument, parametar). Primjeri: display.scroll(‚string‘) > pomicanje karak tera na LED-displeju display.show(lista, loop= True , delay=milisekunde) > animacija sličica na LED-displeju (sličice se prozivaju iz popisa koji se nalazi u promjenljivoj – lista) display.set_pixel(x,y,sjaj) > ugađanje sjaja LED-ice koja se nalazi na koordinatama x, y LED-displeja display.clear() > gašenje svih LED-ica LED-displeja.

Za ove ste vježbe trebali: - BBC micro:bita v.2. (ili v.1.) - USB-kabel.

Marino Čikeš, prof.

Mogu li pametni telefoni “oživjeti” životinje iz ledenog doba?

Preko svog pametnog telefona možete susresti krdo ovih zgodnih 3D-stvorenja

Vau! Sabljozubi mačak upravo je ponjušio moj kauč! Stvarno je velik. I zaurlao je, virtualno naravno.

Znanstvenici su vratili u život krdo životinja iz ledenog doba barem u virtualnom svjetu. Možete komunicirati s tim stvorenjima na siguran način. Samo ih pozovite u svoj pametni telefon.

Ti su susreti dostupni preko tehnologije poznate kao proširena stvarnost koja virtualne slike može postaviti na ono što vidite u svom okruženju — bila to učionica, spavaća soba ili nogometno igralište. Ili one mogu doći iz vir tualne stvarnosti. Doživljaj toga više je poput ulaska u 3D-film, gdje ste dio akcije.

Muzeji diljem SAD-a okreću se proširenoj i virtualnoj stvarnosti u nadi da će omogućiti lju dima da dožive drevni svijet na nov i smisleniji način.

Matt Davis radi u Prirodoslovnom muzeju u Los Angelesu, Kalifornija. On i Emily Lindsey, u muzeju La Brea Tar Pits, pitali su se mogu li virtualna i proširena stvarnost pomoći ljudima da bolje nauče znanstvene koncepte od pukog čitanja o njima ili gledanja fosila. Odlučili su to testirati koristeći izložbu virtualne stvarnosti o životinjama iz ledenog doba.

Ali da bi to učinili, dvoje paleontologa trebalo je znanstveno točne, digitalne prikaze tih izumrlih životinja i brzo su ustanovili da ih nema. To ih je usmjerilo na novi put, da sami modeliraju ta pretpovijesna bića.

Evo kako su to učinili.

Oživljavanje prošlosti

Bez vremenskog stroja nikada nećemo znati kako su točno izgledale životinje iz ledenog doba. Umjetnici nam se često trude to dočarati. Ali ako njihove slike nisu znanstveno točne, mogu krivo prikazati drevni svijet. Na primjer,

Ljubaznošću La Brea Tar Pits

mnogi ljudi misle da su velociraptori bili veliki, opasni, kožom prekriveni grabežljivci. Tako ih je, uostalom, i prikazao film Jurski svijet iz 2015. godine. Zapravo, ovi dinosauri bili su veličine purana i prekriveni perjem.

Razumijevanje ledenog doba

Kako bi svoje slike učinio realističnima, tim iz Los Angelesa okrenuo se znanosti. “Upotrijebili smo naše znanje o kostima, fosilne zapise i znanstvenu literaturu kako bismo napravili naj preciznije modele proširene stvarnosti koje smo mogli”, objašnjava Lindsey. Na izradi modela radili su s tvrtkom Polyperfect koja osmišljava animirane likove za videoigre. Paleontolozi su dali detaljne upute o tome kako životinje trebaju izgledati i kretati se. Umjetnici iz Polyperfecta nacrtali su oblik modela, a zatim ga animirali, a tim iz Los Angelesa je nadgledao proces.

Prema fosilima su znali koje je veličine bila sabljozuba mačka. No, morali su pogađati zvuk njene rike. Usput su otkrivali koje su se infor macije temeljile na znanosti, a koje na nekom obrazovanom nagađanju.

Davis objašnjava: “Kad ljudi stvaraju pale oumjetnost, želimo da dijele znanstvene infor macije istraživanje i umjetničke odluke koje su donijeli, jer te se odluke obično ne saopćavaju drugima.”

Mauricio Anton neovisni je paleoumjetnik koji surađuje s Nacionalnim muzejom prirodnih znanosti u Madridu, Španjolska. I on je dijelio

ovaj proces donošenja odluka pri stvaranju paleoumjetnosti. Mnogi od tih detalja pojavljuju se u njegovim znanstvenim radovima, knjigama, govorima na konferencijama i na njegovoj web -stranici. Ali dijeljenje tog procesa nije uvijek praktično. Pisanje znanstvenih radova oduzima puno vremena, a umjetnici su plaćeni samo za isporuku gotovog proizvoda. Osim ako to nije dio njihovog plaćenog posla, umjetnici ne žele trošiti vrijeme na detaljno opisivanje svojih metoda kao što je to činio tim iz Los Angelesa.

Ipak, tvrdi Davis, “umjetnički je dio jednako važan kao i sva druga istraživanja”. Zapravo, dodaje: “To je važan dio načina na koji svoja otkrića priopćavamo javnosti i drugim znansvenicima.” U ovom slučaju, on tvrdi: “Umjetnost je dio znanosti”.

Kopneni ljenjivče, upoznaj pametni telefon

Kako bi svoje životinje iz ledenog doba učinili dostupnima većini ljudi, istraživači su htjeli da njihovo iskustvo proširene stvarnosti funkcionira

Kompozitna slika koja prikazuje kako se 3D-model razvijao tijekom vremena

Tim je radio u fazama kako bi razvio modele s niskim poligonima, poput ovog strašnog vuka. Slika A prikazuje 3D-oblik modela. B prikazuje kostur. C prikazuje 2-dimen zionalni sloj nalik koži s teksturom i bojama za vanjsku stranu modela. D prikazuje gotov model.

Ljubaznošću La Brea Tar Pits

Ovo je model mamuta koji razvija Prirodoslovni muzej Los Angelesa za korištenje u iskustvima uranjanja u proširenu i virtualnu stvarnost

na pametnim telefonima. Zato su modeli morali biti jednostavni. U suprotnom, njihov pregled potrošio bi previše podataka. Tim je odabrao crtani izgled za svoje životinje. Zove se lowxoly (nisko poligonski). Poligoni su oblici koji se koriste za predstavljanje trodimenzionalnih detalja u digitalnim prikazima. To je pojed nostavilo modele, a istovremeno se zadržala znanstvena točnost.

Učimo o virtualnoj stvarnosti

“Odskočio sam kad sam prvi put vidio američkog lava”, kaže Davis. “Bio je tako velik i zastrašujućeg izgleda, u usporedbi sa mnom.”

Želite li potpuno iskustvo virtualne stvarnosti, možete posjetiti muzej La Brea Tar Pits, gdje se možete osvrnuti u prošlost i vidjeti male skupine drevnih bizona ili strašnih vukova. Možete čak gledati kako izgleda kopneni ljenjivac koji je zaglavio u smoli.

Tim još uvijek ne zna koliko će takvi virtualni zasloni unaprijediti učenje znanosti, ali znaju da će biti zabavno komunicirati s tim stvorenjima. Koristeći Snapchat ili Instagram, i vi možete vidjeti strašnog vuka kako vam se približava, čuti riku sabljozube mačke i gledati ljenjivca kako se uspinje u vašoj dnevnoj sobi. Također možete vidjeti 3D-modele na računalu.

Želite više zabave?

Ovi modeli dostupni su za kupnju i korištenje u vlastitim videoigrama. A za one koji više vole olovku i papir, možete napraviti vlastitu pale oumjetnost. “Ako odete u muzej i vidite kostur, pokušajte nacrtati kako mislite da bi životinja

izgledala u stvarnom životu”, kaže Davis. “To je sjajan način da počnete sa znanošću.”

Pojašnjenje ključnih riječi iz teksta:

Proširena stvarnost: računalni sustav koji postavlja informacije (kao tekst i/ili slike) na ono što se gleda kroz naočale, prozor ili neki uređaj (kao što je kamera). Ili, slično virtualnoj stvarnosti, može smjestiti digitalne iluzije u stvarni svijet.

Digitalno: (u informatici i inženjerstvu) Pridjev koji označava da je nešto numerički razvijeno na računalu ili na nekom drugom elektroničkom uređaju, temeljenom na binarnom sustavu, gdje su svi brojevi prikazani korištenjem niza samo nula i jedinica.

Strašni vuk (Strahovuk): drevna vrsta (Canis dirus) koja se prvi put pojavila u Sjevernoj Americi prije otprilike 300 000 godina. Živio je do prije otprilike 12 000 godina. Fosili pokazuju da bi težio do 67 kilograma (148 funti) i imao tijelo koje bi se protezalo do 1,8 metara (6 stopa) od njuške do vrha repa. Hranio se raznolikom hranom koja je mogla uključivati veliki plijen poput konja, iako su jeli i bizone, deve, mastodonte i ljenjivce.

Izumrli: pridjev koji opisuje vrstu od koje nema preživjelih primjeraka.

Fosil: svi sačuvani ostaci ili tragovi drevnog života. Postoji mnogo različitih vrsta fosila: kosti i drugi dijelovi tijela dinosaura nazivaju se fosili tijela, dok su npr. otisci stopala fosili u tragovima. Čak su i primjerci izmeta dinosaura fosili. Proces nastanka fosila naziva se fosilizacija.

Ledeno doba: Zemlja je proživjela najmanje pet velikih ledenih doba, produžena razdoblja

Upotrijebite aplikaciju Snapchat za aktiviranje interaktivnog iskustva proširene stvarnosti s ovim Snapchat kodovima: (A) mačka

neuobičajeno hladnog vremena s kojima se suočava veći dio planeta. Tijekom tog vreme na, koje može trajati stotinama, pa i tisućama godina, ledenjaci i ledene ploče povećavaju se u veličini i dubini. Najnovije ledeno doba doseglo je vrhunac prije 21 500 godina i trajalo je do prije otprilike 13 000 godina.

