ČASOPIS ZA RODITELJE
6. Prevencija malignih bolesti 7. Kontrola krvnog tlaka i količine kolesterola u krvi 8. Više samopouzdanja 9. Veće šanse za uspjeh u životu
Biranje organiziranih kineziološih aktivnosti – uvođenje djeteta u sport Usmjeravanje djeteta u organizirane kineziološke aktivnosti preporučuje se već u vrtićkoj dobi, u dobi od djetetove treće i četvrte godine. Iznimno je važno da se bave sportom jer tako stvaraju zdrave navike od najranije dobi, ali nikako dijete ne treba usmjeravati u kineziološke aktivnosti koje obuhvaćaju jednostrano i strogo usmjerene oblike kretanja, odnosno ne preporuča se usmjeravanje u pojedine sportove. Redovita tjelovježba pomaže rastu, izgradnji mišićne mase, razvoju kostiju te razvoju važnih motoričkih vještina od kojih se neke najviše razvijaju u vrtićkoj dobi i nije ih moguće razvijati toliko značajno u starijoj dobi. Možda se pitate kad je dijete dovoljno staro da se počne baviti organiziranom kineziološkom aktivnosti ili ste mišljenja da organizirana fizička aktivnost u vrtićkoj dobi izgleda samo kao razbibriga i igra. Stručnjaci kineziolozi su educirane osobe koje znaju organizirati, izabrati aktivnosti i što je još važnije prilagoditi te aktivnosti djetetu vrtićke dobi da bi izabrani sadržaji imali najbolji efekt na dijete. U dobi od treće do šeste ili sedme godine djeca su doslovno mali zvrkovi koji ne mogu biti na jednom mjestu. Djeca vrtićke dobi bi svakog dana trebala imati minimalno 30 do 60 minuta organizirane fizičke aktivnosti. To su igre kineziološkog karaktera u vrtiću, na igralištu ili u sportskoj dvorani. U usporedbi s preporukom da maksimalno mogu kroz cijeli dan sjediti 60 minuta izvodeći
aktivnosti kao što su crtanje, slikanje, slaganje slagalica, kockica i slično, zaključujemo da se djeca vrtićke dobi kvalitetnije razvijaju kroz kretanje. Mnogi roditelji žure svoje dijete upisati u sportski klub i momčadske sportove. Kod toga treba biti posebno oprezan i osim sporta uvijek birati trenera i sam način rada i razmišljanja trenera neovisno o tome o kojem se sportu radi. Kod djece vrtićke dobi nemoguće je razvijati određenu sposobnost dok dijete nije biotički zrelo. Iz tog razloga za žurbu s upisom u sportske klubove, a posebno u momčadske sportove, nema. Djeca vrtićke dobi da bi razvila motoričke sposobnosti u skladu sa svojom dobi moraju prakticirati osnovna motorička gibanja od kojih su značajnija: puzanja, hodanja, trčanja, penjanja, skakanja, dizanja i nošenja, bacanja i hvatanja. Ti motorički obrasci i sposobnosti su temelj za sve sportove u kasnijoj školskoj dobi, a time i postizanje boljih rezultata u određenom sportu. Osnovne motoričke sposobnosti koje se mogu razvijati kod djece vrtićke dobi su : koordinacija, ravnoteža, opća preciznost, opća snaga, opća izdržljivost, fleksibilnost, brzina reakcije na zvučne i vizualne podražaje (Izvor: Boris Neljak – Kinezio loška metodika u predškolskom odgoju). Potrebno je voditi računa o takozvanim senzibilnim zonama razvoja sposobnosti, odnosno o sposobnostima djeteta koje su za svoj razvoj definirane sazrijevanjem različitih organskih sustava. Razvoj koordinacije je među svim motoričkim sposobnostima najznačajnija sposobnost na koju se nadovezuju mnoge sposobnosti. Međutim, sve ove sposobnosti se ne razvijaju zasebno već integrirano, kroz splet osmišljenih, ciljano usmjerenih i raznovrsnih kinezioloških aktivnosti.
28
Sportovi koji se preporučuju u vrtićkoj dobi Sportovi koji su primjereni vrtićkoj dobi su gimnastika, plivanje, plesovi i neki borilački sportovi, primjerice taekwondo. Univerzalne sportske škole pružaju najobuhvatniji utjecaj na motoričke sposobnosti za djecu vrtićke dobi. Raznovrsnost sadržaja koji su u opisu univerzalnih sportskih škola daje najobuhvatniji utjecaj na lokomotorni sustav djeteta i ispunjava sve uvjete za pravilan razvoj. Izrazito jednostrani i momčadski sportovi se ne preporučuju barem do djetetove osme godine života. Osim što djeca ne mogu shvatiti taktičke zahtjeve i zamisli momčadskog sporta, jednostrani sportovi loše djeluju na razvoj lokomotornog sustava. Česti su slučajevi iz prakse da djeca koja su prerano usmjerena u jednostrani sport do svoje 12 godine razvijaju funkcionalna loša i nepravilna držanja. To se događa zbog pretjerane upotrebe jedne strane tijela. Forsiranje nekih stereotipa koje nalazimo kod profesionalnih sportaša također loše utječu na djecu, potrebno je sportu pristupati s aspekta zdravlja i zabave i tako graditi pozitivnu sliku prema kretanju kod djeteta. AKTIVNOSTI I KRETANJA KOJA SU NUŽNA ZA PRAVILAN RAZVOJ LOKOMOTORNOG SUSTAVA DJETETA VRTIĆKE DOBI 1. Pokreti rukama i nogama 2. Upotreba raznovrsnih rekvizita i njihovo manipuliranje rukama i nogama 3. Okretanje oko svoje osi (kolutanje, prevrtanje, rolanje i sl.) 4. Skokovi i doskoci 5. Penjanja i silaženja 6. Hodanja i trčanja
