DOJENAČKA PREHRANA I SPECIFIČNE VRSTE PREHRANE RODITELJA

DOJENAČKA PREHRANA Piše: Prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar gastroenterolog, i specifične vrste prehrane roditelja

Danas se zna da je pravilna prehrana u ranoj životnoj dobi baza zdravlja, ne samo u djetinjstvu već i kasnije. U djetinjstvu je preduvjet normalnog rasta i razvoja djeteta, kako fizičkog tako i mentalnog. No, prema teoriji metaboličkog programiranja, koja je dobila svoju potvrdu u znanosti, poznato je kako se ispravnim balansom namirnica u prve dvije godine života povoljno mogu isprogramirati metaboličke funkcije za odraslu dob, kako se spriječio razvoj debljine, bolesti srca i krvnih žila, osteoporoze, šećerne bolesti. U sljedećem tekstu govori se o pravilnoj prehrani u prvoj godini života.

Koje je najbolje mlijeko za dojenče?

Najbolje mlijeko u dojenačkoj dobi je, bez konkurencije, majčino mlijeko. Sastav majčinog mlijeka kao i omjeri pojedinih sastojaka (hranjivih tvari, minerala, vitamina) optimalni su i u potpunosti prilagođeni potrebama i organizmu novorođenčeta odnosno dojenčeta; čak se mijenjaju sukladno dobi djeteta, odnosno potrebama koje pojedina dob nosi. To je savršeno prirodno izbalansiran proces i majčino mlijeko je dovoljno kao jedina hrana u prvih 6 mjeseci djetetova života.

Pored nutritivnih, majčino mlijeko ima i brojne druge prednosti. Sadrži imunološke komponente koje imaju nezamjenjivu zaštitnu ulogu, a i sama crijevna flora dojenog djeteta drugačija je od nedojenog te bolje sprječava naseljavanje štetnih bakterija. Dokazano je da dojenje smanjuje obolijevanje od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava. Također smanjuje rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Dojenjem se potpomaže i samo sazrijevanje probavnih funkcija i imunosti, a smanjuje se učestalost javljanja alergijskih reakcija. Zapažen je također stimulativan učinak na intelektualni razvoj. Ovdje bih napomenula da za dojilju nisu potrebne posebne restrikcije u prehrani, čak niti u situacijama kada imamo alergijsku sklonost u obitelji, jer se nije pokazalo da to prevenira razvoj alergije u djeteta. No, ukoliko se alergija dokaže onda se primjenjuju određene eliminacijske dijete koje moraju biti vođene od strane liječnika, kako ne bi bile prerestriktivne i kako bi se nadomjestili nedostaci.

Ukoliko ipak, iz nekog razloga, dojenje nije moguće ili je nedostatna količina majčinog mlijeka, tada se kao zamjena i nadopuna preporučaju tvornički prilagođena dojenačka mlijeka, koja se još nazivaju i adaptirana dojenačka mlijeka, gotova dojenačka mlijeka ili „formule“.

Danas postoje adaptirani dojenački pripravci na bazi kravljeg ili kozjeg mlijeka. Njihov sastav je prilagođen kako bi mlijeko što više nalikovalo majčinom. Stoga, iako postoje neke varijacije medju formulama, sve su one unutar onog što je preporučeno i dobro za dijete, za što postoji zakonska regulativa „ Pravilnik o dječjoj hrani“.

Formule su također prilagođene obzirom na dob, pa one koje su namijenjene za dojenče u prvih šest mjeseci imaju uz ime oznaku 1, za dob od navršenih šest mjeseci oznaku 2. Danas postoje i mlijeka s oznakom 3 za dojenčad od desetog mjeseca života, no u toj dobi nije pogrešno ostati niti na mlijeku oznake 2.

Prijevremeno rođenoj djeci ukoliko majka nema dovoljno svog mlijeka, za prve mjesece života namijenjene su formule s oznakom pre ili 0. Uz navedeno postoji još niz drugih oznaka koje opisuju dodatne karakteristike dojenačkog mlijeka. Tako imamo primjerice AR formule – odnosno antirefluksna mlijeka. One imaju blagi zagušnjivač te umanjuju vraćanje sadržaja hrane prema ustima i namijenjene su djeci koja jače bljuckaju.

Zatim oznaka HA nam govori kako su to hipoalergene formule u kojima su djelomično hidrolizirani proteini mlijeka kako bi smanjili rizik razvoja alergije. Ove formule namijenjene su za djecu u obiteljima kod kojih ima atopijske sklonosti, primjerice atopijskog dermatitisa, astme, alergije na hranu, naravno ponavljamo, samo ukoliko nema dovoljno majčinog mlijeka koje je najbolje prilagođeno potrebama bebe. Iste formule nisu namijenjene kod već razvijene alergije na kravlje mlijeko. Pri pripremi formule bitno je pročitati uputu o načinu pripreme mlijeka i ne odstupati od nje, posebice u omjerima vode i praha.