Jura: Geološko razdoblje od prije oko 200 milijuna do 145,5 milijuna godina, srednje raz doblje mezozojske ere. Bilo je to vrijeme kada su dinosauri bili dominantan oblik života na kopnu.

Literatura: knjige, studije i drugi spisi obja vljeni o određenoj temi. Znanstvena literatu ra obično se odnosi na objavljene radove ili sažetke sa sastanaka koji opisuju nova otkrića istraživanja ili recenzije više radova o temi unutar nekog područja.

Model: Simulacija događaja iz stvarnog svijeta (obično pomoću računala) koja je razvijena za predviđanje jednog ili više vjerojatnih ishoda. Model je također i osoba koja treba pokazati kako bi nešto funkcioniralo ili izgledalo na dru gima.

Paleontolog: Znanstvenik koji se specijalizirao za proučavanje fosila, ostataka drevnih orga nizama.

Grabežljivac : Stvorenje koje lovi druge životinje zbog hrane.

Pretpovijesni: pridjev za nešto što se dogo dilo prije nekoliko desetaka tisuća do milijuna godina, razdoblja prije nego što su ljudi počeli bilježiti događaje.

Ljenjivac: sporo pokretni sisavac koji se hrani biljkama i živi u tropskim kišnim šumama na zapadnoj hemisferi. Većina ovih stanovnika sta bala veći dio dana spava.

Pametni telefon : mobilni telefon koji može obavljati mnoštvo funkcija, uključujući pretraživanje informacija na internetu.

Katran: gusta, viskozna, crna, zapaljiva tekućina dobivena od ugljena ili drva. Sastoji se od niza ugljikovodika, smola, alkohola i drugih sastojaka.

Oruđe: Predmet koji osoba ili druga životinja napravi ili dobije i zatim koristi za obavljanje neke svrhe kao što je dohvaćanje hrane, obrana ili njegovanje.

Velociraptor (brzi kradljivac): Rod grabežljivih dinosaura nalik pticama s relativno velikim mozgom i dugom, oštrom pandžom na sva koj nozi. Njegovi fosili prvi put su otkriveni 1920-ih godina na području današnje Mongolije. Otprilike metar visoka životinja kretala se na dvije noge i jednom od svojih oštrih kandži sjekla plijen. Nije bila tako zastrašujuća kako je njen imenjak prikazan u filmu Jurski park. Mnogi znanstvenici vjeruju da je ta filmska verzija zapravo Deinonychus, dinosaur dvostruko veći od njega i poznat iz fosila iskopanih u Sjedinjenim Državama tijekom 1960-ih godina.

Virtualno: vrlo slično stvarnome. Objekt ili koncept koji je virtualno stvaran bio bi gotovo istinit ili stvaran ali ne sasvim. Izraz se često koristi za označavanje nečega što je modelirano računalom pomoću brojeva, a ne korištenjem dijelova iz stvarnog svijeta. Tako bi virtualni motor bio onaj koji bi se mogao vidjeti na zaslonu računala i testirati računalnim pro gramiranjem, ali to ne bi bio trodimenzionalni uređaj napravljen od metala. Virtualna, na prim jer, može biti i konferencija – događanje kojem ljudi prisustvuju preko interneta.

Virtualna stvarnost: trodimenzionalna simulaci ja stvarnog svijeta koja izgleda vrlo realistično i omogućuje ljudima interakciju s njim. Kako bi “ušli” u virtualnu stvarnost, ljudi obično nose posebnu kacigu ili naočale sa senzorima.

Izvor: www.snexplores.org

Snježana Krčmar

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE

Piše: Borislav Božić, prof.

CAMERA OBSCURA drugi dio

U prošlom broju opisao sam osnovne principe rada camere obscure oslanjajući se na povije sne činjenice. U ovom ćemo broju, korak po korak, izraditi cameru obscuru od kutije za cipele. Treba nam nešto malo materijala, spretnosti i relativno brzo tu kutiju možemo pripremiti za fotografiranje, pa krenimo redom.

Kako bismo mogli krenuti u izradu camere obscure, treba nam pribor i materijal za rad kao što prikazuje foto grafija desno od ovoga teksta: ravnalo, povećalo, škare, skalpel, papirnati selo tejp (krep traka), crna izolir-traka (koriste ju električari), olovka s gumicom u koju je zabodena omanja igla za šivanje, tanki lim, komad kartona (ljepenka 2 mm), crni papir i nekoliko lastika koje se koriste u domaćinstvu, crna mat boja u spreju ili crna tempera te kutija za cipele. U naj bližem dućanu cipela potražimo kutiju, ako ju već nemamo u kući. Zašto kutija od cipela? Zato što je većina kutija od cipela tako konstruktivno izvedena da se najlakše i najbrže može prilagoditi da bude fotografski aparat, tj. camera obscu ra. Najprije moramo unutrašnjost kutije obojiti u crno, i to mat bojom. To možemo uraditi crnom temperom ili sprejem kao što sam ja za ovu prigodu uradio. Važno je voditi računa da to bude mat boja i da se cijela unutrašnjost detaljno oboji. Mat boja zato što u unutrašnjosti ne smije biti nikakvih refleksa koje bi proizvodila sjajna ili lak-boja. Ako bojimo sprejom, to moramo raditi na otvorenom zbog isparavanja boje. Ja sam to uradio na balkonu. Radite li crnom temperom, trebate biti pažljivi

jer je boja na bazi vode i bojeći, karton se natapa vodom i od prevelikog vlaže nja može se deformirati. Dakle, koristite malo gušću boju. Bez razlike čime bojite unutrašnjost kutije, kada ste ju obojili, ostavite jedan dan da se zrači, ako ste radili sprejom, ili da se osuši, ako ste bojili temperom. Nakon što se kutija osušila i izračila, tj. drugi dan, na njenom dubljem dijelu, na sjecištu dijagonala skalpelom pažljivo izrezu jemo otvor veličine 1,5 x 1,5 cm. Sada je došla na red izrada najosjetljivijeg i najvažnijeg dijela naše camere obs cure bušenje rupice u tankom limu. Naime, komadić materijala na kojem je izbušena rupica zovem objektivom. Uobičajeni objektivi s lećama imaju zada ću prikupiti i usmjeriti svjetlo ravnomjerno raspoređeno po cijeloj površini negativa ili senzora. Od kvalitete ugrađene optike ovisi i kvaliteta crteža i ostale performanse foto grafije. Skoro istu funkciju ima i rupica na cameri obscuri. Od pre ciznosti bušenja rupice te debljine materijala ovi sit će karakter i kvaliteta snimke načinjene came rom obscurom. Ono što svaka ko valja znati za izradu kvalitet nog “objektiva” je činjenica da debljina mate rijala na kojem bušimo rupicu ne smije biti veća od 0,2 do 0,3 mm jer u debljem materijalu buše njem rupice stva ramo “tunel”, a ne rupicu i taj “tunel” proizvo

di neželjene efekte. Ima različitih tan kih limova, ali nisu svima i u svako doba dostupni pa sam za ovu priliku uzeo komad lima s boce vina kako prikazu je slika desno gore. Dovoljno je tanak i čvrst da izbušimo preciznu i kvalitet nu rupicu. Važno je da materijal u kojem bušimo rupi cu bude na tvrdoj podlozi kako bi kra ter ‒ izbočenje na suprotnoj strani bilo što manje. Prilikom bušenja rupice ne smijemo pritiskati iglu prema dolje jer time trgamo mate rijal i izbočenje činimo većim. Znači, treba lagano rotira ti iglu lijevo-desno oko njene osi i na taj način činimo rupicu pravilno okruglom. Nastavljamo u sljedećem broju.

POGLED UNATRAG

Od prvih iskustava camere obs cure vidimo da ju je čovjek koristio za nove spoznaje, i to su naj češće radili astronomi. U vrijeme renesanse, veliki slikar toga doba Leonardo Da Vinci preporučivao je mladim slikarima da koriste cameru obscuru kao pomoćno sredstvo kod izrade crteža osnovne kompo zicije i točnijeg prikaza perspektive. Dakle, slikari su na plohu gdje se projicira slika na cameri obscuri stavljali prozirni papir s pravilnom mrežom i olovkom su iscrtavali konturne linije prizora koji su htjeli naslikati. Kada su napravili konturni crtež, odlazili su u

CAMERA OBSCURA U SLUŽBI SLIKARSTVA

svoj atelje i na platnu većih dimenzija nacr tali pravilnu mrežu vrlo tankih linija. Sada su gledali mali crtež unutar mreže načinjen u cameri obscuri i proporcionalno ga uve ćavali na platno. Točnost uvećavanja crteža kontrolirali su preko pravilne mreže linija na malom crtežu i velikom platnu. Niz umjet nika koristio je cameru obscuru u ovoj prvoj fazi nastajanja slike i po tom su bili poznati talijanski slikar Canaletto i nizozemski slikar Jan Vermeer.

Carel Fabritius

Slikar Carel Fabritius sjajan je primjer slikara koji je koristio cameru obscuru kao redovno pomoćno sredstvo kod slikanja otvorenih ambijenata pejzaža ili

urbanih scena. Odličan primjer je slika desno od ovoga teksta koja je nastala u XVII. stoljeću. Na njoj sam točkastim kvadratom označio dio scene koja je napravljena pomoću camere obscure. Lijevo je fotografija te scene napravljena širokokutnim objektivom 60-ih godina prošlog stoljeća. Carel Fabritius bio je najdarovitiji učenik slavnog Rembrandta van Rijna, a učitelj isto tako slavnom slikaru Janu Vermeeru.

