U GODINI ČITANJA

Iz zbirke pjesama Početne koordinate Monike Herceg donosimo pjesme Brat, Izgorjela ruka i Drvena ruka

IZGORJELA RUKA

presađivali su mu kožu s noge na ruku centimetar po centimetar kvadratni da prekriju živo otkriveno meso a mi smo mjesecima odlazili u bolnicu noseći kekse i sokove

otac je radeći na ciglani oblikovao gradivne jedinice za toplinu tuđih obitelji nama je doma donio izgorjelu ruku jednom razbijenu glavu četiri puta

tog ranog prijepodneva došli su i rekli nam da žure u bolnicu a ja sam ponavljala da je trebalo sve pod hladnu vodu staviti sjetivši se kako je bilo jednom kad sam se opekla naslonivši ruku na peć

BRAT

imao je dječju paralizu kao mali i bacali su ga neprestano u mrzlu vodu da ohlade njegove užarene organe a on je tek udahnuvši gorio kao da je udomio nuklearne procese zvijezda

možda je kasnije uskočio sveti ante kad se bogu nije dalo pa je prohodao makar su pročitali još tri bolesti u njegovom spužvastom kosturu

u glavi je uzgajao neimenovane ptice s kojima je pričao češće nego s ljudima

ostalo je još nešto od užarene sunčeve korone ispod njegove neiskusne kože i ponekad kad nitko ne gleda svijetli u mraku

DRVENA RUKA

majci je ruka nabubrila kao mokra grana bukve i odrvenjela iz njene suhe naborane kože izlazili su šumski demoni ako joj je odrežu neće imati dosta nježnosti za dva djeteta

brat je jednom stavio na glavu lonac pun mrava a njoj je od brige otpala kora drveta i narasla i treća i deseta i stota ruka za svakoga mrava

RITAM SRCA

Zar srce pjeva? Preskočilo je samo Tišinu svoju.

Prim. dr. sc. Borka Pezo Nikolić, dr. med. kardiolog, KBC Zagreb

BUDI SVOJ! AUGUST ŠENOA

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s čela krvav tebi znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvine se nada, Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi. Da, zbilja goni s uzglavja te meka, U sebični te zovuć svijeta boj; Ma što te, brate, u životu čeka: Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô, Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom; Ni desno, lijevo da se nijesi mako, Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom: Koracaj bez obzira krepko, živo, Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo, I budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet, A Bog sve mrzi, što je laž i varka; I neka ti je vazda vedra pamet, I srce vrelo, duša čista, žarka; Nek’ ravno um i srce tvoje važu, Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj! Da zli i dobri ljudi smjerno kažu: Da, on je svoj!

Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći, I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći, Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska, U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, S poštena tekar lica teče pošten znoj, I nijesi, brate, živio zaludu, Kad jesi svoj! Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja! Pa diži čelo kao sunce čisto; Jer kukavica tek se hrđi klanja, Tvoj jezik, srce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi Tek mićenika ropskih podli roj; Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi, Pa budi svoj!

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora, Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije, Kad čovjek račun završiti mora, I ti ga svršuj, nek ti žao nije; Jer tvoje srce šapnuti će tijo: Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji si bio: Ta bio svoj!

Vijenac, 1874.

Ruski pisac Anton Pavlovič Čehov u jednom od pisama svom mlađem bratu sastavio je popis uvjeta koje ispunjavaju kulturni ljudi.

1. Kulturni ljudi imaju poštovanja prema svim ljudima i zato su uvijek ljubazni, pažljivi i spremni pomagati drugima. 2. Suosjećajni su prema svima, ne samo prema siromasima i životinjama. Brinu i o onome što se ne vidi, a spremni su na žrtve kako bi pomogli drugima. 3. Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju dugove. 4. Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni o sitnicama. Laž slušatelja vrijeđa i ponižava ga u očima govornika. Ne pretvaraju se, ponašaju se isto na svim mjestima, a ne prave se važni pred svojim skromnijim prijateljima. Nisu skloni brbljanju, a iz poštovanja prema tuđim ušima, više šute nego što pričaju. 5. Ne ponižavaju sebe kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne izgovaraju rečenice poput: ‘Mene nitko ne razumije’ ili ‘Nikoga nije briga za mene’. To smatraju jeftinim i prozirnim trikovima. 6. Ne pate od plitke taštine i nije ih briga za lažne vrijednosti. Ako su učinili nešto bitno i društveno korisno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu. Zaista talentirani ljudi uvijek se klone reklame. 7. Ako imaju neki dar, poštuju ga. Zbog tog dara žrtvuju odmor, romanse, provod i taštinu. Ponosni su na svoj dar, ali su mu i vrlo predani.

8. Imaju razvijen osjećaj za lijepo. Ne idu na spavanje odjeveni i održavaju čistoću životnog prostora. Vode računa o kontroli svojih nagona i da u suprotnom spolu ne vide samo seksualni objekt. Teže originalnosti, otmjenosti, čovječnosti, a majčinskim osjećajima se dive. Ne opijaju se, već alkohol piju samo u posebnim prilikama. Drže se načela ‘mens sana in corpore sano’ – ‘u zdravom tijelu zdrav duh’.

Tako izgledaju kulturni ljudi. Da bi čovjek bio kulturan, nije dovoljno čitati popularne romane i posjećivati kazalište. On mora danonoćno raditi na sebi, čitati, učiti, truditi se… i odmah odbaciti taštinu jer – svaki izgubljeni sat se računa.

Priređeno prema tekstu iz zbirke ‘Pisma Antona Čehova obitelji i prijateljima’