Tvorničko kravlje mlijeko koje nije adaptirano, domaće kravlje mlijeko, kozje mlijeko ili mlijeka drugih sisavaca NE preporučaju se u dojenačkoj dobi. Naime, njihov sastav ne odgovara potrebama djeteta, a neke karakteristike mogu biti i štetne. Primjerice kozje mlijeko ne sadrži dovoljno folne kiseline i stoga u dojenačkoj dobi može dovesti do teške megaloblastične anemije. Isto tako u dojenačkoj dobi ne preporučaju se niti biljna mlijeka, koja su zapravo napitci, a ne prava mlijeka, jer svojom niskom kalorijskom vrijednosti te neadekvatnim sadržajem hranjivih tvari nisu pogodna za dojenčad. Uz to, pojedina mlijeka sadrže i neke druge nepovoljne sastojke za dojenčad, primjerice sojino fitoestrogene, rižino više arsena i slično.

Kada i kako uvesti nemliječne namirnice u jelovnik dojenčeta?

Optimalna dob za počinjanje dohrane s namirnicama koje nisu mliječnog porijekla je u razdoblju između četvrtog i šestog mjeseca djetetova života. To znači da je ispravno početi i sa navršena četiri mjeseca, ali i čekati do šrstog mjeseca starosti djeteta. Razlozi za to su sljedeći. Do četvrtog mjeseca života probavni trakt, bubrezi, imunološki i neurološki razvoj nisu na stupnju da su spremni za krutu, nemliječnu hranu, ali nakon četvrtog mjeseca uvjeti su zadovoljeni. S druge strane, nakon šestog mjeseca života samo mlijeko više nije dovoljno, niti kalorijski, niti u pogledu pojedinih nutrijenata koji su potrebni dojenčetu. Stoga je logično da je optimalni period za uvođenje namirnica upravo negdje između navršenog četvrtog, pa sve do šestog mjeseca života. Važno je napomenuti kako je navikavanje na okuse najbolje ukoliko se s krutom hranom započne oko petog mjeseca starosti djeteta, jer se je pokazalo kako predugo odgađanje dohrane može dovesti do težeg prihvaćanja novih okusa.

Ako se pitamo koji je optimalni redoslijed uvođenja novih namirnica, onda treba reći da sa zdravstvenog stanovišta nema neke razlike, a redoslijed koji viđamo u pojedinim zemljama, je više kulturološki uvjetovan. Kod nas se tradicionalno u dohranu prvo uvodi voće u vidu kašica ili voćnih sokova. U nekim drugim zemljama prvo se uvode žitarice, tj. kašice na bazi kukuruza, riže ili povrće, s idejom da se dijete prvo navikne na neutralne okuse.

Sve navedeno je ispravno. Zapravo, redoslijed se proizvoljno može prepustiti roditeljima ovisno o njihovim afinitetima i prilagoditi pojedinom djetetu. Primjerice, ako dijete ne napreduje najbolje na tjelesnoj masi, onda je logično prvo uvesti žitarice koje se mogu miješati s mlijekom, jer će se tako postići bolji kalorijski unos. Ranije su se pratili takozvani kalendari dohrane, međutim, vidjelo se kako zaista kod zdrave djece dohrana može ići bilo kojim redom, odnosno da isto nema reperkusija na zdravlje. Nije potrebno odgađati uvođenje alergenih namirnica, čak niti u obiteljima s alergijskom sklonistima.

Dosoljavanje i jači začini ne preporučaju se u prehrani dojenčadi. Također niti konzumiranje meda koji može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinom od koje se dijete možda ne može obraniti. Isto tako ne preporuča se davati hranu kojom se dijete može zagrcnuti, primjerice prevelike zalogaje, nedovoljno usitnjenu hranu i slično. To ne znači niti da se treba dugo i pretjerano miksati. Usitnjavanje treba prilagoditi sposobnostima djeteta, rastu zubića. Postupno treba nuditi gušću tesksturu, a treba imati na umu kako su i tu dosta velike varijacije. Djeca mogu imati veći ili manji afinitet prema različitim teksturama, okusima ili bojama, stoga i ovo treba uzeti u obzir kod davanja namirnica. Ponekad je potrebno i stručno vođenje, ukoliko postoji averzija ili slabija sposobnost prihvaćanja pojedinih tekstura ili okusa. Dijete svakako treba poticati na samostalno uzimanje hrane i stavljanje u usta, dodirivanje, a danas postoje i niz

pristupa kod uvođenja dohrane koji ovo posebno potiču, primjerice „beba vođa dohrane“.

Ono što je bitno je uvoditi namirnice postupno, početi s malom količinom koja se potom postupno povisuje do punog obroka. Isto tako treba ići izolirano, jednu po jednu namirnicu, brzinom jedne do dvije nove namirnice tjedno. Na taj način se dobro može pratiti kako dijete prihvaća novu namirnicu. Ukoliko bi se davale odjednom dvije ili više, tada u slučaju nepovoljnog reagiranja ne možemo znati koja je namirnica u pitanju.