Nizozemski slikar Jan Vermeer (1632.–1675.) redovno je koristio cameru obscuru u svom radu što je opisano i prikazano u knjizi i na filmu Djevojka s bisernom naušni com. Nije samo Vermeer nego su i drugi slikari toga doba kori stili ovu napra vu radi lakšeg prikazivanja perspektive, ali i radi intenzivnije reprodukcije boja. Slikali su slojevito, lazurno sloj po sloj tako da im je odgovarao i pomagao učinak leća na cameri obscuri jer su se ti efekti, koje vidimo na njihovim slikama, jedino mogli dobiti korištenjem tih posebnih leća. Slika iznad ovoga teksta prikazuje drvenu cameru obscuru uobičajenu u to doba, a crtež lijevo prikazuje kako su ju slikari koristili.

Čovjek s tisuću tijela

Leon Kaspersky prislonio je palac na zaslon brave svoje prikolice. Zaslon se zazelenio i brava se tiho otključala. Još se jednom osvr nuo oko sebe (u četiri ujutro nije još bilo niko ga), a onda je ušao i zatvorio vrata za sobom.

Prikolica je bila jednostavno uređena. Stol, naslonjači, mali ležaj, toalet. Još jedna vrata, također zaključana. Prozori zatamnjeni. Prikolica je bila ekskluzivni prostor Leona Kasperskog: prema ugovoru, nitko nije smio kročiti u nju bez njegova odobrenja.

Otvorio je druga vrata i ušao u svlačionicu. Mali ormar za odjeću, stolac, ogledalo. Po zidovima slike Leona Kasperskog u najpo znatijim ulogama. Uz rub i oko ogledala skice dizajnera stvorenja.

Leon se svukao. Brižno je složio odjeću na vješalice u ormaru. Sjeo je pred ogledalo. Nasuprot njemu, sasvim obično lice, tamna kratka kosa, sivoplave oči. Davale su mu pose ban izgled. Pogledao je skice. Znao je scenarij napamet, razgovarao s režiserom prethodnih dana, vježbao s koreografom. Bio je spreman.

U većini svojih filmova, Leon Kaspersky bio je stvorenje. Čudovište. Ono Drugo.

* * *

Naravno, nije bio jedini. Studiji su pro ducirali fantastične filmove i serije kao na tvorničkim trakama i posla za glumce, spe cijalizirane poput njega, bilo je i više nego dovoljno. Za početak, zadovoljavao je jedan od bitnih uvjeta: bio je visok i mršav. Mršav zato da stane u kostim. Visok jer... jer su visoka čudovišta impresivnija od niskih. Ali dok su drugi sjedili satima, okruženi majstorima animatronike, kostima i maske, dok nisu - propisno kostimirani, našminkani, s prostetikom - mogli pred kamere, Leon Kaspersky svoje je preobrazbe radio sam. Potpuno sam u toj maloj skromno opremljenoj prostoriji u prikolici.

Njegove transformacije ostavljale su bez daha, kao da je pred kamerom zapravo bilo stvorenje opisano u scenariju, prikazano na slikama iz

dizajnerskog odjela, živo, od krvi i mesa. Nitko nije znao kako je to postizao. On nije nikome rekao: bila je to njegova strogo čuvana tajna. Posebnom klauzulom ugovora bilo je zabranjeno bilo kakvo propitivanje njegovih tehnika i vješti na, a kamoli špijuniranje.

* * *

Leon Kaspersky bacio je još jedan pogled na skice. Kostim je bio prikazan sa svih strana,

sjajan, crn, u njega su trebale biti ugrađene LED-žaruljice raznih boja. Dizajner i režiser savjeto vali su mu neka pusti stručnjaka da mu ugradi električnu instalaciju. On se samo nasmiješio. “Ništa vi ne brinite”, rekao je, “to je ionako slaba struja.” Sklopio je oči.

Htio je prizvati skice u tamu. Bilo je vrijeme da ih pretoči u stvarnost.

Umjesto toga, ugledao je plazmu što je lizala po oplati. Pištanje alarma. Temperaturu koja je narasla preko kritične razine. Letjelicu što je padala na plavo-zeleni planet, ostavljajući za sobom plameni trag na modrom nebu.

Na sedam tisuća iznad površine, uspio je isko čiti. Krajičkom oka vidio je olupinu kako tutnji da se razbije negdje u pustinji. On je imao važnijeg posla. Jedva je uspio prekinuti prevrtanje, stabi lizirati se u padu, raširenih ruku i nogu, dok ga je hladan zrak šibao po licu. Procijenio je visinu. Ne još, previsoko je.

Padao je i padao do tri tisuće. A onda je nad sobom otvorio padobransku membranu. Snažan trzaj kako ga je zakočila u padu. I konačno, pola gano spuštanje prema ravnoj crti što je presije cala pustaru. Cesta, zaključio je. Svemir ne stvara u ravnim crtama.

Prizemljio se nedaleko od ceste. Nije na njoj vidio nikoga. Srećom, pomislio je. Ne treba iza njega ostati nikakav vidljiv trag da se spustio na ovaj planet. Ono što ostane od letjelice automatski će se razgraditi do svitanja. Trebat će ozbiljni kemijski analizatori da otkriju kako je na mjestu pada nešto čudno. A tko će ih upotri jebiti, ako nitko ne zna gdje je olupina i da ona uopće postoji? Za tri dana, ni analizatori neće biti dovoljni.

Slika u ogledalu mijenjala se. Tijelo i udovi su se izduživali. Prsti na rukama kao da više nisu imali mišića, poput kakvih grančica ili mumifici rane kože na kostima. I lice se mijenjalo. Glava se krivila unatrag, obrazi su postajali sve ispijeniji, oči su tonule, usne su bile samo tanka crta. Nos je nestao, ostale su samo nosnice na vrhu rož natoga kljuna. Konačno je glava postala poput glave kakve drevne kornjače. Koža je tamnila do crne. A onda su se udovi i bokovi osuli fotofori ma. Stvorenje je po tijelu i udovima imalo redove sablasnih zelenih i plavih i žutih svjetala.

Skrivao se u šikari pored ceste. Bio je nevid ljiv među grmljem. Bio je grm. Cestom je prošlo vozilo. Četiri kotača, dvije osobe u njemu. Leon Kaspersky ga je pratio pogledom dok je postaja lo samo sitna točkica u vrelom zraku što je titrao nad asfaltom.

Odlučio je krenuti za vozilom. Nešto kasnije, visok i mršav čovjek tamne kose i sivoplavih očiju koračao je rubom ceste. Nosio je traperice i bijelu potkošulju. Kožne čizme, ovdje su ih zvali kaubojskima. Leon je znao tko su kauboji. I šešir kojim se štitio od sunca također se zvao kaubojskim. Laganu kariranu košulju držao je ovješenu za lijevi kažiprst, prebačenu preko ramena. Godine potajnog izviđanja tog plavog i zelenog planeta, što su ga njegovi stanovnici zvali Zemljom, isplatilo mu se.

Leon Kaspersky (koji se tada još nije zvao Leon Kaspersky) bio je izviđač. Promatrao je taj mravinjak, čija je kultura išla u cijelom rasponu od lovaca sakupljača do visokoindustrijske digi talne civilizacije. Snimao je iz orbite. Registrirao, memorirao, razgledao. Učio...

Imao je samo jedan problem: bio je jedini izvi đač oko Zemlje. A sad je, zbog tehničkog kvara na svojoj letjelici, bio nasukan. I znao je da ovdje još uvijek nema načina da brzo javi svojima da ga dođu pokupiti. Nadsvjetlosna komunikacija nepoznata je na planetu Zemlji.

Međutim, Leon je imao jednu važnu osobinu, kao i svi ostali pripadnici njegove vrste.

Mogao se lako prikriti u skoro bilo kakvom okolišu. Mogao se stopiti. Postati jedan od njih. Poprimiti oblik koji je htio.

Začuo je motor iza sebe. Okrenuo se. Tegljač s prikolicom. Podigao je palac desne ruke, znao je da tako rade na ovom planetu. To su zvali auto stopiranje. Nadao se kako se vozač zaželio druš tva nakon tko zna koliko kilometara za volanom.

* * *

Kad je konačno stigao u L.A. i pozdravio se s kamiondžijom, znao je da se mora brzo snaći. Možda je u nekim stvarima bio nadmoćan ljudi ma oko sebe, ali nešto mu je bilo zajedničko s njima. I on je morao jesti. A za to su mu, ako neće biti kojot i njuškati po smeću, trebali komadi papira što ih ovdje zovu dolari.

Prvih mjesec dana dolazio je na mjesta gdje su se okupljali ilegalni doseljenici s juga, preko granice, nadajući se poslovima na dan ili dva. Jednom je to bilo kopanje kanala za cijevi u

nečijem vrtu, drugi put istovar kamiona, treći put bježanje kad bi se ulicom razlilo zavijanje policijske sirene. Tu je negdje Leon Kaspersky postao Leon Kaspersky. A onda je naletio na stal niji posao. Od tada je radio kao pomoćni radnik u filmskom studiju. Ni ne očekujući to, počeo je njegov put do slave.

* * *

Buck Mahoney bio je sporedni glumac u kri mićima i akcijskim filmovima. Jedno od onih lica koje bi gledatelji uvijek prepoznavali, čak i ako mu nisu pamtili ime. Bio je ono što su u filmskoj branši zvali “teškaš”: uglavnom je glumio gan gsterske utjerivače, nasilnike, ponekad kakvog sirovog narednika ili policajca, po mogućnosti podmićenog. Leon ga je imao prilike susretati u studiju, u nekoliko navrata čak i gledati dok je snimao.

