ČASOPIS ZA RODITELJE
Samopouzdanje kod djece Piše: Tea Smode, prvostupnica predškolskog odgoja
Izgradnja dječjeg samopouzdanja nije tema koja se može savladati u 5, 10 ili 20 praktičnih savjeta. Razvoj samopouzdanja zahtijeva jedan poseban pristup odgoju djeteta, nešto što je mnogo kompleksnije od „pet jednostavnih koraka“. Ne brinite, na kraju članka su neki konkretni savjeti, ali ti savjeti neće „upaliti“ ukoliko ih shvatite i primjenjujete površno.
Samosvijest i samopouzdanje Kako bi steklo samopouzdanje, djetetu je potrebna samosvijest. Samosvijest jest osjećaj da ono vrijedi samo zato što postoji, što se kod odraslih opisuje kao „kada se osjećaš dobro u vlastitoj koži“. Potpuno neovisno o djetetovim postignućima, dijete mora imati pozitivan osjećaj o sebi, koji je temelj za izgradnju samopouzdanja. Većina roditelja, u prvim tjednima djetetovog života, ima osjećaj da dijete vrijedi jednostavno zato što postoji, jer ono tada gotovo da i nema postignuća. Taj osjećaj ne treba nikada zaboraviti. Tek nakon ovog perioda dolazimo do postignuća, znanja o tome što smo sposobni učiniti te vjere u vlastite sposobnosti, drugim riječima samopouzdanja. Kako dijete raste, sve se više pažnje posvećuje vrijednosti po postignućima, a sve manje vrijednosti po postojanju. S koliko mjeseci je dijete prohodalo, progovorilo, nacrtalo krug, nabrojalo do deset? Mnogo roditelja već ovdje upada u zamku te svoj odnos prema djetetu, kao i svoje osjećaje, sreću, ponos ili zabrinutost, oblikuje ovisno o ispunjavanju postignuća. Ovdje u našu priču ulazi samosvijest. Put do postignuća pun je neuspjeha, a upravo samosvijest nam pomaže da nas ti neuspjesi ne obeshrabre, već da nam posluže kao dragocjeno iskustvo na putu do postignuća. Također, ono pomaže
djetetu da, ako se u nečemu ne iskaže uspješnim, taj neuspjeh promatra kao neuspjeh isključivo u tom području. U suprotnom, dijete može sebe, zbog nekog manjeg neuspjeha, vidjeti kao (potpuno) neuspješnu osobu. Nitko nije naučio hodati bez barem nekoliko desetaka ili možda stotina padova, ali uz razvijenu samosvijest, svaki pad može biti korak prema djetetovom uspješnijem ovladavanju prostorom i vlastitim tijelom.
Uspjesi i neuspjesi, roditelji i djeca Samosvijestan i samopouzdan roditelj, kao uzor, može biti od pomoći u formiranju samosvijesnog i samopouzdanog djeteta. Imajte na umu kako nesigurnost roditelja, u području odgoja djece, ne treba gledati kao
6
problem, puno je važnije kako roditelj reagira na tu nesigurnost. Poznati obiteljiski terapeut Jesper Juul tvrdi kako je, zapravo, vrlo inteligentno biti nesiguran, ako nas ta nesigurnost vodi u smjeru propitivanja, u smjeru osobnog uvida, umjesto oslanjanja na profesionalne autoritete i „autoritete“ iz medija, u smjeru vlastitog rasta i razvoja te time konačno do jačanja vlastitog samopouzdanja. Slično tako i djetetu možete pomoći u prevladavanju neuspjeha, kojih će sigurno biti mnogo. Ali njihov broj ovdje uopće nije bitan, bitan je način kako reagiramo na njih. Dijete se često boji neuspjeha, jer misli da će zbog toga izgubiti ljubav ili povjerenje roditelja, odgajatelja, učitelja, trenera ili nekog drugog autoriteta. Tu dolazimo do
