ČASOPIS ZA RODITELJE
(rođenu nakon 1. travnja) moguće je podnijeti zahtjev za prijevremenim upisom u školu. Ured državne uprave, kojem se zahtjev upućuje, o tome obavještava školsko povjerenstvo i ono testiranjem utvrđuje udovoljava li dijete uvjetima za prijevremeni upis. Kod redovitog i prijevremenog upisa testiranjem se provjerava djetetova tjelesna, kognitivna te socioemocionalna spremnost i zrelost za polazak u školu. Pored navedenog, promatra se i fina motorika, radi lakšeg savladavanja pisanja te gruba motorika, odnosno osnovne kretanja.
Socioemocionalna zrelost Socioemocionalna zrelost od posebne je važnosti za snalaženje u različitim društvenim okruženjima i situacijama, stoga ju je najteže izmjeriti, jer se ne ocjenjuje testovima, već reakcijama djeteta. Socioemocionalnu zrelost djeteta promatramo kroz sljedeće: ● ostaje li dijete bez problema u vrtiću, ● odvaja li se lako od roditelja, ● kako surađuje s drugom djecom, ● kako reagira na neuspjeh, ● je li u stanju odgoditi kakvu svoju želju, potrebu ili reakciju, ● uspijeva li slijediti pravila u društvenim i individualnim igrama, ● u kojem stupnju kontrolira svoje emocije te tolerira frustraciju. Socioemocionalnu zrelost djeteta vrlo dobro će procijeniti odgajateljice u vrtiću, kojeg dijete pohađa te upravo razgovor s njima roditeljima može uvelike pomoći. Provjera socioemocionalne zrelosti ima svoja ograničenja, budući da ne može do kraja pokazati pravo stanje razvoja. Naime, dijete se na psihološkom testiranju susreće s nepoznatom osobom i ulazi u novo okruženje, stoga može podbaciti zbog osjećaja srama ili nelagode. Zato testiranju treba pristupiti s puno obzira i razumijevanja.
Zbog svega navedenog, djetetovi pokazatelji socioemocionalne zrelosti mogu biti varljivi i to u oba smjera. Naime, moguće je da dijete odlično riješi test, da za to ima dovoljno pažnje, no da drugi dijelovi njegove osobnosti ostanu nevidljivi. Test, na primjer, neće pokazati može li dijete sačekati odgodu kakve svoje želje ili prepustiti mjesto nekom drugom djetetu. Stoga, treba biti svjestan da se tijekom jednog susreta na testiranju neki dijelovi djetetove zrelosti ipak ne mogu i neće u potpunosti prepoznati. Tek kasnije se obično pokaže je li dijete ustrajno u radu, želi li rješavati zadatke ili na prvu odustati i zaplakati i slične situacije koje su djetetu vrlo stresne. Važno je znati da bi dijete prije polaska u školu trebalo moći verbalizirati sva svoja emocionalna stanja, a ne reagirati poput djeteta u dobi od dvije, tri godine, te plakati i bacati se po podu.
Kognitivna zrelost Kognitivna ili intelektualna spremnost predškolaraca i prvašića vrlo često prednjači nad socioemocionalnom zrelošću. Testirajući kognitivnu spremnost saznajemo razumije li dijete svijet oko sebe, razumije li odnose, boje, oblike. Također, saznajemo jesu li pažnja i koncentracija primjerene djetetovoj dobi te doznajemo uspijeva li se dijete koncentrirati na neku aktivnost, a da ga ne ometaju drugi vanjski podražaji. Pažnja je, naime, jako bitna i ovisi o puno faktora, a važno je, je li dijete umorno, naspavano ili nenaspavano. Pritom valja razlikovati pažnju koju dijete iskazuje dok gleda crtić, a koju roditelji često ističu i pažnju potrebnu za školske aktivnosti, jer to je pažnja koju dijete treba usmjeriti na zadatak koji mu možda i nije po volji, i to u trajanju od 10 do 20 minuta. U kognitivnu spremnost spada i govor. Do pete godine dijete bi sve glasove trebalo ispravno izgovarati,
12
koristiti rečenice i znati verbalizirati ono što želi. Kako roditelj može potaknuti socio-emocionalni razvoj i osamostaljivanje djeteta? ● da bude dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama, stvaranju radnih navika, primjerice da dijete samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet ● da dozvoli djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama, dijete koje se previše zaštićuje razvija osjećaj manje vrijednosti ● da pohvali dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a izbjegava kritike i kazne, jer one produbljuju osjećaj nesigurnosti, izazivaju strah od pogreške te utječu na lošu sliku o sebi ● da pokaže djetetu ljubav i poštovanje, čak i kad se ljuti na njega, nikad ne kritizirati dijete, već njegovo ponašanje ● da objasni djetetu što i zašto želi da ono nešto učini, na primjer “Važno mi je da pomakneš ove igračke jer se bojim da bih mogao pasti preko njih”, a ne “Napravi to, jer ja tako kažem” Kako dijete ne bi izgubilo interes za neku aktivnost, roditelj ne bi trebao izvršavati obveze umjesto njega. Ukoliko se dijete samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvar, ono stječe sigurnost u sebe i ponosno je, jer je samo nešto učinilo. Svakom djetetu su potrebne granice i jasna pravila kako bi se osjećalo sigurno. U postavljanju pravila i granica treba paziti na uravnoteženost i pravu mjeru, nisu dobra niti prekruta, ali niti previše fleksibilna pravila. I ono najvažnije, treba djetetu dati do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu. Ocjene nisu važne, važan je trud koje djete ulaže, a trud se uvijek isplati!