A onda je tog jutra do ekipe stigla vijest kako je Buck Mahoney, inače dobričina i omiljeni lik bez obzira na snažne ruke, šake poput medvjeđih šapa i grube crte lica, preminuo sat ranije u svom domu. Srčani udar, tako je čuo Leon. I u svom tom šoku ubrzo se iskristalizirao problem: bila je sni mljena svega trećina njegovih scena. Kad se na snimanju pojavio i glavni producent, bilo je jasno da im predstoji traženje novog glumca i sni manje Buckovih scena iznova. Ukratko, dodatni troškovi. U produkciji s vrlo tijesnim budžetom.

Pola sata kasnije, Leon Kaspersky se skoro na silu ugurao u producentov ured, gdje su on i reži ser raspravljali što i kako dalje. Zatvorio je vrata za sobom. Producent i režiser gledali su ga zapa njeno. Jer, pred njima je stajao Buck Mahoney!

Da, odgovorio je Leon kad je prvotni šok prošao, bavio sam se kazališnom maskom i šminkom. Kako sam ovo napravio? Moja tajna, gospodo. Jeste li zainteresirani?

Naravno da su bili zainteresirani.

Ubrzo je Leon Kaspersky imao potpisan ugo vor i prvi put u životu stao pred kameru.

*

*

Leonidas Frank Chaney, bolje poznat kao Lon Chaney, bio je glumac u vrijeme nijemoga filma. Proslavio se ulogama pirata, vampira, razbojnika ili groteskno unakaženih likova, poput zvonara crkve Notre Dame, ili Fantoma iz Opere. Svoje je maske radio sam, skrivajući svoje umijeće. A ono je bilo takvo da je nerijetko u jednom filmu glumio više uloga. Pomalo tajnovit, nosio je nadimak Čovjek s tisuću lica.

U manje od dvije godine, Leon Kaspersky nosio je nadimak Čovjek s tisuću tijela. Bio je vampir, čudovište, jedno dvadesetak različitih izvanzemaljaca (uvijek se u sebi smijuljio kad bi dobio takve uloge), vukodlak, vođa orka, podze mni patuljak, zombi, super junak, super zlikovac... Što god mašta producenata i dizajnera mogla smisliti, on bi oživotvorio. I da, u još je nekoliko navrata zamijenio glumce (jednom i glumicu) koji bi preminuli tijekom snimanja. To se držalo u tajnosti. Nitko nikad nije primijetio razliku, svi su mislili kako je oživljavanje postignuto raču nalnom grafikom. Takva je bila njegova vještina.

Nitko nije znao kako to postiže.

A on se ugovorima osigurao da nitko ni ne sazna.

Komadi papira zvani dolari više mu nisu pred stavljali problem.

* * *

“Gospodine Kaspersky?” Glas izvana prekinuo ga je u dubokoj koncentraciji. Trgnuo se. Kucanje na vratima prikolice. Gospođica Rodriguez. Pomoćnica režije. “Gospodine Kaspersky? Vrijeme je.”

Leon se još jednom pogleda u ogledalo. Besprijekorno. Kao i uvijek. Nasmiješio se. Kad bi samo znali...

Ustao je, obukao ogrtač. Podigao je kapulja ču, lice mu je utonulo u sjenu koju je stvarala. Ugasio je svjetlo, izašao iz prikolice.

Gospođica Rodriguez se trznula kad ga je ugledala. Ovo je bio prvi dan snimanja, nitko još nije vidio njegovu preobrazbu. Nije ni pomoćnica režije. Ali vidjela je zažarene oči ispod kapuljače, i redove sitnih svjetala što su ocrtavali obraze.

“Nešto nije u redu?”, brižno upita Leon.

“Ne, ne”, odvrati gospođica Rodriguez. “Nisam znala da umijete i sa svjetlima...

“To je još najmanji problem”, odgovorio je i pošao za njom do studija, skriven od mogućih neželjenih pogleda ogrtačem.

Konačno je stao pred kameru, pod svjetla. Cijela ekipa napeto je čekala. A Leon Kaspersky samo je skinuo ogrtač i dodao ga gospođici Rodriguez. Oko njega uzdasi, zapanjeni pogledi, zadovoljni osmijeh režisera: pred njima je bio još jedan uspjeh.

“Spreman sam”, samo je rekao Leon Kaspersky. Aleksandar Žiljak

Pomrčina Sunca kakvu nismo vidjeli

Da se ovako nešto dogodilo na Zemlji prije samo koju ljudsku generaciju naša bi povijest magija, idolopoklonstva i sličnih stvari zasigur no izgledala daleko opakije ili bar bajkovitije. Kratkotrajan, dramatičan prelet Straha (Phobos, lat.) preko Sunčeva diska (Sol, lat.) nećemo imati prilike vidjeti svojim očima, ali da živimo na Marsu (Ares, lat.) stvari bi bile drugačije.

Zasad na Marsu i oko njega nema ljudi. Tamo se nalaze naši robotički izaslanici oboružani svom silom tehnike i senzorike. Na NASA-inom roveru Perseverance pored ostalih montiran je i unaprijeđeni instrument Mastcam-Z koji ima mogućnosti malog teleskopa. Upravo su te mogućnosti ponukale znanstveno-tehnički kor pus na opažanje i fotografiranje pomrčine Sunca koju uzrokuje veći od dva Marsova prirodna satelita (Phobos je veći, Deimos manji).

VIDEO: https://www.youtube.com/ watch?v=aKK7vS2CHC8

NASA je u javnost pustila jednominutni video na kojem se vidi Sunce prije, za vrijeme i nakon pomrčine Sunca koju je načinio Phobos dana 2.4.2022. Izgleda nestvarno i fantastično. Objekt nepravilnog oblika, manji od Sunčeva diska tijekom manje od jedne minute odradio je cijeli proces pomrčine. Razlog da pomrčina Sunca na Marsu traje tako kratko leži u veličini i orbital nim parametrima Phobosa. Promjer mu je svega 27 km (157 puta je manjeg promjera od Mjeseca), oko planeta kruži na udaljenosti od 6000 km, šezdeset puta bliže nego što je udaljen Mjesec od Zemlje.

Pomrčine Sunca Phobosom i Deimosom na Marsu snimljene su i prije (u prilogu snimka s

rovera Curiosity), ali u znatno slabijoj rezoluciji izvornog instrumenta Mastcam. Na aktualnim fotografijama vide se i Sunčeve pjege kojih je toga dana bilo nekoliko, poprilično velikih. Zapravo dovoljno velikih da smo ih sa Zemlje mogli pri zalasku Sunca vidjeti čak i golim okom!

Rover Curiosity na Mars je stigao 6.8.2012., a Perseverance 18.2.2021. Dimenzije su im gotovo identične (2,9x2,7x2,2 m), Curiositi je nešto lakši (899 kg) od Perseverancea (1025 kg). Oboje za izvor električne energije koriste “male atomske elektrane” te su aktivni i ljeti i zimi nasuprot pri jašnjim roverima (Pathfinder, Spirit, Opportunity) koji su bili ovisni o fotonaponskim panelima, odnosno o godišnjim dobima na Crvenom pla netu.

Opažanja pomrčina Sunca nude nam informa cije o Marsovoj atmosferi, ali i omogućavaju vrlo precizne podatke o karakteristikama orbita nje govih prirodnih mjeseca. Znamo kako se Phobos neumitno spušta k planetu 2 m svakih stotinu godina. Kroz pedesetak milijuna godina srušit će se na Mars ukoliko se prije toga ne raspadne radi djelovanja plimnih gravitacijskih valova i, tko zna, nakratko napravi pravi prsten od fragmenata koji nastaju nakon raspada. Zbog male gustoće u počecima istraživanja Phobosa i Deimosa bilo je popularno razmišljati kako su ovi neveliki mjese ci zapravo pravi, maskirani, gradovi Marsovaca ili neke druge civilizacije.

Tijekom svibnja, lipnja i dalje u ljetnim mjese cima Mars možemo vidjeti golim okom na našem nebu nekoliko sati prije izlaska Sunca nad istoč nim horizontom kao sjajnu crvenkastu zvijezdu.

Marino Tumpić

Put Straha preko Sunčeva diska

STEM 2022.

Kako smo vagali kovanice (2)

U prošlom smo nastavku opisali izvedbu i način primjene uređaja za sortiranje kovanica, završnog rada ovogodišnjih, 4. STEM-radionica (Zadar, 25. srpnja 3. kolovoza). Sada ćemo se upoznati s izvedbom elektroničkog sklopa koji upravlja radom sortirke i s koncepcijom progra ma u mikroupravljaču.

Opis električne sheme

Shema na Slici 6. prikazuje elektronički sklop sortirke kovanica. Mozak sklopa je Arduino Nano modul s mikroupravljačem ATmega328P, čiji pro gram upravlja radom svih ostalih komponenti. Pored Arduina, na glavnoj se tiskanoj pločici nalazi još zujalica (buzzer) i nekoliko otpornika. Napajanje je predviđeno preko mrežnog adapte ra izlaznog napona 6 9 V, a dioda D1 štiti sklop ako greškom obrnuto spojimo njegove izvode na konektor J1. Sve ostale komponente nalaze se izvan glavne tiskane pločice i međusobno se povezuju preko konektora na pločici i prikladnih kablova.

Konektori J2 i J3 služe za priključak I2C ili “običnog” LCD-zaslona s paralelnim priključci ma; u projektu smo se odlučili za I2C LCD pa je konektor J3 neiskorišten. Na J4 spajamo trobojnu (RGB) svjetleću diodu. Koristimo li RGB-diodu sa zajedničkim kolektorom, potrebno je spojiti srednji i desni priključak kratkospojnika J9; kod RGB-diode sa zajedničkom anodom, spajamo srednji i lijevi priključak istog kratkospojnika. J9 se nalazi na poleđini tiskane pločice, a spaja se kapljicom lema.