Kako pripremiti obroke i koliki broj kašastih obroka?

Nerijetko se roditelji pitaju je li bolje uzimati gotove tvornički pripremljene kašice ili ih spremati kod kuće. I jedno i drugo je zapravo dobro. Kod kuće spremljeni kašasti obroci svakako su kvalitetan izbor, tim više ako se pripremaju od namirnica poznatog porijekla, gdje je izbjegnuta nekontrolirana primjena umjetnih gnojiva i pesticida i drugih mogućih štetnih tvari te se poštuju higijenski standardi u pripremi.

U dojenačkoj dobi savjetuje se ne dosoljavati hranu, ne dodavati začine osim onih prirodnih kao što su peršin, celer i slično. Ne preporučuje se niti dojenčetu nuditi hranu koja sadrži veće količine šećera.

Voće se ne mora kuhati, jer je bogatije vitaminima i mineralima svježe. Povrće treba kuhati na pari ili u malo vode, ali ne prekuhavati, kako bi se sačuvali značajni sastojci, vitamini i minerali.

Meso, jaja i ribu nužno je termički dobro obraditi. Tvornički pripravljena hrana za dojenčad tipa voćnih, povrtnih, žitnih kašica i slično, su proizvodi koji sadrže namirnice kontroliranog podrijetla s malom količinom soli i šećera te bez konzervansa tako da su u potpunosti prilagođeni dobi kojoj su namijenjeni.

Što se broja obroka tiče, obično se počinje s jednim kašastim obrokom, da bi se onda postepeno uveo drugi i treći. Kojom brzinom uvoditi drugi i treći obrok, također nema strogog pravila. Bitno je da do prvog rođendana uvedemo barem tri kašasta obroka na dan. Tek kada obrok sadrži značajnu količinu i kalorijsku gustoću može zamijeniti mlijeko, no mlijekom možete i nadopuniti obrok.

Jedan od obroka je obično u vidu ručka kada se kombiniraju povrće, žitarica ili krumpir s mesom, jajem ili ribom. Prijepopodne se tradicionalno najčešće bebama daje voće sa žitaricom ili miješano, može i s dodanim mlijekom. Ukoliko je voće ili povrće samostalno, tada je to zapravo međuobrok, a ne pravi obrok, jer nema dovoljnu kalorijsku vrijednost i treba imati na umu da će dijete brzo biti ponovo gladno. U večernjim satima obično ide žitarica kombinirana s mliječnim, krajem prve godine to mogu biti i mliječni proizvodi tipa sira, jogurta, skute, vrhnja i slično. Postoji niz varijacija kako formirati obroke i svi su ispravni, pod uvijetom da dijete dobiva što raznovrsniju hranu i dobro napreduje na tjelesnoj masi. Na taj način znamo da smo osigurali dovoljno kalorija, a raznovrsnošću izbjegavamo pojedine nutritivne deficite.

Što ukoliko roditelji prakticiraju specifičnu prehranu?

Ukoliko roditelji prakticiraju vegetarijansku, vegansku ili neku drugu vrstu specifične prehrane, bitno je znati da ista nije povoljna i za dijete u dojenačkoj dobi. Provođenje vegetarijanske prehrane, a posebno veganske zahtijeva stručni nadzor dječjeg gastroenterologa i nutricioniste, kako bi se jelovnik izbalansirao te omogućio dostatan i uravnotežen unos energije i svih rizičnih nutrijenata. To su, prije svega, vitamina B12, Omega-3 masnih kiselina, željeza, kalcija, cinka i esencijalnih aminokiselina. U dojenačkoj dobi to se, ako nikako drugačije, može postići dodatnim suplementima ili obogaćivanjem namirnica.

Majke koje doje, a same su vegetarijanke ili veganke, treba poticati da nastave s dijenjem, jer je to mlijeko dobre nutritivne vrijednosti. Međutim u slučaju veganstva savjetuje se dodavanje vitamina B12 u prehranu.

Ukoliko majke ne doje, tada je za dojenčaku dob primjereno jedino adaptirano dojenačko mlijeko. Kada se uvodi dohrana, tempo je isti kao i kod sve dojenčadi, a meso se zamjenjuje jajem, sirom, proizvodima na bazi soje, kao što su sojin jogurt, tofu i slično , ali i ribom ako je moguće.

Zaključno

Pravilna prehrana dojenčeta preduvjet je zdravlja u djetinjstvu i kasnije. O eventualnim nedostacima u prehrani ili sumnji na manjak vitamina, minerala, kalorija ili ako dojenče slabo napreduje najbolje se posavjetovati s dječjim gastroenterologom. On će ocijeniti koliko je odstupanje i zašto je do njega došlo, odnosno radi li se samo o neadekvatnoj prehrani ili nekoj neprepoznatoj bolesti koja je time rezultirala. Dalje slijedi po potrebi detaljnije nutricionističko savjetovanje.