ČASOPIS ZA RODITELJE
Upale mokraÊnih puteva Piše: prof.dr.sc. Andrea Cvitković Roić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Upale mokraćnog sustava ili uroinfekcije ubrajaju se u najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi. Njihova učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta.
D
jevojčice obolijevaju češće jer je mokraćna cijev kratka, ravna i široka te bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. Međutim, u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urotrakta. Uroinfekcija označava invaziju mikroba u tkivo bilo kojeg dijela mokraćnog sustava. Najčešći način ulaska bakterija je uzlaznim putem, od otvora mokraćne cijevi prema mjehuru. Ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako je mokrenje normalno i prisutno je baktericidno zaštitno djelovanje sluznice mjehura i mokraće, bakterije će se izlučiti mokraćom. Ako postoji sklonost domaćina ili jaka virulencija uzročnika razviti će se infekcija stijenke mjehura, cistitis. Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiti prema bubregu.
Predisponirajući čimbenici za nastanak infekcije bubrega su dob djeteta, vezikoureteralni refluks, druge anomalije mokraćnog sustava, urodinamski poremećaji donjeg urotrakta, kamenci te neki drugi genetski, metabolički i neurogeni poremećaji. Najčešći uzročnici su bakterije: E. coli (80% uroinfekcija), Klebsiella pneumo niae, Proteus mirabilis, rjeđe Entero coccus, Pseudomonas aerugi nosa, Staphy lococcus aureus, Staphyloco ccus saprophyticus, Streptococcus agalactiae, a vrlo rijetko Haemophilus influenzae tip B, anaerobi, salmonele, šigele i kampilobakter. Virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, posebno mokraćnog mjehura.
Klinička manifestacija može jako varirati – dijete može biti potpuno bez simptoma ili može imati teške simptome poput sepse. Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije spriječavaju trajno oštećenje bubrega i kasne komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i komplikacija u trudnoći kod ženske djece. Kod čak 30 – 50% djece uroinfekcije se ponavljaju. Važni predisponirajući čimbenici su vezikoureteralnih refluks (VUR), druge anomalije mokraćnog sustava, poremećaj mokrenja i opstipacija. U novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sustav. Najčešće su to slabije napredovanje na tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu, a temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena.
16
Do dvije godine starosti djeteta simptomi uroinfekcije su opći i nespecifični: klonulost, nevoljkost, odbijanje jela i pića, povraćanje i povišena tjelesna temperatura. Korisni pokazatelji su neugodan miris mokraće i noćno mokrenje u djece koja su već ranije regulirala mokrenje. S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu. U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima. Najvažniji preduvijet za postavljanje dijagnoze, a time i početka liječenja je pravilno prikupljanje uzorka mokraće. Veliki je problem je uzimanje uzorka mokraće kod male djece koja