Na konektor J5 spajamo modul s HX711 čipom. HX711 je analognodigitalni pretvornik koji nam služi kao poveznica sa senzorom za mjerenje pritiska (load-cell). U senzoru se nalaze četiri otpornika čiji se otpor, proporcionalno sili pritiska na kućište senzora, mijenja tako da se otpor jednog para otpornika smanjuje, a dru gog para povećava. Otpornici su spojeni u tzv. Wheatstoneov most, a promjena otpora očituje se kao promjena napona na izlaznim priključ cima mosta. HX711 precizno mjeri taj napon i

Nastavak na 27. stranici

Slika 6. Shema elektroničkog sklopa uređaja za sortiranje kovanica

Piper Cub

recenzija modela

Preko interneta s velike online platforme bangood.com kupili smo model aviona Piper Cub proizvođača Skylark. Ukupna cijena, zajedno s poštarinom, iznosila je oko 75 eura. Prilikom naručivanja važno je izabrati dostavu sa skla dišta unutar Europske unije, kako pošta ne bi zaračunala dodatnu carinu. Model predstavlja popularni sportski avion vrlo raširen u svije tu zbog svoje pouzdanosti i jednostavnosti. U potpunosti je načinjen od modernih pjenastih materijala i raspon krila mu je 65 cm. Model dolazi s ugrađenim elektromotorom bez četkica, ugrađenim servomotorima i svim potrebnim dijelovima i priborom.

Sastavljanje modela

Krenuli smo s kormilom visine. Potrebno ga je usaditi na mjesto i spojiti upravljačke polugice servomotora. Repni kotač spojen je na kormilo smjera i već dolazi montiran, potrebno je samo spojiti polugice servomotora. Glavno krilo dolazi podijeljeno u dva dijela. Na svakom dijelu je ser vomotor zakrilca. Oba je dijela potrebno spojiti u sredini, spojiti kablove servomotora zakrilca s kontaktima u trupu i pritom paziti da odgovaraju kontakti lijeve i desne strane. S donje strane krila instalirani su potporni nosači koji se zajedno s kotačima glavnog stajnog trapa pričvrste vijcima za trup aviona. Na kraju je potrebno napuniti bateriju od 650 mAh priloženim USB-punjačem.

Baterija se spaja na kontakte motora i stavlja u otvor na prednjem dijelu trupa. Postavljanjem baterije na mjesto, težište modela je na jed noj trećini dubine krila i nije potrebna nikakva dodatna intervencija balastom.

Probni let

Daljinsko upravljanje opremljeno je auto matskom stabilizacijom tijekom leta. Zakrilca se pomiču i ispravljaju bilo koje odstupanje od horizontalnog leta ili zadanog pravca leta. Ova funkcija idealna je za početnike, a napredni letači mogu je isključiti na predajniku. Avion leti stabilno, a snaga motora dostatna je čak i za let po umjerenom vjetru. Baterija nam je izdržala oko 8 minuta. Stajni trap i kotači malog promjera nisu za polijetanje sa zemlje pa smo startali iz ruke, a sletjeli na travu.

Zaključak

Piper Cub je vrlo interesantan model za početnike i malo iskusnije modelare. Žiroskopska stabilizacija gotovo je idealna za učenje letenja. Model oprašta i veće greške prilikom slijetanja te ga je gotovo nemoguće polomiti. Ako nešto i pukne, na terenu su mogući brzi popravci jakim ljepilom. Jedini nedostatak koji smo uočili je domet daljinskog upravljanja koji iznosi oko 200 m, što je po specifikaciji.

Bojan i Hrvoje Zvonarević, Aeroklub Slavonski Brod

digitalizira ga s 24-bitnom preciznošću, a pro gram u mikroupravljaču dohvaća taj broj i na osnovu njega može izračunati kolikom je silom pritisnut senzor.

Na J6 spajamo tipkalo kojim izdajemo razli čite naredbe programu u mikroupravljaču, a na konektor J7 je spojen fotoprekidač. Fotoprekidač se sastoji od LE-diode i fototranzistora, između kojih se nalazi uska pukotina. Dok svjetlost LE-diode pada na fototranzistor, on vodi struju i napon na otporniku R5 će biti oko 4 V (mikro upravljač “čita” taj napon kao logičku jedinicu). Kada kovanica koju smo ubacili u prorez nakrat ko zakloni LE-diodu od fototranzistora, kroz njega će prestati teći struja i napon na otporniku R5 past će na 0 V (mikroupravljač “čita” taj napon kao logičku nulu). Tako će, praćenjem logičkog stanja na otporniku R5, program u mikrouprav ljaču moći uhvatiti trenutak u kojem je ubačena kovanica.

Konačno, na konektor J8 spajamo sklop ku kojom uključujemo i isključujemo vagu. Montažna shema elektroničkog sklopa prikazana je na Slici 7. i na njoj možete, osim načina pove zivanja, vidjeti i izgled pojedinih komponenti i modula. Na Slici 8. je fotografija glavne pločice, na koju su zalemljeni Arduino Nano i HX711 modul.

Opis programske logike

Program koji upravlja radom vage napisan je u programskom jeziku Bascom-AVR i prezahtje van je da bismo ovdje analizirali njegove nared be. Umjesto toga, detaljnije ćemo proučiti pro gramsku logiku, prikazanu dijagramom na Slici 9. Na slici su, osim programske logike, prikazani i karakteristični ispisi vidljivi na LCD-zaslonu tijekom pojedinih koraka.

Odmah nakon pokretanja programa ispisat će se pozdravna poruka, nakon koje će se vaga resetirati. Tijekom reseta, program postavlja bro

Slika 7. Montažna shema elektroničkog sklopa uređaja za sortiranje kovanica

Slika 8. Fotografija glavne pločice s Arduino Nano i HX711 modulima

Slika 9. Programska logika prikazana dijagramom toka

Nastavak

25. stranice

jače kovanica i ukupni iznos na nulu, dohvaća iz EEPROM-a granične težine kovanica i određuje težinu praznih spremnika za kovanice. Nakon što ispiše trenutno stanje (sve vrijednosti su 0), RGB-dioda će zasvijetliti zeleno, čime signalizira da je sortirka spremna za rad.

U glavnoj petlji, program naizmjenično ispi tuje je li pritisnuto tipkalo ili je aktiviran senzor. Senzor će se aktivirati uvijek kada u prorez ubacimo neku kovanicu. Program će upaliti crveno svjetlo na RGB-diodi, čime signalizira da moramo pričekati s ubacivanjem nove kovanice, 2 sekunde, što je dovoljno da kovanica padne u svoj spremnik, i zatim očitati vagu. Usporedbom izmjerene težine i graničnih vrijednosti pro gram će zaključiti o kojoj se kovanici radi te ažurirati brojače i ukupan iznos. Tijekom ovog postupka program će zapamtiti prethodne vri jednosti brojača i prethodno stanje vage kako bi se, prema potrebi, moglo poništiti posljednje vaganje. Nakon što ispiše novo stanje, program će upaliti zeleno svjetlo na RGB-diodi i vratiti se u glavnu petlju.

Kada je aktivirano tipkalo, program će upaliti crveno svjetlo RGB-diode i početi mjeriti koliko dugo je tipkalo pritisnuto, kako bi mogao pokre nuti jednu od pridruženih aktivnosti:

Tijekom prve dvije sekunde, na LCD-zaslonu ispisana je poruka “! poništi mjerenje !” Otpustimo li tada tipkalo, program će vratiti stanja svih brojača i očitanje vage korak unatrag, kako bi se ovo mjerenje poništilo. Nakon ispisi vanja odgovarajuće poruke, ispisuje se prethod no stanje, pali zeleno svjetlo RGB-diode i vraća u glavnu petlju.

Tijekom druge dvije sekunde, na LCD-zaslonu ispisana je poruka “! resetiraj vagu !”. Otpustimo li tada tipkalo, program će resetirati vagu na isti način kao na početku programa. Nakon ispisiva nja odgovarajuće poruke, ispisuje se prethodno stanje, pali zeleno svjetlo RGB-diode i vraća u glavnu petlju.

Tijekom treće dvije sekunde, na LCD-zaslonu je ispisana poruka “! kalibriraj vagu !” Otpustimo li tada tipkalo, program će početi izvršavati ruti nu za kalibriranje vage. Tijekom ovog postupka, program će zahtijevati da se ubaci po 5 kovanica od 5, 2, 1 kn i od 50 lp, izvagati težinu svake grupe istovrsnih kovanica i na osnovu toga izra čunati granične vrijednosti svake kovanice. Ove granične vrijednosti upisuju se u EEPROM, kako

bi ostale zapamćene i kada se isključi napon napajanja, a koriste se kako bi se vaganjem svake novoubačene kovanice moglo ustanoviti o kojoj se kovanici radi. Po završenoj kalibraciji, ispisuje se trenutni broj kovanica u spremnicima (po pet kovanica u svakom spremniku) i trenutna vrijednost, pali zeleno svjetlo RGB-diode i vraća u glavnu petlju.

Slika 10. Dio radova izrađenih na STEM-radionicama 2022. godine

Ako tipkalo nije otpušteno tijekom prvih šest sekundi, postupak se ponavlja dokle god se tip kalo ne otpusti.

Fotografije na Slici 10. prikazuju dio radova izrađenih na STEM-radionicama 2022. godine.

Napomene: Prilagodba sortirke za kovanice eura zahtijeva izmjenu dimenzija mehaničkog dijela, koji razdvaja kovanice prema njihovim dimenzijama, promjenu ispisa na LCD-zaslonu i novo kalibriranje vage. Program za mikrouprav ljač može se besplatno dobiti od autora (kontak tirati uredništvo časopisa ABC tehnike).

