PSIHIJATRIJSKE TEME
POREMEĆAJI LIČNOSTI MAJDA GRAH, BRANKA RESTEK-PETROVIĆ, IGOR FILIPČIĆ Klinika za psihijatriju „Sveti Ivan", Jankomir 11, Zagreb Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Osijek Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
UVOD I DEFINICIJA
Poremećaji ličnosti su duboko u ličnost ukorijenjeni i trajni oblici ponašanja koji se očituju kao neprilagodljiv odgovor na niz osobnih i društvenih prilika. Karakteristike osoba s ovakvim poremećajima predstavljaju ekstremna i znatna odstupanja od načina na koji prosječan pojedinac u danoj kulturi shvaća, misli, osjeća i uspostavlja odnos s drugima. Osobit naglasak u tom smislu potrebno je staviti na ponašanje osobe koja funkcionira izvan okvira normalnosti kulture u kojoj živi. Normalnost po vrijednosti određuje se u odnosu na čovjekovo funkcioniranje i prilagodbu okolini. Osnovna pretpostavka za ovakvu definiciju pretpostavlja postojanje zdravoga društva i zdravih društvenih normi. Postavlja se pitanje predstavlja li prilagodba današnjim moralnim standardima i društvenim odnosima izraz duševnog zdravlja. Kada bi se prihvatio ovakav koncept normalnosti po vrijednosti, to bi značilo da se duševno zdravlje ili duševni poremećaj ne nalaze u samoj osobi nego u odnosima u zajednici u kojoj osoba živi. Za osobe s poremećajem ličnosti obično se kaže da pokazuju razne stupnjeve kvantitativne abnormalnosti u odnosu na tzv. normalne ili prosječne osobe u sredini u kojoj žive. Takve se osobe često javljaju na terapiju bez nekoga jasnog razloga, dolaze zato jer njihovi životi ne idu putevima kojima bi oni željeli i zato se često osjećaju nesretnima. Za razliku
40
LIJEČNIČKE NOVINE 202 - rujan 2021.
od neurotičara u kojih simptomi nisu u neskladu s njihovom naravi (ego distoni), kod poremećaja ličnost (PL) simptomi su sukladni njihovoj naravi (ego sintoni) te ih otežano opažaju (1). Osobe s PL-om često imaju psihijatrijske komorbiditete (depresivan poremećaj, bipolarni poremećaj, zlouporabu psihoaktivnih tvari) te visok suicidalni rizik (osobito kod graničnih PL-a). PL u kliničkoj praksi postao jedan od značajnih je problema u domeni brige za mentalno zdravlje. Danas prevalencija PL-a u općoj populaciji doseže između 10 i 13 %. U hospitalnim uvjetima na hitnim prijamima susrećemo mnogo pacijenata s PL-om, čak 20 %, dok se u populaciji hospitaliziranih pacijenata susreće od 26 do 30 % onih s PL-om (2). Stopa rehospitalizacije pacijenata s PL-om danas je tek malo niža od stope rehospitalizacije za pacijente sa psihotičnim poremećajima (3). S obzirom na značajne zahtjeve koji se postavljaju pred kliničare u uvjetima hitne i stacionarne psihijatrijske službe, te na prezentaciju kliničkih slika i stopu rehospitalizacije pacijenata s PL-om, jasno je koliko je u današnjem vremenu potrebno veliku važnost pridati dostupnosti službe te razvoju stručnih programa prevencije i liječenja ove skupine psihijatrijskih entiteta. ETIOLOGIJA POREMEĆAJA LIČNOSTI
Postoje dvije skupine koncepata: oni koji daju prednost biološkim čimbenicima i oni koji stavljaju naglasak na razvojne i okolinske utjecaje (što je u skladu s promatranjem ličnosti sastavljene od dviju sastavnica – temperamenta i karaktera). Temperament je odraz prirode (uključuje biološke, genetičke i konstitucijske čimbenike), a karakter je rezultat razvoja (uključuje učenje, utjecaje kulture i socijalne čimbenike).
Istraživanja ukazuju da su crte ličnosti pod utjecajem nasljeđa, što proizlazi iz visoke unutarobiteljske incidencije PL-a. Niska serotoninergička aktivnost povezuje se s povišenom agresivnošću i eksplozivnošću te opsesivno-kompulzivnim crtama, a niska dopaminergička aktivnost povezuje se s impulzivnošću (4). Psihoanalitičke teorije o genezi PL-a povezuju rani prestanak dojenja, teškoće hranjenja, kasnu uspostavu kontrole sfinktera s osobinama odrasle ličnosti, upozoravajući na važnost ranih objektnih odnosa i traumatična iskustva tijekom odrastanja (1, 5, 6). KLASIFIKACIJA POREMEĆAJA LIČNOSTI
Schneider je 1958. godine izradio prvu klasifikaciju PL-a s 10 psiholoških tipova. U još uvijek aktualnoj MKB 10 klasifikaciji PL-a opisani su u skupini F60 kao paranoidni, shizoidni, disocijalni, emocionalno nestabilni, histrionski, anankastični, anksiozni (izbjegavajući), ovisna ličnost, ostali specifični te neoznačeni PL-i (7). DSM V (8) svrstava PL-e u tri podskupine na temelju opisnih karakteristika: • s kupina A – ekscentrici i čudaci: paranoidni, shizoidni i shizotipni PL-i • s kupina B – dramatici: granični, histrionski, antisocijalni i narcistički PL-i • s kupina C – strašljivci: pasivno-agresivni, inhibirani, ovisni i opsesivno-kompulzivni PL-i. SKUPINA A PARANOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
Uključuje četiri ili više sljedećih obilježja: pretpostavljaju bez utemeljenosti da će biti iskorišteni ili prevareni od prijatelja ili suradnika, zaokupljeni su neopravdanim sumnjama u lojal-