Mr. sc. Vladimir Mitrović

Mjerna jedinica kelvin

Neke su mjerne jedinice od XIX. stolje ća nazivane po zaslužnim znanstvenicima. Danas je u Međunarodnom sustavu jedini ca (SI) takvih 19 jedinica, a još je jedna izni mno dopuštena. Takvi nazivi mjernih jedinica starih sustava ili izvan sustava (angstrem, gaus, kiri, meksvel, rendgen i dr.) otišli su u povijest. Opisat će se kako je 20 danas zako nitih jedinica nazvano po znanstvenicima i kako su normirane.

U ovom se nizu1 opisuje i kako se kroz gotovo dva stoljeća mijenjalo oslanjanje jedinica od tvarnih pramjera do suvremenog oslanjanja na prirodne stalnice ili konstante2 . Jedinice su u nizu navedene uglavnom po vremenu usvajanja.

Kelvin (engl. kelvin; znak K) je mjerna jedinica termodinamičke temperature, osnovna je jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI). Nazvan je po lordu Kelvinu.

Podrijetlo naziva mjerne jedinice kelvin William Thomson 1. barun Kelvin, obično nazi van samo lord Kelvin (1824.–1907.), irsko-britan ski fizičar vrlo širokog područja rada, od 1890.–1895. godine predsjednik Kraljevskog društva, a od 1906. bio je prvi predsjednik Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva za normizaciju (IEC). Proučavao je osobito termodinamiku i elektromagnetizam. Zbog doprinosa poboljšanju prijenosa signala podmorskim kablovima kralji ca Viktorija mu je 1866. godine dodijelila viteš tvo. Za rad na području termodinamike mu je 1892. godine, kao prvom znanstveniku, dodijelje no plemstvo, s nazivom Kelvin od Largsa (prema rijeci Kelvin koja prolazi pokraj njegova labora torija u Sveučilištu u Glasgowu). Osobito je ostao poznat po uvođenju pojma apsolutne temperature (poslije nazvane termodinamičkom temperatu rom), oslonjene na najnižu moguću temperaturu u prirodi. Po njemu se naziva mjerna jedinica

1 Osnova ovoga niza, uz ostale izvore, je i niz napisa o povijesti, nazivima i definicijama mjernih jedinica, objavljenih u autorovu Leksikonu mjernih jedinica te u časopisima Svijet po mjeri i Radio HRS

2 Vidi o tome npr.: Z. J., Nove definicije osnovnih jedinica SI-a ABC tehnike, br. 622, veljača 2019., str. 15-16 i 21.

termodinamičke temperature kelvin, jedna termodina mička pojava, tzv. Joule-Thomsonov učinak, Thomsonov ili Kelvinov most za mjerenje elek tričnog otpora, Kelvinov generator (influencni stroj), Thomsonov visak za mjerenje dubi ne u vodi s broda u pokretu, te Thomsonova jednadžba za računanje frekvencije titrajnoga kruga, potom Kelvinov gre ben na Antarktiku te dvije oblikovine na Mjesecu (Kelvinov rt i Kelvinova brazda). Za života je primio mnoge počasti iz brojnih znanstvenih ustanova u svijetu.

Postanak mjerne jedinice kelvin

Kelvin je definiciju temperature oslonio na termodinamičke zakone, iz kojih između osta loga slijedi da u prirodi postoji najniža moguća temperatura, kada je sustavu uzeta sva unutarnja energija. On je 1848. godine procijenio da je ta “apsolutna nula temperature” na 273 °C. Stoga je predložio da se apsolutna temperatura, poslije nazvana termodinamičkom temperaturom, izraža va ljestvicom koja počinje na apsolutnoj nuli. Da ne uvodi nove stupnjeve (uz nekoliko koji su tada bili u uporabi), upotrijebio je Celzijevu ljestvicu, tako što je promijenio oznake da je početak (nula

Jedan od samo tri sačuvana izvorna Fahrenheitova ter mometra, načinjen nekoliko godina poslije 1714. godine (Muzej Boerhaave u Leidenu u Nizozemskoj)

William Thomson lord Kelvin

stupnjeva) na apsolutnoj nuli, a 273,15 stupnja na ledištu vode. U takvoj ljestvici nema negativnih vrijednosti tem perature. Ubrzo je ta ljestvica nazva na Kelvinovom ljestvicom, a nje zini stupnjevi Kelvinovim stup njevima (znak °K), iako su jednaki Celzijevim stup njevima.

U Engleskoj se svojedobno sporadično rabio “stupanj apsolutne temperature” (znak °A), jednak Kelvinovu stupnju (°A = °K), ali je ljestvica bila pomaknuta, tako što je ledištu vode pridružena zaokružena vrijednost T0 = 273,00 °A (točno).

Suvremena mjerna jedinica kelvin

Opća konferencija za utege i mjere (CGPM) je 1954. godine definirala Kelvinovu ljestvicu, pridružujući temperaturi trojnoga stanja vode (tzv. trojna točka) vrijednost od 273,16 °K, koja je samo 0,01 °K iznad ledišta vode, ali se može odrediti znatno pouzdanije.

Pri usvajanju Međunarodnoga sustava jedinica (SI) 1960. godine stupanj kelvina odabran je kao jedna od tada šest osnovnih jedinica SI.

Naziv mjerne jedinice Kelvinov stupanj i njegov znak °K je CGPM 1967./68. godine zamijenio

nazivom kelvin i znakom K (ispuštajući kao nepo treban i zastario naziv stupanj)3, u definiciji: “Jedinica termodinamičke temperature je kel vin (znak K), koji je jednak 273,16-om dijelu termodinamičke temperature trojnoga stanja vode4.”

Prelazom na definicije osnovnih SI jedinica pomoću prirodnih stalnica, definicija kelvina od 20. svibnja 2019. glasi: Kelvin (znak K) je SI jedinica termodinamič ke temperature. Definiran je uzimanjem čvrste brojčane vrijednosti Boltzmanove stalnice k jed nake 1,380 649 × 10–23 J∙K–1, koja je jednaka kg∙m2∙s–2 ∙K–1, gdje su kilogram, metar i sekunda definirane pomoću h, c i ΔvCs

Pri tom je J znak jedinice džul, kg kilogram, m metar, a s sekunda.

Usporedna uporaba Celzijeve i Kelvinove ljestvice

Iskustvena Celzijeva temperatura s jedinicom Celzijev stupanj (°C) i Kelvinova termodinamička temperatura s jedinicom kelvin (K) danas se podjednako rabe.

U primjeni termodinamičkih zakona prikladna je neovisno definirana termodinamička tempe ratura. U svakodnevnoj je primjeni prikladnija iskustvena Celzijeva temperatura, jer su brojčane vrijednosti mnogih temperatura (okoline, ljud

3 Šteta je što tada i Celzijev stupanj nije nazvan celzij (što se razgovorno i rabi). Razlog je tomu što je znak ºC bio već toliko uvriježen da bi ga teško bilo mijenjati (npr. u Ce), a otklanjanje kružića ostalo bi samo slovo C, što bi se podudaralo sa znakom za kulon!

4 Međunarodni odbor za utege i mjere (CIPM) je 2005. godine odredio da je to voda određenoga izotopnog sastava, kao što je tzv. oceanska voda, točnije voda koja nastaje isparavanjem oceanske vode (znak VSMOW, prema engl. Vienna Standard Mean Ocean Water).

Elektronički medicin ski termometar s digi talnim pokaznikom

Beskontaktni elek tronički termometar za mjerenje tem perature ljudskoga tijela

Elektronički sobni termo metar s digitalnim poka znikom

30

Ubodni termometar s analo gnim pokaznikom za dubinsko mjerenje temperature hrane pri termičkoj obradbi

Ubodni termo metar s digitalnim pokaznikom za dubinsko mjerenje temperature hrane u spremniku ili pri termičkoj obradbi

Veliki termometar na tornju (Deutsche Museums, München, fotografija iz 1930.)

skoga tijela itd.) izražene manjim brojevima, a nula Celzijevih stupnjeva (0 °C) je ledište vode, jedna vrlo važna i uočljiva temperatura u prirodi!

Preračunavanje je tih temperatura vrlo jed nostavno, jer su “koraci” obiju ljestvica jednaki (°C = K). Pri izražavanju vrlo visokih tempera tura, kakve su na Suncu i zvijezdama, gotovo je nevažno kojom se temperaturom izražava, jer je neznatna razlika, na primjer pri brojčanoj vrijednosti od 10 000 ta razlika samo oko 3%, što je unutar točnosti daljinskoga mjerenja tako visokih temperatura.

Neispravno je izjednačavati vrijednosti u pojedinim temperaturama, kako se to često nalazi, pa pisati, na primjer, 37 °C = 310,15 K, jer to kao i bezbroj drugih mogućih “izjednačavanja”

Konoplja kao održivi građevni materijal

Sportska dvorana Pierre Chevet u gradu Croissy-Beaubourg prva je javna zgrada u Francuskoj građena od polimernih kompozitnih blokova na bazi konoplje (engl. hempcrete). Konoplja može narasti do 4 metra i može se uzgojiti za 90 do 120 dana, a lakša je i jeftinija od drveta te može rasti 100 puta brže od hrasta. Osim što ima potencijala u gotovo svakoj industriji, može se koristiti čak i kao građevinski i izolacijski materi jal kod izgradnje kuća, zgrada i sl. Brojne studije procjenjuju da je konoplja jedan od najboljih pretvarača CO2 u biomasu. Učinkovitija je čak i od drveća. Industrijska konoplja apsorbira izme đu 8 do 15 tona CO2 po hektaru uzgoja.

Hempcrete, što dolazi od riječi hemp (hr. konoplja) + concrete (hr. beton), lakši je materijal od običnog betona. Izvrstan je regulator i izola tor topline, regulira vlagu, iznimno je “prozračan”, omogućuje odličnu zvučnu izolaciju, teško gori i otporan je na visoke temperature.

Blokovi na bazi konoplje 100% su biorazgradi vi, zato što svi materijali kod proizvodnje dolaze iz prirode.

Prema nekim povijesnim izvorima Gali su prije 2000 godina prvi koristili konoplju kod gradnje mostova i izolacije u domovima, a navodno je gradnja s konopljom bila vrlo popularna i u Japanu u to doba.

ne odgovara osnovnoj jednadžbi °C = K. Valja ispravno izraziti da Celzijevoj temperaturi od 37 °C odgovara termodinamička temperatura od 310,15 K, ili jednostavnije 37 °C odgovara 310,15 K, ali nikako nije jednako!

Zbog jednakosti Celzijeva stupnja i kelvina (°C = K), temperaturni odsječak, tj. razlika tem peratura, može se izražavati jednom ili drugom jedinicom, dakle Δt/°C = ΔT/K. Na primjer, pro mjena Celzijeve temperature za 10 °C jednaka je promjeni termodinamičke temperature za 10 K.

Obje mjerne jedinice, kelvin i Celzijev stupanj, rabe se u Međunarodnoj temperaturnoj ljestvici iz 1990. godine (engl. International Temperature Scale of 1990; ITS-90), koja služi za usklađivanje svih termometrijskih mjerenja.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Sportska dvorana Pierre Chevet, maketa

Arhitekti sportske dvorane rekli su da je glav ni izazov s konopljom bio uvjeriti klijente da je to održiva alternativa betonu jer zid od konoplje izgleda prerustikalno i nije tako profinjen kao beton. Hempcrete je trenutno skuplji od betona, ali sa svojim izolacijskim svojstvima dugoročno može biti povoljniji zbog smanjenja računa za energiju.

Činjenica je da su građevinski materijali odgo vorni za 11% globalnih emisija ugljika, a kako građevinska industrija traži način na koji bi se omogućilo smanjenje ugljičnog otiska, znanstve nici, arhitekti i proizvođači proučavaju prirodne materijale. Zajedno s mnogim drugim biomateri jalima poput micelija i algi, konoplja postaje sve popularnija kao jedan od najodrživijih materijala na svijetu. A hoće li ovaj novi ekološki prihvatljiv materijal biti prihvaćen u arhitekturi diljem svjeta, vidjet ćemo kroz godine.

Sandra Knežević

Robotika i mehatronika

Pri objašnjavanju obilježja fenomena suvre mene robotike može se u znanstvenim i teh ničkim krugovima čuti da je robotika “generička tehnologija”, tj. da je izvedenica iz postojećih, starijih pojmova i koncepata poput automata i automatike. Po toj zamisli robotika je dio auto matike.

No, na prijelazu milenija pojavio se i širi pojam od automatike, mehatronika koja kao nadpojam (nadkoncept) apsorbira ne samo robotiku već i klasičnu automatiku. Povijesno, riječ mehatro nika je nepoznata u vrijeme pojave robotike. U rječnicima frekvencija javnog korištenja riječi “mehatronika” u prvom desetljeću XXI. st. vrlo je bliska nuli, a periodično i nestaje. U drugom desetljeću dolazi do naglog širenja pojma i koristi se za opis svake primjene elektronike u mehaničkim uređajima. Pojam “mehatronika” star je više od 50 godina. Nastao je 1969. godine u danas poznatom japanskom proizvođaču robota Yaskawa Electric Corporation koji je u to vrijeme razvijao i proizvodio mehaničke uređaje i stro jeve. Autor pojma Tetsuro Mori spojio je riječi “mehanika” i “elektronika” u pojam “mehatronika”. Pojavu pojma izazvale su promjene u razvoju, proizvodnji i primjenama klasičnih mehaničkih sustava. Te promjene omogućavale su elektro nika, masovno uvođenje senzorike, aktuatora i upravljačkih jedinica s kojima su uređaji posta jali učinkovitiji, ali i jeftiniji.

Mehatronički sustav nije obično spajanje elek troničkog i mehaničkog s pridruženom uprav

Mehatronika je pojam ili koncept nastao u trenutku tehničkog razvoja u kojem pasivne mehanizme i uređaje počinju zamjenjivati prilagodljivi aktivni mehanizmi u kojima je naglašena primjena elektrike, elektronike i programiranih računalnih upravljačkih jedi nica.

Koncept robotike širi je od tehnike. Pojam robot nastao je izvan tehnike i tek naknadno je primijenjen u tehnici. U mehatronici ne postoji pojam koji odgovara pojmu robot pa se on smatra mehatroničkim uređajem.

ljačkom jedinicom. On je nerazdvojiva cjelina čija pojedina sastavnica gubi funkcionalni smi sao izdvajanjem.

Tvrtka Yaskawa 1972. dobila je i autorska prava na ekskluzivno korištenje registriranog brenda “mechatronics”, ali je 1982. odustala od tih prava što je doprinijelo upotrebi pojma na sve rašireniji trend spajanja mehanike i progra mirane elektronike.

U drugom desetljeću XXI. st. koncept meha tronike postao je sve prihvaćeniji u industriji, a posljedično i u akademskoj zajednici pa se postupno uvodi u nastavne kurikulume na svim razinama. Širenje interneta, GPS-a i mobilne telefonije dodatno je širilo mehatroničku zami sao. Sve više postojećih uređaja znatno mijenja svoj izvorni dizajn, parametre i funkcionalnost. U današnje vrijeme cilj mehatronike je poboljšati

ROBOTIKA I MAHATRONIKA. Iako se s gledišta glavnih sastavnica mehatronike (slike desno i u sredini) sve čini jasnim, nemoguće je povući oštru granicu između mehatronike i robotike. Robotika je, s gledišta mehatronike, specifična klasa mehatroničkih sustava. Nije svaki mehatronički uređaj robot, ali su svi roboti mehatrončki uređaji (slika lijevo). Napredni roboti su mehatronički uređaji opremljeni “pametnom” upravljačkom jedinicom, ali postoje i suvremeni mehatronički ure đaji s “pametnim” kontrolerima (slika desno). Zbog toga je rasprostranjenost mehatroničkih uređaja veća, a obrazovanje mehatroničara perspektivnije od obrazovanja robotičara. U konačnici, s gledišta obrazovanja, mehatronika se može shvatiti i kao uvod u robotiku.

SVIJET ROBOTIKE

RAŠIRENOST MEHATRONIČKIH UREĐAJA. Težište mehatronike je u praksi i primjenama složenih elektromehaničkih sustava i metoda upravljanja. Na slici su tri masovno proizvođena uređaja i stroja koja su po svom načinu izvedbe i rada mehatronički proizvodi. Na slici lijevo je hladnjak čije su osnovne funkcije proširene s mogućnostima povezivanja u IOT (internet stvari) na način da korisnik posredstvom interneta ili mobilnog telefona ima stalni vizualni uvid u namirnice, ali i mogućnost njihove automatske nadopune. U sredini je suvremeni automobil s mnoštvom mehatroničkih sklopova (sustavi protiv blokiranja kotača, senzori za automatsko usporavanje, kontrolirani sustavi ubrizgavanja goriva, sustavi kontrole proklizavanja itd.). Mobiteli su također mehatronički uređaji jer osim vizualno, daju taktilne povratne informacije i rezultate u obliku vibracija, mogu osjetiti kretanje pa znaju svoju orijentaciju i služe kao pedometri, kompasi i sl. Kamere su također mehatronički ure đaji. Senzori detektiraju razine i kutove svjetlosti, računala određuju udaljenosti i objekte na koje se fokusiraju – uključujući automatsko otkrivanje i fokusiranje lica na fotografiji – a mehanički uređaji kojima upravljaju računalni sustavi unutar fotoa parata prilagođavaju fokus i otvore objektiva.

funkcioniranje sustava i uređaja pretvarajući ih najprije u automatizirani, a potom i u inteli gentan sustav. To se događa s uređajima široke potrošnje s kojima smo danas okruženi.

Najčešće korištene definicije opisuju meha troniku kao sinergijsku integraciju strojarstva s elektronikom i inteligentnim računalnim uprav ljanjem u projektiranju i proizvodnji proizvoda i procesa. To se vidi i u najpopularnijoj definiciji mehatronike iz časopisa Mehatronika koja je opisuje kao “sinergijsku kombinaciju strojarstva, elektroničkog upravljanja i sustavskog razmišlja nja u dizajnu proizvoda i proizvodnih procesa”. Savjetodavni odbor za industrijsko istraživanje i

razvoj Europske zajednice mehatroniku definira kao: “primjenu složenog odlučivanja na rad fizič kih sustava”. Cilj projektiranja sustava, uređaja i proizvoda je postizanje optimalne ravnoteže između osnovne mehaničke strukture i njezine sveukupne kontrole.

Već i po mjestu nastanka pojma očekivana je, a još je i danas naglašena, povezanost mehatro nike sa strojarstvom, a u konačnici i s robotikom. Ta veza s robotikom vrlo se često naglašava, ali ni danas nije posve jasna razlika između meha tronike i robotike. Odnos robotike i mehatronike posebice je složen s gledišta obrazovanja jer kandidate zbunjuje sličnost nastavnih programa.

MEHATRONIKA U OBRAZOVANJU. Dva velika konkurenata u izradi obrazovnih sustava pokazuju različit pristup robotici i mehatronici. Fischertechnik (slika lijevo) orijentiran je više prema robotici i STEM-konceptu. Drugi veliki proizvođač obrazov no-zabavne opreme LEGO (slika desno) potpuno se priklonio mehatronici, ali je njegov sustav LEGO Mindstorm Mechatronics IFR ocijenio i kao najpotpuniji za obrazovanje u robotici. No građevni elementi oba seta gotovo su isti. Uključuju mehaničke elemente poput zupčanika, kotača, električne elemente aktuatora, senzora i upravljačke jedinice sa specifičnim vizualnim softverom. Na slici u sredini je neobičan primjer mehatroničkog zabavno-obrazovnog uređaja koji je nemoguće izvesti bez integracije mehanike, elektronike, senzorike i upravljanja. Robotska kolica Vertigo pokreću dva propelera koja stvaraju silu prianjanja vozila uz podlogu. Kombinacijom rada propelera postiže se sposobnost kolica da se gibaju i po vertikalnoj površini.

RAZLIKA ROBOTIKE I MEHATRONIKE. Glavna razlika je u tome što se mehatroničkim sustavima ulazni podaci “zadaju” pa je njihov rad automatski kao kod perilica, dok robotski sustavi sami “pribavljaju” ulazne podatke pa su oni autonomni. Perilica rublja (slika desno) je tipični mehatronički sustav čija se mehanika malo mijenjala, ali se uvođenjem programirane elektro nike proizvod funkcionalno promijenio. Pritiskanjem tipki ili zadavanjem naredbi glasom određuju se parametri pranja koji se odabirom više ne mijenjaju. Taj se proces rada naziva automatskim. Dostavni robot (slika lijevo) je primjer autonomnog sustava koji se na svom putu susreće s uvijek novim problemima. On senzorima detektira stanje i prilagođava ponašanje kako bi došao do cilja. Taj se proces rada naziva autonomnim.

Određenje robota kao posebne vrste mehatro ničkih uređaja izvodi se iz postavki da su svi roboti mehatronički uređaji, ali svi mehatronički uređaji nisu roboti. Jasno je da je po tom gledi štu robotika podskup mehatronike pa se tako i izučava.

Slijedom takvog zaključka postaje jasnije zbog čega se u fakultetskim nastavnim programima mehatronika i robotika uvijek navode uspored no kao ROBOTIKA I MEHATRONIKA ili obrnuto. Dakle kao jednakopravni pojmovi i područja. Iz nastavnih programa vidljivo je da se mehatroni ka shvaća primarno kao uvod u robotiku.

Robotika je interdisciplinarna grana u čijoj podlozi su, kao i kod mehatronike strojarstvo, elektroničko računalstvo i informacijsko inže njerstvo, ali se bavi dizajnom, radom, konstruk cijom i upotrebom robota. Mehatronika je studij interakcija elektromehaničkih sustava s drugim tehničkim sustavima poput elektronike, roboti ke, telekomunikacijskog inženjerstva, kontrolnog inženjerstva, sistemskog inženjerstva i računal nog inženjerstva pa se mehatroniku shvaća i kao nadskup nad robotikom.

Ipak, iz rasprava o odnosu mehatronike i robo tike može se konačno zaključiti da su ti pojmovi zapravo gotovo sinonimi jer svaki mehatronički sustav teži biti robotiziran, tj. od automatizirano sti stroja teži se prema njegovoj autonomnosti. U mehatronici ne postoji ekvivalent pojmu robot pa se koristi pojam mahatronički uređaj.

Mehatronika se i danas doživljava pretež no kao mehanika. Tipičan studijski program mehatronike obuhvaća 27% mehanike (pred meti statike, dinamike, mehanizama), 24% elektronike (sklopovi, osnovna elektronika, instrumentacija), 5 % obuhvaća ICT (računala, programiranje). Samo 14% programa obu hvaća mehatroniku kao sinergijsko područje (uvod u mehatroniku, mehatronička instru mentacija).

Osim toga, rijetke su posebne diplome za robotiku, pa ako želite raditi u robotici potrebno je steći diplomu iz mehatronike jer se ona bavi osnovama robotike: mehanikom, elektronikom, računalima i programiranjem.

Razvoj i napredak mehatronike u budućnosti će pokretati sve veća primjena mehatroničkih sustava u proizvodima široke potrošnje kroz raznolike pametne male i velike kućanske apara te priključene na internet stvari. Minijaturizacija će smanjivati upravljačke jedinice i umnožavati sve sitnije senzore koji će preplaviti proizvode i uređaje i učiniti da se oni, posredstvom strojnog učenja, prilagođavaju svom okruženju i budu sve učinkovitiji. Internet i bežična veza već sada omogućavaju komunikaciju mehatroničkih uređaja s pametnim telefonom. Postupno će se povećavati modularizacija proizvoda što će pojednostaviti razvoj i proizvodnju, povećati standardizaciju i unifikaciju zbog pojeftinjenja

proizvoda i njegova jednostavnijeg održavanja. Dok se danas većina razvoja provodi izdvojeno, ekonomski gledano, ima više smisla koristiti uni ficirane inteligentne i samostalne mehatroničke module.

Mehatronika utječe na razvoj mnogih industri ja: od automobilske i medicinske, preko zračne do svemirske. Prisutna je i u medicini kod uređa ja za dijagnostiku i liječenje, u brzo razvijajućem i širokom sektoru telekomunikacije, od vojnih do

komercijalnih civilnih sektora. U svom početku mehatronika je opisivala novi koncept izrade strojeva čiji su skupi mehanizmi bili pojedno stavljivani zbog smanjenja cijene proizvodnje. Njihova učinkovitost podizala se primjenom jeftinih elektroničkih sklopova i upravljačkog softvera. Danas se općenito zna da mehatronički dizajn smanjuje težinu i trošak proizvoda, pove ćava pouzdanost i podiže njihovu učinkovitost.

Igor Ratković

24. seniorsko i juniorsko Državno prvenstvo raketnih modelara po FAI-pravilniku

Na Sportskom aerodromu Pribislavec kraj Čakovca, 24.9.2022. održano je 24. Državno prvenstvo raketnih modelara prema FAI-pravilniku u seniorskoj i juniorskoj konkuren ciji. Natjecanje je održano pod pokroviteljstvom Hrvatskog zrakoplovnog saveza (HZS), organiza tor je bio Amaterski i raketnoastronautički klub Dubrava, Zagreb, a suorganizator je bilo Raketno društvo Zagreb.

Natjecanje u kategoriji raketoplana S4A započelo je po sunčanom vremenu sa slabim vjetrom. Nastupilo je osam seniora iz četiri kluba. U toj kategoriji pobijedio je Leonard Cvitić, RD Zagreb s 370 bodova, drugi je bio Zvonimir Plišić,

RD Zagreb s 286 bodova, a treći Slobodan Aleksić iz Modelarskog kluba Zenit, Zagreb s 244 boda.

Ekipno prvo mjesto osvojio je RD Zagreb sa 715, drugi je bio MK Zenit s 389 i treći ZMAK Arhitas sa 152 boda.

Nažalost, tijekom dana pojavila se naoblaka i vjetar koji je nosio modele daleko, često izvan dosega modelara. To se dogodilo za natjecanja u kategoriji S6A, rakete s trakom. Nastupilo je deset seniora iz četiri kuba i dva juniora iz Aerokluba Zadar.

U toj kategoriji pobijedio je Vladimir Horvat, MK Zenit s 399, drugi je bio Leonard Cvitić, RD

Otvaranje 24. državnog prvenstva raketnih modelara

Zagreb s 315 i treći Tomislav Cvitić, RD Zagreb s 311 bodova.

Ekipno je pobijedio RD Zagreb s 865, drugi je bio MK Zenit sa 679 i treći ARAK Dubrava sa 648 bodova.

Nastupile su samo dvije juniorke iz AK Zadar, pa je prvo mjesto osvojila Lorena Gašpert sa 176, a drugo mjesto Josipa Keller sa 139 bodova.

Po još uvijek vjetrovitom vremenu započelo je natjecanje u kategoriji S3A/2, rakete s padobra

Pobijedio je Tomislav Cvitić, RD Zagreb s 331, drugi je Slobodan Aleksić, MK Zenit s 261 i treće mjesto dijele Vladimir Horvat i Jozo Ivančić s 221 bodom. Ekipno je pobijedio RD Zagreb s 517, drugi je bio MK Zenit s 490 i treći ARAK Dubrava s 211 bodova.

Iako su u toj kategoriji nastu pile i obje juniorke, nisu osvojile niti jedan bod.

Iako vrijeme nije bilo suviše naklon jeno natjecatelji ma i sudačkom osoblju, bilo je za sve isto. Teškoće nisu omele dobru volju i raspoloženje pa je natjecanje proteklo u dobroj atmosferi i druženju svih sudionika, bez tužbi i prigovora.

nom. Nastupilo je deset seniora iz četiri kluba i dvije juniorke iz AK Zadar.

Pobijedila je Nika Rostoher iz ARAK Dubrava s 545, drugi je bio Jozo Ivančić, Arak Dubrava s 445 i treća Ines Dedeić s 390 bodova. Ekipno je premoćno pobijedio ARAK Dubrava s 1380, ispred RD Zagreb sa 774 i MK Zenit sa 759 bodova.

U juniorskom plasmanu pobijedila je Lorena Gašpert sa 73 ispred Josipe Keller s 46 bodova. Popodne je započelo natjecanje u kategoriji žirokoptera, S9A.

Ovo državno prvenstvo održano je relativno kasno, kada su dani kraći, pa su nagrade dijeljene u sumrak. Možda bi sljedeće prvenstvo bilo dobro prebaciti za travanj ili svibanj?

Za nadati se je da će uz ove dvije juniorke na tom prvenstvu biti još juniora, jer, na primjer, ekipu MK Zenit čine tri umirovljenika. U malo povoljnijim prilikama oni bi trebali biti instruk tori koji obučavaju juniorske ekipe koje će ih jednog dana zamijeniti.

Fotografije: Zdravko Ivančok i Ivana Mišković Vladimir Horvat, MK Zenit

Tomislav i Leonard Cvitić sa modelom raketoplana, S4A

Jozo Ivančić i Nika Rostoher, ARAK Dubrava na startnoj rampi

Darko Tokić i juniorka Josipa Keller, AK Zadar na startnoj rampi.

Ines Dedeić, ARAK Dubrava ispaljuje model

Nika Rostoher čeka dozvolu za start